S pravom se očekuje da javni diskurs, dakle svako javno obraćanje i komuniciranje, podrazumijeva pristojnost i vaspitanje. I one najteže ocjene događaja i komentara u društvu i ponašanja pojedinaca, grupa i partija trebalo bi iznositi, uz podrazumijevajuću istinitost činjenica, na smiren i dostojanstven način, koristeći tzv. diplomatski rječnik i terminologiju.
Koliko god je ovo bitno, još je važnije sve loše pojave, moralna i druga posrtanja jednog društva nazvati pravim imenom. Naročito ako se radi o takvim društvenim pojavama koje jednu državu, kao u slučaju Crne Gore, vode u propast i urušavanje svih vrijednosti na kojima ta država počiva.
Izdaja je velika tema sa mnogo suptilnih nijansi. U viševjekovnoj istoriji Crne Gore bilo je toliko velikih rodoljubivih i herojskih činova. Nažalost, skoro pa redovno, velika djela pratile su i izdaje koje su često ugrožavale i sam opstanak države. Sve izdaje su teške i bolne. Nema malih i velikih izdaja. Sve one su znak teškog moralnog posrnuća njihovih protagonista. A raspad morala je uvod u raspad društva.
Izdaja domovine najteža je od svih izdaja. Mjesto izdajnika je, kako nas uče filozofija i književnost u posljednjem, devetom krugu pakla. Njegoš davno zapisuje “uvijek će biti onijeh Crnogoraca što suprot Crne Gore rade. Za jednu zemlju je najgore kada njeni glavari rade za drugu zemlju i njene interese i kada se njome upravlja izvana, kada su preči tuđi interesi.”
Najveće izdaje Crne Gore dešavale su se u proteklih 150 godina, preciznije od “nastanka moderne srpske države”. Ciklično, svakih nekoliko decenija ponavljaju se udari na zvanično Cetinje, Titograd ili Podgoricu. Domaćih izdajnika nikad nije falilo. Bez kojih bi se sve teškoće lakše i bezbolnije savadale. Prve velike izdaje počinju već sa odlaskom crnogorskih studenata početkom 20. vijeka u Beograd. Stipendisti vladajuće kuće Petrovića na Cetinje su se vraćali sa bombama namijenjenim onima koji su ih poslali na školovanje. Nedugo potom, nakon završetka Prvog svjetskog rata, dolazi pogubna 1918-ta godina, koja ostaje izvor svih potonjih crnogorskih podjela i zala do danas. Štaviše, danas kao da ponovo živimo 1918-u. Uz udare srpskog velikodržavlja, srpskog i ruskog imperijalizma, uz izdašnu domaću veleizdaju, Crna Gora doživljava i 1948 (Rezolucija Informbiroa), 1990 (Anti birokratska revolucija) i 2020 (litijaška kontrarevolucija).
Glavari, kako bi rekao vladika Rade, sve tri samo po imenu crnogorske vlade nakon tzv. oslobođenja 2020. godine upravo rade “za drugu zemlju i njene interese i njima se upravlja izvana”. Crna Gora se obesmišljava, njen međunarodni kredibilitet urušava, dobrosusjedski odnosi, po kojima je do 2020. bila poznati i priznati primjer u regionu, ali i šire, svjesno i namjerno se kvare. Prvaci bivšeg DF i Demokrata otvoreno i bez skrivanja, planski i svakodnevno svojim činjenjem i nečinjenjem urušavaju državni suverenitet i nezavisnost zemlje, bojkotuju njen evropski put i čine sve da Crnu Goru uvedu u “srpski svet”. Predsjednik vlade svojom šibicarsko-mešetarskom politikom, uz aktivno učešće albanskih i bošnjačkih predstavnika u vladi, povlađujući stvarnim odlučiocima iz DF-a i njihovim nalogodavcima iz Beograda, i sam učestvuje u izdaji Crne Gore.
