„Što bi ovim momcima, te padoše“?

Za Skala radio piše: Sreten Vujović

Ministarka (č)etnički čistog turizma Crne Gore, sigurno je bila „bezezeknuta“ (kako govoraše jedan od rušitelja Crne Gore devedesetih) što je crnogorska policija vrnula neke čarter turiste natrag u Srbiju! No ovo vrtanje je različno od onoga koje se dešavalo po BiH, a čemu je živi śedok gospođa Manastirka, koja se ne zove kao ona Nušićeva, ali zato imaju gotovo sličan obrazac ponašanja! Ona druga koja se bavi ne-kulturom, po logici svog osnovnog zanimanja, fizijatrice degenerativnih oboljenja se ne javlja, čak ni tada, kada „ćaci“ propagandisti u zemlji i rasejanju časne crnogorske majke, žene, sestre imenuju italijanskim kur..ma,  a Crnogorce italijanskom kopiladi, i to u malenom gradu pod Lovćenom koji je, kao takav, dao 49 narodnih heroja Jugoslavije iz vremena Narodnooslobodilačke borbe u Drugom svjetskom ratu, u kom periodu su Cetinjanke (dokumentovano) prolazile italijansko-četničke blokade, nerijetko hapšene i prebijane, snabdijevajući partizane medicinskim materijalom i ostalim potrepštinama!

Elem, ovi „novokomponovani turisti“ su već bili kod carinske kontrole i kako su javili mediji, nijesu dozvoljavali kontrolu prtljaga. Ne vjerujem da je u prtljagu bilo oružja, a čemu kad već imaju cijele arsenale u „kasarnama“ Crkve Srbije (bez onih, preko kriminalnog klana, bliskog Vučiću, poručenih „sto kalaša“- presretnute SKY poruke)?!

Sasvim je izvjesno da bi Oskarovi organi (ne)bezbjednosti u Crnoj Gori („Južna srpska pokrajina“, kako joj tepaju) zažmurili na oba oka, da nijesu bili naćerani od strane, prije svega francuske, a zatim i drugih obavještajnih službi (liše srpske, koja sve drži pod kontrolom) da reaguju, jer ozbiljne države, ozbiljno brinu o svojim građanima, za razliku od Srbije (u kojoj se desio korupcionaški masakar 16 građana u Novom Sadu) i Crne Gore đe su se desila dva nezapamćena masakra (sa mirisom svetosavksog tamjana) 23 osobe sa četvoro đece!

I reče AV (najbolji ne-čovjekov prijatelj) da su nam ovi njegovi „sportisti–batinaši“  bili dobri kada su dolazili da gase požare po Crnoj Gori?! A požar ka’ požar! Vatra i voda su „dobre sluge, a zli gospodari“, kako narod kaže, pa se nešto śetih da su slični turisti bili svojevremeno hapšeni zbog piromanije, nalično onom vatrogascu sa śevera Crne Gore, koji je u svom kraju podmetao požare, kako bi se prvi našao na licu mjesta da ih tuli, naravno, zbog napredovanja u službi! Kod nas (u bednu gologuzničku Karadagliju, kako nas nazva Nikola Pašić) ova izreka „dobre sluge, a zli gospodari“  dobija kvalitetno sasvim novu dimenziju: ovi ovđe su i dobre sluge, ali i zli gospodari, za sve koji ne pristaju da budu ono što nijesu, sateliti homogene, velike, openbalkanske, Srbije, te u novo „ruho“ zaodjenutog Srpskog sveta!

Jedan crnogorski odrod, Posrbica,  kome se spomenik nalazi na ulazu u Cetinjski manastir i kome nijesu bili u stanju kupiti mermernu piramidu (za zasluge likvidacije vlastite države), već su upotrijebili neku, ukradenu sa nekog srpskog groblja (vidljiv natpis sa zadnje strane), danima je pokušavao zakazati prijem kod kralja Aleksandra (u Crnoj Gori poznatijeg kao „Aca Palikuća“); valjda mu prifalilo para! Konačno ga Palikuća primi u svom kabinetu, zagledan kroz prozor i okrenut leđima prema pośetiocu!

„Gospodaru, Vi znate koliko sam ja učinio za našu stvar…“

„Znam“, odgovori Palikuća. „Izdao si svog kralja, izdaćeš i mene“

Od  rečenog jedino gore može biti kada unuk izda svojega đeda, kako mu je rekao čuveni Gavro Vuković!