Mađarska objavljuje imena desetina hiljada doušnika i saradnika tajnih službi

Mađarska vlada će u srijedu, 4. novembra, početi da objavljuje imena desetina hiljada osoba koje se pominju u dosijeima državne bezbjednosti iz komunističkog perioda, u nastojanju da se zemlja suoči sa prošlošću i povrati povjerenje javnosti, prenosi britanski „Gardijan“.

U periodu od 1945. do 1989. godine, mađarske službe državne bezbjednosti koristile su razgranatu mrežu doušnika za nadzor stanovništva i suzbijanje političkog neslaganja. Pojedini saradnici bili su ucjenjivani ili primoravani da dostavljaju informacije o komšijama, prijateljima, kolegama, pa čak i članovima sopstvenih porodica, dok su drugi pristajali na saradnju u zamjenu za određene pogodnosti.

Premijer Mađarske Peter Mađar obećao je tokom predizborne kampanje uoči aprilskih parlamentarnih izbora da će omogućiti javnosti pristup dosijeima. Njegova vlada je u septembru usvojila zakon kojim je stvoren pravni osnov za njihovo objavljivanje. Prema istraživanjima javnog mnjenja, više od dvije trećine građana podržava ovu odluku.

- Demokratsko društvo ima pravo da poznaje sopstvenu prošlost - poručio je na Fejsbuku mađarski ministar za društvene odnose i kulturu Zoltan Tar.

Do sada je pristup izvještajima o doušnicima bio ograničen uglavnom na istraživače i članove porodica žrtava, dok će nova pretraživa onlajn baza omogućiti znatno širi uvid u arhivsku građu. Istoričar Ištvan Pap, rukovodilac naučnog odjeljenja Istorijskog arhiva službi državne bezbjednosti, ocijenio je da je riječ o značajnom koraku ka rasvjetljavanju prošlosti, ali je upozorio i na moguće posljedice po porodice koje će se prvi put suočiti sa saznanjima o svojim bližnjima.

Prema procjenama istoričara, u arhivskim dokumentima pominje se između 50.000 i 60.000 osoba, od kojih je oko deset odsto još živo. Među njima nisu samo doušnici već i oficiri službi bezbjednosti, saradnici i osobe koje su vlasti pokušavale da regrutuju. Arhivska građa, kada bi se svi dokumenti poređali jedan za drugim, zauzimala bi dužinu od približno pet kilometara. Međutim, značajan dio dokumentacije nije sačuvan.

Pojedini dosijei uništeni su tokom antikomunističkog ustanka 1956. godine, dok su drugi nestali tokom političkih promjena 1989. godine. Detaljni dosijei postoje za oko 9.000 osoba, a njihovo objavljivanje planirano je za februar naredne godine, nakon uklanjanja osjetljivih ličnih podataka i informacija o žrtvama.

Otvaranje arhiva moglo bi da pokrene brojne rasprave o odgovornosti pojedinaca, ali i o okolnostima pod kojima su pristajali na saradnju sa komunističkim vlastima. Mikloš Kiš, preživjeli zatočenik mađarskog logora za prinudni rad i predsjednik udruženja žrtava, smatra da je Mađarska trebalo mnogo ranije da otvori dokumentaciju, po ugledu na Njemačku.

On je upozorio da će objavljivanje dosijea donijeti bolna saznanja brojnim porodicama i otkriti koliko je mreža saradnika tadašnjih službi bezbjednosti bila rasprostranjena. Slične procese već su sprovele druge zemlje bivšeg Istočnog bloka. Njemačka je otvorila arhive istočnonjemačkog Štazija 1992. godine, Češka 2003, a Letonija 2018. godine. Objavljivanje mađarskih dosijea prvobitno je bilo planirano za godišnjicu ustanka iz 1956. godine, ali je pomjereno za 4. novembar.