Generalni sekretar NATO-a Mark Rute izjavio je da Srbija ima suvereno pravo da učestvuje u vježbama sa kineskom vojskom, ali da bi se distancirao od odnosa predsjednika Aleksandra Vučića prema Kini jer je njeno ukupno djelovanje sporno.
U intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE), Rute je rekao da je NATO „prilično zabrinut u vezi sa onim što se dešava sa Kinom generalno“, navodeći povezanost te zemlje sa Rusijom, Sjevernom Korejom i Iranom.
- Što se tiče Srbije, ona može donijeti odluku da to radi. Ali, ne budimo naivni u vezi sa Kinom. Znamo da Kina sarađuje sa Rusima, Sjevernom Korejom, Iranom, da je stoga ono što se dešava u Indo-Pacifiku i ono što se dešava u evroatlantskoj oblasti sve više povezano i ispreplijeteno - kazao je Rute na pitanje da li je NATO zabrinut zbog učešća Srbije u vojnim vježbama sa Kinom.
Rute je ukazao da NATO ima dijalog sa Srbijom i da on lično ima direktan kontakt sa predsjednikom Vučićem.
- Suvereno je pravo Srbije da donese tu odluku. Ali, na kraju bih se zaista distancirao od onoga što predsjednik Vučić radi sa Kinom. To je naravno relevantno, ali postoji hitnije pitanje, a to je sama Kina - kazao je Rute.
Dodao je da je uvijek govorio da NATO nije tu samo da bi osigurao da su članice alijanse bezbjedne od Rusije, već od bilo koga.
- Moramo biti bezbjedni od svakoga ko nam želi zlo. I kada pogledamo ogromno gomilanje kineskih oružanih snaga, hajde da budemo zaista svjesni šta se tamo dešava - naveo je Rute, koji je u intervjuu pretežno govorio o naporima za okončanje rusko-ukrajinskog rata.
Srbija, koja je vojno neutralna zemlja, u julu je održala prvu zajedničku vojnu vježbu sa Kinom, uprkos upozorenjima iz Evropske unije. Desetodnevna vježba specijalnih jedinica dvije vojske održana je u kineskoj provinciji Hebej.
Srbija pod vođstvom Vučića jača odnose sa Kinom, iako je članstvo u Evropskoj uniji njen zvanični strateški cilj. Srbija je 2020. kupila od Kine šest novih bespilotnih letilica CH-92A. Dvije godine kasnije, Srbija je nabavila i raketni sistem protivvazdušne odbrane FK-3. Kasnije je nabavljena i nova kineska bespilotna letilica CH-95, ali nije zvanično saopšteno koliko je dronova tog tipa kupljeno, navodi RSE.
Upozorenja zbog saradnje sa Kinom u sferi odbrane, Srbiji su stizala i iz Vašingtona.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Rute: Srbija ima suvereno pravo na vojne vježbe sa Kinom, ali ne budimo naivni

Ispred Doma narodne skupštine na protestu solidarnosti sa novinarima televizije N1, koji su napadnuti prije nekoliko dana, došlo je do tenzija kada se pojavila grupa ljudi koja je nosila transparente sa porukama podrške provladinim medijima.
Građani koji su se okupili na poziv medijskih udruženja su negodovali kada se pojavila grupa ljudi koja je nosila transparente "Hvala na podršci, novinarke informera" i "Boja mikrofona nije opravdanje za nasilje", javlja reporterka Bete.
Transparente su nosili predsjednica novoosnovanog medijskog udruženja Asocijacija novinara Srbije Ivana Vučićević, direktor Srpskog telegrafa Saša Milovanović i drugi.
Oni se se povukli oko 19.30 časova, nakon što su im građani dobacivali i pogrdno ih nazivali, došlo je i do verbalnog sukoba.
Prisutno je nekoliko stotina građana, a u šatorskom naselju gdje borave pristalice vlasti ispred skupštine Srbije, s druge strane ograde prisutan je i veliki broj policije koji nose fantomke i ne vidi im se lica.
Na jednom od transparenta piše "Dočekamo dan da se svi slažemo, nasilje nije ok".
Jedan muškarac je prije nekoliko dana napao ekipu televizije N1 u blizini šatorskog naselja u kojem borave pristalice vlasti ispred Skupštine Srbije, a policija je naknadno reagovala.
Glavni urednik dnevnog lista "Danas" Dragoljub Petrović kazao je za Betu da su članovi Asocijacije novinara Srbije došli na skup da provociraju i "prave cirkus".
- To je neka vrsta njihovog poslednjeg trzaja, navikli su da kopiraju sve sta rade nezavisni mediji i novinari ali je to u neku ruku smikesno jer se oni uopšte ne bave novinarstvom - kazao je Petrović.
On je rekao da je povodo tog skupa značajan i da ljudi koji su došli shvataju opasnost napada na novinare i da je neophodno pruziti podršku novinarima televizije N1.

Tenzije ispred Skupštine Srbije na protestu podrške novinarima televizije N1

Srbiju potresaju protesti, ali predsjednik te zemlje Aleksandar Vučić kao da ne mari i upravo radi na tome da učvrsti svoju vlast i da se izmjenom Zakona o Vojsci i zvanično proglasi za vrhovnog zapovjednika oružanih snaga, a kadrovskim promjenama i za šefa policije, piše danas austrijski dnevnik OE24 (Österreich 24).
- Izmjena zakona, koju će parlament vjerovatno uskoro usvojiti, predviđa da šef Generalstaba i glavni oficiri treba da vode oružane snage u skladu sa zakonom i sa odlukama predsjednika. U važećem zakonu, predsjednik se u tom kontekstu ne spominje - piše OE24.
Međutim, to preuzimanje kontrole ne važi samo za vojsku, jer se na osnovu najnovijih kadrovskih promjena u policiji može pretpostaviti da će sada i policija biti pod punom kontrolom šefa države Vučića, piše dnevnik. 
 
OE24 prenosi ocjenu beogradskog političkog nedjeljnika Radar da je "gotovo završen put ka pretvaranju policije u filijalu Srpske napredne stranke koji je počeo 2014. godine".
Najnovije kadrovske promjene svjedoče da se čak "više ni ne glumi profesionalnost" i da "sve izmjene samo odražavaju želju Vučića", prenosi OE24 pisanje Radara i ocjenjuje da je najbolji primjer za to šef specijalne jedinice za zaštitu objekata Marko Kričak koji će biti unaprijeđen, iako se posebno istakao po brutalnosti u obračunu sa pobunjenim studentima.
List prenosi ocjenu vojnog analitičara Aleksandra Radića da izmjena zakona o vojsci znači povratak u 1990-te godine, kada je Glavni štab vojske bio podređen tadašnjem šefu države Slobodanu Miloševiću.
OE24 preosi i ocjenu penzionisanog generala Momira Stojanovića da je ta izmjena zakona "apsurdna" jer je Srbija zemlja sa parlamentarnim sistemom vlasti. 
 
- Možda je to tako, ali samo na papiru. Zato što je većini ljudi u Srbiji odavno jasno da ne može da se donese bilo kakva odluka bez blagoslova predsjednika - ocjenjuje dnevnik Österreich 24.