Isto tako i Predsjednik države, (ne)promišljenim potezima otvarajući razne bolne teme koje dodatno dijele duboko podijeljeno crnogorsko društvo, daje puni doprinos izdaji Crne Gore. Kako inače drugačije tumačiti otvaranje pitanja Golog otoka, druge, nakon 1918. najpogubnije crnogorske godine. O pitanju Informbiroa govoreno je mnogo puta na racionalan i realan način. Posljednji put, nedavno, argumentivano, na činjenicama zasnovano o toj temi su pisali uvaženi profesori dr. Živko Andrijašević i dr. František Šistek. I sada, u vrijeme tektonskih promjena u savremenim međunarodnim odnosima i promjena na međunarodnom planu, kada Evropa “zbija redove” i preduzima ohrabrujuće korake za svoje jačanje i reformisanje, Predsjednik doliva “ulje na vatru” i rasplamsava postojeće tenzije i produbljuje podjele. Posebno imajući u vidu i činjenicu da je većina nedaća koje danas pritiskaju našu zemlju, upravo posljedica četničko/informbirovske osvete.
Krajem prošlog vijeka izgledalo je da čitav svijet, naročito evropski kontinent, ide dobrim putem, da je demokratizacija društava, ekonomski prosperitet, građanske slobode, nepovredivost granica... postale trajno načelo i da se međusobni sporovi država rješavaju jačanjem bilateralnog dijaloga i multilateralizma. I Crna Gora se polako osvješćivala i pripremala za istorijski referendum o obnovi državne nezavisnosti. Izgledalo je da je prvi put uspjela da čvrsto zakorači u modernizaciju svog društva i nađe se u društvu najrazvijenijih i najprosperitetnijih zemlja Zapada.
Obnovom državne nezavisnosti, pored razvijanja dobrih odnosa sa svim susjedima, evro-atlantske integracije su postale osnovni spoljno-politički cilj. Crna Gora je primljena u NATO i viđena za prvu buduću članicu EU. Manje svojom zaslugom, više zahvaljujući spletu geo-političkih dešavanja, težnji same EU za obnovom politike proširenja, našla se na ubrzanoj traci za prijem. Time bi zaokružila svoj glavni strateški politički i bezbjednosni cilj i našla se u društvu evropskih zemalja, svom prirodnom staništu.
Tako se ovoj generaciji crnogorskih građana ukazala šansa da realizuje davnašnji san najznačajnijih Petrovića o evropskoj Crnoj Gori. San, koji je nakon obnove nezavisnosti, svakim danom bio sve realniji. Sve do dolaska avgustovskih “oslobodilaca”. I naglog skretanja ka srpsko-ruskom svijetu i istočnjačkim despotijama.
Velika ekonomska kriza sa početka 21. vijeka koja nije nikad sanirana, jačanje konzervativnih desnih pokreta širom svijeta, ruska agresija na Ukrajinu i naročito prvi potezi nove američke administracije predvođene ponovo izabranim predsjednikom Trampom najozbiljnije su ugrozili svjetski poredak uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata. San o trajnom svjetskom miru i bezbjednost evropskog kontinenta ozbiljno su ugroženi.
Agresija na Ukrajinu, kao dio šireg koncepta stvaranja ruskog svijeta, odnosno pretenzije Putinove Rusije na prostore za koje smatraju da u političkom, ekonomskom i kulturnom smislu pripadaju nekadašnjoj ruskoj imperiji pojačala je apetite glavnom balkanskom velikodržavnom projektu stvaranja sličnog “srpskog sveta”. Uz budnu prismotru dva preostala slična projekta (albanski i hrvatski). Odatle danas proizilaze sve nevolje Balkana, prije svega za tri najugroženija naroda Crnogorce, Bošnjake i Makedonce i njihove države.
Jedino spasonosno rješenje za ove tri države je što brži prijem u EU. Ekspresno reagovanje najznačajnijih evropskih zemalja Njemačke, Francuske i Velike Britanije, nakon određenih uznemirujućih poteza sa one strane Atlantika prema zapadnom partnerstvu, budi nadu. “Koalicija voljnih” koja okuplja, sa izuzetkom SAD i Kine, najveće svjetske ekonomije, svakako je buduće jezgro političke, ekonomske i vojne integracije. Za sve ostale zemlje članice NATO i EU, kao i zemlje kandidate za prijem, koje do sada nijesu pozvane, ovo je velika šansa i izazov da se konačno nađu u tom društvu.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Crna Gora između koalicije voljnih i istočnih despotija

