Sekulovićeva knjiga pjesama „Neprijatelj mojih kantovskih šetnji“ zauzela važno mjesto u savremenoj crnogorskoj poeziji

Nova knjiga pjesama Gorana Sekulovića „Neprijatelj mojih kantovskih šetnji“ zauzela je važno mjesto u savremenoj crnogorskoj poeziji - ocijenjeno je na promociji održanoj sinoć u Kulturno-informativnom centru "Budo Tomović" u Podgorici, pred izuzetno posjećenim auditorijumom koji je okupio eminentne ličnosti crnogorske kulture i umjetnosti.
O knjizi su govorili akademici DANU, književnici i književni kritičari Slobodan Vukanović i Ljubomir Mudreša koji su, kako se navodi u saopštenju, u svojim izlaganjima naglasili filozofsku dimenziju Sekulovićeve poezije, njenu misaonu pročišćenost i duboku emotivnu strukturu.
- Posebno je istaknuto autorovo umijeće da intimno, zavičajno i univerzalno sjedini u jedinstven poetski izraz, prepoznatljiv po blagoj ironiji, meditativnim slikama i liričnom distanciranju od svakodnevice - istaknuto je u saopštenju.
Pjesnik Nikola K. Čelebić je rekao da mu je kao ljubitelju Sekulovićeve poetike bila posebna čast prisustvovati ovom nadahnutom književnom događaju.
- Pjesma „Jutro jugova čudesnih zvukova“ ostavila je najdublji trag na meni ne samo zbog svoje posvećenosti Aleksandru Lesu Ivanoviću, već i zbog načina na koji autor uspijeva da jugovinu pretvori u metaforu unutrašnjih kretanja, sjećanja i tihe životne filozofije. Riječ je o stihovima koji istovremeno nose toplinu zavičaja, ritam djetinjstva i snagu zrele poetske misli - istakao je Čelebić.
Sekulović je govorio o dvije njemu najdraže pjesme iz zbirke, a poseban trenutak nastao je kada je pročitao posvetu Aleksandru Lesu Ivanoviću, pjesmu „Jutro jugova čudesnih zvukova“, koja je izazvala snažan emotivni odjek među prisutnima.
JUTRO JUGOVA ČUDESNIH ZVUKOVA
(Aleksandru Lesu Ivanoviću)
Kad osvane jutro jugova,
To je moć čudesnih zvukova!
Smijeni li ga śevera jutro,
Svaki je trag jugova utro!
Tad je neveselo i hladno,
I oko je jugova gladno!
Ova raskoš kišne śete,
Śeti me kad bjeh' dijete!
Traju jutra jugova od tada,
Sa śeverom sve do sada:
Dozivaju jedno drugo stalno,
Ko' more priobalje valno!
Znam da je sudba to takva,
Da je druga bila bi nikakva!
Al' bih balsamovo jutro jugova,
Zbog njegovih čudesnih zvukova!
I još ću nešto reći za kraj:
Svako jutro jugova je raj!
Ne poznajemo ni sebe sama,
Dok ne krene s juga sjaj i tama!