Vrhovni državni tužilac (VDT) Milorad Marković izdao je državnim tužilaštvima obavezujuće uputstvo za postupanje u slučajevima govora mržnje i predmetima formiranim za krivična djela učinjena iz mržnje (zločin iz mržnje).&nbsp;
Kako je saopšteno iz VDT-a, uputstvo je izdato sa ciljem da se osigura djelotvorno i jednoobrazno postupanje i primjena međunarodnih preporuka na jednak postupak prema svim osobama i borbu protiv rasizma, ksenofobije, antisemitizma i netolerancije.
Uputstvom se nadležna državna tužilaštva obavezuju na postupanje u skladu sa kriterijumima Evropske komisije protiv rasizma i netolerancije (ECRI), Rabat akcionim planom Ujedinjenih nacija i indikatorima predrasuda.
- Prema odredbama uputstva, postupajući državni tužioci biće u obavezi da u predmetima sa elementima govora mržnje posebno cijene svako javno izražavanje ili prouzrokovanje mržnje prema određenoj grupi ili pojedincu zbog nekog njenog određenja radi stvaranja netrpeljivosti, razdora, diskriminacije i nasilja. Takođe će se cijeniti da li je došlo do raspirivanja već postojeće mržnje, vodeći računa da li se mržnja putem javnog govora razvija, jača i produbljuje - navedeno je u saopštenju VDT-a.
U prijavljenim slučajevima sa elementima mržnje, u skladu sa obavezujućim uputstvom, državni tužioci će, kako se ističe, preduzimati sve razumne korake kako bi razotkrio bilo koji motiv, odnosno okolnost iz mržnje, koji bi mogli imati ulogu u događaju.&nbsp;
- U slučajevima krivičnih djela učinjenih putem interneta, tužilaštvo će u najkraćem roku, kada za to postoji potreba, koristiti međunarodnu pravnu pomoć, radi prikupljanja neophodnih podataka. U hitnim slučajevima, kada postoji uzajamnost, zamolnice za međunarodnu pravnu pomoć biće dostavljene i posredstvom Nacionalnog centralnog biroa INTERPOL-a - naglašeno je u saopštenju.
Kako je pojašnjeno, prilikom postupanja, državni tužioci će aktivno sarađivati sa oštećenima i blagovremeno ih obavještavati o svim preduzetim radnjama.
U cilju efikasne primjene uputstva, VDT Marković je imenovao koordinatora koji će pratiti primjenu uputstva i sarađivati s relevantnim institucijama, međunarodnim organizacijama i nevladinim sektorom, o čemu će direktno izvještavati i odgovarati vrhovnom državnom tužiocu.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Marković izdao uputstvo tužilaštvima: Jedinstveno postupanje u slučajevima govora i zločina iz mržnje

Poslanici Demokratske partije socijalista (DPS) i ostatka opozicije podnijeli su zahtjev za kontrolno saslušanje vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića i direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića na temu postupanja nadležnih u slučaju pokušaja ubistva dvojice muškaraca za koje se sumnjiči Danilo Mandić, bratanić i pripadnik obezbjeđenja predsjednika Skupštine Andrije Mandića.
- Povodom incidenta u kojem je učestvovao član obezbjeđenja predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, kao i načina na koji su nadležni organi reagovali u ovom slučaju, a što budi zabrinutost i sumnju u zakonitost i nepristrasnost njihovog postupanja, predlažemo da se pred Odborom za bezbjednost i odbranu saslušaju Vrhovni državni tužilac Milorad Marković i direktor Uprave policije Lazar Šćepanović - navedeno je u inicijativi za saslušanje Markovića i Šćepanovića.
Poslanici opozicije smatraju da je potrebno utvrditi sve činjenice i okolnosti u vezi sa pokušajem teškog ubistva – kako je konkretno djelo kvalifikovano od strane Višeg državnog tužilaštva, te utvrditi da li je došlo do eventualnog pokušaja prikrivanja dokaza ili uklanjanja tragova krivičnog djela, sa ciljem da se na nezakonit način osumnjičenom olakša pozicija u predstojećem krivičnom postupku.
- Ovo saslušanje od ključnog je značaja za očuvanje povjerenja građana u institucije sistema i za jačanje vladavine prava u Crnoj Gori - poručeno je u zahtjevu.

Opozicija traži saslušanje Markovića i Šćepanovića zbog slučaja Danila Mandića: Da li je bilo pokušaja prikrivanja dokaza ili uklanjanja tragova?

