Milatović za njemački „Die Politische Meinung“: Crna Gora može pokrenuti geopolitički restart Evropske unije

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović ocijenio je da bi članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji moglo pokrenuti geopolitički restart Unije i potvrditi da politika proširenja daje konkretne rezultate, navodi se u autorskom tekstu objavljenom u njemačkom časopisu „Die Politische Meinung“.

Riječ je o časopisu koji izdaje Fondacija Konrad Adenauer, bliska njemačkoj Hrišćansko-demokratskoj uniji (CDU), a koji se smatra jednim od najuglednijih političkih glasila u Njemačkoj. Jubilarno izdanje, povodom 70 godina postojanja časopisa, posvećeno je ulozi Evrope u novom multipolarnom svijetu, a među autorima je i njemački kancelar Fridrih Merc.

U autorskom tekstu pod nazivom „Iznad geopolitičkih računica: Vizija i državničko umijeće Crne Gore“, Milatović navodi da male države, uz jasnu viziju, znanje i diplomatsku vještinu, mogu ostvariti značajan međunarodni uticaj.

– Uspješno vođenje države podrazumijeva postojanje dva ključna preduslova – vizije o tome gdje želite stići i znanja o tome kako tamo stići – poručio je Milatović.

Kako je istakao, nacionalna vizija Crne Gore zasniva se na tri stuba – članstvu u Evropskoj uniji, članstvu u NATO-u i dobrim odnosima sa državama regiona.

Predsjednik je naglasio da je Crna Gora, kao najnapredniji kandidat za članstvo u Evropskoj uniji, na korak od ostvarenja cilja da do 2028. godine postane 28. članica EU.

– Crna Gora, kao sljedeća država spremna za proširenje, može pokrenuti geopolitički restart Evropske unije i potvrditi da reforme donose konkretne rezultate za bolji život građana – istakao je Milatović.

On smatra da bi članstvo Crne Gore predstavljalo korist i za Evropsku uniju, jer bi pokazalo da politika proširenja ostaje vjerodostojna u trenutku složenih geopolitičkih izazova.

Govoreći o ulozi malih država u međunarodnim odnosima, Milatović je podsjetio na istorijsko iskustvo Crne Gore, od očuvanja državnosti do međunarodnog priznanja na Berlinskom kongresu 1878. godine.

– U specifičnim istorijskim okolnostima male države mogu ostvariti disproporcionalan uticaj na međunarodne odnose – naveo je predsjednik.

Dodao je da će, kako je ocijenio, tačno 150 godina nakon Berlinskog kongresa Crna Gora ući u novu fazu svog političkog razvoja.

Kao primjere uspješnih evropskih država na koje se Crna Gora može ugledati izdvojio je Irsku, Kipar i Estoniju, ističući njihove rezultate u digitalizaciji, inovacijama, privlačenju investicija i aktivnom učešću u evropskim procesima.

Osvrćući se na članstvo Crne Gore u NATO-u od 2017. godine, Milatović je naglasio da se kredibilitet saveznice ne mjeri samo članstvom, već odgovornošću koju preuzima.

– Ono što je važno jeste ono što dolazi nakon pristupanja – odgovornosti koje je zemlja spremna da preuzme, doprinos koji daje i povjerenje koje gradi među saveznicima – poručio je predsjednik.

Istakao je da NATO i Evropska unija predstavljaju dva komplementarna pravca crnogorske spoljne politike, zasnovana na stabilnosti, demokratiji, vladavini prava i odgovornom međunarodnom djelovanju.

Milatović je ocijenio i da stabilna i evropska Crna Gora doprinosi stabilnosti cijelog Zapadnog Balkana, navodeći da je evropska integracija države važna za čitav region.

– Crna Gora se pozicionirala kao demokratski kompas – rekao je Milatović, ukazujući na ostvarene rezultate u oblasti političkih prava i građanskih sloboda, kao i na doprinos regionalnoj saradnji kroz Berlinski proces, CEFTA-u i Zajedničko regionalno tržište.

Kako je zaključio, evropske integracije, odgovorno članstvo u NATO-u i dobrosusjedski odnosi predstavljaju sredstva kojima Crna Gora ostvaruje svoje strateške ciljeve.

– Crna Gora može pokazati da evropski put donosi rezultate i na taj način približiti čitav Zapadni Balkan tamo gdje i pripada – u Evropsku uniju – poručio je Milatović, dodajući da će država nastaviti da gradi svoju međunarodnu poziciju kroz jasnu državnu politiku, konstruktivan angažman i principijelna partnerstva.