1250x600

1084x550

Austrijski dnevnik: Vučić preuzima vojsku i policiju, kao nekada Milošević

Pred Višim sudom u Novom Sadu počinje suđenje pripadnicima Pokreta slobodnih građana (PSG) Mladenu Cvijetiću, Srđanu Đuriću, Mariji Vasić, Ladu Jovoviću i Davoru Stefanoviću, kao i aktivisti neformalne organizacije STAV Lazaru Diniću.
Sudski proces, ali u odsustvu, počinje i za Dinićeve kolege iz STAV-a koji nisu u Srbiji i za kojima je raspisana potjernica, odnosno za Branislava Đorđevića, Doroteju Antić, Milu Pajić, Anju Pitulić, Jovana Dražića i Dejana Bagarića.
<h2>Nezakonit postupak?</h2>
Oni se terete da su, kako je navedeno u optužnici Višeg javnog tužilaštva u Novom Sadu, a u koju je Dojče vele imao uvid, 12. marta ove godine u prostorijama PSG-a u Novom Sadu „dogovarali i planirali“ da tokom protesta 15. marta u Beogradu „silom pokušaju da promijene ustavno uređenje Srbije“, kao i da „svrgnu najviše državne organe i predstavnike tih organa“ – Skupštinu, Vladu i predsjednika države.
U obrazloženju optužnice opisan je njihov razgovor koji je prisluškivala Bezbjednosno-informativna agencija (BIA), a koji je u martu emitovan na nekoliko televizija s nacionalnom frekvencijom. Od tada u dijelu javnosti bliskoj vlastima nisu prestajali komentari da je riječ o „teroristima“ koji su planirali sprovođenje „obojene revolucije“ i „prizivali građanski rat“.
Od kada je protiv njih podnijeta krivična prijava, mnogi pravnici ukazivali su da je riječ o nezakonitom postupku, pošto se krivična prijava zasniva na audio-snimku prisluškivanog razgovora, koji nije pribavljen u skladu sa Zakonikom o krivičnom postupku, pa da se zbog toga ne može koristiti za vođenje krivičnog postupka.
- Postupak koji se u suštini oslanja na jedan nezakonit dokaz ne može da opstane pred mjerilima zakonitog i pravičnog postupka - kaže za Dojče vele advokat Filip Lazić.
Do snimka razgovora aktivista PSG-a i STAV-a došlo se slučajno – u optužnici piše da se do saznanja o tom razgovoru došlo na osnovu „izvještaja BIA o rezultatima primjene posebne mjere kojom se odstupa od načela nepovrjedivosti tajne pisama i drugih sredstava opštenja prema (narodnoj poslanici i potpredsjednici PSG-a) Ani Oreg“.
Ona je na društvenoj mreži X 4. novembra napisala da za sprovođenje mera pod kojima je ona bila ili je i dalje, „treba da postoji osnovana sumnja da je neko prijetnja po nacionalnu bezbjednost“.
- To je u mom slučaju potpuna izmišljotina. Tvrdim da su ove mjere tu da bi se prisluškivao rad opozicije - navela je Oreg.
PSG je ranije zatražio obustavu postupka protiv njihovih aktivista i aktivista grupe STAV „zbog nelegalno prikupljenih dokaza“.
- Ukoliko pravosuđe pod pritiskom režima ostane pri svojim stavovima, zahtijevamo da suđenje bude otvoreno za javnost kako bi ista mogla da dobije odgovore na pitanja ko je, zašto i pod kojim obrazloženjem praćen i sniman - naveo je PSG.
<h2>Argumenti odbrane</h2>
Advokat Predrag Bogovac za Dojče vele kaže da će se odbrana Marije Vasić zasnivati između ostalog na tome što „iz priče – možda bismo mogli da napravimo neku akciju, npr. prilazak RTS-u ili pojavljivanje na RTS-u (što se pominje u prisluškivanom razgovoru) – ne proizilazi planiranje rušenja vlasti i promjene ustavnog poretka“.
- To je odbrana Marije Vasić i mislim da će to manje-više biti i odbrana drugih optuženih. Advokat Aleksandar Petrović i ja ćemo sve što je Marija rekla objasniti sudu. Dakle, šta znači to što je rekla i zašto je to rekla. Ne bježimo od izgovorenih riječi, ali moramo objasniti sudu kako bi dobio pravi kontekst i kako bi shvatio o čemu je riječ. Računam da će sud to i shvatiti - kaže Bogovac.
<h2>Sedam mjeseci pritvora</h2>
Pet pripadnika PSG-a i Lazar Dinić proveli su najprije u pritvoru, a onda u kućnom pritvoru po sedam mjeseci.
Iako je Evropski parlament 7. maja usvojio rezoluciju kojom je tražio oslobađanje pritvorenih aktivista, sud im je 13. maja treći put produžio pritvor na po 30 dana. Marija Vasić je tada počela štrajk glađu i žeđu, poslije čega je prebačena u zatvorsku bolnicu u Beogradu. Poslije toga je njoj, Jovoviću i Diniću određen kućni pritvor, a takva odluka kasnije je donijeta i za Cvijetića, Srđana Đurića i Davora Stefanovića.
- Bila sam, naravno, neupućena u tretman pritvorenika; nisam znala da se prilikom svakog izlaska iz ustanove, kao što je odlazak kod ljekara ili na ročište, pritvorenicima stavljaju lisice na ruke i noge, da žene imaju pravo na tri tuširanja nedjeljno, da nema fena za kosu, da se kosa suši na radijatoru, da su vrata od WC-a koji je u sobi namjerno pretesterisana da nemate ni tu privatnost, da nemate pravo na bilo kakvo dezinfekciono sredstvo, da ne smijete da razgovarate ni sa kim na hodniku i da kada neko naiđe, morate da gledate u zid - kaže za Dojče vele Marija Vasić.
Dodaje da su pisma koja je dobijala putovala po mjesec dana.
- Mnogo toga nema nikakvog smisla osim da vas dehumanizuju i psihički polome. Poslije trećeg produženja pritvora stupila sam u najrigorozniji oblik štrajka, glađu i žeđu. I to je jedino izvuklo svih nas šestoro odatle - kazala je ona.
Navodi da nema nikakva predviđanja kada je riječ o tome kako će se odvijati suđenje.
- Naučili smo da sve može da se desi, kao što se do sada sve dešavalo kada smo se najmanje nadali i ništa kada smo očekivali. Tako se mora živjeti kada ste u rukama našeg pravosuđa - ocjenjuje Marija Vasić.
<h2>U egzilu</h2>
Doroteja Antić jedna je od šest aktivista grupe STAV kojima će se suditi u odsustvu i za kojima je raspisana potjernica.
- Na moju veliku žalost, s obzirom na to da je Srbija postala moderna diktatura u kojoj vlada princip bezakonja, od suđenja za sada nemam velika očekivanja. Da je tužilaštvo adekvatno radilo svoj posao od početka, naš slučaj bi odavno pao pošto ne postoji nijedan validan dokaz na osnovu kog bismo mogli biti osuđeni - kaže za Dojče vele Doroteja Antić.
Dodaje da nije mogla da pretpostavi da će se naći u „političkom egzilu“.
- Iako je ovo iskustvo bilo psihički opterećujuće i u najmanju ruku stresno, smatram da su moji saborci koji su ostali u Srbiji i proveli više od sedam mjeseci u pritvoru prošli pravi pakao. Na sreću, prije nekoliko nedjelja su pušteni da se brane sa slobode i to mi je bilo ogromno olakšanje - navodi Antić.
Odgovarajući na pitanje da li razmišlja o traženju političkog azila, kaže da se ona i njenih pet kolega „de fakto nalaze u političkom egzilu“.
- Mi smo na nacionalnoj potjernici u Srbiji i u nemogućnosti da se vratimo u državu bez momentalnog privođenja, ali u mojim očima, kao i u stvarnosti, egzil nije jednako azil. Proces traženja azila veoma je dugačak i komplikovan proces koji za sada nisam ozbiljnije razmatrala, međutim ta opcija nije isključena ukoliko suđenje ne bude išlo dobro - kazala je Antić.
Tužilac je u optužnici naveo da za sve optužene traži po pet godina zatvora.
- Za razliku od našeg suđenja, za koje nema nijedan zakonit dokaz, za pad nadstrešnice u Novom Sadu i smrt 16 ljudi itekako ima dokaza. To sve govori o ovom društvu - zaključuje za Dojče veče Marija Vasić.

Suđenje novosadskim aktivistima - politika iznad prava?

Istoričar Milivoj Bešlin upozorio je da je vlast u Srbiji svojim postupcima smanjila mogućnost demokratskog i institucionalnog raspleta krize, kao i da se, nažalost, iz diktature ne izlazi civilizovano i da to uvijek ima cijenu.
- Režim je pokrenuo spiralu nasilja, a kada će ona biti zaustavljena, to neće zavisiti od njih. Ušli smo u vrlo opasnu fazu, kada društvene i političke protivrječnosti i polarizacija moraju da se rješavaju institucionalno i na izborima - rekao je Bešlin, u intervjuu za današnji list Nova.
Međutim, kako je dodao, režim je razorio i obesmislio njihove institucije i ne dopušta nikakve, a kamoli fer izbore.
- Misle da će pojačanom represijom, koja poprima oblike državnog terora, ugušiti protestni pokret studenata i građana, a u stvari ga time samo jačaju, motivišu i homogenizuju - ocijenio je Bešlin.
Poručio je da je "dobro za sve, pa i za režim da izbori budu što prije, jer svako dalje odlaganje rješenja i pojačavanje terora podiže cijenu političkog raspleta".

