„Napulj je mrtav“: Kako pretjerani turizam prazni italijanske gradove

Ulica Via dei Tribunali jedna je od najprometnijih arterija Napulja, prepuna restorana i prodavnica. U jednoj od njenih sporednih kaldrma nalazi se bronzana statua Pulčinelle, šaljivdžije koji je dugo bio simbol grada. U sezoni, red onih koji trljaju njegov nos zna da se protegne i do pola kilometra, dok turisti jure za starim napuljskim ritualom za sreću.

Ali, lokalci znaju da je ta „tradicija“ izmišljena.

Statua je postavljena tek 2010-ih, a Napolitanci su je uglavnom ignorisali. Tek posljednjih godina influenseri su je otkrili, izmislili folklornu priču, i odjednom nijedan turista nije smatrao put u Napulj potpunim bez tog rituala. Rezultat je paradoksalna „lokalna“ tradicija bez lokalaca - dobar primjer onoga što pretjerani turizam radi italijanskim gradovima.

- Istorijsko jezgro Napulja je mrtvo - kaže sociolog i aktivista Frančesko Kalićija, koji živi i radi u radničkoj četvrti Sanita.

- Te ulice više nijesu kvartovi. Nema Napolitanaca, nema pravog života. To su postali zabavni parkovi, tržni centri na otvorenom – kaže on.

Pijući kafu u Via Foria, tik izvan turističke zone, opazio je polugolog muškarca kako vuče kofer sredinom ulice. Problem je, kaže Kalićija gledajući prolaznika, što se ovakvom vrstom turizma ne upravlja niti se kontroliše.

Slične muke imaju i drugi italijanski gradovi. Ali Napulj je, sa svojom isprepletanom istorijom i glasnim stanovnicima, posebno upečatljiv slučaj.

Aktivisti, radnici, stručnjaci i lokalni političari tvrde da pretjerani turizam iznutra izjeda tkivo grada - i dok se često predstavlja kao izvor novca i poslova, u stvarnosti, kažu, uglavnom obogaćuje bogate.

Kriza stanovanja

Jedan od glavnih načina na koji turizam preobražava Napulj jeste kroz uticaj na stanovanje.

- Kratkoročni najam je eksplodirao u Napulju, baš kao i u drugim italijanskim gradovima - kaže Kjara Kapreti, odbornica i članica udruženja Resta Abitante, koje brani pravo na stan. Dok je tražila slobodan sto na turistima zakrčenom Trgu San Domeniko, objašnjava da u nekim radničkim kvartovima ima po jedan B&B na svaka tri stana.

(B&B je skraćenica od „bed and breakfast“ – u prijevodu „krevet i doručak“. To su mali smještajni objekti, najčešće stanovi ili kuće, u kojima vlasnici izdaju sobe turistima, uz obavezno poslužen doručak. U Crnoj Gori se obično kaže „privatni smještaj“ ili „apartman na dan“, a u žargonu često ostaje engleska oznaka B&B jer se tako reklamira na sajtovima poput Airbnba ili Booking.com-a)

- Da se ovo dešava u bogatijim četvrtima, možda bi lokalci mogli da izdrže rast kirija i cijena - kaže urbanista Ivan Avela.

- Ali u siromašnijim kvartovima, udar je mnogo teži. Kvart ostaje siromašan — ali je sada i turistički – kaže on i dodaje da je rezultat toga istiskivanje lokalnih stanovnika.

- Primjetno je porastalo iseljavanje i prinudne deložacije - kaže i Kapreti.

Humanitarni radnik Đuzepe Điljo, koji povremeno vodi i turističke ture u Napulju, jedan je od mnogih koje je potisnuo B&B bum. Njegov stanodavac ga je 2023. izbacio da bi uz državne podsticaje pretvorio stan u turistički apartman.

- Izgubio sam sve, završio sam kod prijatelja sa mačkom pod rukom, dok nijesam našao drugi smještaj. Jedno vrijeme sam bukvalno bio na ulici - prisjeća se Điljo koji kaže da ga je najviše šokiralo to što se cijela zgrada u par mjeseci pretvorila u apartmane.

Taj proces istiskivanja — „po jedan stan, sprat po sprat“ — odvija se širom grada. Stariji Napolitanci se žale da se više ne mogu ni probiti do vlastitih kuća od turističkih gužvi. A urbanisti upozoravaju da gradski planovi idu u smjeru „premještanja“ stanovništva na istočni, zapušteni dio Napulja — kako bi se istorijsko jezgro ustupilo turistima.

Iako se tvrdi da Airbnb koristi malim stanodavcima, Avela napominje da su dvije trećine domaćina vlasnici više nekretnina, a pet najvećih drži oko 500 oglasa. Najveći igrači nijesu lokalci, već firme ili imućni ljudi iz Rima i Milana.

- Novac ne ostaje u Napulju. Grad se koristi kao razglednica, dok profit ide ka sjeveru ili inostranstvu - kaže Kalićija.

Grad bez autentičnosti

Turisti dolaze u Napulj zbog „autentičnosti“ - uličnog života, murala, hrane i topline ljudi. Ali kad lokalci budu istjerani, ta autentičnost nestaje. Istorijsko jezgro sve više liči na „pržionicu na otvorenom“, krcatu štandovima sa istom hranom.

- Na Via Toledo, 2015. godine, na 46 metara postojala je samo jedna prodavnica hrane. Do 2023. ih je bilo pet — na svakih devet metara po jedna - kaže Avela.

Stare institucije poput knjižare Pironti na Trgu Dante zamijenjene su tavernama. Čak su i gradski propisi o novim lokalima zaobiđeni „kreativnošću“ - pa svaka nova konoba sebe naziva „knjigo-osterija“.

Smeće od brze hrane zatrpava ulice, a miris ulja guši kvartove. Beskućnici su potisnuti iz centra, javni toaleti gotovo nestali, a klupe uklonjene da „ne smetaju turistima“.

- Problem se ne rješava, već gura dalje - kaže profesor arhitekture Adolfo Barata sa Univerziteta Roma Tre.

Čak se i religija mijenja. Crkve koje su nekad bile zajednička mjesta okupljanja sada su samo turističke atrakcije.

- Ako mladi žive sve dalje od centra, crkve gube zajednicu vjernika i pretvaraju se u institucije socijalne pomoći - objašnjava Domeniko Biloti, profesor kanonskog prava na Univerzitetu Magna Grecija u Katancaru.

Kultura je takođe sve više krojena za turiste: ono što je nekad bilo besplatno, sada se plaća.

Nema plana B

Paradoks turizma je, kažu aktivisti, u tome što često uništava upravo ono što privlači posjetioce. A kad turisti jednom počnu da izostaju, sve se urušava.

- Jedna žena i njen sin iz mog kvarta uspjeli su da otvore nekoliko B&B-ova i kafić. Brzo su se izvukli iz siromaštva. Ali, čim su turisti počeli da opadaju, morala je da zatvori sve i zaposlila se kao konobarica. Problem je što nema plana B. Ako turizam presuši — ostajemo praznih ruku - kaže Kalićija.