Ćutanje nije strateška pasivnost, već strateška opstrukcija dijela vlasti oličena u predstavnicima bivšeg Demokratskog fronta (DF) i Demokrata - ocijenio je bivši ambasador Crne Gori pri Ujedinjenim nacijama (UN), Austriji i Albaniji Željko Perović osvrnuvši se na pasivnost naših zvaničnika na regionalne krize poput protesta u Srbiji, pokušaja secesionizma u Bosni i Hercegovini, ali i zaokreta u geopolitici SAD prema Evropskoj uniji i ratu u Ukrajini.
Perović je podvukao da neodlučnost i bojažljivost ostalog dijela vlasti u Crnoj Gori dodatno komplikuju situaciju.
- Kako možete da se ne odredite prema događajima u Srbiji? Svjedoci smo masovnih studentskih protesta, koji insistiraju na radu institucija i ograničavanju autokratske vlasti. To više nije samo unutrašnje pitanje Srbije, već regionalno - rekao je on za Radio Slobodna Evropa (RSE).
<h2>Nesposobnost i neznanje</h2>
Ocijenio je da su sve vlade od promjene vlasti 2020. pokazale služenje interesima Beograda uz nesposobnost i neznanje.
- Ćutati na ovo što se dešava i ne određivati se znači svrstavanje na stranu ruskog i srpskog svijeta - rekao je Perović.
Ustvrdio je da je neodlučna politika Crne Gore suprotna njenim evropskim aspiracijama.
- Ne možete tvrditi da ste za EU, a dan nakon presude u Sarajevu protiv Milorada Dodika, dva ključna političara iz bivšeg Demokratskog fronta (predsjednik Skupštine Andrija Mandić i Milan Knežević) vam odlaze u Banjaluku da mu pruže podršku - poručio je Perović.
<h2>Mariću razumljiva pasivnost</h2>
Iako je najozbiljniji kandidat za članstvo u EU i članica NATO-a od 2017, Crna Gora se praktično nije oglašavala o aktuelnim svjetskim i regionalnim krizama. Osudom secesionističke politike predsjednika bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska Milorada Dodika reagovale su sve evropske institucije, zvanični Vašington, NATO - a povodom višemjesečnih protesta u Srbiji Evropska unija je pozvala na deeskalaciju tenzija, podsjećajući zvanični Beograd da je pravo na slobodno okupljanje jedno od osnovnih.
Ipak, za bivšeg generalnog sekretara Vlade Borisa Marića razumljivo je što Crna Gora ne zauzima stavove.
- U vremenu neviđene dinamike globalnih i regionalnih dešavanja, Crna Gora se nalazi pred značajnim izazovima kada su u pitanju javni stavovi i diplomatske aktivnosti. Određena pasivnost je razumljiva, s obzirom da smo mala zemlja koja se oprezno postavlja, s ciljem očuvanja dobrosusjedskih odnosa - rekao je on za RSE.
Imali smo, kako je dodao, par nepotrebnih faulova.
- Ali vjerujem da smo naučili lekciju - rekao je Marić.
Naime, prošle godine Bosna i Hercegovina je uputila dvije protestne note Crnoj Gori zbog Mandićevog djelovanja, a Hrvatska ga je proglasila nepoželjnim u toj zemlji jer je inicirao donošenje Rezolucije o genocidu u Jasenovcu, koju je izglasala vladajuća većina. Pored njega, personama non grata su proglašeni i Milan Knežević iz Demokratske narodne partije (DNP) i potpredsjednik Vlade iz redova Demokrata Aleksa Bečić.
<h2>Heterogenost otežava</h2>
Marić ističe da programska heterogenost koalicionih partnera na vlasti dodatno otežava iznošenje stavova što, kaže, uzrokuje potrebnu dozu opreza.
- Stabilnost regiona je jedan od primarnih državnih interesa a ključni doprinos toj stabilnosti je ispunjavanje spoljnopolitičkih prioriteta, s naglaskom na ulazak u EU - smatra Marić.
On vjeruje da bi se trenutni kurs Vlade mogao definisati kao - sa i za EU, nikada protiv SAD-a, što je oblik realpolitičke diplomatije.
Međutim, Marić strahuje da to neće biti dovoljno, "s obzirom da su odluke i njihovi efekti na globalnom i regionalnom planu do sada neviđeni".
Na upit RSE o izostanku reakcija na događaje koji potresaju region, iz Vlade i Ministarstva vanjskih poslova nije stigao odgovor.