Bešlin: Iz diktature se ne izlazi civilizovano, potrebno je da izbori budu što prije

Hrvati znaju da je ovo posljednji momenat: ostvarili su cilj ulaska u NATO, EU, razarali su Srbiju, uvijek su tu kada treba pomoći Prištini, Sarajevu, ali to ne znači da oni njih poštuju. Oni će njih da ponižavaju. Zauzeće im glavne pabove u Podgorici, pjevati im ustaške pjesme, znajući da svi njihovi političari moraju da ćute - izjavio je srpski predsjednik Aleksandar Vučić.
Gostujući na TV Informer je prokomentarisao i Crnu Goru u svjetlu proteklih ispada navijača Hrvatske na utakmici pod Goricom.
- A znaju da svi njihovi političari moraju da ćute. Izuzetak je Milan Knežević. Svi su izdali saopštenje, ali uopšteno. Sem Milana Kneževića ili nevažnih političara, niko važan nije ih kritikovao jer se plaše sopstvene sjenke - rekao je Vučić.&nbsp;

Vučić: Političari u Crnoj Gori moraju da ćute, samo je Milan Knežević izuzetak

Generalni direktor Naftne industrije Srbije (NIS) Kiril Tjurdenjev naveo je u pismu zaposlenima da je 13. februar rok za rješavanje situacije u toj kompaniji, prenijela je 18. novembra Radio-televizija Srbije (RTS).
Navodi se da je potvrdio da je NIS 14. novembra dobio zvanično odobrenje Kancelarije za kontrolu strane imovine OFAC (Office of Foreign Assets Control) Ministarstva finansija Sjedinjenih Američkih Država (SAD) za otvaranje pregovora akcionara i drugih zainteresovanih strana.
- Očekuje se da će na osnovu tih razgovora u narednim danima biti upućen argumentovan zahtjev SAD za dobijanje nove licence - dodaje se u internom pismu u koje je RTS imao uvid.
Licenca bi omogućila da NIS nastavi normalno da posluje dok traju razgovori o trajnom i održivom rješenju za ovu kompaniju sa većinskim ruskim vlasništvom.
U praksi bi to značilo da NIS do 13. februara treba da nađe validnog kupca.
U obraćanju zaposlenima naglašeno je da je NIS uprkos embargu uspio da očuva sigurnost snabdijevanja domaćeg tržišta naftnim derivatima i pritom ostvari solidne poslovne rezultate.
SAD su 9. oktobra uvele sankcije NIS-u sa ciljem, kako je saopštio Vašington, "sprečavanja Rusije da prihode od energetike koristi za rat u Ukrajini".
Kao opcija za dalje poslovanje od tada se pominjala da NIS kupi neka naftna kompanija čije poslovanje bi Vašington odobrio.
Imena zvanično nisu saopštena, osim što je ministar trgovine i spoljnih poslova Mađarske 17. novembra rekao da bi "teoretski, mađarski MOL mogao da odigra ulogu u tome". Kao prihvatljivo rješenje za američku stranu nezvanično je pominjana mogućnost da kupac bude neka od kompanija sa Bliskog istoka, ali to nije potvrđeno.
Rješenje bi moglo da bude i da ga Srbija kupi, kao i nacionalizacija, ali je zvanični Beograd saopštio da nije za tu opciju.
Gasprom njeft (Gazprom Neft) u NIS-u ima 44,85 odsto akcija, JSC Intelligence iz Sankt Peterburga 11,3 odsto, Republika Srbija 29,87, OTP banka Srbija 1,68, dok ostalo pripada malim akcionarima.
Prema podacima Agencije za energetiku, Srbija uvozi 80 odsto potrebnih količina sirove nafte, a NIS je prije američkih sankcija snabdijevao 80 odsto domaćeg tržišta. Ova ruska firma ima benzinske stanice i u Bosni i Hercegovini, Rumuniji, Bugarskoj.
U prethodnoj godini SAD su osam puta odlagale embargo NIS-u, dajući mu kratkoročne licence do eventualnog izlaska iz vlasništva u toj kompaniji.
Rukovodstvo Srbije saopštilo je 17. novembra da se u narednih sedam dana mora pronaći rješenje za NIS kako bi ta firma od strateške važnosti nastavila da radi.

Rok za rješavanje problema sankcija za Naftnu industriju Srbije 13. februar

Izjava predsjednika Aleksandra Vučića da je Srbija spremna da ruskim partnerima ponudi „višu cijenu“ za Naftnu industriju Srbije (NIS) otvorila je pitanje – kolika je vrijednost ove kompanije.
Iz NIS-a nezvanično navode za RSE da ne postoji procjena vrijednosti te kompanije, ali da je od 2009. godine u kapitalne projekte uloženo 4,8 milijardi eura. Najviše je, kako ističu, prethodnih godina uloženo u istraživanja i proizvodnju, a zatim u rafineriju i preradu.
Srbija je 2008. godine prodala 51 odsto udjela NIS-a Gasprom njeftu za 400 miliona eura.
Berzanski stručnjak Nenad Gujaničić za RSE navodi da nema podatka o trenutnoj tržišnoj vrijednosti kompanije, s obzirom na to da je trgovanje akcijama NIS-a u januaru obustavljeno na Beogradskoj berzi.
NIS se 10. januara našao na listi Ministarstva finansija Sjedinjenih Američkih Država zbog udjela u vlasništvu ruske kompanije Gasprom njeft.
- U tom momentu (u januaru) tržišna vrijednost je bila oko milijardu eura. To je cijena koja bi mogla biti osnov za utvrđivanje vrijednosti u nekoj kupoprodajnoj transakciji- navodi Gujaničić, uz napomenu da je berza u Srbiji „slabo razvijena“ i da bi kupoprodajna cijena bila viša od berzanske. Osim toga, kako dodaje, u slučaju preuzimanja kontrolnog paketa akcija plaća se i premija na tržišnu cijenu.
Srbija je vlasnik oko 29,9 odsto kapitala NIS-a, dok većinski paket drže ruske kompanije Gasprom njeft i Intelligence.
Zbog ruskog vlasništva SAD su 9. oktobra uvele sankcije NIS-u. Navode da je cilj sprječavanje Rusije da prihode iz energetskog sektora koristi za rat u Ukrajini. Te sankcije su prethodno odlagane osam puta.
<h3>„Najmanje loše“ rješenje?</h3>
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je 16. novembra da Rusi o prodaji vlasništva u NIS-u razgovaraju sa azijskim i evropskim partnerima, ali da je Srbija spremna, ukoliko se oni ne dogovore, da ponudi višu cijenu. To je potvrdio i ministar finansija Siniša Mali.
Gujaničić smatra da se Srbija nalazi u teškoj situaciji i da nema izbora.
- Srbija je dovela samu sebe u tu situaciju da će na kraju morati da nađe neko rješenje koje je najmanje loše. Idealno bi bilo da Rusi dobrovoljno prodaju taj paket akcija, ali ako ne budu željeli, mislim da će Srbija morati da ga otkupi na neki način- kaže on.
Nafta za preradu u Rafineriji Pančevo, koja je dio NIS-a, prema procjenama zvaničnika, uz državnu pomoć iz robnih rezervi, biće obezbijeđena do 25. novembra.
Srbija iz domaće proizvodnje podmiruje tek petinu potrebne količine nafte, pokazuju podaci Agencije za energetiku Srbije, dok se ostatak uvozi.
Gujaničić smatra da Srbija nije u situaciji da pregovara oko cijene.
- Ako vam gori kuća, ne pitate koliko koštaju crijevo i vatrogasna kola- kaže on i dodaje da Srbija može da se zaduži kupovinom obveznica za kupovinu NIS-a i da je bilo dovoljno vremena da se napravi finansijska konstrukcija.
Što se tiče cijene, Gujaničić smatra da NIS vrijedi više nego što se može zaključiti na osnovu berzanskih podataka, jer je promet na berzi u Srbiji mali i ne pokazuje realnu vrijednost preduzeća.
- Vrijednost od milijardu eura (NIS-a na berzi) u januaru je približno ista kao 2008. godine, kada je preduzeće vrijedjelo oko 800 miliona eura, uz uračunatu inflaciju. Ipak, golim okom se vidi da je sada to mnogo bolja kompanija nego 2008- objašnjava on.
Dodaje da ulaganje od 4,8 milijardi eura u NIS može, ali i ne mora, biti relevantno za procjenu vrijednosti:
- Ulaganje može da bude profitabilno, ali i ne mora. Procjena vrijednosti se najbolje vrši na osnovu dosadašnjeg, ali i budućeg poslovanja kompanije- kaže.
Prije januara, NIS je imao oko 80 odsto domaćeg tržišta.
- Prodajom NIS-a praktično prodajete cijelo domaće tržište – to je maltene oligopolska situacija- kaže on.
Oligopol podrazumijeva tržište kojim upravlja nekoliko velikih kompanija.
NIS je jedina kompanija u Srbiji koja se bavi istraživanjem, proizvodnjom i preradom nafte, kao i proizvodnjom prirodnog gasa. Posjeduje više od 400 benzinskih stanica u Srbiji i regionu – u Bosni i Hercegovini, Rumuniji i Bugarskoj.
<h3>Kako je poslovao NIS?</h3>
Naftna industrija Srbije saopštila je da je u prvih devet mjeseci ove godine zabilježila gubitak od 2,5 miliona eura.
Na taj rezultat, kako navode, uticale su sankcije SAD-a, cijene nafte koje su bile „14 odsto niže nego u istom periodu prošle godine“, te gubitak HIP Petrohemije, koja je u vlasništvu NIS-a, „zbog nepovoljne situacije u petrohemijskoj industriji“.
Prethodnih pet godina NIS je uglavnom poslovao pozitivno, osim 2020. godine, kada je zabilježio gubitak od oko 50 miliona eura.
Gujaničić kaže da je gubitak NIS-a u godini pandemije bio očekivan.
- Naftni biznis u velikoj mjeri zavisi od cijene sirove nafte, naročito kod kompanija koje su vertikalno integrisane kao što je NIS, odnosno kada imate i vađenje nafte, proizvodnju, preradu, veleprodaju i maloprodaju- objašnjava on.
S druge strane, NIS je ostvario veliki profit 2022. godine.
- Tada je počeo rat u Ukrajini i tada je došlo do ekstremnog rasta cijene sirove nafte. NIS je tada, slično drugim naftnim kompanijama, imao rekordan profit- navodi on.
<h3>„Politički dogovor“</h3>
Gujaničić smatra da bi se situacija sa NIS-om lako riješila da je u pitanju isključivo ekonomski dogovor.
- Za NIS bi se lako našao kupac koji bi ga dobro platio, ali za sada to nije čista tržišna transakcija, inače bi se licitiralo sa mnogih strana- kaže on.
Vučić je više puta ponovio da želi po svaku cijenu da izbjegne nacionalizaciju NIS-a.
Ruski partneri u NIS-u do sada se nisu javno oglašavali o načinu rješavanja situacije nakon američkih sankcija, odnosno da li pristaju na prodaju akcija kako bi sankcije bile ukinute.
Srbija, iako kandidat za članstvo u EU, nije se pridružila sankcijama Evropske unije Rusiji zbog invazije na Ukrajinu i održava saradnju s ruskim zvaničnicima. Istovremeno, u energetskom sektoru zavisi od Rusije – decenijama je zavisna od uvoza gasa iz Rusije, odakle dobija više od 80 odsto potrebnih količina, a nema dugoročni ugovor o isporuci.