Voljom političkih moćnika pritvoren sam duže od godinu, a kada je Ustavni sud trebalo da odluči da li su mi prekršena ljudska prava i osnovne slobode, reagovali su pojedini političari da ne bih kojim slučajem bio na slobodi. Nije jasno što je pravda u sadašnjoj Crnoj Gori, ali vidimo kako je sprovode „avgustovci“ – navodi se u pismu bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića dostavljenom Portalu ETV. Pritvoreni Katnić, koji se tereti da je bio član kriminalne organizacije koju je navodno formirao bivši pomoćnik direktora Uprave policije Zoran Lazović, smatra da Viši sud nije mogao da potvrdi optužnicu koju je protiv njih podnio specijalni tužilac Miloš Šoškić. Ukazao je da je vijeće Višeg suda 23. januara vratilo SDT-u optužni akt na ispravku zbog nedostataka, iako je po imeprativnoj zakonskoj odredbi iz člana 294. stav 1. tačka 1. i 3. o krivičnom postupku trebalo da obustavi postupak. -Ispravljeni optužni akt imao je više nedostataka, a potvrđen je. Ovo predstavlja kršenje ljudskih prava okrivljenih Lazovića i Katnića. Pa neka se pripreme „avgustovci“ i za nove akcije – navodi Katnić. <h2>PRIKRIVANJE DOKAZA</h2> Ističe da je vijeće potvrdilo optužni akt za krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije uprkos tome što nema trećeg člana?! Katnić je kategoričan da je odluka o potvrđivanju optužnice protiv njega i Lazovića utemeljena na „dokazima“ na kojima se sudska odluka ne može zasnivati. U pismu bivši glavni specijalni tužilac ukazuje na postupanje tužioce Šoškića kojeg bi, kako kaže, ,,trebalo da obavuzuje načelo istine i pravičnosti i da sa jednakom pažnjom ispita i utvrdi sve činjenice koje terete optužene, ali i one koje im idu u korist“. Tu obavezu, naglašava Katnić, ima i Sud.&nbsp; -Ovo nije poštovao tužilac Šoškić, već je mijenjao sadržinu dokaza koje je pribavljao da bi od njih sačinio dokaze koji su na moju štetu, a stotine dokaza koji su bili u moju korist skrivao je i nikada ih nije priložio u spise predmeta.&nbsp; Ovo je veliki zločin, pa ću navesti dio skaj komunikacija koje ukazuju na ovo ponašanje tužioca – navodi se u Katnićevom obraćanju. Podsjeća da ga optužnica tereti da su on, tužilac Saša Čađenović (protiv koga je podignuta optužica u drugom predmetu) prihvatili navodni plan Lazovića da sprječavaju krivično gonjenje viskopozicioniranih članova kavačke kriminalne grupe.&nbsp; <h2>SELEKCIJA SKAJ PORUKA</h2>  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241026011012_3100e58d56aff0bfb9ccb3aa8f7bfc292652601149b6c18e2a61a83245ed1cef.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241026011012_3100e58d56aff0bfb9ccb3aa8f7bfc292652601149b6c18e2a61a83245ed1cef" data-rendition-name="original" width="929" height="551" loading="lazy" alt="Specijalni tužilac Miloš Šoškić"> <figcaption>Specijalni tužilac Miloš Šoškić</figcaption> </figure>  Takve optužbe temelji na komunikaciji nekadašnjeg službenika policije Petra Lazovića sa jednim od vođa kavačkog klana Radoja Zvicera od 3. decembra 2020. i na osnovu poruku koju je 20. decembra te godine poslao član tog mafijačkog klana Duško Roganović. -O istoj recikliranoj poruci se radi. No, kako su ove komunikacije trajale sat i kako je posle Radoje Zvicer razmijenio desetine poruka iz njih se vidjelo da je Petar Lazović obmanjivao Zvicera o tome da je osoba koju označava kao tata, a za koju tužilac tvrdi da je Zoran Lazović intervenisala kod okrivljenog Milivoja Katića. Iz ove komunikacije tužilac je izbacio sve poruke koje je poslao Zvicer i tako zamaglio suštinu a protivrječno iznijetom načelu, zakonitosti i pravičnosti – objašnjava Katnić postupanje tužioca Šoškića. Ističe da je Šoškić raspolagao i razgovorima koji potvrđuju da je Petra Lazović lagao u poruci koju je poslao, ali ih je „ zloupotrebljavajući službeni položaj sakrio u 1,2 milion poruka i 300 000 priloga da bi njega, Zorana Lazovića i Čađenovića lažno optužio.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241129171148_fc8c5d5cbd21da119dd9680b6eacfe580716da6e0afc9bffc546ea233b3ad29a.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20241129171148_fc8c5d5cbd21da119dd9680b6eacfe580716da6e0afc9bffc546ea233b3ad29a" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="Zoran Lazović"> <figcaption>Zoran Lazović</figcaption> </figure>  <blockquote>-Tužilac Šoškić je mijenjao sadržinu dokaza koje je pribavljao da bi od njih sačinio dokaze koji su na moju štetu, a stotine dokaza koji su bili u moju korist skrivao je i nikada ih nije priložio u spise predmeta. Ovo je veliki zločin, pa ću navesti dio skaj komunikacija koje ukazuju na ovo ponašanje tužioca – navodi se u Katnićevom obraćanju</blockquote> U prilog svojim tezama Katnić navodi podatak da je 19 dana nakon „tužiočeve lažne tvrdnje“ da je pomogao Dušku Roganoviću, Zvicer poslao poruku Ljubu Miloviću: „Evo se Junior (Petar Lazović) najavljuje da je kroz Kotor. Ljubo Milović odgovara: „Vozi Dula ja mislim. Ništa oni nemaju Dulu“. Na ovo Radoje Zvicer odgovara: „Ništa, ali je predstavio kao da su pomogli. Tada Ljubo Milović šalje novu poruku: A, mogli su ga spakovat što se toga tiče pa da se dokazuje, ali baš nista nema po Batici, onaj svjedok ga nije vidio ali je kao rekao da mu zna ime kripte. Mogli su mu dodati i izmisliti. Ka što rade“. Na to Radoje Zvicer navodi: mogli su slobodno. U ovoj komunikaciji osoba sa nadimkom Batica je Ivan Stamatović, bivši član Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i, prema navodima SDT, informator kavačkog klana, a osoba koja zna kodno imene na kriptovanoj komunikaciji je svjedok Milan Kankaraš. <h2>PROGON</h2> - Jasno je da je odluka da se u tom trenutku krivično ne goni Duško Roganović bila zakonita jer nije bilo dokaza, a što potvrđuje da je SDT i to Saša Čađenović podnio optužnicu protiv Roganovića za najteža krivična djela a što tužilac prećutkuje. Kavački klan i posebno Radoje Zvicer nijesu od Petra Lazovića tražili usluge. To potvrđuje takođe skrivena komunikacije između Petra Lazovića sa Radojem Zvicerom od 11. decembra 2020.godine, a to je osam dana nakon odluke da se ne pokreće u tome predmetu krivični postupak protiv Roganovića. Zvicer šalje poruku Petru Lazoviću: Pa, ja ne znam što sam kome tražio bez fer da bude, sude bez ikakvog dokaza, namještaju nam novinarku (ranjavanje Olivere Lakić) i svašta nešto. Oslobodili su Klempa što mi je pucao na ženu i dijete, pucali na Stupara i Radonjića, svaka baba zna to i pušta se, samo ne znam radi čega se priča da nas država štiti. Na ovaj način saopštava da zna da ga je Petar Lazović obmanuo – citirao je Katnić skaj komunikacije koje se nijesu našle u optužnici protiv njega i Lazovića, ali ni u optužnom aktu protiv Čađenovića. Prema riječima bivšeg glavnog specijalnog tužioca, sakrivene su i poruke u kojima jasno Zvicer saopštava Petru Lazoviću: „Katnić je htio da nas iščupa iz korijena. Ovo što smo mi preživjeli ne znam bi li iko drugi. Miči ga sa nas“. <h2>KAD NEPRIJATELJ KLANA POSTANE – SARADNIK?</h2>  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240907020924_04833b5b59db7faedd05502106405acc57a086f4df5b77b04f507d5ad44272fd.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20240907020924_04833b5b59db7faedd05502106405acc57a086f4df5b77b04f507d5ad44272fd" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Pismo Milivoja Katnića "> <figcaption>Ilustracija</figcaption> </figure>  Brojne su komunikacije koje govore u prilog Katnićevoj tezi da ga je kavački kriminalni klan doživljavao kao neprijatelja jer je njegov tim krivičnio gonio osobe iz tog mafijaškog klana, a što su Zvicer i ekipa okupljena oko njega doživljavali kao progon a sve u korist škaljarskog klana, na čijem je čelu, prema procjenama bezbjednosnih službi bio, sada pokojni Jovan Vukotić. Animozitet kavčana, prema riječima Katnića, nije bio usmjeren samo prema njemu nego i njegovim saradnicima tadašnjem šefu SPO Draganu Radonjiću i tužiocu Čađenoviću. Jedna od komunikacija koja je tužilac Šoškić prikrio su i poruke od 18. jula 20220. - Roganović šalje poruku Radovanu Mujoviću šefu nikšićkog ogranka kavačkog klana sljedeće sadržine: „Čuvam lave samo da me ne spakuju gadovi zbog Kankaraša. A, meni Čađenović sve pakuje. On je sklapao te optužnice ofrlje kao vas što je ubacio 18 u grupu. Samo po glavi, da mu glavu ošteti da ga invalidom ostavi daću para koliko zinu. Da li treba postaviti pitanje zašto je ovu komunikaciju tužilac sakrio. No, tužilac je iz njih izbacio poruke Mujovića jer bi se još jasnije vidjelo da su išli dalje u pravcu ne samo dogovora već i pokušaja lišenja života Saše Čađenovića. Kako nema niko u Tužilaštvu Crne Gore da spriječi ove zloupotrebe tužioca Šoškića, on nastavlja sa progonom – konstatuje Katnić. Ukazao je i na prepisku Zvicera sa viskopozicioniranim članom tog mafijaškog klana Milanom Vujotićem od 1. januara 2020.: „Minju oderemeo i onda iskačemo sa tim. Štiti njih neko jak najvjerovatnije Katnić jer Mustafa svako ubistvo rekao i sad jos imaju Generala“.&nbsp; <h2>KAD TUŽILAC ŠOŠKIĆ ,,BIRA DOKAZE“</h2> U pismu citira i poruke u kojima navode da Katnića, Radonjića treba ubiti. Ali se na zaustavljuju na tome, nego soapštavaju i monstruozne planove da Katnićevo dijete treba politi kiselinom. Sve je to skrivano više od dvije godine i, kako ističe pritvoreni Katnić, zahvaljući njegovom pravnom savjetniku Antu Nobilu i advokatima ove komunikacije su pronašli. Iako je u tim razgvorima iznijeto mnogo prijetnji Tužilaštvo za to nikoga nije procesuiralo. Katnić od države traži da mu omogući ostvarenje ljudskih prava predviđenih zakonom, Ustavom Crne Gore i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i omogući mi pristup originalnim skaj komunikacijama koje je tužilac Šoškić, a suprotno odredbama član 44. stav 4 i 16 stav 1 Ustava Crne Gore i člana 1,5 i 6. Stav 39 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava, sakrio a koje su u njegovu korist. Zahtijeva da mu se to pravo obezbedi u krivičnom postupku.&nbsp; -Pitam sve iz vladajuće strukture, a posebno vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića, zašto pravda ne stiže one koju su planirali da mi poliju dijete kiselinom, specijalnog tužioca Čađenovića i mene zapale i ubiju u brdima. Zašto se protiv njih ne pokreće krivični postupak - upitao je Katnić. On i Zoran Lazović uhapšeni su 14. aprila i od tada su u pritvoru. Uprkos brojnim dokazima, iskazima svjedoka oni su i dalje u Spužu i čekaju početak suđenja koji je zakazan za 9. maj.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024092103090_c079a5ca60535bd338a6eaa900888af00ea1cda4fe47f57aa7085f48758d1188.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2024092103090_c079a5ca60535bd338a6eaa900888af00ea1cda4fe47f57aa7085f48758d1188" data-rendition-name="original" width="1000" height="555" loading="lazy" alt="UIKS"> <figcaption>UIKS</figcaption> </figure>

