Đukanović: Poglavlja 23 i 24 nijesu birokratija, već kraj selektivne pravde

Zatvaranje poglavlja 23 i 24 u pregovorima sa EU ne bi ostalo na nivou „briselske statistike“, već bi se vrlo brzo prelilo na svakodnevni život – kroz efikasnije sudove, manje sitne korupcije i veći osjećaj bezbjednosti, poručuje doc. dr Nikoleta Đukanović, docentkinja na Univerzitetu Donja Gorica (Humanističke studije), u intervjuu za Portal Standard.

 Istovremeno upozorava da su ova poglavlja najteža upravo zato što ne traže samo nove zakone, već promjenu načina na koji funkcionišu vlast i institucije – uključujući raskid sa neformalnim mrežama uticaja i političkom kontrolom nad pravosuđem i bezbjednosnim sektorom.

Ako bismo poglavlja 23 i 24 preveli na jezik svakodnevnog života, koje bi benefite građani najbrže osjetili?

Đukanović: Zatvaranje poglavlja 23 i 24 bi se u svakodnevnom životu najbrže osjetilo kroz efikasnije institucije. Građani bi u prvim godinama imali manje iskustava sa dugim i iscrpljujućim sudskim postupcima i veći osjećaj da se zakon primjenjuje jednako na sve. Drugi važan benefit bio bi smanjenje tzv. sitne korupcije, manje potrebe za „vezama“ i neformalnim rješenjima u zdravstvu, obrazovanju i administraciji. Treći, možda i najvažniji efekat, bio bi veći osjećaj lične bezbjednosti, jer bi država pokazala sposobnost da se sistemski obračuna sa organizovanim kriminalom, a ne samo kroz povremene akcije.

Zašto su 23 i 24 najtvrđi čvor

Zašto su baš poglavlja 23 i 24 najteža za zatvaranje u crnogorskom slučaju?

Đukanović: Ova poglavlja su najteža jer ne zahtijevaju samo promjenu zakona, već duboku promjenu načina na koji funkcioniše vlast. Zakoni se mogu relativno brzo usvojiti, ali poglavlja 23 i 24 zadiru u strukture moći, u neformalne mreže uticaja, u političku kontrolu nad pravosuđem i bezbjednosnim sektorom. U crnogorskom slučaju, otpor ne dolazi iz tehničkih razloga, već iz straha da bi stvarna primjena ovih poglavlja dovela do gubitka privilegija i kontrole koju političke i ekonomske elite imaju nad institucijama.

Koliko su politička polarizacija i zarobljene institucije prepreka zatvaranju 23 i 24?

Đukanović: Sigurno da politička polarizacija i zarobljene institucije predstavljaju jednu od najvećih prepreka zatvaranju ovih poglavlja, jer proizvode selektivnu pravdu i prekide reformi sa svakom promjenom vlasti. Da bi se obezbijedio kontinuitet, reforme moraju biti institucionalno zaštićene kroz jasne zakonske garancije nezavisnosti, profesionalizaciju javne uprave i transparentne procedure imenovanja. Takođe, snažan nadzor parlamenta, civilnog društva i medija ključan je za očuvanje reformskog pravca.

Rezultati koji se mjere, a ne najavljuju

Šta je minimum mjerljivog rezultata u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala?

Đukanović: Za Evropsku uniju minimum nije, ili ne bi treblo da bude, jedna spektakularna istraga ili politički atraktivan slučaj, već stabilan obrazac ponašanja institucija. To podrazumijeva pravosnažne presude u slučajevima visoke korupcije i organizovanog kriminala, koje se ne dovode u pitanje promjenom vlasti. Posebno važan element su finansijske istrage i oduzimanje nezakonito stečene imovine, jer one pokazuju da se kriminal ne isplati. Tek kada se ti rezultati ponavljaju i postanu pravilo, a ne izuzetak, EU može govoriti o održivosti reformi u Crnoj Gori.

Da li su važniji brojevi ili promjena sistema?

Đukanović: Brojevi su važni, ali bez promjene sistema oni nemaju dugoročnu vrijednost. Veliki broj optužnica i presuda može privremeno ostaviti utisak napretka, ali ako institucije ostanu politički zavisne, rezultati neće biti trajni. Suštinska promjena sistema, nezavisno tužilaštvo, profesionalna policija, funkcionalne finansijske istrage i efikasno oduzimanje imovine, garantuje da borba protiv korupcije ne zavisi od trenutne političke konstelacije, već od pravila koja važe za sve.

Kako se dokazuje da reforma nije samo formalna?

Đukanović: Reforma prestaje da bude formalna onog trenutka kada počne da proizvodi predvidive i ponovljive rezultate. To se vidi kroz skraćivanje trajanja sudskih postupaka, smanjenje broja neriješenih predmeta i dosljednu primjenu zakona bez izuzetaka. Ključni dokaz su i konkretni ishodi finansijskih istraga, posebno kada se nezakonito stečena imovina oduzima i vraća u javni interes. Jednako važan test je spremnost institucija da sankcionišu sopstvene propuste i zloupotrebe, što pokazuje stvarnu institucionalnu zrelost.

Šta je realno brzo, a šta je opasno obećavati

Koje reforme u pravosuđu bi najbrže vratile povjerenje građana?

Đukanović: Vjerujem da bi se povjerenje građana najbrže vratilo ukidanjem političkog uticaja na pravosuđe i uspostavljanjem jasnih kriterijuma za izbor, napredovanje i odgovornost sudija i tužilaca. Drugi važan korak je efikasnost, sudovi i tužilaštva moraju imati obavezu da postupke završavaju u razumnim rokovima, uz jasnu odgovornost za neopravdana kašnjenja. Treći element je borba protiv korupcije unutar samog pravosuđa, jer bez integriteta nosilaca pravosudnih funkcija nijedna reforma ne može biti uvjerljiva.

Šta poglavlje 24 konkretno znači za običnog građanina?

Đukanović: Poglavlje 24 se najdirektnije osjeća kroz svakodnevni osjećaj sigurnosti. Građani bi imali više povjerenja da policija i bezbjednosne službe djeluju profesionalno i u njihovom interesu, a ne selektivno. Uređenije granice i bolja međunarodna saradnja znače efikasniju borbu protiv krijumčarenja i trgovine ljudima, dok jačanje standarda zaštite podataka povećava sigurnost ličnih informacija. Sve to zajedno doprinosi osjećaju da država ima kontrolu nad bezbjednosnim izazovima.

Šta je realno očekivati brzo, a šta ne treba obećavati?

Đukanović: U kratkom roku realno je očekivati bolju koordinaciju institucija, vidljivije rezultate u pojedinim istragama i efikasnije postupanje u jasnim slučajevima korupcije i kriminala. Međutim, nije realno obećavati brzo iskorjenjivanje korupcije ili potpuni slom kriminalnih mreža. Promjena institucionalne kulture, navika i političkih praksi je dugotrajan proces koji zahtijeva puno vremena i kontinuirana zalaganja, a ne brza obećanja.

Koja bi promjena najviše „boljela“ centre moći, a najviše koristila građanima?

Đukanović: Najbolnija, ali i najkorisnija promjena bila bi sistematska primjena finansijskih istraga i oduzimanja nezakonito stečene imovine. Time se direktno pogađa suština moći, novac, uticaj i nekažnjivost, i šalje jasna poruka da se kriminal i korupcija više ne isplate. Za građane, to bi bio prvi konkretan dokaz da vladavina prava nije politička fraza.