Odgađaju se premijera i reprizna izvođenja predstave „Gidionov čvor“, po tekstu Džone Adams, u režiji Ivana Vanje Alača, zakazane za 13, 14. i 16. maj 2025. godine.
O novim datumima, kako se navodi u saopštenju, publika će biti blagovremeno obaviještena.
- Karte koje su neposredno kupljene mogu se vratiti ili zamijeniti na biletarnici Crnogorskog narodnog pozorišta do 1. juna, radnim danima od 9 do 13.30 sati i od 14 do 20 sati, dok će se za karte obezbijeđene onlajn putem primijeniti postupak po proceduri za tu vrstu kupovine - kazali su iz CNP-a.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

CNP: Odgađaju se premijera i reprize predstave "Gidionov čvor"

Narodno pozorište „Ivan Vazov“ iz Sofije gostovalo je sinoć na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta s predstavom "Elementarne čestice", prema tekstu Mišela Uelbeka, u režiji Krisa Šarkova.&nbsp;
- Riječ je o prvom gostovanju centralne bugarske pozorišne institucije u novijoj istoriji crnogorskog teatra, kojim započinje institucionalna saradnja dva nacionalna teatra nakon više od trideset godina - saopšteno je iz CNP-a.
Shodno dogovoru direktora Ilije Subotića i Vasila Vasileva, ova saradnja rezultiraće uzvratnom posjetom Crnogorskog narodnog pozorišta Sofiji do kraja 2026. godine.
Direktor CNP-a Ilija Subotić istakao je da je uspostavljanje saradnje s Narodnim pozorištem „Ivan Vazov“ važan korak u pravcu jačanja teatarskih odnosa na evropskom nivou.
- Gostovanje renomiranog teatra u Crnoj Gori, odnosno saradnja između dvije nacionalne kuće, predstavlja zajedničku težnju ka otvaranju novih prostora za umjetničku komunikaciju koja će do kraja 2026. godine rezultirati i našim gostovanjem u Sofiji - rekao je Subotić.
Direktor Narodnog pozorišta „Ivan Vazov“ Vasil Vasilev naglasio je da ovo gostovanje nije samo prilika za predstavljanje savremenog bugarskog teatra publici u Crnoj Gori, već i temelj za dublju i dugoročnu saradnju.
- Veoma smo ponosni što smo prvi put, u novijoj istoriji, na sceni Crnogorskog narodnog pozorišta. Vjerujemo da razmjena predstava može doprinijeti boljem razumijevanju i povezivanju naših kultura, ali i ohrabriti zajedničke umjetničke projekte u budućnosti - kazao je Vasilev.
Sastanku je prisustvovala umjetnička direktorica CNP-a Vesna Vujošević Labović.
- Predstava "Elementarne čestice" naišla je na odličan prijem publike i dodatno potvrdila umjetnički kvalitet i visoke domete savremene bugarske teatarske produkcije - kazali su iz CNP-a.

CNP u Sofiji do kraja 2026.

Predstava „Elementarne čestice“, prema tekstu Mišela Uelbeka u režiji Krisa Šarkova Narodnog pozorišta „Ivan Vazov“ iz Sofije gostovaće u Crnogorskom narodnom pozorištu s predstavom u subotu, 10. maja, što je i prvo gostovanje centralne bugarske pozorišne institucije u novijoj istoriji CNP-a i to s predstavom iz njihove najnovije produkcije.&nbsp;
Predstava će biti izvedena na Velikoj sceni s početkom u 20 sati, uz crnogorski titl.&nbsp;
- Roman “Elementarne čestice” proslavio je autora Mišela Uelbeka širom svijeta, razotkrivajući probleme savremenog evropskog društva na provokativan, arogantan, pa čak i uvredljiv način. Kroz uzbudljive priče dvojice braće – učitelja i uspješnog biologa – roman govori o ljubavi u vremenu hipertehnologije. Pitanja se postavljaju s drskom smjelošću, ali uz idealizovanu viziju budućnosti čovječanstva. Predstava je društvena antiutopija koja postavlja pitanje može li čovjek da sačuva sposobnost da voli u svijetu koji ga sve više dehumanizuje. Odgovor se traži kroz putovanje kroz vrijeme – unazad i unaprijed- navodi se u saopštenju.
Uloge tumače: Teodora Duhovnikova, Žaklin Daskalova, Dimitar Nikolov, Martin Dimitrov, Elena Ivanova, Slavena Kerezova i Darina Radeva.
Tekst je preveo Krasimir Petrović, dramatizaciju je radio reditelj Šarkov, scenografiju i kostime osmislio je Nikola Toromanov, muziku komponovao Emilijan Gacov-Elbi, multimediju kreirala Ralica Georgijeva, a dramaturškinja predstave je Maja Pramatarova.
Ulaznice se mogu kupiti putem veb-sajta CNP-a i na biletarnici pozorišta, dok se o aktivnostima nacionalnog teatra publika može informisati na društvenim mrežama.