U nastavku možete pročitatai cjelokupan tekst:

Iznad geopolitičkih računica: Vizija i državničko umijeće Crne Gore

Jakov Milatović, predsjednik Crne Gore

Politische Meinung 27 May 2026

Vjekovima je teatar međunarodnih odnosa funkcionisao na jednom, uglavnom neosporavanom principu: ubi maior, minor cessat. Dominantna igra bila je igra moći. Resursi, teritorija i vojna sila krojili su kako ljudske sudbine, tako i pravila koja su njima upravljala, budući da je kapacitet za prosperitet odgovarao kapacitetu za dominaciju.

Međutim, mora li ova logika uvijek prevladati, ili slabiji akteri mogu naći načine da svoj uticaj nametnu kao značajan? Vjerujem da postoji prostor koji omogućava da se moć, u njenim brojnim oblicima, preusmjeri ka onima koji je posjeduju u manjoj mjeri. Kada se izvjesnost suoči sa kreativnošću, kada realpolitika pronađe takmaca u državničkoj vještini,male države se mogu nadati da će iskoristiti asimetriju i projektovati disproporcionalan uticaj na svijet i odnose koje grade.

Razlozi za ovo su i strukturni i bihevioralni. Za razliku od velikih sila, koje su često opterećene složenim birokratskim sistemima i sporijim procesima donošenja odluka, male države pokazuju sklonost ka fleksibilnosti i pragmatičnosti. Njihove institucionalne strukture omogućavaju im da se brže prilagode promjenljivim političkim, ekonomskim i bezbjednosnim izazovima. Štaviše, istorijske okolnosti su primorale male države da razviju strategije za očuvanje suvereniteta uprkos izrazito nepovoljnim okolnostima.

Crnogorski narod nudi možda jedan od najupečatljivijih primjera u istoriji, vjekovima se odupirući otomanskoj dominaciji kroz vrhunsko poznavanje planinskog terena i razvijanje gerilske taktike koja je nesrazmjer u vojsci i samu organizaciju pretvorila u odlučujuću stratešku prednost. Na koncu, godine borbe krunisane su prepoznavanjem Crne Gore kao 27. međunarodno priznate države na svijetu na Berlinskom kongresu 1878. godine. Tako je, u vijeku kojim je upravljala ravnoteža moći među evropskim divovima, Crna Gora iscrtala sopstveno mjesto na mapi.

Ponašanje država i državnika može potvrditi ili opovrgnuti ovu tezu. Politička energičnost i diplomatska oštroumnost često mogu nadmašiti i najbolje bajonete i prevazići najteže okolnosti. Liderstvo sa jasnom vizijom je ono što širi okvire mogućeg i redefiniše pozicije. Kada je Adenauer stupio na dužnost kancelara, ono što je on vidio bila je zemlja u ruševinama, ali ono što je istorija zapisala nakon njega je Njemačka rehabilitovana na međunarodnoj sceni. Upravo ovakvo djelovanje pravi razliku između pukog upravljanja i istinskog liderstva.

Posljednje godine u Crnoj Gori odjekivale su sličnim okolnostima - okolnostima zemlje koja prolazi kroz sistemsku tranziciju. U ovakvim slučajevima, kao što je to Adenauer demonstrirao, uspješno vođenje države podrazumijeva postojanje dva ključna preduslova: vizije i znanja. Vizije o tome gdje želite stići i znanja o tome kako tamo stići. Oba su od presudnog značaja za ono sa čim se Crna Gora danas suočava, nalazeći se na kritičnoj prekretnici kada je u pitanju njena budućnost.

S jedne strane, naša nacionalna vizija počiva na tri konkretna stuba: članstvu u Evropskoj uniji, članstvu u NATO-u i dobrosusjedskim odnosima u širem regionu Balkana.

Kao prvo, kao najnapredniji kandidat u procesu pristupanja, Crna Gora stoji na korak od cilja da postane 28. članica Evropske unije do 2028. godine. Ovaj scenario ima korist za obje strane: za Crnu Goru članstvo u klubu nekih od najprosperitetnijih društava na svijetu, a za EU oživljavanje procesa proširenja kao jednog od ključnih instrumenata za projekciju moći u presudnom trenutku za njen međunarodni položaj. Istorijska simetrija je utoliko izraženija: tačno 150 godina od Berlinskog kongresa, Crna Gora će stupiti u sljedeću fazu svog političkog života, baš kao što je to učinilo nekoliko malih evropskih država nakon ostvarivanja punopravnog članstva u Evropskoj uniji.