Koliko bi Srbiju moglo da košta preuzimanje NIS-a?

Dijana Hrka je danas građanima koji su došli da je podrže ispred Skupštine rekla da će prekinuti štrajk glađu, ali da se neće skloniti sa mjesta na kom se nalazi, te pozvala studente i građane na razgovor o narednim koracima.
„Jako je tužan dan, kada sam rekla da se ograđujem od studenata i građana, mnogi su me pogrešno razumjeli, nisma se ogradila od ljudi, već od toga da niko ne stupa u štrajk glađu sa mnom“, rekla je Hrka.
Ona je napomenula da su je mnogi pozvali da prekine štrajk glađu i dodala da će to danas i uraditi, ali da se neće skloniti iz šatora ispred Narodne skupštine.
„Mnogo više mogu da uradim ako sam živa, i uradiću, pomjeriću mnoge granice“, rekla je Hrka.
Ona je rekla da se borba mora nastaviti i zamolila policiju da ne diže štitove na građane i da ne štiti kriminalce koji se nalaze u kampu ispred Skupštine.
„Predsjednik je slagao kada je rekao da me ljudi nagovaraju na ovo, a ja pitam predsjednika šta je uradio za godinu dana za nadstrešnicu, pozivam roditelje iz Malog Orašja, Dubone, u vezi sa padom helikoptera, naplatne rampe, i nešto sam sigurno zaboravila. Hajde da otvoreno pričamo ko im je prijetio i zašto su ti slučajevi zataškani“, rekla je Hrka i upitala da li ćemo da otvorimo sva poglavlja koja su oni zataškali.
Kako je naglasila, ako „sada ne progledamo“, 150 000 ljudi će u NIS-u ostati bez posla.
„Šta će ti ljudi da rade sjutra, hoće li svakog dana da dolaze ispred Skupštine i uzimaju dnevnicu, dokle će imati te pare“. upitala je.
Komentarišući opoziciju, Hrka je rekla da dok je Dragan Đilas bio na vlasti, njenoj sestri je poginuo muž, nakon čega joj je bačen krvav ranac i rekli „Imaš djecu“.
„Bilo kakvo obilježje oko mene nemojte stmatrati da je moje. Mogu samo moji veterani da budu obilježeni, ne interesuje me nijedna druga struktura“, rekla je Hrka i dodala da svako može da dođe da je podrži, ali da je ona Dijana Hrka koja traži pravdu i istinu.
Govoreći o razgovorima sa studentima i građanima, ona je rekla da iz šatora neće izaći dok se ne ispune svi zahtjevi.
„Neka me ne ponižava, neka ne priča kako me žali“, poručila je Hrka predsjendiku Srbije i dodala da su je iz vlasti sve češće zvali i željeli da pričaju.
Podsjetimo, Hrka je juče na svom Instagram profilu objavila poziv svima koji je podržavaju na „dogovor bez razilaženja“.