Perović: Ćutanje Crne Gore znači svrstavanje na stranu ruskog i srpskog svijeta

Odluka Crne Gore da se, nakon 17 godina, povuče iz trke za nestalnu članicu Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija ne čudi, s obzirom na činjenicu da je naša državna politika opterećena uticajem nekadašnjeg Demokratskog fronta, a da vanjskim poslovima rukovode dva potpredsjednika Vlade, od kojih je Ervin Ibrahimović formalni, a Filip Ivanović suštinski ministar, smatra diplomata Željko Perović.
Informaciju da se naša zemlja povukla iz trke za nestalnu članicu Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija u periodu 2026-2027. objavilo je više domaćih medija.
Zvaničnu potvrdu te informacija juče je bilo nemoguće dobiti iz Vlade i resora vanjskih poslova, ali nezvanična saznanja Pobjede govore da je ona tačna.
Perović, u izjavi za Pobjedu, pojašnjava da je Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija najznačajnije i najprestižnije tijelo među svim međunarodnim organizacijama i da član SB ne može svako da bude.
U prilog tome, navodi Perović, govori i činjenica da više od trećine država u svijetu, njih oko 190, nikada nijesu bile članice Savjeta bezbjednosti.
- Crna Gora je 2008. godine najavila kandidaturu, a kada je ona pozitivno pozdravljena, nijesmo preduzeli potrebne korake u smislu realizacije tako značajnog poduhvata - navodi Perović, ističući da se, kao neko ko je bio dio tog tima, smatra i lično odgovornim.
Perović objašnjava da aktivnosti kandidovanja za članstvo u SB UN podrazumijevaju angažovanje Ministarstva inostranih poslova, koje je nosilac i neposredni izvršilac svih aktivnosti, ali i kompletnog državnog vrha.
- Podrazumijeva se da se tim poslovima bavi tim ozbiljnih i posvećenih diplomata, koji su osposobljeni da daju doprinos svim najznačajnijim pitanjima iz oblasti savremenih međunarodnih odnosa. To svaka ozbiljna zemlja radi, ali ne i Crna Gora. Naročito u finišu kampanje, a to je posljednjih četiri do pet godina, kada je crnogorska diplomatija praktično nevidljiva. Dovoljno govori činjenica da mi u Njujorku već više godina nemamo ambasadora, već samo niže diplomatsko osoblje - ističe Perović.
Objašnjava i da je za podršku članstvu u Savjetu bezbjednosti potrebno uložiti ogroman napor, a da je Crna Gora u tom smislu pokazala „ozbiljnu dozu neozbiljnosti“.
- Od samog početka sam bio skeptičan, jer sam smatrao da mi nemamo dovoljno ljudi i da nijesmo dovoljno dobro sve to osmislili. Crna Gora je napravila i niz grešaka, od kojih je jedna bila ona kada smo jednoj članici UN obećali da ćemo je podržati, a potom podršku dali drugoj državi - zaključuje on.
<h2>Primjeri Hrvatske i Slovenije</h2>
Koliko je za svaku zemlju važno i prestižno da bude nestalna članica Savjeta bezbjednosti govore, navodi diplomata Željko Perović, primjeri iz našeg najbližeg okruženja.
Podsjeća da je Vlada Hrvatske, kada je ta zemlja objavila svoju kandidaturu, angažovala prekaljenog diplomatu i posljednjeg ministra inostranih poslova Jugoslavije Budimira Lončara kao specijalnog izaslanika za SB.
- Lončar, koga sam tada stalno viđao, je, koristeći svoja poznanstva i dobre veze, obišao svijet uzduž i poprijeko, te svojim umijećem i uticajem obezbijedio značajan broj glasova mnogih država - navodi Perović.
Još drastičniji primjer je, dodaje on, Slovenija, koja je po drugi put od sticanja nezavisnosti izabrana u nestalno članstvo SB.
- Naime, pored postojećeg ambasadora i stalnog predstavnika pri UN, Slovenija je odredila još jednog ambasadora, koji u Njujorku stalno boravi i bavi se samo pitanjima vezanim za rad SB. To sve govori o značaju članstva za svaku zemlju, te opsežnosti priprema i kompleksnosti cijelog procesa kandidovanja - naveo je Perović.

Crna Gora se članstvom u Savjetu bezbjednosti nije ozbiljno bavila, a zakazala je u finišu kampanje

