„Leptir“ - Dekonstrukcija porodice ili Iluzija slobode

„Gledajte razumno na svaku stvar i ne zaboravite da ona može imati dvije sasvim suprotne stvari, od kojih vam jedna još nije otkrivena“

Nikolaj Vasiljevič Gogolj

„Leptir“  postepeno otkriva više stvari, i to ne u nekim alegorijskim ili metaforičkim tumačenjima, već u ogoljenim, ekstremnim i dramatičnim scenama iz realnog života. 

Premijera predstave „Leptir“, koju je po tekstu Aleksandra Radunovića Popaja režirao Andraš Urban, odigrana je 26. aprila 2016. godine u Kraljevskom pozorištu „Zetski dom“. 

Andraš Urban je potpisao i scenografiju. 

Muzika u predstavi -  Aleksandar Radunović Popaj

Dramaturgija – Rajko Radulović

Kostimografija – Lina Leković

Asistent režije i organizator – Jelena Odalović

U predstavi su igrali:

Ana Vujošević

Srđan Grahovac

Dejan Ivanić

Publika je do same krajnosti bila suočena sa istinom o poremećenim vrijednostima, otuđenju, nedostatku empatije, o društvu čija se svaka anomalija reflektuje u pojedinačnim odnosima, u jeziku, u postupcima...

“ Drama „ Leptir” Aleksandra Radunovića, beskompromisno dekonstruiše pojam porodice. Čovjek, unutar sopstvene nesposobnosti da se obračuna sa tradicionalnim pristupom društvu,  nije u stanju da postane adekvatno “Ja”, autentično lice osnovne zajednice,  da prihvati onog drugog, s kojim treba da čini onu prvobitnu ćeliju društva, koja svakako nije namijenjena za destrukciju već za stvaranje. Želimo se roditi, ponovo i ponovo. Ta želja, ipak se artikuliše u tom naboju rušenja svega onog ljudskog, koji inače ocjenjujemo pozitivno, kao osnovne vrijednosti čovjekovog postojanja. Rodimo se za svaku scenu. A rađa se i zlo sa nama,  unutar materice društva. Odgovoran je uvijek onaj drugi, i taj mora da strada.

 I sada, povodom ove drame, predstave, mi bi voljeli da se svemu tome smijemo. Kažemo, da pozorište treba da bude smiješno. Želimo da se smijemo onim drugima, da kažemo da to nijesmo mi, to su oni drugi.”  - Andraš Urban, izvod iz kataloga predstave.

Pozorišna scena kroz “Leptira”, je postala odraz upropašćenih i promašenih života. Slika koja nije nimalo uljepšavana, naprotiv predstavljena do granica same bestijalnosti života. Reljefno je prikazano raspad iluzija i razur porodice, gubljenje tla pod nogama, dvostruki moral, a sve pod nepodnošljivim teretom obezličene stvarnosti.

Srđan Grahovac je izjavio povodom premijere:

“U ovom komadu za koji se može reći, da ako nije krvav onda je blizu toga, ima dosta toga da se vidi i da nam se otvoreno pljusne u lice, onako otvoreno i iskreno. U njemu se ocrtavaju neke stvari u kojima danas živimo, ali i da za to nijesmo možda krivi samo mi pojedinačno. Sve se dešava u familiji, nekom intimnom prostoru, nekom stanu iz kojeg čujemo zvukove nasilja. Možda i nijesmo spremni da reagujemo kao civilizovano društvo, ukažemo na konkretan problem i probamo da na neki način preuzmemo odgovornost, budemo bolji…”

Porodična drama koja se odigrava u miljeu kockara, narkomana, kamataša je suptilno postavljena. Scena je prostor nasilja, mazohizma, gubljenja razuma, nestajanja granica između dobra i zla.

Fizički angažman glumaca, skoro da je uključivao stvarnu patnju. Glumačka igra je u cjelini stilski i kvalitativno ujednačena, gradeći vješto, tešku košmarnu atmosferu koja veristički prikazuje krajnje ekstremno komplikovane odnose u jednoj porodici. Važan segment predstave je suptilna doza “humora”, koji na trenutke razbija sveprisutni čemer i frustracije.