Dijana Hrka prekinula štrajk glađu

EU želi Crnu Goru više nego što to želi njena vlast, dok maligni rusko-srpski uticaj intenzivira pritisak kako se približavamo završnici pregovora sa Unijom, poručio je u intervjuu portalu Standard, potpredsjednik Demokratske partije socijalista Ivan Vuković i upozorio da zemlja ulazi u najopasniju fazu političke i institucionalne destabilizacije od obnove nezavisnosti, a da je evropska perspektiva najugroženija upravo zbog djelovanja onih koji je formalno zagovaraju.
U analitičkom osvrtu na stanje u državi, Vuković je ocijenio da se Crna Gora danas brani više spolja nego iznutra, dok se domaća vlast, kako tvrdi, sve otvorenije udaljava od evropskih vrijednosti i standarda.
Potpredsjednik DPS-a se osvrnuo i na bezbjednosni sektor, za koji kaže da je doveden do tačke pucanja i konstatovao da se opozicija pokazala odgovornijom od vlasti u zaštiti evropskog kursa, građanskog identiteta i državnog dostojanstva.
Standard: Evropska komisija je objavila izvještaj o napretku Crne Gore u pregovorima sa EU, kako vi ocjenjujete izvještaj i da li vam se čini da nas Unija vuče i da uprkos pozitivnim ocjenama u najvažnijim segmentima Crna Gora i dalje kaska?
Vuković: Nedavno predstavljeni izvještaj Evropske komisije svjedoči o makar dvije stvari od značaja za političke procese u Crnoj Gori. Prvo, potpuno je jasno da, iz razloga koji dominantno imaju veze s aktuelnim geopolitičkim prilikama u Evropi, EK više želi da vidi Crnu Goru kao prvu narednu članicu EU nego mnogi ljudi koji trenutno učestvuju u vršenju vlasti u našoj zemlji. O tome govori veoma pozitivan ton dokumenta i izrazito optimistične poruke koje su se, u povodu njegovog objavljivanja, mogle čuti iz Brisela. Siguran sam da entuzijazam i energija sa kojom naši evropski prijatelji prate Crnu Goru na integracionom putu ohrabruju svakoga ko vjeruje u evropske vrijednosti i bori se za evropsku budućnost naše države. I drugo, sve kritike Demokratske partije socijalista i ostatka parlamentarne opozicije u vezi sa lošim političkim praksama koje promoviše vladajuća koalicija, dobile su snažnu potvrdu u ocjenama EK. Neustavno penzionisanje sutkinje Ustavnog suda, pokušaji uspostavljanja političke kontrole nad bezbjednosnim sektorom, Centralnom bankom, regulatornim agencijama i Javnim servisom, neadekvatan odnos Vlade prema Parlamentu, verbalni napadi visokih državnih funkcionera na predstavnike medija i civilnog sektora – samo su neke od kritika Komisije na račun crnogorskih vlasti. Prevedeno na svima razumljiv jezik, iako kandidatura Crne Gore za članstvo u EU i dalje uživa snažnu podršku naših međunarodnih partnera, s ovakvim odnosom najvećeg dijela parlamentarne većine teško da se možemo nadati ostvarenju našeg evropskog sna.
Standard: Kako ocjenjujete aktuelni politički trenutak u Crnoj Gori- imamo ozbiljna politička dešavanja za koja premijer tvrdi da su seoske priče i da je fokus na EU temama, dok Andrija Mandić i njegovi politički saborci sprovode agendu srpskog svijeta?
Vuković: Dvije godine od formiranja 44. vlade, političke prilike u Crnoj Gori djeluju baš onako kako smo i najavljivali u trenutku kada je pokret „Evropa sad“ za partnere odabrao političku poslugu Aleksandra Vučića, osvjedočene negatore crnogorskog nacionalnog i kulturnog identiteta i zaklete neprijatelje građanskog identiteta Crne Gore i njene multietničke demokratije. Nekada na margini društveno-političkih procesa, ekstremno desni „Demokratski front“ pod drugim imenom danas predstavlja dominantnu političku snagu u okviru vladajuće koalicije. Kao rezultat toga, gotovo svakodnevno svjedočimo napadima na fundamentalne vrijednosti na kojima počiva moderna Crna Gora, zbog čega, kazao sam nedavno, ona gotovo ni po čemu ne djeluje kao država koja bi uskoro trebalo da uđe u Evropsku uniju. Umjesto da, u skladu sa proklamovanim političkim ciljevima njegovog pokreta i Vlade na čijem je čelu, pokuša stati na kraj političkoj destrukciji, premijer i lider PES-a relativizuje posljedice djelovanja svojih političkih saveznika. Da li tako pokušava da ih pacifikuje ili, pak, „čuva mir u kući“, svjestan da značajan broj funkcionera PES-a misli isto što i lideri nekadašnjeg DF-a, manje je važno.
Standard: Kako se DPS iz opozicionih klupa suprotstavlja pokušajima prekrajanja istorije i ataku na crnogorsku nezavisnost?
Vuković: Demokratska partija socijalista djeluje u skladu sa državnim i nacionalnim interesima Crne Gore, štiteći njen građanski karakter i doprineseći njenoj evropskoj budućnosti. Tokom posljednje dvije godine, od popisa stanovništva, preko IBAR zakona, do izborne reforme, DPS je dala izuzetno važan doprinos ostvarivanju najvažnijih političkih ciljeva naše države. Istovremeno, u Parlamentu i van njega, oštro smo se suprotstavljali pokušajima revizije slavne crnogorske istorije, gaženja našeg državnog dostojanstva i ugrožavanja našeg puta ka članstvu u EU. U tom pogledu, djelujući iz opozicije, DPS je demonstrirala značajno viši stepen državne odgovornosti od bilo koje od vladajućih partija u Crnoj Gori. Drago mi je da to prepoznaju i crnogorski građani, o čemu svjedoče istraživanja javnog mnjenja koja pokazuju da je, u odnosu na parlamentarne izbore 2023. godine, podrška našoj partiji porasla sa 20% na 26% i da je, u ovom trenutku, DPS najjača politička snaga u našoj zemlji.
Standard: Ocjene stručnjaka su da se crnogorski bezbjednosni sistem nalazi u rasulu, kako vi gledate na aktuelni bezbjednosni sistem i da li je on postao alat za obračun sa političkim neistomišljenicima?
Vuković: Najprije treba konstatovati da ljudi koji su profesionalno vezani za bezbjednosni sektor u Crnoj Gori u ogromnom broju rade izuzetno složene i, nerijetko, veoma rizične poslove. To zaslužuje poštovanje svakog odgovornog građanina Crne Gore koji vjeruje u principe vladavine prava i podržava borbu protiv negativnih društvenih fenomena, poput organizovanog kriminala i korupcije. Istovremeno, evidentno je da u ovom resoru puno toga ne funkcioniše kako treba. Nakon tragedije na Cetinju u kom je, u tom trenutku, bio prisutan izuzetno mali broj pripadnika Uprave policije, potom i brutalih egzekucija u centru Podgorice i na frekventnim saobraćajnicama širom Crne Gore, pa i u svjetlu načina na koji su zvanično komunicirani detalji nedavnog incidenta koji se dogodio na Zabjelu i onoga što je uslijedilo, ne čudi što mnogi naši građani osjećaju zabrinutost za sopstvenu bezbjednost. Ono što, pak, veoma čudi i što bi moralo da zabrine ukupnu javnost jeste način na koji, na javne upite i legitimne kritike, reaguju pojedini članovi Vlade i predstavnici bezbjednosnog sektora. Negirati pravo poslanika, javnih djelatnika, novinara i civilnih aktivista da ukazuju na eventualne propuste u radu bezbjednosnih organa, kriminalizovati kritički nastrojene pojedince i prijetiti svakome ko se usudi da javno progovori na ove teme, djeluje opasno i potpuno nespojivo s osnovnim principima na kojima počiva svako demokratsko društvo. Ako nemamo namjeru da od Crne Gore pravimo El Salvador, krajnje je vrijeme da se sa takvim autoritarnim praksama prekine i da, u duhu konstruktivne rasprave imanentne demokratskim društvima, počnemo da skupa tražimo rješenja za probleme koji opterećuju cjelokupnu društvenu zajednicu.
Standard: Insitut ostavke postoji svuda u demokratskom svijetu sem, čini se u Crnoj Gori, da li ćemo u mandatu ove Vlade po vašem mišljenju vidjeti da neko od nosilaca najvažnijih funkcija u državi podnese odgovornost?
Vuković: Nakon svega što smo doživjeli u Crnoj Gori tokom proteklih nekoliko godina, pretpostavljam da pitanje odgovornosti nosilaca važnih funkcija tretirate kao retoričko. Drugim riječima, valjda je svima jasno da ne postoji ništa što bi se još moglo dogoditi u našoj zemlji, a zbog čega bi neko na vlasti odlučio da odstupi sa pozicije. Doduše, imajući u vidu „akademske“ reference i radne biografije brojnih članova Vlade i visokih državnih funkcionera, možda se ne treba ni čuditi što je to tako. Da nijesu u politici, postavlja se pitanje šta bi ti ljudi uopšte radili i od čega bi živjeli. Zbog toga, dok naši politički protivnici tako često i pasionirano kritikuju period vlasti DPS-a i koalicionih partnera, ja ih pozivam da se prisjete primjera nekadašnjih ministara Miodraga-Boba Radunovića i Pavla Radulovića. Može se i tako kroz politiku i život.
Standard: Bezbjednosno tužilački aparat u prethodnom periodu iskorišten je od političkih strukura za progon slobodnih i nezavisnih medija sa ciljem da se ućutka kritička riječ, kako vi vidite djelovanje ovog aparata prema medijima u Crnoj Gori?
Vuković: Ono što sam prethodno kazao u vezi s odnosom prema djelovanju bezbjednosnog sektora važi i kada je u pitanju tužilačka organizacija. Imajući u vidu prirodu posla kojim se zaposleni u Tužilaštvu bave, jasno je koliku ličnu žrtvu podrazumijeva njihov profesionalni angažman. Uz to, u mladim i institucionalno nedovoljno razvijenim demokratijama, pa još i u malobrojnim zajednicama, kakva je crnogorska, stepen povjerenja građana u rad tužilaca u značajnoj mjeri utiče na ukupnu društvenu klimu. Iz tog razloga, njihova golema institucionalna moć predstavlja i posebnu obavezu u društvima poput našeg. Kritike koje su se, u posljednje vrijeme, mogle čuti iz redova parlamentarne opozicije na račun tužilačke organizacije, vezane su upravo za taj aspekt njenog rada. Dakle, one ne predstavljaju, kako se to maliciozno sugeriše, izraz želje da se državi odmogne na planu borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije. Upravo suprotno. Uostalom, sama DPS podnijela je, tokom posljednjih godina, nekoliko desetina krivičnih prijava različitim tužilaštvima. Ono što smatramo lošom praksom u ovom kontekstu odnosi se na nepostupanje nadležnih organa po tim prijavama. Uz to, uvjereni da to ne doprinosi vladavini prava u Crnoj Gori, kritikujemo i praksu koja podrazumijeva da se od privođenja osumnjičenih za vršenje krivičnih djela pravi medijski spektakl koji, nepovratno, urušava ugled i lično dostojanstvo tih ljudi. Konačno, kritikovali smo način na koji je, u jednoj od nedavno pokrenutih istraga, karakterisane i, nažalost, po ko zna koji put, protivno odredbama Zakona o državnom tužilaštvu, medijski eksploatisana privatna komunikacija opozicionih lidera, predstavnika kritički orijentisanih medija i civilnog društva. Na taj način, jednom broju ljudi učinjena je ozbiljna reputaciona šteta, dok je, u odnosu na političke procese u Crnoj Gori, istovremeno ostvaren određeni uticaj. Teško je uopšte zamisliti sličnu situaciju u bilo kojoj državi zapadne demokratije.
Standard: Svjedočimo konstantnom narušavanju dobrosusjednish odnosa Hrvatskom, koliko ponašanje crnogorskih zvaničnika može skupo da nas košta u procesu pristupanju sa EU i da li vidite prisustvo rusko-srpsko hibridnog djelovanja u cilju destabilizacije Zapadnog Balkana i Crne Gore?
Vuković: Tragovi malignog političkog uticaja u našoj zemlji vidljivi su na svakom koraku. Osnovni cilj nosilaca te aktivnosti, podstaknutih idejama ruskog imperijalizma i velikosrpskog nacionalizma, jeste zaustavljanje procesa društvene emancipacije Crne Gore, kroz podrivanje vrjednosnog temelja na kojem počiva njen građanski identitet i multietnički sklad, ugrožavanje njene ekonomske održivosti i zaustavljanje njenog napretka na putu evropske integracije. Zato su nam se, primjera radi, tokom posljednjih godinu i po dana “dogodili” rezolucija o genocidu u Jasenovcu, ustavna kriza u decembru prošle godine, podizanje spomenika Pavlu Đurišiću, nasilna eskalacija antiturskog raspoloženja širom Crne Gore i brojne druge situacije koje su za posljedicu imale destabilizaciju političkih prilika u zemlji. I, da nemamo dilemu, kako se budemo približavali kraju pristupnih pregovora s EU, politička destrukcija će se pojačavati. Imajući u vidu brojne izazove sa kojima se suočava u posljednje vrijeme, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji na daljinskom upravljaču drži lidere nekoliko partija u Crnoj Gori, ne može sebi politički priuštiti uspjeh naše države na planu evropske integracije. Zato, kada je na regionalnom samitu održanom u Kotoru prošle godine govorio o tome da nijedna zemlja Zapadnog Balkana neće ući u Evropsku uniju prije Ukrajine, to nije bio trenutak političke epifanije, već jasan zadatak onima koji politički djeluju u Crnoj Gori, nažalost i u okviru struktura vladajuće koalicije. Iskreno se nadam da su predsjednik Vlade, oni koji u njeno ime nose proces evropske integracije, te najodgovorniji u bezbjednosnom sistemu naše države, svjesni te činjenice.