Predstava ''Elementarne čestice'' u subotu na Velikoj sceni CNP-a

Predstava „Naličje“, autorski projekat reditelja Borisa Liješevića, iz najnovije produkcije Crnogorskog narodnog pozorišta, selektovana je za učešće u takmičarskom programu predstojećeg 27. Teatar festa „Petar Kočić“, koji se od 3. do 9. juna ove godine održava u Narodnom pozorištu Republike Srpske u Banja Luci pod motom „Ispod površine“, saopšteno je iz CNP-a.&nbsp;
Selektorka festivala, glumica Nataša Ivančević navela je da se predstava „Naličje“ bavi izuzetno važnom temom koja, naizgled, govori o lokalnom problemu, „a zapravo jako dobro prepoznajemo identične situacije u našem društvu i ono što čuvamo ispod površine“.
- Izuzetno hrabra predstava, ne samo po temi kojom se bavi, nego i po načinu na koji je nastala. Duhovito, razigrano, sa brzim izmjenama scena, predstavu gledamo bez daha. Stičemo utisak da ne postoji osoba koja nije povezana u kriminalni lanac opstanka. Zanimljivo je da se na lak, duhovit način igraju i najbolnije scene. Duhovitost služi da bolje upijemo bolne teme - navela je, između ostalog, u obrazloženju selektorka Ivančević.
Pored Crnogorskog narodnog pozorišta u takmičarskom programu biće izvedene predstave Hrvatskog narodnog kazališta Varaždin i Hrvatskog narodnog kazališta Zagreb, Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, Srpskog narodnog pozorišta Novi Sad i Narodnog pozorišta Beograd.
Kako je podsjetila Ivančević, Teatar fest „Petar Kočić“ vrednuje i promoviše dostignuća u pozorišnoj umjetnosti, s akcentom na autore koji stvaraju na jezicima južnoslovenskih naroda. Selekciju čine i predstave nastale po motivima romana svjetskih i domaćih pisaca, kao i autorski projekti, odnosno komadi nastali kao rezultat zajedničkog rada reditelja, glumaca i drugih saradnika.
Predstava „Naličje“ premijerno je izvedena u novembru prošle godine, dok uloge tumače: Aleksandar Radulović, Lazar Đurđević, Kristina Obradović, Žana Gardašević-Bulatović, Nada Vukčević, Jadranka Mamić, Danilo Čelebić, Zoran Vujović, Ana Vujošević, Nada Vukčević, Gorana Dragašević, Tihana Ćulafić, Jelena Minić, Jelena Nenezić, Branka Otašević, Julija Milačić Petrović Njegoš, Radmila Božović, Jovan Dabović, Jovana Brnović i Anđela Marunović.
Dramaturzi su Stela Mišković i Stefan Bošković, kostimografkinja Lejla Hodžić, scenografkinja Andreja Rondović, kompozitorka Nina Perović, koreografkinja Tamara Vujošević-Mandić, asistentkinje režije Nataša Milićević i Mirjana Spajić, asistentkinja kostimografkinje Gordana Bulatović, a izvršni producent Danilo Milatović.
Iz CNP-a podsjećaju da će predstava „Naličje“ biti izvedena i u okviru takmičarskog programa jubilarnog 70. Sterijinog pozorja u Novom Sadu početkom juna.
Ponosni prijatelj CNP-a u 2025. godini je Crnogorska komercijalna banka.

CNP: Nakon Sterijinog pozorja „Naličje“ i na Teatar festu „Petar Kočić“ u Banja Luci

Realizacija Sporazuma o nastavku saradnje između Crnogorskog narodnog pozorišta i Makedonskog narodnog teatra, otpočela je gostovanjem dvije predstave centralne teatarske institucije iz Republike Sjeverne Makedonije.&nbsp;
Protekle dvije večeri na Velikoj sceni CNP-a publika je vidjela predstave “Narodni poslanik”, Branislava Nušića u režiji Egona Savina i “12”, prema Ridženaldu Rouzu u režiji Siniše Evtimova.
 
 Direktor CNP-a Ilija Subotić izrazio je zadovoljstvo zbog početka realizacije sporazuma, te činjenice da je publika u Podgorici vidjela izuzetne predstave iz najnovije produkcije MNT-a i to u godini kada se obilježava veliki jubilej - 80 godina njegovog postojanja i rada.
 
 - Sporazum o nastavku saradnje između nacionalnih teatara Crne Gore i Republike Sjeverne Makedonije, potpisan krajem prošle godine u Skoplju, osim međusobnih gostovanja otvara priliku i za realizaciju zajedničkih projekata, čemu posebno može da doprinese članstvo oba pozorišta u Evropskoj teatarskoj konvenciji- istakao je Subotić i čestitao Makedonskom narodnom teatru predstojeće učešće na Sterijinom pozorju, u čijoj takmičarskoj selekciji je i predstava Naličje, Borisa Liješevića iz aktuelne pozorišne sezone našeg nacionalnog teatra.
 
 Direktor MNT-a Nikola Kimovski je istakao da ga raduje što Sporazum o nastavku saradnje ove dvije velike pozorišne kuće počinje da se realizuje gostovanjem Makedonskog narodnog teatra u Crnogorskom narodnom pozorištu i to sa najaktuelnijim predstavama, čije je izvanredno izvođenje publika nagradila dugotrajnim aplauzom i ovacijama.
&nbsp;- Naš cilj će biti da i dalje težimo ka učvršćivanju, unapređenju i razvoju naše zajedničke saradnje, uz obogaćivanje kulturnih programa, a publici ćemo dati priliku i posebnu privilegiju da doživi različite umjetničke pristupe i stvaralaštvo- rekao je Kimovski.
 
 Sastanku je prisustvovao Siniša Evtimov, stalni reditelj MNT-a.
Podsjetimo, odlukom članova Generalne skupštine prošlog petka u Atini, Makedonski narodni teatar postao je član Evoprske teatarske konvencije - najvažnije panevropske pozorišne asocijacije, u čijem radu od 2023. godine učestvuje i Crnogorsko narodno pozorište.