“Ovo je brutalno iskren komad, o žestokom obračunu sa samim sobom. Teško da možete ostati ravnodušni… Predstava je dekonstrukcija laži u kojima mi živimo, i čovjek koji želi da napravi otklon može da kaže – „Meni je ovo užasno, ja izlazim“. Ali, neko ko uđe duboko u predstavu, zaista se uznemiri i potrese, shvati da to uopšte nije kao da mi negativno posmatramo stvari, nego tražimo rješenje. Tražimo da se ponovo rodimo. Da se više volimo, pazimo, da ne zapostavljamo svoje bližnje, da rješavamo probleme i da tradiciju gajimo na način koji to treba.“  - Ana Vujošević, izjava nakon premijere.

Andraš Urban postavlja predstavu na način da se priča i motivi postepeno izlažu u prvi plan, namjera da se pobudi misao i puna pažnja publike u čemu je nesumnjivo uspio. Maštovitim prologom, u glumačkom pokretu bez riječi, dok se sa zvučnika nižu replike, publika se uvodi u početak priče. Glumačka igra je impulsivna, naglašenog gesta, tačna i besprekorna u svakom smislu riječi. Na sceni se oslobodila unutrašnja, sabrana energija samog teksta. Dijalozi koji su se nizali, sticali su samostalnost, istovremeno uvezani u cjelinu koja izoštrava misao, plijeni pažnju. Napetost pojedinih scena, postizala se korišćenjem mikrofona, kroz koje je izlazio sintetizovani neljudski glas sva tri glumca. Muzikom u predstavi gradirala se tenzija, šireći atmosferu bijesa i sadističkog uživanja u psihofizičkom nasilju kojim su obilovale pojedine scene. Uništavanje Drugog, ne donosi olakšanje niti satisfakciju, već tupu, ječeću prazninu. 

Scenografija koju čine tri stolovača, na kojima sjede glumci je opravdana, prije svega u pogledu simboličkog izražavanja tradicije, sputanosti, odsustva slobode u jednom rigidnom smislu. Svijetlo je minimalistički svedeno i postavljeno, u funkciji predstave, dajući ili pojačavajući odraz sumornog patrijahalnog svijeta koji guši slobodu i život sam.

„Leptir“ je dosljedna i zaokružena predstava, čiste opčinjavajuće forme, koja svojom jednostavnošću i čvrstinom otvara prostor za mnoga pitanja.

Kraljevsko pozorište „Zetski dom“, je još jednom potvrdilo svoj umjetnički kredibilitet, i visoko pozicionirano mjesto na kulturnoj mapi regiona pa i šire. „Leptir“ je višestruki dobitnik nagrada:

Bijenale crnogorskog teatra 2017. godine

Nagrada za najbolju predstavu

Nagrada za najbolju režiju – Andraš Urban

Nagrada za najbolji dramski tekst – Aleksandar Radunović

Nagrada za najbolju žensku ulogu – Ana Vujošević

Nagrada za najbolju mušku ulogu (ravnopravno) – Srđan Grahovac i Dejan Ivanić

Nagrada za autora saradnika (muzika) – Aleksandar Radunović 

58 Festival MESS u Sarajevu

Nagrada „Sound of Mess“

Nagrada „Vrli novi svijet“ – magazin „Dani“

31 Barski ljetopis

Nagrada za najbolju režiju – Andraš Urban

Specijalna nagrada za glumački izraz – Ana Vujošević

Festival internacionalnog alternativnog teatra „FIAT“

Nagrada za najboljeg glumca – Srđan Grahovac

Predstava „Leptir“ je u potpunom skladu sa tezom Emila Siorana – „Mrzim mudrost onih ljudi koje istina ne boli, koji ne boluju od nerava, mesa i krvi.“

I nakon deset godina od inscenacije – premijere, „Leptir“ je aktuelan po svim slojevima.