Presuda - voljenom Putinu na dar

Početkom 2014. godine nekoliko novinara i pojedinaca istaknutih u oblastima kulture i književnosti osnovalo je internet platformu, sa ciljem da u formi istraživanja i dosijea, prevedenih na pet vodećih evropskih jezika, upozna sve one koji, da li kao novinari ili političari, ili zainteresovani pojedinci žele da se bave situacijom u zemljama nastalih raspadom Jugoslavije, kako ne bi, pod uticajem lokalnih medija, bili obmanjivani uticajem vlasti.

Desetak entuzijasta su radili na ovome projektu blizu godinu dana, a zadatak da ga vodi povjeren je poznatom novinaru Milanu Jovanoviću kao koordinatoru mreže. Da se radi o vrlo respektabilnoj ekipi dovoljno je pogledati ko sačinjava tim na https://www.anti.media/o-nama/tim/

Kao član tima, što se vidi na ponuđenom linku, bavio sam se temama vezanim za Crnu Goru. Kao nacionalni Crnogorac i inače sam se u svojim kolumnama bavio uglavnom situacijom u Crnoj Gori. Upravo zato, logično je bilo da se detaljno pozabavim, u tri vrlo opširna teksta, i suđenjem za pokušaj oružanog prevrata u Crnoj Gori u vrijeme parlamentarnih izbora 2016. godine, po optužnici predatoj 13. aprila 2017. Višem sudu u Podogorici protiv četrnaest osoba koje se terete za organizovanje i učešće u terorističkim napadima, planiranim za 16. oktobar 2016. na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori. 

Glavnooptužena dvojica ruskih državljana Eduard Šišmakov i Vladimir Popov, kao glavni organizatori i Podgoričanin Ananije Nikić, nijesu bili dostupni sudu zbog nesaradnje organa Ruske federacije, kao i optuženi Nemanja Ristić i Predrag Bogićević, zbog odbijanja Srbije da ih isporuči sudskim organima Crne Gore.

 Od Crnogorskih političara optuženi su lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević, koji su prvostepeno osuđeni na po pet godina zatvora.

POLITIČKA PRESUDA

Ko god je redovno i pažljivo gledao prijenose sudskih procesa neće imati dilemu da je to bio najprofesionalniji sudski proces u potonjih najmanje deset godina, sa obiljem materijalnih, tehničkih i prikupljenih podataka od relevantnih obavještajnih organizacija, uključujući i sudsko vještanje komunikacija glavnooptuženih.

Za razliku od optužnica koje danas devalviraju pravosuđe, koje često za „dokaz“ imaju samo sky prepisku, uz njeno falsifikovanje, tad se radilo o veoma ozbiljno sastavljenoj optužnici i dokaznom sudskom postupku, koji je potvrdio sve elemente svjedočenja svjedoka saradnika Saše Sinđelića. Veliki dio javnosti, medija, pravnika, uglavnom rusofilski i anti DPS opredijeljenih, glavni akcenat su stavljali na karakter svjedoka saradnika.

To je, uostalom, uradilo i tročlano sudsko vijeće sudije Zorana Radovića u ponovljenom postupku, po nalogu Apelicionog suda, što je notorna glupost i totalna pravna nepismenost. U slučaju svjedoka saradnika, ne radi se o akademicima nauka, već se radi uvijek o problematičnim ličnostima, koji su po pravilu dio kriminalne grupe koja je predmet optužnice i suđenja. Sudske presude se ne donose na bazi svjedočenja svjedoka saradnika, to je podmetanje i laž, već se u dokaznom sudskom postupku utvrđuje istinitost njegovog svjedočenja.

U slučaju da se sudski dokaže da je govorio bilo koju neistinu on gubi svojstvo svjedoka saradnika. Suđenje je nedvosmisleno dokazalo da su svi dijelovi iskaza svjedoka saradnika, kroz materijalne dokaze, vještaćenjem telefona i drugim, nedvosmisleno dokazali istinitost njegovog iskaza o susretima sa organizatorima puča, predaji novca, opreme koja bi se koristila i svim drugim detaljima.

Ne znam čime se rukovodio Apelacioni sud donoseći presudu kojom je odbio kao neosnovanu žalbu Specijalnog državnog tužilaštva i potvrdio političku presudu Višeg suda u Podgorici, Specijalnog odeljenja, od 9. jula 2024. godine? Da li se radi o političkom uticaju na politički izabrane sudije Apelacionog suda ili je doprinjelo i njihovo rusofilsko opredjeljenje kojim se htjela abolirati Rusija za pokušaj oružanog puča? Nije tajna da u Crnoj Gori odavno istorijski prevladava rusofilski sentiment i glorifikuje Rusija kao svemoćna sila. Često se čulo „da je Rusija organizovala oružani puč, on bi sigurno uspio“. I to od istih onih službi koje su Putina obavjestile da će ruske trupe ulaskom u Ukrajinu biti dočekane cvijećem i pjesmom?