CNP: Otpočela realizacija Sporazuma o nastavku saradnje s MNT-om

Predstava “Smrt i djevojka” Ariela Dorfmana u režiji Gorana Bulajića, biće izvedena u petak 11. aprila na Sceni Studio u 20 sati.
Scenografkinja predstave je Anka Gardašević, kostimografkinja Jelena Đukanović, a izvršna producentkinja Janja Ražnatović.
U predstavi igraju: Julija Milačić Petrović Njegoš, Miloš Pejović i Aleksandar Radulović.
Ovaj politički triler napisan je nakon dugog perioda diktature, u vrijeme uspostavljanja demokratije u Čileu. Govori o etičkim dilemama, nasilju i zločinima. &nbsp;
Centralna figura je žena Paulina Salas koju su u pređašnjem režimu mučili kao političku zatvorenicu u jednoj južnoameričkoj zemlji. Njen kompleksan lik intimno se ne miri sa birokratskim rješenjima, a sudbina joj nameće priliku da se osveti čovjeku za kog vjeruje da je deset godina ranije bio njen mučitelj. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;
Ulaznice se mogu rezervisati i kupiti putem veb-sajta www.cnp.me, dok se publika o aktivnostima Crnogorskog narodnog pozorišta može informisati putem društvenih mreža Facebook i Instagram, kao i Viber kanala.

CNP: “Smrt i djevojka” na Sceni Studio

Predstava “Pokojnik”, prema tekstu Branislava Nušića u adaptaciji i režiji Egona Savina, realizovana u koprodukciji CNP-a i Centra za kulturu Tivat, biće izvedena u petak, 4. aprila na Internacionalnom pozorišnom festivalu „5RE“ u Velesu, Sjeverna Makedonija, poručili su iz nacionalnog teatra.
Kako iz CNP-a napominju, riječ je o festivalu komedije koji se održava od 27. marta do 16. aprila.
Kako ističe kritičarka Ana Tasić, “polazeći od Pokojnika, jednog od posljednjih Nušićevih djela (1937), mračne satire koja se opako razračunava s lažnim društvenim moralom, licemjerjem, korupcijom, …, u krugovima takozvanog visokog društva, reditelj Egon Savin gradi preciznu, kompaktnu i tragično savremenu predstavu.
Uloge tumače: Marko Baćović, Bojan Dimitrijević, Nada Vukčević, Goran Vujović, Aleksandar Radulović, Stefan Vuković, Slavko Kalezić, Slobodan Marunović, Stevan Vuković, Dejan Ivanić, Nikola Vasiljević, Radmila Božović, Jadranka Mamić, Dragan Račić i Slobodan Vujadinović.
Autorski tim predstave čine: Vesna Popović, scenografkinja, Jelena Stokuća, kostimografkinja, Gordana Bulatović, asistentkinja kostimografije, Radmila Božović, asistentkinja reditelja, Dubravka Drakić, scenski govor, Gordana Smodlaka, organizatorka i izvršna producentkinja Nela Otašević.

CNP: Predstava „Pokojnik“ na festivalu komedije u Velesu

Drama „Princeza Ksenija od Crne Gore”, autorke Radmile Vojvodić, promovisana je danas u Crnogorskom narodnom pozorištu povodom 27. marta - Svjetskog dana pozorišta.&nbsp; Prema riječima Ilije Subotića, direktora Crnogorskog narodnog pozorišta, inscenacijom drame „Princeza Ksenija od Crne Gore”, sad već daleke 94. godine, započeo je, između ostalog, i jedan emancipatorski proces, čiji će efekti u velikoj mjeri odrediti doživljaj pozorišne umjetnosti u Crnoj Gori s kraja 20. vijeka, s tendencijom daljeg razvijanja takve uloge teatara u crnogorskom društvu.&nbsp; - Nova premijera pokazala je da publika i dalje na temu ove predstave reaguje s posebnim emocijama, onako kako se reaguje na nikada do kraja ispričanu priču o nedaćama pojedinca, tačnije pojedinke, čiji je život prepušten velikoj i beskompromisnoj istoriji. Egzilske sudbine tu beskompromisnost možda najbolje pokazuju, zato je ta tema tako moćan alat u tumačenju istorije. U „Princezi Kseniji od Crne Gore“ ova tema dobila je nove slojeve, prije svega fokusom na sudbinu junakinje koju je zapala egzilska sudbina, a da se ni o šta nije ogriješila, jer ogrješenje nikada ne može biti želja da se bude svoj na svome - rekao je Subotić.&nbsp; Drama se, prema riječima autorke Radmile Vojvodić, preispituje i dokazuje na sceni, sa glumcima, sa publikom. - To je živi organizam teatra. Ova knjiga sa dramom u donekle novom ruhu jeste posebna po tome što nosi dosije o izvođenju predstave. Nijesam se latila dorađivanja dramskog teksta brinući i ustanovljujući da nije dovoljno aktuelan. Naprotiv, ta tragična istorijska priča posljednjih izdanaka dinastije Petrović Njegoš i tog usuda crnogorske države i obezimanjevanja naroda u tom trenutku je i dalje živo aktuelna. Upravo iz paradoksa te žive aktuelnosti, činjenice da nas se ta priča jednako tiče kao i onda kad je napisana i igrana, htjela sam da napravim neku vrstu omaža teatru i na taj način ekspliciram stav da smo mi u pozorištu zainteresovani za sebe, da hoćemo da kažemo da mislimo o sopstvenom dejstvu, da postojimo, da nam je važno naše pozorišno postojanje - rekla je Vojvodić. Glumica Varja Đukić, prvakinja drame CNP-a, kazala je da je za nju dragocjeno to što je imala priliku da igra princezu Kseniju u obje predstave. - Mislim da je ovo najznačajniji dramski tekst u cjeloklupnoj istoriji crnogorske dramaturgije koji cijeli kontekst našeg bića istorijskog, nacionalnog, kulturnog, društvenog stavlja u jedan teatarski kontekst koji više nije sjećanje... Smatram da cijeloj kulturnoj teatarskoj zajednici znači što je Radmila uradila ovu vrstu dramske rekapitulacije - kazala je Đukić.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250327180340_6f12fe2a36115b28ab3e1f7af769d1768d80f98fbc203ea61515c2543f1e732f.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250327180340_6f12fe2a36115b28ab3e1f7af769d1768d80f98fbc203ea61515c2543f1e732f" data-rendition-name="original" width="1920" height="1080" loading="lazy" alt="Sa promocije"> <figcaption>Sa promocije(Photo: CNP/Duško Miljanić)Dusko_Miljanic_COPYRIGHT_Montenegro_</figcaption> </figure>  Profesor Janko Ljumović, urednik izdanja kazao je da mu je drago što je nacionalni teatar publikovao ovu knjigu nakon premijere.&nbsp; - Nakon više od 30 godina života drame „Princeza Ksenija od Crne Gore“, možemo slobodno reći da je dramski prvijenac Radmile Vojvodić svojom praizvedbom stekao status klasike. U kontekstu devedesetih, dramski tekst „Princeza Ksenija od Crne Gore“ je zaista iz potisnute istorije pokrenuo snagom i kreativnošću pozorišnog čina mnoge druge teme. Shodno tome, koncept ove knjige je osmišljen tako da se čitaocima ponudi knjiga koja nije samo dramski tekst već i kritičko izdanje koje materijalizuje fenomene ove predstave - kazao je Ljumović. Prema riječima dr Ivana Medenice, profesora FDU Beograd i pozorišnog kritičara, prva asocijacija koju je imao čitajući ovu dramu jeste "fenomen pozorišta kao mašine sjećanja".&nbsp; - No, u ovoj drami nije važan samo sam mehanizam sjećanja već i to kako se iz različitih vremenskih perspektiva osvjetljava ono što je predmet sjećanja, a to je ta trauma gubitka nezavisnosti i identiteta koji se dešavaju krajem Prvog svjetskog rata. Te 1994. godine dominiralo je snažno emotivno nacionalno osjećanje, a ja bih rekao da iz vremena kada je ova druga verzija pisana iz vizure prologa dominira osjećanje rezignacije vezano za to što nas istorija nije ničemu naučila i što se iste ili slične greške ponavlaju do dana današnjeg - kazao Medenica. Knjiga je objavljena u ediciji "Premijera".