Nedavno sam posjetio tri zemlje EU - Irsku, Kipar i Estoniju, koje vjerujem da predstavljaju primjer onoga što Crna Gora može postati. Estonija je ojačala svoju međunarodnu poziciju kroz digitalizaciju i politike vođene inovacijama, dok je Irska postala jedna od najbrže rastućih ekonomija u Evropi privlačenjem investicija i integracijom u evropsko tržište. Kipar, koji trenutno predsjedava Savjetom Evropske unije, dodatno je unaprijedio svoju diplomatsku vidljivost kroz aktivno učešće u evropskim poslovima i angažman unutar institucija EU.

Kao drugo, Crna Gora je pouzdana članica NATO-a od 2017. godine - što je prekretnica koja je označila važno poglavlje u našoj modernoj državnosti. Ali samo članstvo nikada nije bilo krajnji cilj. Ono što je važno je ono što dolazi nakon pristupanja: odgovornosti koje je zemlja spremna da preuzme, doprinos koji daje i povjerenje koje gradi među saveznicima. Naš cilj nikada nije bio samo da uđemo u NATO, već da dokažemo da razumijemo šta kolektivna bezbjednost zaista znači: podjela odgovornosti, jačanje sopstvenih kapaciteta, doprinos zajedničkim misijama i djelovanje kao pouzdan i kredibilan partner.

Za Crnu Goru, NATO i Evropska unija nijesu dva odvojena pravca, već djelovi istog strateškog kursa: stabilnosti, demokratskih institucija, vladavine prava i odgovornog međunarodnog angažmana. Naša uloga u NATO-u osnažuje naš evropski put, dok proces evropskih integracija jača naše institucije i otpornost kod kuće. Istovremeno, stabilna i evropska Crna Gora doprinosi stabilnosti šireg Zapadnog Balkana. Zato je evropska integracija Crne Gore važna i izvan granica same Crne Gore.

I na kraju, ključna komponenta vizije Crne Gore je ostvarivanje konstruktivnog uticaja na Zapadni Balkan. U regionu koji je istorijski sklon demokratskoj regresiji, Crna Gora se pozicionirala kao demokratski kompas, budući da prema vodećim globalnim indeksima kontinuirano zauzimamo prvo mjesto u oblasti političkih prava i građanskih sloboda. Kroz aktivno učešće u Berlinskom procesu, članstvo u CEFTA-i i podršku Zajedničkom regionalnom tržištu, Crna Gora doprinosi regionalnoj saradnji.

S druge strane, naše praktično znanje (know-how) zasnovano je na jednom principu: koristimo svoje ciljeve kao svoja sredstva. Pridruživanje EU znači unutrašnju transformaciju kroz reforme. Biti kredibilan NATO saveznik znači investiranje u naše bezbjednosne kapacitete. Biti dobar susjed znači promovisanje demokratije i ekonomske saradnje u regionu opterećenom neriješenim sporovima i krhkim demokratijama. To je rad kojem smo sada posvećeni kako bismo ostvarili svoje ciljeve.

Na koji način, dakle, naša vizija intenzivira naš međunarodni otisak? Iako logika zemlji sa manje od milion stanovnika nalaže skromnost, naša istorija i ambicije obećavaju mnogo više.

Kao sljedeća u redu za proširenje, nakon više od jedne decenije možemo pokrenuti geopolitički restart EU na turbulentnoj globalnoj sceni, u vremenu kada se njena pozicija konstantno izaziva

na njenoj istočnoj granici. Istovremeno, za Evropsku uniju Crna Gora nije finansijski zahtjevno proširenje, već povoljna investicija visoke vrijednosti u stabilnost i budućnost Evrope, koja bi mogla poslati signal ostalim zemljama kandidatima da je proširenje živo i da se reforme isplate. Crna Gora može pokazati da evropski put donosi rezultate i na taj način približiti čitav Zapadni Balkan tamo gdje i pripada - u EU.

Domet neke zemlje u međunarodnim odnosima se ne mjeri miljama ili kilometrima, već njenim odlukama i dalekosežnošću njihovih posljedica. Kroz konstruktivne angažmane i principijelna partnerstva, Crna Gora će nastaviti da bude na sceni, a ne u publici. Baš kao što je Robert Keohane slavno primijetio: „Ako Liliputanci mogu vezati Gulivera, ili ga navesti da se bori za njih, oni moraju biti proučavani jednako pažljivo kao i džin.“ Partnerstva koja gradimo su pokretač naših stvarnih mogućnosti, a sa jasno zacrtanim kursom radimo na tome da naša pozicija i naše akcije dobiju istinski značaj na svjetskoj sceni.