Marija Žižić

KATNIĆ: Pritvoren sam voljom političkih moćnika

Državno tužilaštvo Crne Gore opredjeljeno je da aktivno postupa u izvršenju odluka Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP), saopštio je vrhovni državni tužilac (VDT) Milorad Marković tokom sastanka sa predsjednikom i potpredsjednicom Evropskog suda u Strazburu, Markom Bošnjakom i Ivanom Jelić.
- Neupitna je riješenost Državnog tužilaštva da primjenjuje standarde Evropskog suda za ljudska prava, kako kroz izvršenje odluka Suda koje se odnose na ranija postupanja Državnog tužilaštva, tako i kroz uspostavljanje standarda i jasnih procedura postupanja u svim budućim predmetima – istakao je VDT Marković, tokom sastanka koji je održan u Podgorici, u okviru zvanične posjete predsjednika Bošnjaka Crnoj Gori.
Bošnjak je pozdravio odlučnost vrhovnog državnog tužioca da kroz obavezujuća uputstva, u skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava, podiže standarde državnih tužilaštava kada je riječ o djelotvornosti istraga i poštovanju ljudskih prava i osnovnih sloboda, ističući da je ohrabren proaktivnošću VDT-a.
Vrhovni državni tužilac upoznao je sagovornike da je u Vrhovnom državnom tužilaštvu formiran Radni tim za praćenje prakse Evropskog suda za ljudska prava i Evropskog suda pravde. Na taj način stvoreni su uslovi da svi državni tužioci budu upoznati sa praksom Evropskog suda u Strazburu u cilju primjene definisanih standarda u postupanju i svakodnevnom radu.
Sastanku sa predsjednikom i potpredsjednicom Evropskog suda za ljudska prava prisustvovali su i zamjenica vrhovnog državnog tužioca Jelena Đaletić i glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

Marković-Bošnjak: Neupitna riješenost Tužilaštva da primjenjuje standarde ESLJP

Novoizabrani rukovodioci Osnovnog državnog tužilaštva u Baru Radovan Đurišić i rukovoditeljka Osnovnog državnog tužilaštva u Kotoru Tijana Čelanović položili su zakletvu.
Predsjednik Tužilačkog savjeta Milorad Marković tom prilikom čestitao je imenovanima izbor na ovu odgovornu funkciju i poželio uspjeh u radu, uz uvjerenje da će postupati u skladu sa osnovnim principima nezavisnosti i nepristrasnosti.
Polaganje zakletve organizovano je u prostorijama Vrhovnog državnog tužilaštva u Podgorici.

Rukovodioci ODT-a u Baru i Kotoru položili zakletvu

Danas je u Podgorici održana Regionalna konferencija pod nazivom "Oduzimanje imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću – primjena nacionalnih i međunarodnih standarda i sudske prakse".&nbsp;
Konferenciju su organizovali Program AIRE centra za Zapadni Balkan i Vrhovno državno tužilaštvo Crne Gore, pod pokroviteljstvom Britanske ambasade u Podgorici.
Don Meken, britanska ambasadorka u Crnoj Gori je istakla da ova konferencija pokazuje koliko je važna saradnja svih institucija i da UK podržava napore u ovoj oblasti u regionu.
&nbsp;- Ujedinjeno Kraljevstvo će nastaviti da podržava Crnu Goru u jačanju pravosuđa i borbi protiv kriminala. Kriminalne grupe rade zbog novca. Ako im oduzmemo imovinu stečenu kriminalom, uništavamo njihov sistem i time smanjujemo kriminal - podvukla je ambasadorka Meken.
Ona je kazala da oduzimanje imovine nije samo kazna – to je način da spriječimo buduće kriminalne aktivnosti.
- UK je pokazalo da je praćenje novca ključno u borbi protiv organizovanog kriminala. Kriminal ne staje na granici, pa ni borba protiv kriminala ne smije biti ograničena. Zato ove napore podržavamo regionalno. Ujedinjeno Kraljevstvo nudi svoja iskustva kako bi učili iz njih. Crna Gora već radi na ovim pitanjima, ali može dodatno poboljšati sistem tako da oduzimanje imovine bude još brže i efikasnije. Važno je da građani vide korist od oduzete imovine - &nbsp;rekla je ambasadorka Meken.&nbsp;
Vrhovni državni tužilac Milorad Marković istakao je da će tokom ove godine u fokusu rada Državnog tužilaštva biti upravo finansijske istrage i da očekuje da, osim Specijalnog, viša i osnovna državna tužilaštva daju značajne rezultate na ovom polju, te da je u cilju djelotvornog i jednoobraznog postupanja, svim državnim tužilaštvima izdao obavezujuće uputstvo za sprovođenje finansijskog izviđaja, odnosno istrage.&nbsp;
Uputstvo je dio niza aktivnosti koje su usmjerene na proaktivniji pristup Državnog tužilaštva i borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije na svim nivoima.&nbsp;
- Ovim uputstvom državni tužioci se obavezuju da u cilju sveobuhvatnog utvrđivanja stvarnog porijekla, vrijednosti i strukture imovine, prihoda i troškova života okrivljenog, tokom finansijske istrage prikupe podatke i dokaze koji ukazuju na obim, iznos, vrstu, stvarnu vrijednost imovine okrivljenog, pravnog prethodnika, pravnog sljedbenika, člana porodice ili trećeg lica u smislu člana 7 Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću – naglasio je Marković.&nbsp;
Biljana Brejtvejt, direktorka AIRE centra, naglasila je da region napreduje u ovim oblastima i da se pozitivni trendovi mogu prepoznati.&nbsp;
- Oduzimanje nezakonito stečene imovine jedan je od najsnažnijih mehanizama u borbi protiv organizovanog kriminala. Ključ uspjeha leži u efikasnoj međunarodnoj saradnji – razmjeni podataka, koordinaciji istraga i brzom djelovanju pravosudnih institucija. Samo kroz zajedničke napore možemo spriječiti prebacivanje ilegalne imovine preko granica i osigurati da kriminal ne ostane isplativ. Pravimo korake naprijed i već vidimo konkretne rezultate, ali cijeli proces zahtijeva vrijeme. Ono što ohrabruje jeste da institucije sve više pokazuju spremnost za saradnju, jačanje kapaciteta i efikasniju primjenu zakona - kazala je Brejtvejt.&nbsp;
Ladislav Hamran, raniji predsjednik EUROJUST-a i ekspert u ovoj oblasti, u svom izlaganju naglasio je da je efikasno sprovođenje finansijskih istraga predstavlja ključni stub u borbi protiv organizovanog kriminala u EU.&nbsp;
- Finansijska transparentnost i snažni nadzorni mehanizmi su od suštinskog značaja za sprečavanje pranja novca i povraćaj kriminalne imovine, čime se osigurava njena reintegracija u legalnu ekonomiju. Kao dio šire strategije EU, podsticanje međunarodne saradnje i jačanje tužilačkih kapaciteta ostaju ključni za obezbjeđivanje transparentnog i efikasnog pravosudnog procesa. Ove mjere ne samo da štite ekonomije, već i jačaju povjerenje u vladavinu prava - kazao je on.&nbsp;
U okviru konferencije održana su dva panela. Prvi panel, pod nazivom "Finansijske istrage – standardi i praksa", okupio je stručnjake iz oblasti pravosuđa i tužilaštva, među kojima su bili Jelena Grdinić, generalna direktorica u Ministarstvu pravde Crne Gore, Miroslav Turković, specijalni tužilac iz Specijalnog državnog tužilaštva Crne Gore, i Milena Božović, tužiteljka Višeg državnog tužilaštva u Beogradu.
Drugi panel, "Dioba trajno oduzete imovinske koristi (asset sharing)", bio je prilika da učesnici saznaju više o iskustvima Hrvatske, BiH i Srbije. O ovoj temi govorili su Danijela Raspović Tomac iz USKOK-a, Sanela Latić, pomoćnica ministra u Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine, i Vladimir Ćeklić, pomoćnik direktora Direkcije za upravljanje oduzetom imovinom Republike Srbije.
Na konferenciji je učestvovalo preko 70 učesnika iz Crne Gore i regiona, što potvrđuje njen značaj kao platforme za razmjenu iskustava i unaprjeđenje međudržavne saradnje u oblasti oduzimanja nezakonito stečene imovine.

