Viktor Orban tvrdi da se Mađari koji žive u Ukrajini regrutuju u prekomjernom broju. U dosluhu sa Kremljom, on djeluje kao spasilac ratnih zarobljenika. Šta je istina od svega toga, a šta propaganda? DW je bio na terenu.

Kada Peter Filipovič ima vremena na frontu u istočnoj Ukrajini, on onda, između ostalog, čita vijesti iz Mađarske – a ovih dana uglavnom o predizbornoj kampanji Viktora Orbana, jer se ona prevashodno vrti oko njegove domovine, Ukrajine – zemlje koju on, ukrajinski Mađar iz Zakarpatja, trenutno brani od ruskog agresora.

Mađarski premijer Orban i političari iz njegove stranke Fides, kažu za Ukrajinu da je „korumpirana mafijaška i teroristička država“, piše Dojče vele. U svojim predizbornim video-spotovima na primjer, tvrde – bez dokaza – da ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski koristi milijarde eura koje Ukrajina dobija od Brisela da bi sebi izgradio zlatne toalete.

Nedavno je Peter Filipovič u video razgovoru za DW rekao da je čitao o skandalu oko renoviranja zgrade Narodne banke u Budimpešti. O tome kako je bivši guverner Mađarske narodne banke, Đerđ Matolči, u zgradu banke postavio toalete sa zlatnim držačima za toalet papir. Za razliku od tvrdnji o Zelenskom, ova priča je istinita. „Kad sam to pročitao“, kaže Peter Filipovič, „pomislio sam da bi u Mađarskoj, ako već govore o korupciji u Ukrajini, trebalo prvo da se dobro pogledaju u ogledalo.“

Peter Filipovič (42) dolazi iz zapadnoukrajinskog pograničnog grada Čopa (mađarski: Čap). Trenutno je komandant vojne jedinice na istoku Ukrajine – njegova tačna lokacija i rod službe ne mogu se otkriti iz bezbjednosnih razloga. On nije jedini ukrajinski Mađar koji služi. Mnogo je, kaže, onih poput njega koji su na frontu iz ubjeđenja i koje vrijeđa propaganda mađarske vlade.

Saradnja sa Kremljom

Ukrajinski Mađari već dugo su u fokusu javnosti. Prema nezvaničnim procjenama, oko 80.000 etničkih Mađara trenutno živi u Ukrajini, gotovo isključivo u Zakarpatju na zapadu zemlje. Ta manjina čini oko 0,23 odsto stanovništva Ukrajine koja ima 35 miliona stanovnika. Pa ipak, Viktor Orban je od toga napravio centralnu temu svoje spoljne politike i svoje predizborne kampanje.

On i njegova vlada već godinama tvrde da su Mađari u Ukrajini ugnjetavani. Tvrde i da se sposobni muškarci iz redova mađarske manjine masovno i prisilno regrutuju, ali i da se ponekad muče do smrti i to s posebnom brutalnošću. Istovremeno, Orbanova vlada u saradnji sa Kremljem periodično organizuje prebacivanje ukrajinskih ratnih zarobljenika koji govore mađarski iz Rusije u Mađarsku – bez obavještavanja ukrajinskih vlasti. Kremlj to predstavlja kao „humanitarni gest“, a Orbanova vlada kao „spasilačku misiju“.

Šta o svemu tome kažu pogođeni u Ukrajini, ukrajinske vlasti, političari mađarske manjine i stručnjaci u Zakarpatju? Reporteri DW su boravili u tom regionu Ukrajine, uporedili mađarsku propagandu sa stvarnošću na terenu i prikupili izjave.

Da li se Mađari prisilno regrutuju?

Termin „prisilna regrutacija“, koji u Mađarskoj koristi Orbanova vlada i provladini mediji, nezavisni mađarski posmatrači odbacuju. Oni tvrde da regrutacija u ratnom stanju uvijek podrazumijeva prisilu i da taj termin indirektno dovodi u pitanje legitimitet nacionalne odbrane Ukrajine.

U Ukrajini su za regrutaciju i mobilizaciju nadležni Teritorijalni regrutacioni centri. Njihove patrole nijesu popularne u Ukrajini, jer ponekad mobilišu sposobne muškarce direktno sa ulice, ponekad i koristeći silu. Video-snimci nasilnih sukoba sa službenicima regrutacionih centara redovno kruže društvenim mrežama. Neki su stvarni, neki lažni. Bilo je zapažanja da provladini mađarski mediji šire te lažne video snimke, koji su često ruskog porijekla.

Ipak, Dmitro Lubinec, ombudsman Ukrajine koji prati stanje ljudska prava u toj zemlji, ukazao je u svom nedavno objavljenom izveštaju na ozbiljna kršenja ljudskih prava, kao i na nehigijenske uslove u regrutacionom centru u Užgorodu, regionalnoj prestonici Zakarpatja. Sistem regrutacije mora biti potpuno reformisan, kaže Lubinec. Javne kritike i diskusije o reformi sistema regrutacije traju u Ukrajini već duže vreme.

