Popravni iz istorije
Piše: Željko Perović za Antenu M

Od toga kojim pravcem će krenuti Crna Gora u dobroj mjeri zavisi cjelokupna sudbina balkanskog mira i stabilnosti. I ne samo ovog dijela Evrope. Toga su svjesni i u Londonu i u Berlinu. I zato ohrabruju vlast u Podgorici da uloži maksimalne napore i da sve od sebe da iskoristi ukazanu šansu. Pa poručuju onom dijelu vlasti koju personifikuje premijer Milojko Spajić da jedino udruženi sa dokazanim proevropskim snagama iz opozicije i nevladinog sektora mogu da zaštite svoju državu i uvedu je u evropsku porodicu naroda.
Sa Crnom Gorom (i Kosovom) počelo je i sa Crnom Gorom se završava sa osvajačkom ratnom politikom koja Balkan drži u višedecenijskom mraku. Jasne poruke najznačajnijih evropskih zvaničnika, koje čuju svi oni koji žele dobro Crnoj Gori, vjerujemo dopiru do onih kojima su upućene. Premijeru Spajiću prije svega.
U suštini, ključno pitanje je pitanje odbrane i opstanka nezavisne države Crne Gore u zapadnoevropskom civilizacijskom krugu. Od svih nedaća i nasrtaja sa kojima se Crna Gora susretala tokom svog viševjekovnog postojanja, „velikosrpski projekat“ (danas preimenovan u „srpski svet“) sa kratkim prekidima traje više od sto pedeset godina i ne pokazuje ni u naznakama popuštanje ovog “bratskog zagrljaja”. Štavise, nakon svih propalih pokušaja urušavanja i asimilacije posljednjih nekoliko decenija, beogradsko velikodržavlje, poduprto ruskim imperijalizmom, kao da je krenulo u posljednji odlučni boj za uništenje Crne Gore, to jest crnogorske države, nacije, jezika, kulture, crkve.
Sada, kada se zahvaljujući spletu geopolitičkih okolnosti, ukazala šansa za brzi prijem u punopravno clanstvo Evropske unije, maligni uticaj onog najznačajnijeg kolaborantskog dijela vlasti, oličenog u bivšem DF i Demokratama, dovodi u pitanje opstanak same države. Dovoljno je podsjetiti na njen potpuno narušeni suverenitet, naročito kad je u pitanju donošenje samostalnih odluka. Dakle, došao je trenutak kada se drzava Crna Gora (što ne znači bilo kakva) može spasiti ili konačno upropastiti. Redovni izbori, planirani za manje od godinu i po dana, ili eventualno vanredni, posljednja su raskrsnica u izboru dugrajnog mraka i zraka svjetlosti koji se ipak nazire.
Nacionalni Crnogorci nemaju rezervnu državu. Vjerujemo da se to odnosi i na ostale etničke zajednice. Potrebno je uvijek ponavljati da Crna Gora bez manjinskih naroda nije država za koju se treba boriti. Manjinski narodi su svoju privrženost Crnoj Gori dokazali i u nedavnoj prošlosti . Danas, nažalost, prvaci manjinskih stranaka, naročito Bošnjačke i dijela albanskih stranaka, sve više gledaju prema nekim drugim centrima van Crne Gore. To, naravno, najviše važi za sve stranke sa srpskim predznakom. Jedini izuzetak su predstavnici hrvatske manjine koji, ponosni na svoj hrvatski rod, dokazuju da im je domovina Crna Gora. Potrebno je napomenuti da za stranke manjinskih naroda koje participiraju u vlasti i daju legitimitet aktuelnoj većini, učestvujući u donošenju loših i po Crnu Goru štetnih odluka, ne glasa ni približno većina njihovih nacionalnih grupacija. Za Bošnjacku stranku ne više od trećine bošnjacko/muslimanske populacije.
Gradjanska država, kao optimalni oblik uređenja Crne Gore, znači CRNOGORSKA drzava ravnopravnih gradjana svih vjera i nacija koji u njoj žive. To je upravo obrnuto od pokušaja stvaranja nacionalnih feuda, sto Beograd i Moskva nameću i pokušavaju realizovati. Dok neki prvaci manjinskih stranaka nesvjesno ili, sto je mnogo opasnije, svjesno to prihvataju. Izgradnja i učvršćivanje modernog crnogorskog građanskog društva jedini je garant dugoročnog utemeljenja i opstanka crnogorske države.
Postojeći koalicioni savez takozvanih „pomiritelja“, a u stvari nacionalista/unitarista, političkih mešetara i zagovornika kratkoročnih dobiti iz krugova manjinskih stranaka ne može voditi ničemu dobrom. Aktuelna vlast, predvodjena dominantno srpskim nacionalistima/integralistima i navodjena iz Beograda, preduzima sve da zaustavi prijem Crne Gore u EU. Srpski radikalizam ne prihvata ni jedno razumno rješenje koje Crnu Goru „evropeizuje“ i otvara joj put razvoja utemeljenog na osnovama demokratskih, građanskih, sekularnih društava. Neće se riješiti ni jedan od problema, koji ce se u susret najznačajnijim izborima nakon referenduma stalno umnožavati, dok god srpski radikalni elementi iz bivšeg DF i Demokrata, budu “zastupali interese” crnogorske države, a premijerov PES i manjinske stranke ih (ne)voljno slijedili.
Svojevremeno je cijenjena srpska istoričarka Latinka Perović napisala da se “Jugoslavija nije raspala zato što nije bilo rješenja, već zato što je Srbija odbila svako rješenje”. Kako tada, tako i danas, eksponenti i sprovodnici iste te politike beogradskog režima svojim malignim uticajem nastoje da udalje Crnu Goru od Evrope i svijeta. Evropska Unija ne odredjuje našu sudbinu ni kada nas kritikuje ni kada nas hvali, ali svakako odredjuje opšte uslove u kojima se trasira i crnogorska sudbina. U sadašnjem preoblikovanju svijeta crnogorska politika morala bi biti samo i jedino ona evropska. Stoga ovu jedinstvenu priliku ne bismo smjeli propustiti ili proigrati kratkovidim i zlonamjerno donesenim odlukama koje bi usporile ili zakočile njen evropski put.
Svi ključni politički činioci iz aktuelne vlasti koji se izdaju za proevropske snage i oni dokazani iz opozicije (DPS i ES), zajedno sa najprogresivnijim iz nevladinog sektora, morali bi shvatiti značaj sudbonosnog trenutka u kome se Crna Gora danas nalazi. To znači ostaviti po strani maksimalističke zahtjeve i pripremiti se na kompromise kao znak snage i političke mudrosti a ne slabosti. I iskreno pripremiti na takve korake svoje sljedbenike, to jest svoje biračko tijelo. Samo takvim načinom može se Crna Gora odbraniti od uticaja malignih politika. Ako ne bude razumijevanja i sporazumijevanja slijedi ono što su zacrtali neprijatelji Crne Gore ostvarajući davnašnju maksimu: zavadi, pa vladaj. Naglašavamo da oko nezavisnosti, grđanskog karaktera i evropskog opredjeljenja naše države nema pogadjanja. I da će građani Crne Gore većinski stati iza takve politike. A osim Crne Gore druge nemamo. I ne treba nam!