Oduzimanjem nelegalno stečene imovine do uspješnije borbe protiv organizovanog kriminala Podgorica

Državno tužilaštvo ima veoma važnu ulogu za nastavak evropskog puta Crne Gore, zbog čega je neophodno obezbijediti uslove za nesmetano funkcionisanje institucije, ocijenjeno je na sastanku vrhovnog državnog tužioca (VDT) Milorada Markovića i ambasadorke Slovenije u Crnoj Gori, Bernarde Gradišnik, navedeno je u saopštenju.&nbsp;
Marković je upoznao ambasadorku Gradišnik sa rezultatima reforme državnotužilačke organizacije koja je započeta tokom prethodne godine i istovremeno istakao da je riječ o dugoročnom procesu koji podrazumijeva podizanje stepena kvaliteta rada na svim nivoima.
– Svjesni smo da rezultati Državnog tužilaštva doprinose unapređenju vladavine prava i svakodnevno nastojimo da damo doprinos ostvarenju tog cilja. Da bismo u tome bili efikasniji, očekujemo od zakonodavne i izvršne vlasti da Državnom tužilaštvu obezbijede neophode uslove za rad – istakao je Marković.
Ambasadorka Gradišnik pozdravila je sprovođenje reformi u državnotužilčačkoj organizaciji Crne Gore i iskazala spremnost Ambasade Slovenije za pružanje podrške u njihovoj daljoj realizaciji.
Sastanku, koji je organizovan u prostorijama Vrhovnog državnog tužilaštva, prisustvovala je i prva savjetnica u Ambasadi Slovenije Mirjana Vidakovič.

Marković i Gradišnik: Neophodno obezbijediti uslove za nesmetano funkcionisanje institucije

Vrhovni državni tužilac (VDT) Milorad Marković, na poziv predsjednika i potpredsjednice Evropskog suda za ljudska prava Marka Bošnjaka i Ivane Jelić, prisustvovao je svečanom otvaranju sudijske godine Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, koja se tradicionalno organizuje posljednjeg petka u januaru, saopšteno je iz VDT-a.
U okviru svečanosti, organizovan je i stručni skup na temu “Zaštita ljudskih prava u svijetu vještačke inteligencije”, u okviru kog je bilo riječi o evropskim standardima, slobodi izražavanja i pravu na pravično suđenje, kao i rješavanju potencijalne diskriminacije u doba vještačke inteligencije, navodi se u saopštenju.
- Vještačka inteligencija svakako predstavlja izazov za cjelokupno društvo, samim tim i za pravosudne organe. Stavovi Evropskog suda i po ovom pitanju imaju višestruki značaj i predstavljaju podstrek da i pravosuđe u Crnoj Gori posveti posebnu pažnju ovoj oblasti-poručio je Marković.&nbsp;
Tokom boravka u Strazburu, vrhovni državni tužilac susreo se i sa potpredsjednicom Evropskog suda za ljudska prava Ivanom Jelić i stalnom predstavnicom Crne Gore pri Savjetu Evrope, ambasadorkom Božidarkom Krunić. Pored vrhovnog državnog tužioca, u delegaciji iz Crne Gore bili su predsjednica Vrhovnog suda Valentina Pavličić, predsjednik Sudskog savjeta Radoje Korać i predsjednica Ustavnog suda Snežana Armenko.

Marković: Vještačka inteligencija izazov za cjelokupno društvo i pravosudne organe

Sudstvo i Državno tužilaštvo moraju da daju maksimalan doprinos pridruživanju Crne Gore Evropskoj uniji, saglasili su se predsjednica Vrhovnog suda Valentina Pavličić i vrhovni državni tužilac Milorad Marković, tokom sastanka koji je organizovan u Vrhovnom sudu, navedeno je u saopštenju.&nbsp;
- Svjesni trenutka i problema sa kojima se suočavamo, izuzetno cijenim činjenicu da dijelimo mišljenje o ovom prioritetnom nacionalnom zadatku - ocijenila je predsjednica Vrhovnog suda.
Dodaju da je Marković čestitao Pavličić na izboru za predsjednicu Vrhovnog suda i ukazao da sudstvo i tužilaštvo moraju predstavljati temelj uspostavljanja i jačanja vladavine prava, iz čega proizilazi obaveza pune primjene evropskih standarda u pravosuđu Crne Gore.
- Na sastanku je razgovarano o aktuelnim pitanjima koja se odnose na unapređenje rada i reforme u pravosuđu, kao i poboljšanje uslova rada i zaposlenih u sudstvu i tužilaštvu. Izražena su očekivanja od zakonodavne i izvršne vlasti da se stvore uslovi za nesmetano funkcionisanje pravosuđa u Crnoj Gori - zaključuju u saopštenju.&nbsp;

