Naša Čobanica Marta

Piše: Darko Šuković, glavni i odgovorni urednik Antene M

Evropska komesarka za proširenje definitivno ne zna s kim ima posla. A ni u svoj posao se ne razumije najbolje.

Dobronamjerni bi rekli da Marta nije loša, ali kad se nađe u blizini Bobotovog kuka ne pazi šta priča. Mada, realno, teško da se može smisliti bolji alibi za njenu metaforu o sebi kao čobanici i Crnogorcima kao ovcama.

Mogla je Marta, recimo, efektno da poentira primjedbom da u ovim gorama koje "ne trpe regule", postoji istorijski naslijeđen, takoreći endemski, problem sa materijom iz poglavlja 23 i 24. Ako bi i to bilo, a bilo bi veoma, tvrdo za diplomatski izražaj, mogla nas je "pogladiti dračama", pa reći da slobodarski crnogorski narod koji "ne ljubi lance", evropska pravila pogrešno doživljava kao ograničavanje slobode.

I mi bismo, tradicionalno lijeni ali bistri, shvatili poruku.

Ali, kako shvatiti da smo se toliko promijenili da našu najbolju evropsku prijateljicu podsjećamo na stado. Istina, malo sklono obadanju (kome treba prevod nek pozove Ministarstvo poljoprivrede, Direktorat za stočarstvo) ali i dalje stado. Inače našoj čobanici Marti ni prut ne bi bio potreban. Nego bismo, zadovoljno blejeći (eventualno ričući, ako je imala na umu krupnu stoku) za njenom slanom rukom, pravac u briselski tor.

A možda je Marta Kos potpuno u pravu?! Mogli bismo to saznati već danas?

Ne bude li sa barem jedne visoke državne adrese poziva Marti Kos da uputi jedan mali, makar i najmanji "izvinjonjo", biće to pečat na tužnu istinu da su od Crne Gore ostala samo brda u kojima su nekad živjeli Crnogorci.