UZALUD I SVJEDOCI SARADNICI

Na stotine činjenica, telefonski utvrđenih susreta sa svjedokom saradnikom, fotografija prilikom susreta, informacija američke i britanske obavještajne službe, uplata preko Western Uniona sa imenom uplatioca Eduard Šišmakova za kartu svjedoku saradniku za dolazak u Moskvu, za koju je u dokazima bio primjerak iz USA, iz samog Western Uniona, i još mnogo toga, nijesu mogli uvjeriti Apelacioni sud u postojanje ruskih agenata i njihovu ulogu u pokušaju oružanog puča: Eduarda Širokova, alias Eduard Šišmakov, pripadnika vojne službe bezbjednosti GRU i Vladimira Popova, takođe agenta ruske obavještajne službe GRU?

Vladimir Popov je čak učestvovao u sličnoj operaciji destabilizacije u Moldaviji u ljeto 2014. godine i svrgavanja izabrane vlasti kao reakciju na plan vlade u Kišinjevu da se potpiše Sporazum Republike Moldavije o pridruživanju Evropskoj uniji.

Prikupljeni dokazi upućuju na značajnu ulogu britanskih i američkih obavještajnih službi u razotkrivanju ovog slučaja. Britanski The Telegraph objavio je 28. avgusta 2017. špijunske fotografije koje pokazuju ulogu ruskih obavještajaca u planiranom državnom udaru.

Viši sud u Podgorici potvrdio je 08. marta 2017. sporazume o priznanju krivice koje su sa Specijalnim tužilaštvom zaključila petorica državljana Srbije:

Aleksandar Čurović, Nikola Ðurić, Siniša Ćetković, Dejan Stanojević i Ivica Matić. Čurović je tada naveo da mu je Velimirović saopštio da, ukoliko vlast ne bude smijenjena na izborima, onda treba da to urade nasilno, da probiju kordon policije i zauzmu Skupštinu. Mirko Pajo Velimirović se, takođe, dogovorio o sporazumnom priznanju krivice sa Specijalnim tužilaštvom, priznajući da je dobio od svjedoka saradnika 15.000 eura za nabavku oružja.

Činjenica da on, vjerovatno, nije obezbijedio oružje, ne umanjuje činjenicu da je postojala namjera oružanog puča. To što su agenti GRU-a i svjedok saradnik odabrali pogrešne ljude, smatrajući ih „patriotima“ u njihovom smislu, iako su oni bili uglavnom okretači brava i prasadi na ražnju, dok su se „ubijali“ gibanicom i brljom na Ravnoj Gori. Optuženi Miloš Jovanović je priznao da je trebalo da obuče policijsku uniformu i izazove tuču sa crnogorskom policijom pred Skupštinom, đe je planiran skup u slučaju pobjede DPS-a.

UVIJEK „UGROŽENI“ SRBI

Bivši komandant srpske žandarmerije Bratislav Dikić u početku je negirao susrete sa svjedokom saradnikom, da bi nakon triangulacije mobilnih telefona priznao da se susrijetao sa njim i da je primio prvo 500 US dolara, pa onda 5.000 eura. U susretu sa optuženim Bogićevićem svjedok saradnik mu je dao 2.500 eura da organizuje dolazak svojih ljudi u Podgoricu.

Optuženom Nemanji Ristiću svjedok saradnik je ukupno dao 10.000 eura za dolazak pripadnika „Zavetnika“ u Crnu Goru. Postavlja se pitanje zašto Apelacioni sud nije dao objašnjenje odakle jednom pijačnom prodavcu, što je svjedok saradnik bio, 500.000 eura, koje je dijelio „šakom i kapom“, od kojih je 125.000 eura predao srpskoj BIA. To je, takođe, bilo u dakazima, jer je predao novac kada se uplašio da će ga agenti GRU-a likvidirati zbog neuspjelog puča?