Vuković: Hibridni uticaj Srbije i Rusije sve intenzivniji uoči završne faze pregovora sa EU

Amazon će uložiti 50 milijardi američkih dolara u proširenje ponude vještačke inteligencije za američku vladu, saopštili su predstavnici kompanije.&nbsp;
&nbsp;Ulaganje će uključivati gotovo 1,3 gigavata novog kapaciteta data centara za Amazonove usluge AWS Top Secret, AWS Secret i AWS GovCloud, prenosi SEEbiz.
&nbsp;Iz Amazona su rekli da će njihova najnovija objava saveznim agencijama dati pristup firmama Amazon SafeMaker AI-u za obuku modela, Amazon Bedrocku za implementaciju AI agenata, Amazon Novom, Anthropicovom (ANTH.PVT) Claudeu, Amazonovim Tranium AI čipovima i Nvidijinoj (NVDA) AI infrastrukturi.
Sve će to omogućiti vladi da koristi AI alate za koje Amazon kaže da pomažu u simulaciji i modeliranju podataka, bržoj obradi globalnih sigurnosnih podataka i poboljšanim informacijama o lancu snabdijevanja.&nbsp;
Kompanija je navela da će aranžman takođe pomoći u obrambenim strategijama obradom satelitskih snimaka i podataka senzora za otkrivanje prijetnji i stvaranje planova odgovora.
Data centar Amazon Web Services prikazan je 17. jula prošle godine u Stone Ridgeu, (Nathan Howard/Getty Images) Nathan Howard putem Getty Images
&nbsp;Amazon se do nedavno uglavnom smatrao zamjenikom u trci vještačke inteligencije. Ranije je kompanija sklopila ugovor vrijedan 38 milijardi USD s OpenAI-jem kojim će Amazon osigurati OpenAI-ju pristup svojim data centrima i čipovima sedam godina.
&nbsp;Amazon je takođe u oktobru pokrenuo masivni klaster vještačke inteligencije Project Rainier, koji će pomoći u pokretanju Anthropicovih usluga AI.
&nbsp;Objava dolazi usred kontinuiranog trošenja velikih tehnoloških kompanija na vještačku inteligenciju, zbog čega će Amazon u ovoj godini uložiti više od 125 milijardi USD u projekte data centara. Kompanija je najavila da će tokom naredne godine potrošiti još više.

Amazon ulaže 50 milijardi USD u data centre za američku vladu

Luka Bar je ogroman potencijal naše države. Njeno jačanje znači jačanje ekonomije, otvaranje novih radnih mjesta i pozicioniranje Crne Gore kao važnog saobraćajnog i logističkog čvorišta u Crnoj Gori i region - ocijenio je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović tokom radne posjete Baru.
On je, tokom obilaska Luke Bar, gdje se sastao sa izvršnim direktorom Ilijom Pješčićem i predsjednikom Odbora direktora Dušanom Masoničićem, naglasio da ova luka predstavlja jedan od ključnih državnih resursa i strateških potencijala Crne Gore.
Milatović je istakao da je neophodno &nbsp;strateško djelovanje države u nekoliko ključnih oblasti.&nbsp;
- U tom kontekstu, osvrnuo se i na odluku prethodnih vlasti da 30-godišnju koncesiju nad dijelom lučkog područja dodijele kompaniji Port of Adria, ocjenjujući da se takav potez pokazao strateški pogrešnim, naročito imajući u vidu da ta kompanija godinama posluje sa gubitkom, što onemogućava potpunu valorizaciju kapaciteta i razvojne mogućnosti Luke Bar - navodi se u saopštenju.
Milatović je poručio da se mora pronaći rješenje koje će biti u interesu i države i investitora, naglašavajući da se kao najbolje i dugoročno najkorisnije rješenje nameće ponovno objedinjavanje Luke Bar kroz kupovinu Port of Adria od strane države.&nbsp;
- Takav potez bio bi od posebnog značaja za razvoj kompletnog lučkog sistema, jer bi se obezbijedilo jedinstveno upravljanje, veća operativna efikasnost i optimalna iskorišćenost svih postojećih kapaciteta - ocijenio je Milatović.
Ukazao je na važnost boljeg organizovanja željezničkog prevoza tereta koji stiže u luku, kao ključne karike u lancu transporta i logistike.&nbsp;
- Važno je da svi akteri u sistemu budu snažno usmjereni na unapređenje operativnosti i konkurentnosti željezničkog teretnog saobraćaja. Neophodno je kontinuirano ulaganje u željezničku infrastrukturu, uz temeljnu rekonstrukciju pruge, posebno dijela koji povezuje Bar sa unutrašnjošću i regionalnim tržištima. Za ove procese potrebna je jasna državna vizija. Ako želimo da Luka Bar bude motor razvoja Bara i cijele Crne Gore, moramo strateški i dugoročno ulagati u transportne i logističke kapacitete - istakao je Milatović.
Dodaje da Luka Bar, zahvaljujući dubokom akvatorijumu, poziciji i raspoloživom prostoru, može postati jedan od najznačajnijih logističkih centara u regionu, uz adekvatnu podršku države i usklađeno djelovanje svih nadležnih institucija.
- Vrijeme je da Luka Bar zauzme mjesto koje zaslužuje – kao snažan, integrisan i konkurentan sistem koji doprinosi razvoju grada Bara i cijele Crne Gore - zaključio je Milatović.

