Radičević: Svaki aplauz, svaki zagrljaj, svaka suza na kraju - to je ono što ću nositi zauvijek sa sobom
Iako skidam dres i ostavljam parket, rukomet će uvijek biti dio mene - poručila je Radičević

Jovanka Radičević je odigrala posljednji, 259. meč u Ligi šampiona u Pirovoj pobjedi Krima nad Ludvigsburgom u osmini finala (26:23).
Dugogodišnja reprezentativka Crne Gore se nakon meča emotivnom porukom na društvenim mrežama, uz fotografije iz djetinjstva i tokom karijere, oprostila od sporta kojem je mnogo dala,
- Gledam ovu sliku i vraćam se u djetinjstvo. Vidim malu djevojčicu sa loptom u rukama, u očima joj sjaj, u srcu beskrajna ljubav prema igri. Nije znala šta je sve čeka, nije znala koliko će puta pasti, koliko će puta zaplakati od bola, ali ni koliko će puta zaplakati od sreće. Znala je samo jedno - da nikada neće odustati i da je rukomet njen život - napisala je Radičević.
Danas je, poručila je ona, na kraju jednog nevjerovatnog puta.
- Posljednja utakmica u Ligi šampiona je bila više od meča. Bila je to retrospektiva mog života, svih 26 punih godina u kojima sam živjela za rukomet, za tim, za pobjede, za onaj neopisivi osjećaj kada lopta pogodi mrežu. Svaki aplauz, svaki zagrljaj, svaka suza na kraju - to je ono što ću nositi zauvijek sa sobom! Gledajući tribine, gledajući Vas mama i tata, osjećala sam svaku emociju - radost, ponos, ali i tugu, jer znam da je ovo posljednji ples na najvećoj sceni! Ipak, više od tuge u srcu je zahvalnost - napisala je Radičević.
Zahvalna je, poručila je, što je imala priliku da 21 godinu zaredom budem dio najveće rukometne elite.
- Da nosim ponosno dresove klubova za koje sam igrala i borim se do poslednjeg daha. Zahvalna sam svim saigračicama, trenerima navijačima širom svijeta koji su bili dio mog puta! Posebno hvala mojoj pordici za sve ove godine i sve što smo prošli zajedno!!! Iako skidam dres i ostavljam parket, rukomet će uvijek biti dio mene! I najvažnije, hvala onoj maloj djevočici. Hvala što je imala hrabrosti da sanja i ide putem koji je bio sve samo ne lak. Hvala joj što je vjerovala da može! Jer, danas sa suzama u očima i osmjehom na licu, mogu da joj kažem - uspjeli smo - napisala je legendarna „lavica“.