Liješević: Za pozorište nikad nije lako vrijeme

Reditelj Boris Liješević kazao je u jutarnjem programu "Budilnik" na Televiziji E da se humanost sve više povlači pred materijalističkom kulturom, te da i ono što ne bi trebalo da ima cijenu, danas dobija svoju vrijednost, što ga čini podložnim manipulacijama.
Predstava "Naličje", koja je nedavno izvedena u Crnogorskom narodnom pozorištu, selektovana je za Sterijino pozorje, što je, kako ističe Liješević, veliki uspjeh.
- Prisustvo u toj selekciji se i očekuje i ne očekuje, uvijek se nadate da ćete dobiti tu pažnju, dobru ocjenu selektora, a na neki način i potvrdu. Veoma sam zadovoljan, to je najznačajniji festival u Srbiji, Sterijino pozorje - rekao je Liješević.
Pozorište u raznim dijelovima svijeta igra različite uloge, kaže Liješević, a sa komercijalizacijom pozorišta se susreo prvi put na Brodveju, dok evropsko pozorište ima, kako kaže, razne uloge.
- Kad dolazite u pozorište direktno ulazite na blagajnu, a sa blagajne u salu, nema onog prostora, hola pozorišnog gdje se ljudi okupljaju, gdje se posle premijere slavi. Nema tu toga u Njujorku, nego je sve usmjereno ka tome da se predstava isplati, da vrati sredstva, da se zaradi. Onda sam shvatio da je evropsko pozorište nešto sasvim drugo, da ima razne uloge, društvene, komunikativne - istakao je Liješević.
Pozorište često ima ulogu, smatra Liješević, kakva je potrebna vladajućim strukturama, podsjećajući na apel da se dobije pozorišna sala u Budvi.
- Mi u Budvi kukamo za pozorišnom salom, neki kukaju za pozorišnom salom, ja konkretno kukam za pozorištem kao institucijom, da se napravi u Budvi. To nikad niko ne čuje. Ponekad neko uvrsti u svoje predizborne agende. Sad se mijenja vlast u Budvi, i opet će naš Festival dopasti nekome u ruke, i nekoj stranci. Ja jedino što mogu je da molim te ljude, kojima Festival dođe u ruke, u ingerencije, da se domaćinski ponašaju, ne politički. Da se ne potkusurivaju sa Festivalom, jer je taj Festival vrijedniji i stariji i od tih stranaka, a biće dugovječniji - poručio je Liješević.
Zamišlja Budvu sa pozorištem u kojem se iz noći u noć igraju predstave i, dodaje on, prave produkcije, ali do toga ne dolazi jer je kultura zadnja rupa na svirali.
- Moji su utisci da će se prije izgraditi hiljade zgrada svega drugog, prije će se sve te potrebe zadovoljiti, nego nešto što je kulturna potreba. Teško se može reći da je kultura u centru pažnje kada je u pitanju Crna Gora. Bićemo svjedoci uskoro, kada dođe do tih novih političkih potkusurivanja u Budvi, vidjećemo na kom je mjestu Festival i kultura. Vrlo me zanima - naglasio je Liješević.
Pozorištu se ne može zamjerati, smatra Liješević, to što su u obavezi da podijele karte nekim ljudima od kojih, ističe on, zavisi egzistencija i isplate i razne vrste pomoći.
- To se svuda dešava, to je normalno. Često mi se desi da me neko zove da mu pomognem da dobije kartu za predstavu jer nema, ja onda zovnem, nađem karte vrlo lako, ispostavi se da ima karata, samo je taj neko bio pod predrasudom da neće naći kartu. Ja mislim da se vrlo rijetko dešava da nema karata. Možda se za neku premijeru desi da karata nema u prodaju, a slažem se da bi trebalo voditi računa da pozorišne karte budu dostupne - istakao je Liješević.
,,Ljudski život vrijedi samo onoliko koliko može da se naplati” je rečenica, objašnjava Liješević, iz opisa predstave Naličje, i to je produkt utiska uslijed sve veće materijalizacije i kapitalizacije svega i svačega.
Za pozorište nikad nije lako vrijeme, cijeni Liješević, jer svako vrijeme pozorištu, naglašava on, donosi neke nove probleme.
- Osamdesetih godina prošlog vijeka su često zabranjivane predstave, bila je velika cenzura, a znamo da cenzura uvijek nosi i autocenzuru do toga da umjetnik sam sebi uskraćuje maštu. Danas su neke druge stvari. Danas pozorište nije toliko važno, da bi neko zabranjivao neku predstavu. Vjerovatno su i te društvene mreže doprinijele tome da ljudi postanu zagledani u telefone. Porazno je! Ali, vrijeme se mijenja i mi moramo tražiti neke nove odgovore na stara pitanja - zaključio je Liješević.