Ogrješenje nikada ne može biti želja da se bude svoj na svome

Reditelj Boris Liješević kazao je u jutarnjem programu "Budilnik" na Televiziji E da se humanost sve više povlači pred materijalističkom kulturom, te da i ono što ne bi trebalo da ima cijenu, danas dobija svoju vrijednost, što ga čini podložnim manipulacijama.
Predstava "Naličje", koja je nedavno izvedena u Crnogorskom narodnom pozorištu, selektovana je za Sterijino pozorje, što je, kako ističe Liješević, veliki uspjeh.
- Prisustvo u toj selekciji se i očekuje i ne očekuje, uvijek se nadate da ćete dobiti tu pažnju, dobru ocjenu selektora, a na neki način i potvrdu. Veoma sam zadovoljan, to je najznačajniji festival u Srbiji, Sterijino pozorje - rekao je Liješević.
Pozorište u raznim dijelovima svijeta igra različite uloge, kaže Liješević, a sa komercijalizacijom pozorišta se susreo prvi put na Brodveju, dok evropsko pozorište ima, kako kaže, razne uloge.
- Kad dolazite u pozorište direktno ulazite na blagajnu, a sa blagajne u salu, nema onog prostora, hola pozorišnog gdje se ljudi okupljaju, gdje se posle premijere slavi. Nema tu toga u Njujorku, nego je sve usmjereno ka tome da se predstava isplati, da vrati sredstva, da se zaradi. Onda sam shvatio da je evropsko pozorište nešto sasvim drugo, da ima razne uloge, društvene, komunikativne - istakao je Liješević.
Pozorište često ima ulogu, smatra Liješević, kakva je potrebna vladajućim strukturama, podsjećajući na apel da se dobije pozorišna sala u Budvi.
- Mi u Budvi kukamo za pozorišnom salom, neki kukaju za pozorišnom salom, ja konkretno kukam za pozorištem kao institucijom, da se napravi u Budvi. To nikad niko ne čuje. Ponekad neko uvrsti u svoje predizborne agende. Sad se mijenja vlast u Budvi, i opet će naš Festival dopasti nekome u ruke, i nekoj stranci. Ja jedino što mogu je da molim te ljude, kojima Festival dođe u ruke, u ingerencije, da se domaćinski ponašaju, ne politički. Da se ne potkusurivaju sa Festivalom, jer je taj Festival vrijedniji i stariji i od tih stranaka, a biće dugovječniji - poručio je Liješević.
Zamišlja Budvu sa pozorištem u kojem se iz noći u noć igraju predstave i, dodaje on, prave produkcije, ali do toga ne dolazi jer je kultura zadnja rupa na svirali.
- Moji su utisci da će se prije izgraditi hiljade zgrada svega drugog, prije će se sve te potrebe zadovoljiti, nego nešto što je kulturna potreba. Teško se može reći da je kultura u centru pažnje kada je u pitanju Crna Gora. Bićemo svjedoci uskoro, kada dođe do tih novih političkih potkusurivanja u Budvi, vidjećemo na kom je mjestu Festival i kultura. Vrlo me zanima - naglasio je Liješević.
Pozorištu se ne može zamjerati, smatra Liješević, to što su u obavezi da podijele karte nekim ljudima od kojih, ističe on, zavisi egzistencija i isplate i razne vrste pomoći.
- To se svuda dešava, to je normalno. Često mi se desi da me neko zove da mu pomognem da dobije kartu za predstavu jer nema, ja onda zovnem, nađem karte vrlo lako, ispostavi se da ima karata, samo je taj neko bio pod predrasudom da neće naći kartu. Ja mislim da se vrlo rijetko dešava da nema karata. Možda se za neku premijeru desi da karata nema u prodaju, a slažem se da bi trebalo voditi računa da pozorišne karte budu dostupne - istakao je Liješević.
&nbsp;,,Ljudski život vrijedi samo onoliko koliko može da se naplati” je rečenica, objašnjava Liješević, iz opisa predstave Naličje, i to je produkt utiska uslijed sve veće materijalizacije i kapitalizacije svega i svačega.&nbsp;
Za pozorište nikad nije lako vrijeme, cijeni Liješević, jer svako vrijeme pozorištu, naglašava on, donosi neke nove probleme.
- Osamdesetih godina prošlog vijeka su često zabranjivane predstave, bila je velika cenzura, a znamo da cenzura uvijek nosi i autocenzuru do toga da umjetnik sam sebi uskraćuje maštu. Danas su neke druge stvari. Danas pozorište nije toliko važno, da bi neko zabranjivao neku predstavu. Vjerovatno su i te društvene mreže doprinijele tome da ljudi postanu zagledani u telefone. Porazno je! Ali, vrijeme se mijenja i mi moramo tražiti neke nove odgovore na stara pitanja - zaključio je Liješević.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DJDHRJQ-XeBg&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Liješević: Za pozorište nikad nije lako vrijeme