Iz straha od mobilizacije na ulici, mnogi sposobni muškarci u Ukrajini trenutno ostaju u zatvorenim prostorima. To je uočljivo i u Zakarpatju. Posebno u selima, gotovo da se na ulicama uopšte ne viđaju muškarci sposobni za vojsku. Laslo Zubanič, predsjednik Demokratske unije Mađara u Ukrajini (UMDSZ), kaže za DW da je javna tajna da se mnogi muškarci kriju kod kuća.

Da li je na frontu preveliki broj mađarskih Ukrajinaca?

Ukrajinske oružane snage ne vode etničku statistiku. Prema dosljednim procjenama mađarskih političara u Zakarpatju, uključujući i neke bliske Orbanu, približno 400 do 500 mađarskih Ukrajinaca trenutno služi na frontu. To je daleko ispod procenta Ukrajinaca u vojsci, koja trenutno broji oko 850.000 ljudi, a ujedno je i proporcionalno manje od procenta Mađara u ukupnom stanovništvu.

Iz Regrutnog centra u Zakarpatskoj oblasti odbili su da za DW daju zvanične izjave i komentare, ali jedan zaposleni, koji je insistirao na tome da ostane anoniman, rekao nam je da je, prema njegovom mišljenju, broj mobilisanih mađarskih Ukrajinaca zaista ispod prosjeka.

Zašto se ratni zarobljenici šalju u Mađarsku?

Posljednji transfer dva mađarska ratna zarobljenika iz Rusije u Mađarsku dogodio se početkom marta ove godine, tokom posjete mađarskog ministra spoljnih poslova Petera Sijarta Moskvi radi sastanka sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Mađarska državna televizija prethodno je emitovala ruski propagandni video-snimak na kojem jedan od dvojice zatvorenika, koji je i ranjen, priča kako ga je ukrajinska vojska napustila. Istovremeno se zahvaljuje svojim ruskim „oslobodiocima“. Sijartu je dozvoljeno da povede dvojicu ratnih zarobljenika sa sobom u Putinovom vladinom avionu, a mađarski ministar je i objavio video-snimke susreta na Fejsbuku. Kasnije je Orban obišao tu dvojicu vojnika u mađarskoj bolnici, pa je i on na Fejsbuku objavio video-snimke tog susreta.

Transferi ratnih zarobljenika u treće zemlje bez učešća zemlje porijekla su, prema međunarodnom pravu, nezakoniti. Prema izvještajima Ujedinjenih nacija i raznih organizacija za ljudska prava, tretman kojem su ukrajinski ratni zarobljenici izloženi u Rusiji krši Ženevsku konvenciju o ratnim zarobljenicima. Oni su gotovo bez izuzetka izloženi teškoj torturi. Zato postupci poput onih Orbanove vlade idu na ruku ruskoj propagandi.

Ukrajinska aktivistkinja Vlasta Repasi iz grada Užgoroda, koja godinama radi s bivšim ratnim zarobljenicima u Zakarpatju, rekla je za DW da je važno „ne osuđivati ili čak posmatrati ratne zarobljenike kao izdajnike“ ako negativno govore o Ukrajini u propagandnim video-snimcima. „Njihove izjave u Rusiji, a vjerovatno i u Mađarskoj, date su pod pritiskom. Ne znamo šta su morali da izdrže“, kaže Repasi.

Ukrajinu prikazao u negativnom svjetlu

Bivši ratni zarobljenik Oleksij Čorpita (23), koji dolazi iz Čopa i koga su Rusi zarobili u maju 2022, kaže za DW da mu je 2023. ponuđena mogućnost da bude prebačen u Mađarsku. „Trebalo je da zauzvrat u kameru dam negativne izjave o Ukrajini i pozovem ukrajinsku vojsku da položi oružje. Odbio sam“, kaže Čorpita.

Za to je platio tako što je ostao još godinu i po dana u zatvoru, prije nego što je razmijenjen u aprilu 2025. Trenutno je na medicinskom i psihološkom tretmanu u gradu Mukačevu (mađarski: Munkač), djelimično zbog posljedica torture.

Borba protiv ruskih okupatora

Peter Filipovič se prvi put borio kao dobrovoljac u ukrajinskim oružanim snagama 2014. godine, kada je Rusija započela rat u istočnoj Ukrajini. Kasnije je nekoliko godina radio u inostranstvu, a posljednji put u Češkoj početkom 2021/22. godine, kao moler u fabrici namještaja. Krajem februara 2022. godine, samo nekoliko dana nakon početka ruskog rata protiv Ukrajine, vratio se u domovinu i dobrovoljno prijavio u vojsku. Od marta 2022. kontinuirano služi na frontu. Ranjavan je nekoliko puta i dobio je brojna odlikovanja.

Filipovič kaže da mu je san da se vrati u Čop nakon završetka rata. Njegovi roditelji takođe žive u selu blizu tog pograničnog grada. Ne želi da napusti Ukrajinu, a svakako ne bi išao u Mađarsku koju predvodi Orban – prije svega zato što je, kaže, previše proruska za njegov ukus. „Ne želim zemlju poput Rusije ili ruske okupatore za komšije“, kaže on. „Zato sam ovdje na prvim linijama fronta i za to se borim.““