Bojim se da smo došli do faze u kojoj se sa sigurnošću može zaključiti da bez promjene političkog kursa, što u sadašnjoj konstelaciji odnosa koalicije na vlasti nije realno očekivati, ili bez promjene vlasti u Crnoj Gori možemo zaboraviti na njen evropski put, ocijenio je u razgovoru za Portal Analitika ambasador Željko Perović.
Prema njegovim riječima, jedini koji je u posljednje vrijeme diplomatskim aktivnostima doprinosio afirmaciji Crne Gore na spoljnopolitičkom planu, nastojeći koliko toliko da ublaži pogubno djelovanje vladajuće većine, bio je predsjednik države Jakov Milatović.
- Nažalost, salto mortale koji je iznenada napravio i obezbijedio sa svoja četiri odbornika vladajućoj većini da nastavi da vrši vlast u Podgorici, onu istu koju je prije nekoliko mjeseci srušio, sa onima koji su ga mjesecima javno ponižavali i prijetili mu smjenom u Parlamentu, ne čini ni njega više kredibilnim sagovornikom na međunarodnoj sceni - poručio je Perović.
<h2>Brisel preko Zagreba šalje poruku Podgorici</h2>
Perović ističe kako je apsolutno netačna tvrdnja „avgustovskih oslobodilaca“ o njihovom „istorijskom“ doprinosu odblokiranja pregovora Crne Gore sa EU. 
- Objektivno, nije Crna Gora zatvorila tri poglavlja, nego je EU zatvorila tri pregovaračka poglavlja sa Crnom Gorom. Jer, činjenica je da se nije desila agresija na Ukrajinu i rat koji se tamo vodi, ne bi bilo tog napretka. Već zvaničnici EU biraju Crnu Goru, malu zemlju koja je do 2020. bila pouzdan i kredibilan partner i preko nje pokazuju da proces proširenja nije zamro, očekujući da Crna Gora uredno izvršava obaveze i pozitivno utiče na ostale zemlje pretendente na članstvo - naveo je Perović.
Ipak, kaže, Crna Gora se ponaša sasvim suprotno. 
- Odmah poslije IBAR-a usvaja Rezoluciju o Jasenovcu, a sad nakon zatvaranja tri poglavlja krši Ustav tako što Ustavni odbor preuzima ingerencije Ustavnog suda. Tako da rampa na poglavlje 31 nije samo Hrvatska, već Brisel preko Zagreba šalje poruku vlasti ako ima neko da umije ili da želi da pročita tu poruku, da Podgorica mora sa riječi preći na djela ako joj je stvarno stalo do članstva u EU - kazao je Perović.
Ističe da je Hrvatska kredibilna članica EU i kao takva visoko kotirana prilikom donošenja odluka u Briselu. 
- Posebno kad se radi o našem regionu. I veoma joj je stalo do dobrih odnosa sa susjedima. Rekao bih naročito sa Crnom Gorom, prema kojoj dugi niz godina unazad, naročito nakon izvinjenja zbog agresije na Dubrovnik istorijskog predsjednika Mila Đukanovića, vodi blisku i blagonaklonu politiku. Hrvatska bi trebalo da je, i ona to jeste, jedan od glavnih promotera crnogorskog bržeg puta ulaska u EU - kazao je Perović . 
Podsjeća da su sva pitanja koja su pokrenuta u nedavnom non peperu od strane Zagreba postojala i ranije ali ih, kaže, Hrvatska nije povezivala sa evropskim putem Crne Gore.
- Naprotiv. Nekome je to očigledno smetalo i stavljena je rampa baš na poglavlje 31 u kojem je Crna Gora imala stoprocentnu ispunjenost evropskih očekivanja - navodi Perović.
<h2>MIP-u fali patriotskog naboja, bez toga je samo prazna forma</h2>
Komentarišući rad Ministarstva inostranih poslova (MIP) Crne Gore, sagovornik Analitike kaže da ono kao da ne postoji. 
- Umjesto što tihuje, danas bi trebalo da je najaktivnije i najangažovanije. Posebno imajući u vidu javno zaklinjanje da im je glavni spoljno-politički prioritet brzi ulazak Crne Gore u EU. Ali prvenstveno i zbogtoga što je Crna Gora danas izložena velikom spoljnjem pritisku i udarima na njen suverenitet nezabilježenim od obnove njene nezavisnosti 2006. godine - ističe Perović. 
Upozorava da se Ministarstvo inostranih poslova, od dolaska 30-avgustovskih „oslobodilaca“ obesmišljava i svakim danom sve više unižava. 
- Uostalom kao i sama država Crna Gora. To Ministarstvo, osim praznih floskula o evropskoj orijentaciji, nema nikakvo ideološko opredjeljenje niti patriotski naboj bez čega je samo prazna forma - navodi Perović. 
MIP, kaže, nažalost pristaje na poziciju koja je „strana crnogorskom slobodarskom biću i svemu što je Crna Gora kroz vjekove stvarala i održavala“. 
- Tom Ministarstvu nedostaje ne samo znanje, nego i želja za sticanjem znanja o najvažnijim svjetskim zbivanjima i procesima, kao i prijeko potrebni senzibilitet i finese u međudržavnim odnosima. Naročito u onom najvažnijem segmentu u odnosima sa susjednim zemljama - naglasio je Perović.
Istine radi, kaže naš sagovornik, urušavanje crnogorske diplomatske službe počelo je i prije dolaska „oslobodilaca“. 
- Svojom površnošću, nemarom i nezrelošću s jedne strane, te nedostatkom pronicljivosti i sposobnosti da predvidi „zlo vrijeme“ koje dolazi, bez htjenja, kapaciteta i hrabrosti s druge strane da se tome odupre, Ministarstvo je postalo pogodno tle za urušavanje Crne Gore - ističe Perović. 
Ipak, dodaje on, u crnogorskom MIP-u postoji određeni broj kvalifikovanih diplomata osposobljenih za kvalitetan rad.
- U manjem broju i za ozbiljnu analitiku. Nažalost, ti su uglavnom odstranjeni ili marginalizovani. Ne uklapaju se u “avgustovsku oslobodilačku diplomatiju” - ocijenio je Perović.
<h2>Spoljnu politiku Crne Gore usmjeravaju Mandić i Knežević</h2>
Osvrnuvši se na činjenicu da su dva potpredsjednika Vlade nadležna za resor spoljnih poslova, ističe kako takva karikaturalna državna struktura u diplomatiji ne postoji u svijetu. 
- To je politika kojoj osnovni ton i usmjerenje daju prvaci bivseg Demokratskog fronta, Andrija Mandić i Milan Knežević. Politika koja nedvosmisleno negira genocid u Srebrenici, koja je protiv crnogorskog članstva u NATO, koja jasno u prvi plan stavlja Srbiju i Rusiju, koja izvrće ruglu sve što dolazi sa Zapada. I koja otvoreno ismijava crnogorski put ka članstvu u EU, rugajući se i svojoj državi i Uniji - naglašava Perović. 
U pitanju je, kaže on, politika koja se sugeriše iz „rektorovog konzervativnog Instituta za napredne studije o preispitivanju politike prema susjedima“. 
- Onog najboljeg dijela politike do 2020 godine. Politike koja nas zavađa sa svima, a sve u funkciji jednog. Onog koji sve čini da Crne Gore nestane - upozorava Perović. 
Ističe da su negativan uticaj politike zvaničnog Beograda, antizapadna politika, te nedobronamjeran odnos prema svim susjedima i neviđeni pritisak na sve tri crnogorske vlade, s jedne strane, te bespogovorno inferiorno praćenje i povlađivanje toj politici s druge, crnogorske strane, doveli do narušavanja odnosa Crne Gore sa ostalim susjedima.
- Naročito sa onim susjedima koji su Crnoj Gori, zajedno sa Srbijom, najbliži - Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom i Kosovom. To je cilj onog najznačajnijeg dijela parlamentarne većine, okupljene oko bivšeg Demokratskog fronta, kojačini sve da podrije crnogorsku nezavisnost i na dnevnoj bazi obesmišljava i urušava državni suverenitet Crne Gore - zaključio je Perović.