Na osnovu izvještaja srpske BIA utvrđeno je da je na Zlatiboru bilo spremno oko 30 ruskih operativaca, kao i da je zaštićenom vezom komunicirano sa njima iz Crne Gore. Zanimljivo je da se u vrijeme tih komunikacija na ruskom jeziku na licu mjesta svaki put nalazio lični telefon Milana Kneževića. A odbrana Kneževića je bila u stilu: „Sada je otpočeo lov na vještice, na Srbe, na one koji su protiv učlanjenja Crne Gore u NATO, na one koji su protiv priznanja lažne države Kosovo i Metohija“.

Kao i poruke Mandića za Mihaila Čađenovića, vozača DF-a: „Mihailo je zatvoren i zbog toga što je Srbin“. Uvijek „ugroženi Srbi“!

Kako sam pažljivo gledao svaki prenos suđenja u ovom procesu, zapisivao najvažnije dijelove, glavni ośećaj mi je bio da advokati odbrane namjerno krše ZKP ili ga uopšte ne poznaju: uzimali su riječ bez dozvole predśednice vijeća, pričali o stvarima koje nemaju veze sa procesom, očigledno opstruirali suđenje očekujući da će se vremenom preokrenuti stvari u Crnoj Gori. Uopšte se nijesu bavili odbranom optuženih, već su se uglavnom bavili negiranjem učešća Rusije u organizaciji puča! Čak je advokat odbrane Nikola Bulatović, da bi provjerio da li je svjedok saradnik stvarno rusofil, kako se predstavljao, pitao ga: „Jeste li čuli ko je Taras Buljba“? Naravno, predśednica vijeća nije dozvolila takvo glupo pitanje, koje nema veze sa procesom. Ali govori o profilu branilaca opotuženih.

ZLOUPOTREBA SUDSTVA

Dok se danas čitav demokratski svijet zgražava zločinima Rusije i njenog predśednika Putina prema Ukrajini, brojnim zločinima nedozvoljenih ratnim pravom, ubijanjem civila, rušenjem stambenih objekata, bolnica, škola, elektrana i toplana na debelim minusima, da bi se stanovništvo Ukrajine smrzavalo ... u Crnoj Gori veći dio stanovnika pozdravlja zločinački pohod Rusije na Ukrajinu, uključujući i većinu u vlasti i one koji podržavaju vlast u kulturi, obrazovanju, zajedno sa rektorom državnog univerziteta kao ruskog spavača u Crnoj Gori i vlasnika rusofilskog portala, većine u visokom sudstvu, izabranim voljom aktuelne većine na vlasti, medijima i mnogim drugim djelatnostima u kojima sadašnja vlast administrira.

Tako da odluka Apelacionog suda kojom je odbio osnovanu žalbu Specijalnog državnog tužilaštva i potvrdio presudu tročlanog sudskog vijeća sudije Zorana Radovića, poznatog „Evropejca“, samo je potvrda onoga što i vrapci u Crnoj Gori znaju, da je iracionalna ljubav prema Rusiji istorijski utemeljena i da je amnestiranje očiglednog učešća ruskih obavještajnih službi u pokušaju oružanog puča samo još jedan izraz neiskrenog puta Crne Gore ka učlanjenju u EU i ontološki antievropske vlasti u Crnoj Gori.

Mogao je Apelacioni sud da oslobodi samo Mandića i Kneževića, obzirom na očigledno učešće agenata GRU-a u planiranom oružanom prevratu. Ne, oni su napravili sprdnju od crnogorskog pravosuđa time da su čak zanemarili priznanja više optuženih da su učestvovali u organizaciji prevrata? To će ući u anale zloupotrebe sudstva u političke svrhe.

Nadam se da će promjenom vlasti u Srbiji čitav izvještaj biti dostupan javnosti, sa mnogo neobjavljenih podataka, jer je njegovo dostavljanje Crnoj Gori prestalo iznenadnim dolaskom Patruševa, rukovodioca svih obavještajnih službi Rusije, koji je je agente GRU-a odveo za Rusiju, zaprijetivši rukovodstvu Srbije posljedicama ukoliko budu dalje objelodanjivali detalje o tom slučaju.

Pošto je neki Savez penzionera podnio tužbu za proces „državni udar“, bilo bi dobro da se tužba podnese sudu u Strazburu. Pa da vidimo ko je politički osuđen, a ko politički oslobođen.

Ako nekoga zanima kako je teklo suđenje od dana do dana, ovo su linkovi sva tri teksta na portalu Antidot: https://www.anti.media/istrazivanja/dosije/pokusaj-terorizma-ili-pokusaj-oruznog-prevrata/ https://www.anti.media/istrazivanja/dosije/odbrana-opstrukcijom/ https://www.anti.media/istrazivanja/dosije/poslednja-rocista-prvostepena-presuda-i-komentari