Crnogorsko narodno pozorište (CNP) obilježiće u četvrtak, 27. marta, Svjetski dan pozorišta promocijom drame „Princeza Ksenija od Crne Gore”, autorke Radmile Vojvodić u press sali u podne, a potom izvođenjem istoimene predstave na Velikoj sceni u 20 sati. Prije početka predstave, prvakinja drame Crnogorskog narodnog pozorišta, glumica Ana Vujošević pročitaće poruku koju je za Svjetski dan pozorišta ove godine uputio istaknuti grčki autor i pozorišni reditelj Teodoros Terzopulos (Theodoros Terzopoulos). "Može li pozorište čuti poziv za pomoć koji nam naša vremena upućuju u svijetu osiromašenih građana, zaključanih u ćelijama virtuelne stvarnosti, ukopanih u svoju privatnost koja ih guši? U svijetu robotizovanih života unutar totalitarnog sistema kontrole i represije na svim poljima života? Da li je pozorište zabrinuto zbog ekološke destrukcije, globalnog zagrijavanja, masovnog gubitka biodiverziteta, zagađenja okeana, topljenja glečera, sve češćih šumskih požara i ekstremnih vremenskih nepogoda? Može li pozorište da postane aktivni dio ekosistema? Pozorište već godinama svjedoči uticaju čovjeka na planetu, ali ne nalazi način da se suoči s ovim problemom. Da li je pozorište zabrinuto zbog stanja svijesti koju oblikuje 21. vijek u kojem se ljudima manipuliše zbog političkih i ekonomskih interesa, uz pomoć medija i kompanija koje oblikuju mišljenje? Društvene mreže, koliko god da olakšavaju komunikaciju, postale su njen veliki alibi, jer pružaju potrebnu sigurnu distancu od Drugog? Sveprožimajući strah od Drugog, drugačijeg, Stranca, dominira našim mislima i djelima. Može li pozorište funkcionisati kao radionica za suživot različitosti, ne zanemarujući krvareću traumu? Krvareća trauma nas poziva da rekonstruišemo mit. I, riječima Hajnera Milera: „Mit je agregat, mašina kojoj se uvijek mogu priključiti nove i različite mašine. On prenosi energiju sve dok rastuća brzina ne eksplodira u kulturnom polju”, a ja bih dodao – i u polju varvarstva. Mogu li reflektori pozorišta osvijetliti društvenu traumu i prestati da zavaravajuće osvjetljavaju sami sebe? Pitanja koja ne dozvoljavaju konačne odgovore, jer pozorište postoji i opstaje zahvaljujući neodgovorenim pitanjima. Pitanja koja pokreće Dionis, prolazeći kroz svoje rodno mjesto, orkestar antičkog pozorišta, i nastavljajući svoje tiho izbjegličko putovanje kroz ratne pejzaže, danas, na Svjetski dan pozorišta. Pogledajmo u oči Dionisa, ekstatičnog boga pozorišta i mita, koji spaja prošlost, sadašnjost i budućnost, dijeteta dvaput rođenog – od Zevsa i od Semele, nosioca fluidnih identiteta, ženskih i muških, gnjevnih i blagih, božanskih i životinjskih, na granici između ludila i razuma, reda i haosa, akrobate na granici života i smrti. Dionis postavlja suštinsko ontološko pitanje: „O čemu se tu zapravo radi?“ – pitanje koje stvaraoca podstiče na sve dublje istraživanje korjena mita i mnogostrukih dimenzija ljudske enigme. Potrebni su nam novi načini pripovijedanja usmjereni ka njegovanju sjećanja i oblikovanje nove moralne i političke odgovornosti, kako bismo izašli iz višestruke diktature savremenog srednjeg vijeka.“ 27. mart – Svjetski dan pozorišta širom svijeta obilježava se od 1962, dok na poziv Međunarodnog teatarskog instituta – I.T.I. svake godine poruku upućuje pozorišna ličnost izuzetne inostrane reputacije. Teodoros Terzopulos je grčki reditelj, pedagog, pisac, osnivač i umjetnički direktor Attis pozorišta, pokretač Pozorišne olimpijade i predsjednik Međunarodnog komiteta Pozorišne olimpijade.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250325120344_d29a885c6b967975511b5f3fd4894ca484d7cbffb24b9fc521393c51de5a2b0f.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250325120344_d29a885c6b967975511b5f3fd4894ca484d7cbffb24b9fc521393c51de5a2b0f" data-rendition-name="original" width="940" height="400" loading="lazy" alt="teodros"><figcaption>Teodoros Terzopulos(Photo: I.T.I.)</figcaption></figure>  Razvija koncept pozorišta kroz tehnike dionizijskog zanosa kako bi otkrio nevidljivo i nesagledivo. Njegov pristup ističe tragične dimenzije teatra, dajući glas pozorištu koje se rađa iz dubina. Ovaj neobični pristup, koji prkosi svakoj akademskoj kategorizaciji, posjeduje sopstvenu autonomiju. Njegovu metodu ne karakteriše samo rad na antičkoj grčkoj tragediji već i na raznovrsnim poetskim tekstovima. Putujući svijetom više od četrdeset godina, neumorno istražuje ljudske vizije i njihovu istoriju, usmjeravajući se na susret sa Drugim, u kojem prepoznaje sebe. Tokom proteklih 40 godina, Terzopulos i Attis pozorište izveli su 2300 predstava na najprestižnijim međunarodnim festivalima i scenama širom svijeta. Terzopulos je osmislio i utemeljio jedinstvenu glumačku metodu, koja se sastoji od niza fizičkih i glasovnih vježbi usmjerenih na razvoj osnovnih elemenata glumačke prakse. Njegov metod i pristup antičkoj grčkoj tragediji predaju se na više od trideset akademija dramskih umjetnosti, instituta i odsjeka klasičnih studija širom svijeta. Njegov metod i rad detaljno su proučavali istaknuti pozorišni istraživači, a objavljene su knjige na grčkom, engleskom, njemačkom, kineskom, turskom, ruskom, poljskom, korejskom, mandarinskom, italijanskom, francuskom, mađarskom, gruzijskom, španskom i arapskom jeziku. Knjiga o njegovoj metodi, pod nazivom „Povratak Dionisa“ (The Return of Dionysus), objavljena je 2015. godine i do sada je prevedena na 15 jezika.

