Zelena sitna boranija
Nije problem što nagrade postoje. Nije čak ni problem što religijski lideri govore o prirodi. Problem je u tome što smo izgubili svaku sposobnost da razlikujemo istinsku vrlinu od licemerja u svešteničkoj odeždi
Piše: Bojan Jovanović, generalni sekretar udruge Savez Kršćana Hrvatske

Zamislite scenu: dok svet gori — doslovno, klimatski, politički, moralno — neko odluči da dodeli nagradu za “izuzetna dostignuća u zaštiti životne sredine i duhovnosti” čoveku pod čijom jurisdikcijom su crnorasi godinama nekažnjeno silovali decu. Ne, ovo nije crni humor. Ovo je Templeton Foundation 2025.
U zemlji i svetu gde se više ne zna ko pije a ko nosi vodu, sada nas iz savremenih visina spiritualnog marketinga i ekološke patetike podučavaju – arhijereji.
Da ne bude zabune – ideja da se religijski lideri uključe u borbu za očuvanje planete, makar simbolično, nije sama po sebi loša. Ali kada neko, ko ćuti o institucionalnom zločinu u sopstvenoj kući, biva predstavljen kao moralna svetlost epohe, onda se zaista moramo zapitati – da li smo svi mi sitna boranija u njihovom bućkurišu?
Nojeva barka za elitu
Nagrada koju Templeton Foundation dodeljuje od 1972. navodno slavi “duhovni napredak čovečanstva”. Ove godine, izbor pada na Vaseljenskog patrijarha Vartolomeja. Čoveka koji je, bar u teoriji, duhovni otac za 300 miliona pravoslavaca. U praksi, lice koje se godinama koristi kao maska za razne političke i geopolitičke igre između Carigrada, Vašingtona i Vatikana.
I sada, u trenutku kada je crkva suočena s teškim optužbama – ne samo o zlostavljanju, nego i o sistematskom prikrivanju istih – mi treba da aplaudiramo jer se patrijarh izjasnio da su plastika i nafta loši? Dokle više ovo live sprdanje?
Vegetarijanci nas uče kako se peče noj
I sve to se odvija u kontekstu sveta u kojem je granica između ironije i realnosti potpuno izbrisana. Danas nas vegetarijanci uče kako se peče noj, dok gurui sa Teslinim citatima u biografiji prodaju spiritualne konsultacije od 300 evra po satu. U takvom haosu, nije ni čudo što jedan verski vođa, koji ćuti na monstruozne zločine u sopstvenim redovima, dobija medalju za – duhovno liderstvo i očuvanje planete.

Ekološki PR kao moralno pranje
Sasvim je jasno: zaštita prirode je danas novi moralni alibi. Savremeni “dobročinitelji” više ne grade bolnice ni škole – oni sade drveće u Amazonu (najčešće virtuelno), doniraju za pčele, snimaju spotove u reciklažnim uniformama. Tako dobijamo svet u kojem Coca-Cola organizuje panele o reciklaži, dok istovremeno proizvodi 3 miliona tona plastike godišnje. Gde McDonald's lansira veganske burgere dok uništava prašume za stočnu industriju. I u tom istom svetu, Patrijarh Vartolomej, umesto da se najzad suoči sa zlom unutar institucije koju vodi, poziva na “unutrašnje pročišćenje kroz ekologiju”.
A mi? Mi i dalje jedemo boraniju.
Greta Tunberg je iz Švedske. Rođena je 3. januara 2003. godine u Stokholmu, Švedska. Ona je poznata kao švedska aktivistkinja za klimu. Oko 200 klimatskih aktivista, uključujući Gretu Tunberg iz Švedske, blokiralo je u ponedeljak, 18. avgusta, najveću rafineriju nafte u Norveškoj u znak protesta zahtevajući kraj naftne industrije u zemlji, saopštili su organizatori i policija. Ovo je jedina norveska rafinerija i neznatna u odnosu na ruske. Greta nije ni glasić podigla kada je srušena Kahovska brana, poplavljeno stanovništvo i plodno zemljište, sve u svemu, evo linka za dokaz: Dramatične posledice razaranja brane Kahovka.
Nakon što je razorena brana hidroelektrane Kahovka na jugu Ukrajine, nizvodne gradove, kao i grad Herson, poplavio je Dnjepar. Stručnjaci posebno upozoravaju na opasnost od mina koje sada plutaju.
Ako se u bliskoj budućnosti dogodi globalna nuklearna katastrofa (što je već na ivici), ne samo Ukrajina, već i Evropa i deo celog sveta biće u opasnosti.
Pitanje: gde je Greta Tunberg, gde je vaseljenski patrijarh Vartolomej, a o ostatku zelene boranije, poput nekih patrijaraha tkzv. pomesnih crkava, neću ni reč reći (jer nema svrhe ni pomoći od sive i bezlične mase)?!
A mi jedemo boraniju?
Ne onu pravu, nego onu koju nam serviraju – sitnu, zelenu, obavezno podgrejanu. Sve se to proguta uz lažnu nadu da neko zna šta radi. A dok gutamo, gledamo kako nam se s lica sveta briše svaka ideja o pravdi, istini i stvarnoj odgovornosti.
Nije problem što nagrade postoje. Nije čak ni problem što religijski lideri govore o prirodi. Problem je u tome što smo izgubili svaku sposobnost da razlikujemo istinsku vrlinu od licemerja u svešteničkoj odeždi.
I zato, dok sledeći put budete gledali prenos još jedne svečane dodele, znajte – ne, niste ludi. Oni se zaista smeju. I to live.