Milatović: Vrijeme je da Luka Bar zauzme mjesto koje zaslužuje

Na Wall Streetu su u ponedjeljak berzanski indeksi snažno porasli, nadoknadivši prošlosedmične gubitke, što se zahvaljuje oporavku tehnološkog sektora i nadi ulagača u novo smanjenje kamata američke centralne banke.
&nbsp;Dow Jones je ojačao 0,44 odsto na 46.448 bodova, dok je S&amp;P 500 porastao 1,55 odsto, na 6.705 bodova, a Nasdaq indeks 2,69 odsto, na 22.872 boda, prenosi Hrportfolio.
&nbsp;Indeksi su nadoknadili gotovo sve gubitke od prošle sedmice, kada su oštro pali zbog pritiska na tehnološki sektor. Na početku ove sedmice taj sektor se oporavio, pri čemu su porasle cijene dionica gotovo svih najvećih tehnoloških kompanija.
&nbsp;Tehnološki sektor je dugo snažno rastao, zahvaljujući euforiji u vezi razvoja vještačke inteligencije, ali posljednjih sedmica ulagače zabrinjavaju visoke cijene tehnoloških dionica i velika ulaganja u tom sektoru, pa cijene akcija znatno osciliraju.
&nbsp;Podršku tržištu pruža nada ulagača da će američka centralna banka ipak smanjiti kamatne stope 0,25 procentnih bodova, kao u septembru i oktobru.
&nbsp;Nakon komentara nekoliko čelnika Feda, sada se na tržištu procjenjuje da postoji oko 85 odsto šansi da će centralna banka u decembru smanjiti kamate, dok su ti izgledi prošle sedmice iznosili oko 40 odsto.
&nbsp;Te procjene će vjerovatno varirati iz dana u dan jer se do kraja sedmice očekuje niz novih makroekonomskih pokazatelja, od trgovine na malo do proizvođačkih cijena, koji mogu uticati na te špekulacije.
&nbsp;Ova sedmica će biti kraća, s obzirom da se u četvrtak zbog Dana zahvalnosti u SAD-u ne radi, dok će se u petak na Wall Streetu trgovati skraćeno.
&nbsp;U fokusu ulagača biće krajem sedmice i vijesti o prodaji u trgovačkim lancima i putem interneta jer počinje sezona predpraznične potrošnje.
&nbsp;Na evropskim se berzama trgovalo oprezno. Londonski FTSE indeks oslabio je 0,05 odsto, na 9.534 boda, a pariski CAC 0,29 odsto, na 7.950 bodova. Frankfurtski DAX porastao je 0,64 odsto na 23.239 bodova.

Nadoknađeni prošlosedmični gubici

Saobraćajna policije u Podgorici uhapsila je dvije osobe zbog vožnje pod dejstvom alkohola i jednu koja je izazvala saobraćajnu nezgodu i odbila test na alkohol, saopšteno je iz Uprave policije.
Kako su precizirali na mreži Iks (X), uhapšen je Podgoričanin J. R. (45) koji je vozio pod dejstvom alkohola od 2,43 g/kg, kao i K. V. (44) koji je imao 2,04 promila alkohola u krvi.
Zbog izazivanja saobraćajne nezgode i odbijanja testa na alkohol uhapšen je Š. V. (55).
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fx.com%2Fpolicijacg%2Fstatus%2F1993243628026888565%3Fs%3D54&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Dvije osobe uhapšene zbog vožnje pod dejstvom alkohola, jedna zbog izazivanja saobraćajke i odbijanja testa na alkohol

„Quod ab initio vitiosum est, non producit effectum“ – zapisali su još starorimski pravnici. Veliki Valtazar Bogišić, tvorac crnogorskog „Opšteg imovinskog zakonika“, jedinog građansko-pravnog propisa na ovim prostorima koji nije prost prevod odgovarajućeg dokumenta neke velike sile, latinsku je sentencu formulisao u svima razumljivo „Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi“.&nbsp;
Grbo se rodio i pokušaj Srbije da ima more. Ako ne računamo situaciju da je prvo more pobeglo od Srbije još mnogo pre njenog nastanka – Panonsko more – naredni pokušaj Srbije da ima more zbio se u vreme cara Dušana. Velika ranosrednjovekovna država obuhvatala je skoro ceo Balkan s odgovarajućom morskom vodom, i bila naseljena mnogim narodima, među kojima su tadašnji Srbi (Raščani) bili među najmalobrojnijim. Ta je država propala posle kratkog trajanja u praksi, ali je ostala da živi u šovinističkim mozgovima velikodržavnih ambicija do danas.
Opet nešto moramo da ne-računamo. Dok je Srbija bila Smederevski sandžak Osmanskog carstva, imala je more. Ne jedno, već nekoliko mora. Ali, ni jedno nije bilo srpsko, već Sultanovo. Kao i Srbi. Pa se to ne računa; najzad, ni jedan nedovoljno slavan period srpske istorije ne sme u istoriji ni da prenoći, kamo li da ostane i da se „računa“.
Tričavih pet vekova kasnije, Srbija je opet pokušala da ima more. Osmansko carstvo se raspadalo, posle samo nešto više od 600 godina postojanja (srpsko je trajalo čak devet godina!), pa je svaka balkanska državica poskočila da otrgne koje parče. Srbija se dokopala Drača, i imala more celih četiri meseca: od kraja novembra 1912, do aprila 1913. &nbsp;
A onda, pet godina kasnije, more se ukazalo kao realna šansa. Formirana je Kraljevina SHS, u koje su Kraljevina Crna Gora (ne baš svojom voljom) i Država Slovenaca, Hrvata i Srba (današnje – skoro - Slovenija, Hrvatska i BiH) unele i more. Ali, avaj: ti koji su uneli more u zajedničku državu držali su da je to ulog jednak srpskim planinama i rekama – dakle, zajednički – dok je za drugu stranu sve to bio zasluženi ratni plen. I tako su Srbi imali more, kao što su imali i sve ostale priznate i nepriznate narode od početka kljakave kraljevine, skoro 22 godine. Ko zna šta bi bilo, da velika tragedija svetskog rata nije rasparčala i tu, unutrašnjim mržnjama i nezadovoljstvom onih koji su bili pasivni subjekti srpskog posedovanja, već nagriženu državu.
Naredni pokušaj da more bude zajedničko takođe se završio katastrofom: Srbima su more „oteli“ oni koji i izlaze na more, i čije je i bilo to more uneto u zajedničku državu, tad bratstvo-jedinstvenu SFRJ. Pokušalo se devedesetih da se spasi što se spasiti može, da se zadrže bar „srpski Dubrovnik“ i „srpska Crna Gora“, sa sve pripadajućom slanom vodom, ali avaj: ni Hrvati ni Crnogorci se s time nikako nisu slagali. Onda je proklete 2006. zakucan poslednji ekser u kovčeg prirodnog hegemonističkog prava Srba: „otcepila“ se Crna Gora.
I upravo je u vreme uspešnog crnogorskog referenduma za obnovu državne nezavisnosti Aleksandar Vučić, tada još revnosni Šešeljev radikal, poručio da je crnogorska nezavisnost samo privremena. Što će reći, i da je period Srbije bez mora privremeno stanje.
Od momenta kada je postao potpredsednik srpske vlade, pa do dana današnjeg, Vučić je pozivao građane Srbije da ne letuju na „hrvatskom moru“. Crnogorsko more nije pominjao, a ovih smo dana saznali i zbog čega.
„Lakše bismo odgovorili da imamo more. Zato nemamo more, zato su odvojili Crnu Goru od Srbije, zato Pašiću nisu dali izlaz na more, iako se borio svim srcem“, rekao je Vučić za nešto što se zove medijem u Srbiji.
Dakle, tradicionalna belosvetska zavera protiv Srbije u svim epohama postojanja Planete je dala efekta. Posle onolikih klipova u točkove, ubacivali su nam i klipove u peraja, a od srpskog naroda je i ta istina skrivana. Eh, da Srbija ima more, gde bi joj kraj bio?&nbsp;
Ne bi bilo ni korupcije, ni rasprodaje prirodnih resursa, ni nerešenih ubistava političkih protivnika; ne bi bilo ni rušenja nadstrešnice, ni izbegavanja odgovornosti za to; ne bi se kršio zakon da bi se omogućilo rušenje „Jugoslavije“ ili „Generalštaba“; ne bi se zidali najveći zagađivači u plodnoj ravnici Vojvodine, dočim bi tamošnji veliki gradovi zasigurno imali pitku vodu; ne bi se noću rušilo u Savamali, ne bi niko tražio dva minuta snimka s naplatne rampe, niko ne bi pitao da li je zaista bio pijan pilot srušenog helikoptera; ne bi kriminalci mleli ljude, ne bi „navijači“ divljali, ne bi maskirane barabe „menjale“ policiju u uniformama...&nbsp;
Da ima mora, mislite da bi se osetilo što su nekompetentni duduci i vlasnici pečenjara uništili sistem Elektroprivrede Srbije? Eh, da je mora, ne bi Kinezi u njihovim proizvodnim otrovima zagađenoj Istočnoj Srbiji imali, maltene, svoju državu. Da ima mora, ne bi Kinezi i Rusi iznosili srpsko zlato i druge rude uz simboličnu nadoknadu. Uz more, kako bi Rusi držali špijunski centar u Nišu i kako bi dirigovali srpskim „političarima“ kao pačjom školom? Da ima mora, „Ćacilend“ bi mogao da se baškari i na plaži. Sve to, i još svašta. Samo zbog nemanja mora.
Čak je i onaj kanal Moravom do Egeja ostao negde u brojnim radikalskim planovima kojih je toliko bilo da su, jamačno, neki prosto zaboravljani, a kako bi tek Srbija odgovorila da bar do mora može Moravom. Odgovor bi, ima li mesta sumnji, bio moćan.&nbsp;
I da ne pominjemo Kosovo, tu rak-ranu srpske stvarnosti od Nikolaja Velimirovića naovamo, Kosovo kojeg je Srbija istorijski „imala“ još kraće nego more, ali ga sada zasigurno nema – zato što nema more. Dobro, ima Matiju Bećkovića, i to je nešto.
Na more, koje su im zlikovci uzeli, Srbi, dabome, imaju svako pravo. Kao i na Crnu Goru koja je, kao što je opštepoznato, srpska država, a Crnogorci ne postoje, i svako ko drugačije kaže je Milogorac i kopile iz Titovog Jajca. Poznata je ta doktrina iz „Načertanijem“ zagađenog srpskog uma, koja, opet, postaje sve glasnija kako ovovremena, aktuelna, živuća država Srbija zbog svoje nesposobne i zapadnoazijskim bezbednosnim službama instruisane vlasti doživi kakav politički poraz.
Ruku na srce, imaju Srbi pravo i na grčko more, što zbog Krfa i Soluna, što zbog pokojnog jagodinskog siledžije Palme koji je dobio „srpsko parče“ plaže za „plićak – kolo“ u Paraliji. Muka je, međutim, što je Grčka em daleko, em vojno i politički kudikamo moćnija, pa bi ćar pojeo vajdu. Ne računamo nedavno na društvenim mrežama lansiranu tezu da Srbija, iz nepoznatih razloga, ima pravo na – recimo, autor nije tačno zapamtio - četvrtinu Krita: fantazije u stilu Deretića ipak nisu postale zvanični stav Beograda. Još.
Više je nego zanimljiva ta potreba da se umesto u stvarnosti živi u kompleksima i izmišljenoj istoriji upodobljenoj da opravda svako bivše i buduće nepočinstvo. Nesrećni zbog onog što nemaju i što nije njihovo, zanemaruju ono šta imaju i šta propada jer je tuđe slađe. Ali, to je već stvar one grane medicine koja se bavi psihičkim zdravljem, i, u nekim slučajevima, krivičnog prava.
Ono o čemu može jedan medijski tekst da raspravlja je pitanje niza političkih i ekonomskih neuspeha današnje srbijanske vlasti, koji se maskiraju aktuelizovanjem davno sklonjenih pitanja iz prošlosti ili buđenjem tek zakopanih aveti balkanskih mržnji i sukoba. Nemoć Srbije da se uobroči u sopstveni guber i dvorište, koje u mnogim njenim delovima danas zvrji avetinjski prazno, problem je za komšije koje „imaju more“ ili već nešto što vazda nezasitim radikalima treba. Ali, čini se još više, to je problem za samu Srbiju, koja odbija i izbegava napredak i sreću, jureći rep sopstvenih fantazija i slobodnom rukom pisanih hegemonističkih noćnih polucija.
„Nihil est in intellectu, quod antea non fuerit in sensu“, napisao je odavno Džon Lok. „Nema ničega u intelektu što pre toga nije bilo u čulima“. I možda baš to pokazuje problem s intelektom, ne samo u današnjoj Srbiji već i u nekim drugim državama uspostavljenim na ovom zlosrećnom parčetu Raja – jer im kroz čula nije prošla istina i stvarnost, već frustracijama pogurana izmišljotina, što neverovatnija to za primaoca stvarnija.
Tako i ova priča o moru: mora da prođe kroz čula, kakva-takva, da bi mogla da bude predstavljena kao noćna mora i razlog nekih budućih neuspeha. Ali, noćne more se često završe enurezom. Mislite o tome, Vrhovni komandante.