Promocija drame „Princeza Ksenija od Crne Gore” na Svjetski dan pozorišta

Svega dan nakon što je Poljska otvorila proceduru sankcija za predsjednika BH entiteta Republika Srpska Dodika, na isti potez se odlučila i Litvanija.
Taj podatak je objavljen na zvaničnoj stranici Direktorata za migracije pri Ministarstvu unutrašnjih poslova Litvanije.
Nije poznato šta će sankcije podrazumijevati, a što se tiče onih od Poljske, one će značiti zabranu ulaska u zemlju i tranzit kroz nju, potvrđeno je iz Ambasade Poljske u BiH.
Zbog djelovanja koji su prijetnja ustavnom poretku BiH, Njemačka i Austrija su početkom aprila uvele sankcije, odnosno zabranu ulaska u te dvije zemlje za Dodika, Viškovića i Stevandića.

Sankcije Dodiku danas uvela i Litvanija

Nakon što su predsjednik Vlade Crne Gore Milojko spajić i gradonačelnik Podgorice Saša Mujović ozvaničili početak radova na izgradnji prve faze Ulice Vojislavljevića. od kružnog toka kod Vodovoda do nekadašnje fabrike 19. decembar, ETV saznaje da radovi ipak neće početi prije 15. juna.&nbsp; Operativa firme „Crna Gora put“, koja će biti izvođač radova na glavnoj saobraćajnici na Zabjelu, trenutno je angažovana u Bulevaru Veljka Vlahovića na Starom Aerodromu, gdje se završetak radova očekuje sredinom narednog mjeseca. Do tada će glavni grad pokušati da riješi imovinsko-pravne odnose na trasi budućeg Bulevara, a tek nakon toga će "Crna Gora put" na dionicu prebaciti mašine - baš kao što su i juče za promociju početka radova koji još nijesu počeli.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250513200512_927eaad623a1ebfbc0eefb4a2ca7c877dfe94fac8a13456a5007367415bb3742.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250513200512_927eaad623a1ebfbc0eefb4a2ca7c877dfe94fac8a13456a5007367415bb3742" data-rendition-name="original" width="738" height="1600" loading="lazy" alt="Crna Gora put"> <figcaption>Bulevar Veljka Vlahovića na Starom Aerodromu (Photo: ETV)</figcaption> </figure>  Saobraćaj se trenutno obavlja bez prekida, a pored "Pasarele" na Zabjelu još su parkirana dva kamiona i bager.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250513200516_2ef9b515f79008c36343b87443d7dda325fb6f66b86aa8c3ce1861ebf1783256.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250513200516_2ef9b515f79008c36343b87443d7dda325fb6f66b86aa8c3ce1861ebf1783256" data-rendition-name="original" width="1600" height="900" loading="lazy" alt='Mehanizacija "Crna Gora put" '> </figure>