Perović: Bez promjene vlasti ili odnosa u vladajućoj koaliciji možemo zaboraviti na evropski put

Ambasador Željko Perović je, komentarišući najavu da bi Nebojša Đoković, kandidat partijske kvote Nove srpske demokratije, mogao da bude ambasador Crne Gore u Srbiji, rekao da ga ne poznaje, ali da nije siguran da je političko naimenovanje najbolje rješenje.
Dodaje, da nije dobro da to bude baš predstavnik NSD-a u Beogradu imajući u vidu da se ta partija, kako kaže, odnosi prema Crnoj Gori na način koji nije primjeren.
Perović kaže i da je bilo karajnje vrijeme da se popuni diplomatsko predstavništavo u Beogradu i smatra da je jedno od najvažnijih mjesta - mjesto u Beogradu, s obzirom na složenost odnosa Srbije i Crne Gore.
- Nisam siguran da li je najbolje rješenje političko naimenovanje. Gospodina Đokovića ne poznajem, pa ne mogu da komentarišem, ali smatram da je trebalo da to bude iskusni diplomata. Moramo imati u vidu da se u Begradu štošta prelama, da će se u Beogradu ambasador sastajati ne samo sa srpskim zvaničnicima, već i sa preko 20 stranih ambasadora koji pokrivaju iz Beograda Crnu Goru. Ja mu želim svako dobro. Mislim, takođe, da nije dobro da je predstavnik te partije u Beogradu imajući u vidu da se ta partija odnosi prema Crnoj Gori na način koji nije primjeren. Moramo da znamo da će ambasador, osim redovnih dužnosti, makar jednom mjesečno imati sastanak sa ambasadorima NATO zemalja, a znamo kako ta partija gleda na člansvto Crne Gore u NATO, a on mora da prenosi iskustva i poruke iz Crne Gore i da šalje poruke koje čuje od kolega - kazao je Perović u izjavi za Antenu M.
Crna Gora je bez ambasadora u Srbiji od februara 2021, kad je tadašnji predsjednik Milo Đukanović donio ukaze o opozivu više diplomata, među kojima je bio i dotadašnji ambasador u Srbiji Tarzan Milošević.
MVP je tražilo opoziv njega i još šest ambasadora zbog toga što, kako su naveli u obrazloženju, nisu radili u interesu države.
Đukanović je prvobitno odbio da potpiše opozive, tvrdeći da predloge MVP-a nisu pratila objašnjenja.
Na poziciji otpravnika poslova nalazi se Stanica Popović, koja je naslijedila Predraga Mitrovića.
Nebojša Đoković je bio član Odbora direktora Aerodroma Crne Gore, a radio je i kao ekonomski savjetnik Udruženja banaka Crne Gore.