Pavličić i Marković: Doprinos sudstva i tužilaštva ključan u procesu evropskih integracija

Na pitanje Portala ETV vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću da li je praksa da istražne radnje u predmetima govora mržnje traju duže od dva mjeseca, kao što je to slučaj sa istragom pokrenutom u Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju protiv Bjelopoljca Petra Kljajevića juče nam je odgovoreno da se o konkretnim razlozima koji utiču na trajanje postupka u ovom slučaju direktno informišemo kod tog tužilaštva, ali i najavljeno da vrhovni tužilac priprema obavezujuće uputstvo za hitno postupanje. &nbsp;Kako smo juče objavili, iz bjelopoljskog Višeg tužilaštva saopšteno nam je da ćemo biti obaviješteni kada bude donešena odluka u tom predmetu. Protiv Petra Kljajevića 19. novembra prošle godine podnijeta je krivična prijava zbog poruka mržnje koje je odaslao sa skupa mještana Vraneške doline dan ranije. Iako je Kljajević odmah saslušan u policiji bjelopoljsko tužilaštvo do danas nije donijelo odluku u ovom predmetu. Na pitanje Markoviću da li smatra da u ovakvim slučajevima treba postupati u hitnoj proceduri, jer protokom vremena i eventualno pokretanje postupka gubi smisao, Portalu ETV je odgovoreno da on priprema obavezujuće uputstvo tužiocima za postupanje u tim predmetima. - Imajući na umu značaj efikasnog postupanja državnih tužilaštava u predmetima koji se odnose na slučajeve govora mržnje, vrhovni državni tužilac priprema obavezujuće uputstvo za postupanje za sva nadležna državna tužilaštva kojim će biti propisano hitno intenziviranje rada u predmetima formiranim povodom slučajeva u kojima postoji sumnja da je riječ o govoru mržnje – piše u odgovoru.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250122080152_18054e5f793417ef5a869bdda6e9820e001942870570d073edb7edb5ff579233.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250122080152_18054e5f793417ef5a869bdda6e9820e001942870570d073edb7edb5ff579233" data-rendition-name="original" width="768" height="511" loading="lazy" alt="Milorad Marković"> </figure>  Mještani Vraneške doline 18. novembra prošle godine organizovali su protest nezadovoljnih što policija do tada nije uhapsila Aliju Balijagića, dvostrukog ubicu, a Kljajević je u obraćanju medijima, pored ostalog, ovaj zločin tada sa „islamskim fundamentalizmom“ i zaprijetio Muslimanima/Bošnjacima da im neće biti dozvolejna gradnja džamije u ovom gradu, niti da klanjaju. - Mi smo digli glas srpski protiv islamskog fundamentalizma. Tako ćemo zaustaviti i gradnju džamije u centru grada. Neka se ne nadaju, neće moći to uspjeti. Ovo je opomena. Hoće da obilježavaju 100. godišnjicu progona muslimana iz Vraneške doline. Ne može to više. Svijet je krenuo. Jevreji, Amerika i NATO se bore protiv islamskog funfamentalizma, iako su ga stvorili. I mi Srbi ćemo sad morati da se borimo protiv tog islamskog fundamentalizma – rekao je on tada. Bjelopoljski odbor Stranke pravde i pomirenja (SPP), protiv njega je sjutradan podnio krivičnu prijavu zbog podsticanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje i istakli su da to nije prvi put da on poziva na nasilje i mržnju prema bošnjačkom–muslimanskom narodu, te da to čini još od 1992. godine. Kljajević je, kako smo pisali, i na saslušanju u policiji ponovio slične poruke onima koje je odaslao sa skupa, ali se pravdao kako nije nacionalista i da nikoga ne mrzi, već je ubijeđen da „islamski fundamentalizam“ jača u Crnoj Gori i da se mora zaustaviti. Balijagić, koji je u selu Sokolac, u Vraneškoj dolini, 25. oktobra prošle godine ubio Milanku i Jovana Madžgalja, sestru i brata, u njihovoj kući, u međuvremenu je 21. novembra pronađen i uhapšen u Republici Srbiji u selu Pribojska Goleša. Slučaj govora mržnje Bjelopoljca Petra Kljajevića nije jedini predmet u kojem crnogorsko tužilaštvo pokazuje nespremnost da hitno i adekvatno reaguje, ali, svakako je najeklatantniji primjer napada na regionalno poznatu graađansku aktivistkinju iz Pljevalja Sabinu Talović kada je tužilaštvo tek pod pritiscima NVO Akcija za ljudska prava reagovalo i optužilo Pljevljaka Zorislava Lekovića za napad iz mržnje – odnosno za krivično djelo izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje. Leković, samozvani propagator četništva, fizički jee nasrnuo na Talović u centru grada i počeo da je davi, a u pomoć joj je pritekao sugrađanin Belis Pojatić. U blizini se zatekao i policajac koji je odmah intervenisao, a tužilaštvo je tada ovaj slučaj kvalifikovalo kao napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250122080152_f4f289c94f44b6faa845dc5f734d38c1192d62b669b9f49eb151dcaf32c025df.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250122080152_f4f289c94f44b6faa845dc5f734d38c1192d62b669b9f49eb151dcaf32c025df" data-rendition-name="original" width="328" height="242" loading="lazy" alt="Petar Kljajević"> </figure>  Tek nakon oštre reakcije čelnice HRA Tee Gorjanc Prelević Vrhovno državno tužilaštvo tada je naložilo Višem tužilaštvu u Bijelom Polju da se izjasni da li u slučaju napada na Sabinu Talović i Belisa Pojatića ima elemenata krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje. Da bjelopoljski pravosudni organi nijesu voljni da adekvatno postupaju u predmetima govora mržnje pokazao je i slučaj dvojice Pljevljaka – oca i sina Nurije i Emira Pilava. Sudija Višeg suda u Bijelom Polju dva puta je izrekao oslobađajuću presudu Goranu Kneževiću, sugrađaninu Pilava, kojem se sudilo za govor mržnje. Na kraju je Apelacioni sud, u aprilu prošle godine presudio i osudio Kneževića na osam mjeseci zatvora. Knežević je sa sinom i sinovcem 31. avgusta 2020. godine, slaveći pobjedu kleronacionalističkih, proruskih političkih snaga na parlamentarnim izborima dan ranije, u jednoj kafani fizički nasrnuo na Pilave uz prijetnju: „Selićete se, neće vas više biti ovdje“.