Početak rekonstrukcije Ulice Vojislavljevića tek nakon 15. juna

Crnogorski košarkaši u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo igraće u grupi B zajedno sa Grčkom, Portugalom i selekcijom iz pretkvalifikacija, poznato je nakon žrijeba u Dohi.
Crna Gora je rivale čekala iz trećeg šešira, a kako je žrijeb bio poluautomatski bilo je jasno i prije izvlačenja kuglica da naš nacionalni tim u prvoj fazi neće moći da igra protiv selekcija iz iz prvog, četvrtog, petog i osmog šešira.
Ukoliko naš nacionalni tim nastavi kvalifikacije, kroz drugu rundu će se za kartu koja vodi u Katar boriti protiv tri najbolje iz grupe Au kojoj su Španija, Gruzija i dvije ekipe koje će stići iz pretkvalifikacija..
U grupi C su Srbija, Turska, BiH i jedan tim iz pretkvalifikacija, u D grupi su V. Britanija, Italija, Island, Litvanija, u grupi E su Njemačka, Izrael, Kipar i jedan tim iz pretkvalifikacija, u grupi F su dva tima iz pretkvalifikacija, Letonija i Poljska, u grupi G Francuska, Belgija, Finska i jedan tim iz pretkvalifikacija, dok grupu H čine Slovenija, Češka, Švedska, Estonija.
U prvoj rundi kvalifikacija u osam grupa će biti po četiri reprezentacije, a tri selekcije iz svake grupe prolaze dalje i kvalifikacije nastavljaju u drugoj fazi.
U drugoj fazi će biti 24 reprezentacije, koje će biti smještene u četiri grupe. Timovi iz A i B formiraju novu grupu I, selekcije iz C i D će biti u grupi J, ekipe iz E i F će činiti grupu K, a timovi iz G i H formiraju novu grupu L.
U drugoj fazi će u četiri grupe biti po šest timova, a po tri tima iz svake grupe će izboriti plasman na Mundobasket.
Kvalifikacije počinju 24. novembra ove godine, nastavljaju se u februaru 2026, a prva faza se završava u julu 2026. godine.
Druga faza startuje u avgustu 2026. godine, mečevi će se igrati i u novembru 2026, a kvalifikacije se završavaju u martu 2027. godine.
Mundobasket je na programu od 27. avgusta do 12. septembra 2027. godine u Kataru.

Crnogorski košarkaši saznali rivale u kvalifikacijama za Mundobasket

Vaterpolisti Jadrana pobijedili su danas u Kotoru, nakon peteraca, ekipu Primorca 15:14 i poveli 2:0 u finalu plej-ofa prventva Crne Gore.
Utakmica je u regukarnom toku završena neriješeno 9:9.
Jadran je i prvi duel pred svojim navijačima dobio nakon boljeg izvđenja peteraca 16:14.
Primorac je pred svojim navijačima vodio tokom cijelog meča, više puta imao je prednost od dva gola, dok je tri minuta prije kraja treće četvrtine vodio 8:5.
Najefikasniji u kotorskom timu, u regularnom toku, bio je Đorđe Stanojević sa tri, Nika Šušiašvili postigao je dva, a po gol Srđan Janović, Luka Murišić, Balša Vučković i Draško Brguljan.
U ekipi Jadrana istakao se Matija Sladović sa tri gola, dok su se po jednom upisali Strahinja Gojković, Dmitri Holod, Danilo Radović, Jovan Vujović, Danilo Stupar i Vasilije Radović
U penal seriji precizni za Jafdran bili su Aleksandar Ivović (2), Danilo Radović, Dmitri Holod, Strahinja Gojković i Matija Sladović.
U ekipi Primorca pogađali su Dragan Drašković, Balša Vučković, Nikola Brkić, Savo Ćetković i Đorđe Stanojević.
U finalu igra se na tri pobjede.

Jadran nakon peteraca dobio i drugi meč finala

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Što je to u biografiji Pavla Đurišića herojsko i junačko?