Perović: U Beogradu se štošta prelama zato političko naimenovanje ambasadora nije dobro, kao ni što dolazi iz NSD-a

To što je Crna Gora među rijetkim zemljama koje neće biti zastupljene na najvišem nivou, sa predsjednikom ili premijerom, na zasijedanju Generalne skupštine UN-a u Njujorku je neshvatljivo, kaže za Antenu M ambasador Željko Perović. Dodaje i da je, možda, brukanje Crne Gore nekome i cilj.
- Zasijedanje Generalne skupštine UN-a koje se održava svakog trećeg utorka u septembru najvažniji je multilaterarni događaj na planeti i bruka je da Crna Gora ove godine neće biti zastupljena najvišem nivou - kazao je Perović.&nbsp;
Podsjeća da su od 2006. godine, na svako zasijedanje išli shodno džentlmenskom dogovoru jedne godine predsjednik države, a druge godine premijer. Začuđen je time što ove godine u Njujork ne idu ni Jakov Milatović, ni Milojko Spajić.
- To je jedinstvena prilika u toku 365 dana da sve krunisane glave, predsjednici država i predsjednici vlada, vode delegacije svojih zemalja. Crna Gora dolazi, koliko sam ja shvatio, na nivou potpredsjednika Vlade. Ne znam zašto, ako je već premijer odustao, nije išao predsjednik. Osim glavnog sastanka i plenarnog zasijedanja kada govori šef delegacije, to je jedinstvana prilika da u tih dvije nedjelje delegacija Crne Gore, kao i svake druge države, odradi seriju bilateralnih susreta od velike važnosti za svoju zemlju. Tako da je prosto nevjerovatno da se to sada dešava - rekao je Perović za Antenu M.
Perović, koji je u tri mandata bio ambasador u Njujorku, o izjavi predsjednika Milatovića koji je objasnio da je odgovornost za njegovo, kao i odsustvo premijera upravo na Spajiću, kaže:
- Ja sam vidio tu izjavu i mislim da je predsjednik u ovom slučaju apsolutno u pravu, ali već ranije se znalo da je ovoga puta na redu predsjednik Vlade da vodi delegaciju. Inače, to je pravo koje prije svega pripada suverenu. Kažem, ili dolaze krunisane glave ili šefovi država, pa tek onda dolaze predsjednici Vlade ili ministar inostarnih poslova. Otprilike, na ta četiri nivoa su delegacije na raznim sastancima zastupljene. Mislim da je u ovom slučaju predsjednik države apsolutno u pravu - navodi Perović.
Crnogorsku delegaciju predvodiće potpredsjednik Vlade Filip Ivanović, a ispod njega u delegaciji je takođe potpredsjednik i ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović.&nbsp;
- Da pored živog ministra inostranih poslova koji je istovremeno i potpredsjednik Vlade, crnogorsku delegaciju vodi drugi potpredsjednik, zaista je neshvatljivo. Po svakom protokolu poslije šefa države i Vlade, ide ministar inostranih poslova. Sada ide neki bez porfelja potpredsjednik Vlade! Ali ne znam zbog čega ide onda ministar inostanih poslova? Zbog čega ide? Ako ne ide ovaj u konkretnom slučaju da se sretne sa bošnjačkom dijasporom. S kime će imati sastanke? Da li su dogovoreni sastanci? Šta je sa sastancima koji su ugovarani za predsjednika Vlade, koji su mjesecima unaprijed pripremljeni? To je, kažem vam, jedno apsolutno brukanje države Crne Gore. Možda nekome to odgovara, možda je to nečiji cilj - ocijenio je Perović.
Perović je rekao i da ima saznanja da se njemački ambasador u Podgorici interesovao ko predvodi crnogorsku delegaciju:
- Znate, svaka ozbiljna zemlja se priprema, pretpostavljam da je neko iz njemačke delegacije želio se vidi sa predsjednikom Vlade. Oni, do dana današnjeg, ne znaju ko vodi crnogorsku Delegaciju. Znači, apsolutna sramota i bruka za državu Crnu Goru - zaključio je Perović.

Perović: Bruka za državu da ne bude zastupljena na najvišem nivou na zasijedanju Generalne skupštine UN-a

Londonska policija pokrenula je potragu za osumnjičenima nakon što je pet osoba izbodeno nožem na jednom događaju u jugoistočnom dijelu grada.&nbsp;
&nbsp;Policija je pozvana na lice mjesta nešto poslije četiri sata jutros, a pet osoba je pronađeno sa ubodnim ranama. &nbsp;
Povrijeđeni su prebačeni u bolnicu gdje je u toku procjena njihovog stanja, a još niko nije uhapšen, navodi Skaj njuz. &nbsp;
- Istraga je u toku i mjere će ostati na snazi tokom cijelog dana- kaže se u saopštenju policije. &nbsp;
Policija je pozvala sve koji imaju informacije o slučaju da se jave, prenosi Tanjug.