Kaćuša Krsmanović

Marković će zahtijevati hitno intenziviranje rada u predmetima govora mržnje

Kandidatkinja za gradonačelnicu meksičkog Teksistepena Jesenia Lara Gutierrez ubijena je u nedjelju veče tokom svečanog predizbornog skupa. Osim nje, ubijene su još tri osobe.
Prijenos uživo na Fejsbuku zabilježio je užas. Na njemu je prikazana Gutiérrez kako pozdravlja stanovnike dok je paradirala ulicama Texistepeca, okružena karavanom pristalica.
Gomila je viđena kako se smiješi i skandira prije nego što je iznenada odjeknula pucnjava. 
Na snimku se čulo oko 20 pucnjava, a narednog dana snimak je još uvijek bio dostupan na Larinoj Fejsbuk stranici.

Kandidatkinja za gradonačelnicu u Meksiku ubijena, sve snimljeno u prenosu uživo

Bivši predsjednik Urugvaja Hose Muhika preminuo je danas u 89. godini.
Tu informaciju objavio je aktuelni predsjednik Urugvaja Jamandu Orsi.
- Hvala vam na svemu što ste nam dali i na vašoj dubokoj ljubavi prema vašem narodu - poručio je on.
Muhika je bio predsjednik Urugvaja od 2010. do 2015. godine. U tom periodu bio je naročito poznat po skromnosti i po porukama koje pozivaju na mir i umjerenost.

Preminuo Hose Muhika

Na danas započetom 28 zasijedanju Skupštine opštine (SO) Bijelo Polje, među predviđene 34 tačke dnevnog reda, nakon devet časova konstruktivne rasprave, usvojen je izvještaj o radu predsjednika Opštine Petra Smolovića za 2024. godinu.
U izvještaju je predstavljeno sveobuhvatno djelovanje lokalne uprave u minuloj godini – intenzivne aktivnosti na unapređenju komunalne i saobraćajne infrastrukture, podrške lokalnoj privredi, jačanju sistema socijalne zaštite, poboljšanju obrazovnih, kulturnih i zdravstvenih uslova, kao i brojnim drugim oblastima koje direktno utiču na kvalitet života građana.
Predsjednik Opštine Petar Smolović je tokom izlaganja istakao da su rezultati vidljivi na svakom koraku zahvaljujući planskom i odgovornom radu svih službi lokalne uprave. Posebno je naglašeno da je budžet za 2024. godinu rebalansom povećan sa 18,2 miliona na 21,28 miliona eura, što kako je rečeno, predstavlja jedan od najvećih uspjeha lokalne uprave u prethodnom periodu.
- Uprkos izazovima, uspjeli smo da obezbijedimo stabilnost javnih finansija, pokrenemo brojne razvojne projekte i dodatno osnažimo kapacitete naše opštine .Bijelo Polje je jedno od najvećih gradilišta u Crnoj Gori i to je rezultat timskog rada i jasne vizije razvoja - poručio je Smolović.
Detaljan izvještaj o radu predsjednika Opštine za 2024. godinu sačinjen je na više od 100 strana.
- Bijelo Polje sigurno ide naprijed - poručio je prvi čovjek Opštine.

Bijelo Polje: Smolovićev izvještaj dobio podršku većine

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici odredilo je zadržavanje do 72 sata državljaninu Gruzije, S.T. zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo krađa, navedeno je u saopštenju.&nbsp;
On je, kako se sumnja, iz otključanog vozila oštećene G.P. ukrao novac u iznosu od 1.000 eura.

Državljaninu Gruzije zbog krađe zadržavanje do 72 sata

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Što je to u biografiji Pavla Đurišića herojsko i junačko?