Crnogorska javnost, ali ni mještani mojkovačkog sela Štitarica ni pola godine od kada su vandali ošegali i ukrali jarbol sa crnogorskom zastavom ispred crkve na mjesnom groblju do danas nemaju odgovor ko je to i zašto učinio, kao ni ko je i zašto ponovo pokušao da uradi isto nedjelo kada su Štitaričani sjutradan, 3. novembra, postavili novi jarbol sa državnom zastavom Crne Gore, iako su tada osumnjičeni izgrednici privođeni.&nbsp; Skoro tri mjeseca policija je svake noći čuvala jarbol od huligana, a neko vrijeme su im pomagali i mještani.&nbsp; Jarbol sa crnogorskom zastavom grupa Štitaričana postavila je kao odgovor na postupak Crkve Srbije čije svještenstvo i vjernici su početkom oktobra prošle godine na grobljanskoj crkvi postavili jarbol sa srpskom trobojkom, sa četiri S. Na molbu dijela mještana da uklone zastavu, ova vjerska zajednica je ostala gluva, pa su se oni organizovali, skupili novac i kupili metalni jarbol, dugačak 10 metara, koji su 2. novembra postavili u dvorištu crkve i na njemu je zaviorila crnogorska državna zastava. Iste noći do danas neidentifikovani vandali posjekli su i odnijeli jarbol. Već sjutradan postavljen je novi i organizovane su straže da čuvaju zastavu. Samo dvije noći kasnije, između 5. i 6. novembra, jarbol sa crnogorskom zastavom opet se našao na meti huligana, ali je odbranjen, a dvojica od četvorice izgrednika su uhvaćena, dok su dvojica uspjela da umaknu.&nbsp; Crnogorske vlasti i policija od tada ćute o dešavanjima u Štitarici. Portalu ETV nijesu odgovorili iz Uprave policije da li su privedeni i procesuirani vandali i u kojoj je fazi istraga u slučaju posječenog i ukradenog jarbola sa crnogorskom državnom zastavom. Pitali smo ih i kakva je procjena bezbjednosne situacije u ovom selu. Policiji su se obratili i mještani koji su delegirali Dušana Bakovića da od institucija zatraži odgovore o toku istrage, ali su i oni ostali bez odgovora.&nbsp; U dopisu dostavljenom institucijama Baković je tada ukazao na činjenicu da je u grupi koja je pokušala da ošega i ukrade drugi jarbol sa crnogorskom zastavom bio i pripadnik Vojske Crne Gore.&nbsp; Portalu ETV mještani Štitarice kažu da svi u selu znaju ko su četvorica muškaraca koji su pokušali da posijeku drugi jarbol i ističu da je samo jedan iz Štitarice, dok su trojica iz Mojkovca. Mještani su Crkvi Srbije ponudili da, „radi mira u selu“, uklone obije zastave, ali uzalud. U ovoj vjerskoj zajednici tvrde da je trobojka postavljena u skladu sa takozvanim temeljnim ugovorom i da je to crkvena zastava. Crkva u Štitarici sagrađena je 1896. godine, kao zadužbina kralja Nikole. Da je nekada složno selo danas opasno podijeljeno upozoreno je i sa Prvomajskog uranka koji je dio mještana organizovao u Štitarici, na kojem se okupilo blizu 300 ljudi, Štitaričana i njihovih gostiju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512060520_36d61c71c9e07a8f7fb1d8296023e4581137294a3201a9c0a2197e8acd5c5b39.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512060520_36d61c71c9e07a8f7fb1d8296023e4581137294a3201a9c0a2197e8acd5c5b39" data-rendition-name="original" width="1600" height="1064" loading="lazy" alt="Prvomajski uranak u Štitarici"> <figcaption>Prvomajski uranak u Štitarici</figcaption> </figure>  - Praznik rada je u ovim krajevima uvijek imao poseban značaj, bijaše to vrijeme kada se svom zavičaju vraćahu radnici i školarci koji su veći dio godine provodili van rodnog mjesta. Zadnjeg aprilskog dana bi pošli na obližnje brdo iznad sela i zapalili vatru čiji bi odsjaj najavio prvomajske praznike, dane za druženje, obilaske i za pomalo rada na imanju. Ovo mjesto nazivamo „zborno mjesto“, tu se godinama u predvečerje igrao lijep fudbal, a u ovom Mjesnom domu se organizovale najbolje igranke. Bijaše to vrijeme bez podjela, bez vjera i bez nacija, ni prezimena jedni drugima skoro da ne spominjasmo, bijasmo samo Dragan Lekov, Raka Bajov, Rajko Tofilov, Brano Gilev. Bijaše to vrijeme kada više vjerovasmo Darvinu nego sijačima mržnje i falsifikatorima istorije. Bijaše vrijeme kada se prezirahu srebrnjaci. Bijaše vrijeme sloge, druženja i akcija. Možda bi se ponekad i posvađali, ali sama pomisao na svog, i oca onog drugog, bi svaku svađu prekidala – podsjetio je na neka druga vremena Svetozar Baković, u pozdravnom govoru 1. maja. Štitarica, kako je kazao, poslije oslobođenja od Turaka ubrzano se naseljavala iz Čeva, Morače, Uskoka, Kuča, kolašinskog kraja i drugih mjesta. - Pošto je svo stanovništvo bilo pravoslavno pojavila se želja za izgradnjom pravoslavne bogomolje, a tadašnji crnogorski knjaz Nikola Petrović im to i odobri uz obezbjeđenje novčanih sredstava i zidara Vasa Porobića iz Herceg Novog, a narod je donosio kamen i šegrtovao. Po starom crnogorskom običaju u donošenju kamena iz par kilometara udaljenog Brežđa učestvovalo je svo selo i staro i mlado i muško i žensko, kako bi crkva bila zajednička, crkva narodna. Sve to je u kamen uklesano iznad vrata kao istorijski podsjetnik za sva vremena. Crkva je sagrađena 1896. godine, a osvještana tri godine kasnije od strane mitropolita autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve Mitrofana Bana. Sve do 2015. godine se štitarička crkva svetog Arhangela Mihaila, koju je knjaz posvetio krsnom imenu najbrojnijeg bratstva Rakočević, doseljenog iz Morače, vodila na državu Crnu Goru i opštinu Mojkovac, a poslije, gle čuda, na osnovu aero foto snimka crkvu prepisaše nekom drugom u vlasništvo, a od prošle godine i neku tuđu zastavu staviše ispred nje – podsjetio je Baković na dešavanja u Štitarici nekada i danas. Poručio je negatorima crnogorske države i nacije „da njihov srednjevjekovni mrak nikada neće biti dovoljno jak da zacrni nam Goru Crnu“. - ...sve dok nam preci služe za uzora, a potomci za zora vjekovaće i Crna Gora – poručio je on.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512060524_cd77d758501f4448fd90eee05c5b5f844cbfe1a977c4c67f1fe3a79fe2a0828f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250512060524_cd77d758501f4448fd90eee05c5b5f844cbfe1a977c4c67f1fe3a79fe2a0828f" data-rendition-name="original" width="1080" height="1440" loading="lazy" alt="Štitarica 1. maja"> <figcaption>Štitarica 1. maja</figcaption> </figure>

Tag: crnogorsko-narodno-pozoriste