More i noćne more

Crnogorskim medijima iz kabineta predsjednika Skupštine dostavljena je čestitka predsjednika parlamenta Andrije Mandića povodom Dana opštine Bar koji se obilježava danas. Međutim, naslov zvaničnog dokumenta iz kabineta glasi "Predsjednik Mandić čestitao Dan opštine Pljevlja". Tako je, naslovljenom na Pljevlja, čestitkom Mandić poručio da je Bar oduvijek važio za ključno saobraćajno raskršće i opštinu od izuzetnog značaja za našu državu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251124121152_2da95f70a5fa605cd811772fd1505b5a2a23babf5de9c9d40d5501d03e8b2484.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251124121152_2da95f70a5fa605cd811772fd1505b5a2a23babf5de9c9d40d5501d03e8b2484" data-rendition-name="original" width="948" height="656" loading="lazy" alt="Čestitka"> <figcaption>Čestitka(Photo: screenshot)</figcaption> </figure>  Podsjetimo Dan opštine Pljevlja obilježava se 20. novembra, a ono što jeste interesantno je da ove godine, vodeći se pretragom sa sajta Skupštine, Mandić nije uputio čestitku. Prošle godine predsjednik Skupštine čestitao je predsjendiku Opštine Pljevlja Dariju Vranešu, predsjednici skupštine opštine Jovani Tošić kao i svim građanima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251124121152_f5f5e2a81864d0a8a93b026eaceef7abcd467ac6efb04dc34af2ac18b0488745.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251124121152_f5f5e2a81864d0a8a93b026eaceef7abcd467ac6efb04dc34af2ac18b0488745" data-rendition-name="original" width="926" height="922" loading="lazy" alt="Čestitka"> </figure>  Ove godine to je izostalo, već čestitka za Dan opštine Pljevlja koja je stigla iz Skupštine upućena je od potpredsjednika Nikole Camaja. Da li je Mandić zaboravio ili planirao da čestita Dan opštine Pljevlja pa odustao i tako ostao sačuvan draft sa tim naslovom, ili je u pitanju nepažnja, ostaje na javnosti da cijeni.

FOTO: Mandićeva čestitka za Dan opštine Bar naslovljena na Pljevlja

Znanje nečega uvijek je istinitije od dobrog zaključivanja. Posebno kada onaj koji zaključuje zna - zašto baš tako zaključuje. A za jadac zna i onaj - koji zna.
24.11.
19:40h
Ne znam ko će u Apelacionom sudu zadužiti predmet u kojem se traži da se pritvor koji je produžen Vladanu Ivanoviću za još dva mjeseca - isključivo zbog uticaja na svjedoke, produži i zbog tačke 4. Koja se u prevodu zove - nikad u dom.
Znam jedno. Da te sudije treba da pogledaju dispozitiv naredbe o istrazi koja je Vladana poslala "tamo" i dispozitiv nove naredbe u kojoj on nije sam (ima ih još), a koji je spojen sa naredbom gdje Ivanović samuje. U toj prvoj pare uzima njegov blagajnik, u drugoj pare uzima Ubović, a Vlado prikriva stanove sa svojom firmom.
Svjedoci su isti.
Za sve okrivljene i pravna lica.
Koji treba svjedočkim iskazom, kako napisa sud, u rješenju o određivanju pritvora da pomognu finansijskom vještaku.
Tapetari.
Koju će dokumentaciju da vještače vještaci - vile znaju. Nje nema. Ona ne postoji. Postoji jedna skaj poruka trećeg lica.
A zašto sudije treba da pogledaju?
Da vide, pod jedan, zašto je pritvor uopšte određen, pod dva, kako se po prvi put u istoriji spajaju dvije različite radnje istog okrivljenog.
I pod tri, da se upitaju, što bi rekli mladi, "može li ovo".
Ima i pod 4 - vidjeće da se pritvor hoće pojačati jer je samo njegova dužina bitna. Ostalo nije.
Koliko me intelekt služi - opasna su vremena.
Kada se ovo traži i može.
Ili ja pojma nemam.
Što je vrlo moguće.
P.S: Znanje nečega uvijek je istinitije od dobrog zaključivanja.
Posebno kada onaj koji zaključuje zna - zašto baš tako zaključuje.
A za jadac zna i onaj - koji zna.

Tag: srbija