Crnogorska javnost, ali ni mještani mojkovačkog sela Štitarica ni pola godine od kada su vandali ošegali i ukrali jarbol sa crnogorskom zastavom ispred crkve na mjesnom groblju do danas nemaju odgovor ko je to i zašto učinio, kao ni ko je i zašto ponovo pokušao da uradi isto nedjelo kada su Štitaričani sjutradan, 3. novembra, postavili novi jarbol sa državnom zastavom Crne Gore, iako su tada osumnjičeni izgrednici privođeni.&nbsp; Skoro tri mjeseca policija je svake noći čuvala jarbol od huligana, a neko vrijeme su im pomagali i mještani.&nbsp; Jarbol sa crnogorskom zastavom grupa Štitaričana postavila je kao odgovor na postupak Crkve Srbije čije svještenstvo i vjernici su početkom oktobra prošle godine na grobljanskoj crkvi postavili jarbol sa srpskom trobojkom, sa četiri S. Na molbu dijela mještana da uklone zastavu, ova vjerska zajednica je ostala gluva, pa su se oni organizovali, skupili novac i kupili metalni jarbol, dugačak 10 metara, koji su 2. novembra postavili u dvorištu crkve i na njemu je zaviorila crnogorska državna zastava. Iste noći do danas neidentifikovani vandali posjekli su i odnijeli jarbol. Već sjutradan postavljen je novi i organizovane su straže da čuvaju zastavu. Samo dvije noći kasnije, između 5. i 6. novembra, jarbol sa crnogorskom zastavom opet se našao na meti huligana, ali je odbranjen, a dvojica od četvorice izgrednika su uhvaćena, dok su dvojica uspjela da umaknu.&nbsp; Crnogorske vlasti i policija od tada ćute o dešavanjima u Štitarici. Portalu ETV nijesu odgovorili iz Uprave policije da li su privedeni i procesuirani vandali i u kojoj je fazi istraga u slučaju posječenog i ukradenog jarbola sa crnogorskom državnom zastavom. Pitali smo ih i kakva je procjena bezbjednosne situacije u ovom selu. Policiji su se obratili i mještani koji su delegirali Dušana Bakovića da od institucija zatraži odgovore o toku istrage, ali su i oni ostali bez odgovora.&nbsp; U dopisu dostavljenom institucijama Baković je tada ukazao na činjenicu da je u grupi koja je pokušala da ošega i ukrade drugi jarbol sa crnogorskom zastavom bio i pripadnik Vojske Crne Gore.&nbsp; Portalu ETV mještani Štitarice kažu da svi u selu znaju ko su četvorica muškaraca koji su pokušali da posijeku drugi jarbol i ističu da je samo jedan iz Štitarice, dok su trojica iz Mojkovca. Mještani su Crkvi Srbije ponudili da, „radi mira u selu“, uklone obije zastave, ali uzalud. U ovoj vjerskoj zajednici tvrde da je trobojka postavljena u skladu sa takozvanim temeljnim ugovorom i da je to crkvena zastava. Crkva u Štitarici sagrađena je 1896. godine, kao zadužbina kralja Nikole. Da je nekada složno selo danas opasno podijeljeno upozoreno je i sa Prvomajskog uranka koji je dio mještana organizovao u Štitarici, na kojem se okupilo blizu 300 ljudi, Štitaričana i njihovih gostiju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512060520_36d61c71c9e07a8f7fb1d8296023e4581137294a3201a9c0a2197e8acd5c5b39.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512060520_36d61c71c9e07a8f7fb1d8296023e4581137294a3201a9c0a2197e8acd5c5b39" data-rendition-name="original" width="1600" height="1064" loading="lazy" alt="Prvomajski uranak u Štitarici"> <figcaption>Prvomajski uranak u Štitarici</figcaption> </figure>  - Praznik rada je u ovim krajevima uvijek imao poseban značaj, bijaše to vrijeme kada se svom zavičaju vraćahu radnici i školarci koji su veći dio godine provodili van rodnog mjesta. Zadnjeg aprilskog dana bi pošli na obližnje brdo iznad sela i zapalili vatru čiji bi odsjaj najavio prvomajske praznike, dane za druženje, obilaske i za pomalo rada na imanju. Ovo mjesto nazivamo „zborno mjesto“, tu se godinama u predvečerje igrao lijep fudbal, a u ovom Mjesnom domu se organizovale najbolje igranke. Bijaše to vrijeme bez podjela, bez vjera i bez nacija, ni prezimena jedni drugima skoro da ne spominjasmo, bijasmo samo Dragan Lekov, Raka Bajov, Rajko Tofilov, Brano Gilev. Bijaše to vrijeme kada više vjerovasmo Darvinu nego sijačima mržnje i falsifikatorima istorije. Bijaše vrijeme kada se prezirahu srebrnjaci. Bijaše vrijeme sloge, druženja i akcija. Možda bi se ponekad i posvađali, ali sama pomisao na svog, i oca onog drugog, bi svaku svađu prekidala – podsjetio je na neka druga vremena Svetozar Baković, u pozdravnom govoru 1. maja. Štitarica, kako je kazao, poslije oslobođenja od Turaka ubrzano se naseljavala iz Čeva, Morače, Uskoka, Kuča, kolašinskog kraja i drugih mjesta. - Pošto je svo stanovništvo bilo pravoslavno pojavila se želja za izgradnjom pravoslavne bogomolje, a tadašnji crnogorski knjaz Nikola Petrović im to i odobri uz obezbjeđenje novčanih sredstava i zidara Vasa Porobića iz Herceg Novog, a narod je donosio kamen i šegrtovao. Po starom crnogorskom običaju u donošenju kamena iz par kilometara udaljenog Brežđa učestvovalo je svo selo i staro i mlado i muško i žensko, kako bi crkva bila zajednička, crkva narodna. Sve to je u kamen uklesano iznad vrata kao istorijski podsjetnik za sva vremena. Crkva je sagrađena 1896. godine, a osvještana tri godine kasnije od strane mitropolita autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve Mitrofana Bana. Sve do 2015. godine se štitarička crkva svetog Arhangela Mihaila, koju je knjaz posvetio krsnom imenu najbrojnijeg bratstva Rakočević, doseljenog iz Morače, vodila na državu Crnu Goru i opštinu Mojkovac, a poslije, gle čuda, na osnovu aero foto snimka crkvu prepisaše nekom drugom u vlasništvo, a od prošle godine i neku tuđu zastavu staviše ispred nje – podsjetio je Baković na dešavanja u Štitarici nekada i danas. Poručio je negatorima crnogorske države i nacije „da njihov srednjevjekovni mrak nikada neće biti dovoljno jak da zacrni nam Goru Crnu“. - ...sve dok nam preci služe za uzora, a potomci za zora vjekovaće i Crna Gora – poručio je on.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512060524_cd77d758501f4448fd90eee05c5b5f844cbfe1a977c4c67f1fe3a79fe2a0828f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250512060524_cd77d758501f4448fd90eee05c5b5f844cbfe1a977c4c67f1fe3a79fe2a0828f" data-rendition-name="original" width="1080" height="1440" loading="lazy" alt="Štitarica 1. maja"> <figcaption>Štitarica 1. maja</figcaption> </figure>

Tag: milorad-markovic