London: Pet osoba izbodeno nožem

Komemoracijom na zagrebačkom groblju Mirogoju obilježena je 80. godišnjica Blajburških strijeljanja uz poruku predsjednika Vlade Andreja Plenkovića da Hrvatska osuđuje sve totalitarne režime te teži za istorijskom istinom i dostojanstvom svake žrtve, piše Hina.
- Danas na 80. godišnjicu Blajburške tragedije i Križnog puta izražavamo pijetet prema žrtvama ubijenima nakon kraja Drugog svjetskog rata bez suđenja, osvetnički i kojima je oduzeto dostojanstvo- rekao je hrvatski premijer novinarima nakon polaganja vijenaca.
Dodao je sa su tako velike tragedije za brojne hrvatske porodice u Hrvatskoj i u BiH decenijama predstavljale bolni ožiljak o kojem se nije smjelo govoriti i o kojem se u široj javnosti malo znalo.
- U demokratskoj Hrvatskoj koja osuđuje sve totalitarne režime, nacistički, fašistički, komunistički, koja teži za istorijskom istinom i za dostojanstvom svake žrtve i za isticanjem pijeteta, želimo da nove mlade generacije budu upoznate i s bolnim stranicama hrvatske istorije, upravo da se zločini kakve smo vidjeli u Drugom svjetskom ratu i neposredno nakon nikada ne ponove- poručio je Plenković.
Zato je važno, naglasio je, da obrazovni sistem zaista objektivno prikaže te istorijske trenutke koje su u mnogome definisali biće hrvatskog naroda. Podsjetio je da je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđmana politiku pomirenja unutar hrvatskog naroda stavio među glavne prioritete.
- To pomirenje pridonijelo je jedinstvu u odbrani Hrvatske u Domovinskom ratu koji je temelj savremene Hrvatske i ona je otvorila novu stranicu hrvatske istorije te je važno da danas ovdje i nešto kasnije na Maclju s poštovanjem prema žrtvama razmišljamo o tome kako graditi Hrvatsku u kojoj je istorijska istina glavna, a u kojoj je međusobno razumijevanje i tolerancija ona vrijednost koja nas vodi u budućnost- rekao je Plenković.

Plenković: Blajburška tragedija bolni ožiljak za brojne hrvatske porodice

Državni sekretar Sjedinjenih Američkih Država Marko Rubio izjavio je danas da bi Vatikan mogao biti mjesto održavanja mirovnih pregovora između Rusije i Ukrajine.
- Ne bih ga (Vatikan) nazvao posrednikom, ali kako mislim, to je svakako mjesto gdje bi se obje strane osećale prijatno- rekao je novinarima u Rimu prije sastanka sa kardinalom Mateom Zupijem, vatikanskim stručnjakom za Ukrajinu.
Rubio je rekao da će razgovarati o potencijalnim načinima na koje bi Vatikan mogao da pomogne, "statusu pregovora, novostima poslije jučerašnjeg dana (pregovori u Istanbulu) i putu naprijed".
- Dakle, razgovaraćemo o svemu tome i naravno uvijek ćemo biti zahvalni Vatikanu na spremnosti da ima konstruktivnu i pozitivnu ulogu- rekao je Rubio novinarima u Ambasadi SAD u Rimu.
Vatikan ima tradiciju diplomatske neutralnosti i dugo se stavljao na raspolaganje kako bi pokušao da olakša pregovore, ali do toga nije dolazilo.
Pokojni papa Franjo koji je često ljutio obje strane svojim komentarima, povjerio je Zupiju da pokuša da nađe "put mira". Međutim, to se svelo na bavljenje povratkom otete ukrajinske djece i nekoliko posredovanja u razmjeni ratnih zarobljenika.
Novi papa Lav XIV, izabran 8. maja, ponovio je u svom prvom blagoslovu Franjov poziv na mir u Ukrajini. Apelovao je na sve strane da učine sve što je moguće da bi se postigao "pravedan i trajan mir".
Lav je ranije, kao biskup u Peruu, nazvao taj rat "imperijalističkom invazijom", a ove nedjelje se zakleo da će "uložiti sve napore da prevlada mir".

Rubio: Vatikan moguće mjesto održavanja mirovnih pregovora između Rusije i Ukrajine

Rukometaši Mornara prvi su finalisti Kupa Crne Gore. 
 
Mornar je danas u Bemaks areni, u polufinalnom meču završnog turnira, savladao pljevaljski Rudar 28:23 i prvi put u klupskoj istoriji izborio plasman u finale Kupa. 
 
Barski tim do pobjede i finala vodio je Božidar Nikočević je sa sedam golova. 
 
Istakao se i golman Filip Junković sa 12 odbrana. 
 
U ekipi iz Pljevalja najefikasniji je bio Andrija Jokić sa sedam golova, dok je Dejan Čolović imao 15 odbrana. 
 
Rival Mornara u finalu biće bolji iz duela Lovćena i Budvanske rivijere, koji je zakazan za 18 sati.

Rukomet: Mornar 7 prvi finalista Kupa Crne Gore

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Tag: zeljko-perovic