Zašto nema kazni za glorifikaciju fašizma, ratnih zločinaca i ponižavanje građanske Crne Gore?

Crna Gora jeste lijepa, kada se na nju gleda izdaleka. Jedan mladi Argentinac, treća generacija Crnogoraca iz te južnoameričke države, naučio je da čita poslanicu Petra I Petrovića.  

,,CRNOGORCI, O CRNOGORCI...”

Pa je onda naučio napamet kako se izgovara - i očito ne zna crngorski – čita sa ushićenjem, sa razumijevanjem koje dolazi iz srca, iz duše koja se nadahnula pričama o onoj, maloj, velikoj Crnoj Gori, koja ,,ne haje ni za Nemanje, ni za Murate...”      

-Crnogorci, o Crnogorci!  Tako vi svega što vam je najmilije, tako vi ovoga i onoga svijeta, tako vi duše i obraza, tako vi jučerašnjice i śutrašnjice, tako vi dana današnjega...”.  

Tako Poslanicu deklamuje Erik, noseći ponosno crnogorsku kapu, dok se iza njega, u pozadini, naslonjena na kamin, postavljena crnogorska državna zastava. Ovaj momak, čiji snimak se može pogledati na Fejsbuku, živi u 12.000 kilometara udaljenom gradu Tandilu, u pokrajini Buenos Aires.  

I djeluje da nosi Crnu Goru u svom srcu.  

Eh, daleko je Argentina, odatle se ne vidi dobro - današnja Crna Gora je drugačija, ne slavi ona istinske heroje.  

...SVUD SU STRAŽE ĐENERALA DRAŽE...

Sve je to bjelodano pokazano i dokazano prije nekoliko dana u Podgorici, na Sastavcima, povodom plivanja za takozvani časni krst, manifestacije koju je oranizovala Crkva Srbije i koju je – iako je zovu tradicionalnom – ustoličio mitroplit Amfilohije tek januara 2003. godine.  

I koja je, od prvog dana, postala mehanizam za reviziju istorije i glorifikaciju četništva. Kako juče, tako i danas. I sve pod okriljem Crkve Srbije.  

 Masa mladih okupljena na Sastavcima 19. januara, obučenih samo u kupaće gaće i spremnih za plivanje u Moraču složno je zapjevala, sve na mig popa Šćepanovića i mitropolita Joanikija: ,,... sve su straže, sve su straže đenerala Draže, a patrole, a patrole Kalabić Nikole...“

Pjevalo se još i Kosovu i Srbiji, odnosno o Kosovu da bude opet u Srbiji.  

Zastrašujuće je da mladi ljudi, koji su pjevali ove pjesme, ne znaju istoriju, ne znaju da su četnici bili saveznici fašista.  

Pa, recimo, ako baš hoće da plivaju za krst, onda bi mogli da plivaju za onim željeznim krstom kojim je Adolf Hitler nagradio Pavla Đurišića, za izdaju vlastitog naroda i države.  

A kad smo već kod izdaje, momci koji su pjevali ode Nikoli Kalabiću, očito ne znaju još jedan bitan detalj iz istorije: upravo je Kalabić, taj o čijim patrolama pojaju mladi plivači za časnim krstom, prihvatio ponudu partizana Slobodana Penezića Krcuna i – u razmjenu za vlastitu slobodu – izdao marta 1946, svog komandanta Dražu Mihailovića.  

Tako se u Crnoj Gori ponavlja revizija istorije, govor mržnje, glorifikacija fašizma... I sve to – nekažnjeno.   

MARKOVIĆEVO (NE)OBAVEZUJUČE UPUTSTVO

A sjećate li se onog famoznog obavezujućeg uputstva Vrhovnog državnog tužioca?  

Onog iz prvih dana maja prošle godinama kada je VDT Milorad Marković naložio svim tužilaštvima da brzo reaguju u slučajevima govora mržnje, rasizma, ksenofobije, fašizma, antisemitizma i netolerancije...

E, pa: nije bilo brze reakcije. Ni kada je koji dan kasnije u Lijevče polju, Joanikije, prvoustoličeni mitropolit Crkve Srbije u Crnoj Gori, četničkog fašistu Pavla Đurišića proglasio – bez zazora ili stida - ,,velikim junakom nepobjedivog karaktera“.  

SPOMENIK ZLOČINU

Nije bilo reakcije i kada je u avgustu drugoustoličeni mitropolit srpske crkve, padobranac Metodije Ostojić, ponosno otkrio u selu Gornje Zaosto spomenik Pavlu Đurišiću.  

 -Nikad ga neće moći srušiti. Jer što vrijeme više prolazi sve je veće ime i slava i generala Dragoljuba i generala Pavla – poručio je sveštenik Srpske pravoslaven crkve, okružen ljudima u četničkim uniformama u .  

Ne samo što država nije srušila spomenik četničkom koljaču, već policija i dan-danas ne može ili neće da pronađe lutajući spomenik zločincu.  

DIJABOLIČNI MOZAIK CRNOGORSKE DANAŠNJICE

U međuvremenu, tužilaštvo i sudovi – nastavljaju da tihuju. I tako izranja sumorna slika: nijesu jedini problem savremene Crne Gore ljudi koji, pod patronatom Crkve Srbije, slave kolaborante, pjevaju fašistima i koljačima i zalažu se za reviziju istorije. I koji tako krše zakone Crne Gore.  

Za današnju Crnu Goru najgore je uporno ćutanje crnogorskih tužlaca, šutnja crnogogorske države.  

Kako u maju, tako u avgustu, tako i čitave prošle godine. I baš tako i početkom ove godine. Uprkos obavezujućem uputstvu VDT-a Markovića, uprkos tome što im je posao da gone počinioce, tužilaštva ćute dok se diže glas u slavu fašizma, dok se poje ratnim zloičincima.  

Sve je ovđe jasno: Crkva Srbije je zaštićena organizacija, organizacija koja je, litijama avgusta 2020. godine, dovela sadašnju vlast na državne jasle.  

I onda sve ide nekim dijaboličnim redom, slaže se politički i moralni iskrivljena društvena slagalica u kojoj istorijske laži se plasiraju kao istine, u kojoj zločinci prijavljuju kao heroji. I sve to ide iz vrha vlasti, iz vrha Crkve Srbije.  

Naravno, sve nekažnjeno:  upravo je ta instalirana, prosrpska i proruska vlast, izglasala izbor svih aktuelnih tužilaca, uključujući i Markovića i specijalnog Novovića.  

Zato su, ne samo Vrhovno, već i sva tužilaštva u Crnoj Gori vrlo obzirna prema ljudima koji su na vlasti ili su miljenici sveštenika Crkve Srbije. I vrlo bezobzirna prema onima koji ne odgovaraju režimu.  

I upravo zato Specijalno tužilaštvo na čijem je čelu Vladimir Novović – kojeg je takođe izabrala postavgustovska vlast – nalaže progon kritičkih medija. Ne zato što ima nekih dokaza, nekih indicija, već zato – što su kritički prema vlasti?!

I sve se to dešava u današnjoj ,,oslobođenoj“ Crnoj Gori. U kojoj su neki, u aktuelnoj vlasti ili neki čelnici Crkve Srbije, kao u onoj Orvelovoj knjizi - jednakiji od ostalih.