"Svakodnevni život žena na sjeveru prolazi u tišini - bez pravne, ekonomske i institucionalne podrške"

Čilović: Evidentna suštinska nebriga države za stanje ženskih prava na sjeveru

Rebeka Čilović (Foto: MINA)
Rebeka Čilović (Foto: MINA)

Žene na sjeveru Crne Gore i dalje se suočavaju sa sistemskom nejednakošću, društvenim predrasudama i nedostatkom institucionalne podrške, ocijenila je aktivistkinja iz organizacije Poligon za žensku izuzetnost – Sofija, Rebeka Čilović.

Ona je, u intervjuu agenciji MINA, kazala da jedino savjetovalište za žene žrtve nasilja koje je ta organizacija sa sjedištem u Beranama imala, ali i jedno od malobrojnih takvih ustanova na sjeveru, već više od šest mjeseci ne funkcioniše zbog nedostatka finansijskih sredstava.

Kako je istakla Čilović, dok se država i institucije bave velikim temama, svakodnevni život žena na sjeveru prolazi u tišini - bez pravne, ekonomske i institucionalne podrške.

Na pitanje o napretku u ostvarivanju ženskih ljudskih prava na sjeveru u posljednjih godinu, Čilović je istakla da se nikada nije više govorilo o razvoju sjevera, ali da u isto vrijeme nikada više nijesu isplivali na površinu fenomeni koje novac ne može da reguliše.

- Gotovo mi je nezamislivo da i danas govorimo o narativu u kojem se žene glorifikuju samo kada su “mučenice” - kazala je Čilović.

Ona je kazala da komentari pohvale i oduševljenja postoje u slučajevima kada se govori o mladoj ženi sa sela koja, bez veće podrške, uzgaja stoku i proizvodi hranu za širu prodaju.

- I svi bi rekli — pa šta je tu loše i čudno? Ništa, osim činjenice da niko neće pružiti podršku da se taj fizički težak posao olakša - navela je Čilović.

Prema njenim riječima, umjesto toga, potrebno je pružiti uvid u mehanizme koji znače da žena ne mora sve ručno da obrađuje, već da može i pametnije.

- Upravo u toj ženskoj intelektualnoj snazi leži sva naša tragedija. Društvo je željno hrapavih ruku, naboranog lica i divi se ženama koje po snijegu i ledu kopaju krompire. Izgleda da što više žena „potegne“, to više vrijedi - kazala je Čilović.

Sa druge strane, kako je naglasila, ne valja kada žena misli, sazna, ili kada prijavi fizičko ili psihičko nasilje.

- Još nijesam čula da postoji konsenzus u zajednicama oko nasilja koje žene trpe, ali sam se naslušala pitanja i komentara u dobro poznatom maniru: “Šta li mu je uradila? Mora da mu je nešto uradila. Loše mu je radila - kazala je Čilović.

Ona je poručila da je upravo rad tiho, ali sigurno, postao ženina druga realnost.

- Kada pogledam markete — ne vidim muškarce. Kada vidim da se nose paketi — vidim ženske ruke. Ali pravdu ne vidim - navela je Čilović dodajući da je pravda definitivno ostala u muškim rukama.

Ona je kazala da ekonomsko i verbalno nasilje “cvjeta”, ali da ga više niko ne smatra bitnim.

Govoreći o odnosu države prema ženama na sjeveru, Čilović je upozorila da je, uprkos deklarativnim politikama o razvoju, država zanemarila stvarne potrebe žena na sjeveru Crne Gore, navodeći da su one i dalje zatvorene u privatni prostor, u značajnoj mjeri lišene mogućnosti javnog života i ekonomskog osnaživanja.

- Država se bavi velikim temama, a naizgled male sudbine u Crnoj Gori pokazatelj su suštinske nebrige za stanje u kojem se žene na sjeveru nalaze - navela je Čilović.

Ona je naglasila da je i u relevantnim državnim ustanovama jasno da ženama na sjeveru nije dato isto pravo, a ni znanje da ta prava koriste.

Organizacije sa sjevera potcijenjene i marginalizovane

Čilović je, na pitanje o uključenosti predstavnica ženskih organizacija u donošenje javnih politika i relevantne zakonske regulative, ocijenila da su organizacije sa sjevera potcijenjene i marginalizovane.

- Stiče se utisak da ženske organizacije sa sjevera stalno treba da “porastu”. Nikako da postanemo dovoljno kredibilne, dovoljno pametne - navela je Čilović.

Ona je kazala da, uprkos povremenom zamoru ili ljutnji, nikako ne odustaju.

- Nikada se niko iz raznih ministarstava nije našao da nas pozove. Ali ponavljam, to je zato što smo “mali” i nijesmo dostojni da nas oni, čiji je to posao, prime - navela je Čilović.

Prema njenim riječima, u nadležnim ministarstvim ih lako odbijaju na pozivima koje raspisuju, ali ignorišu i njihove dopise.

Čilović je kazala da organizacija Sofija, uprkos tome, radi velike stvari.

- I da nijesmo članovi radnih grupa - mada je naša sudbina vezana za teren - šta će ženi iz Petnjice, Andrijevice ili Berana bolja zakonska regulativa, kada benefite tih pustih slova nije ni prije osjetila - upitala je Čilović.

Kako je istakla, to lijepo zvuči, ali u praksi ne djeluje.

Upitana da li država radi dovoljno da osnaži žene na sjeveru i da li misli da ima političke volje za to, Čilović je kazala da se vide samo kozmetički pomaci, ali da vjeruje da će sa većim pritiskom doći i veće promjene.

- Osim nekih kozmetičkih pomaka, ne vidim suštinsku volju da nas sve zajedno zaboli ono što žene trpe vijekovima, a da budemo iskrene - danas su mnoga mjesta bolna - rekla je Čilović.

Ona smatra da, više nego na volju sa najvišeg nivoa, računa na pritisak koji, kako je navela, prije ili kasnije mora doći kao posljedica svega što se “gura pod tepih”.

- Koliko je još žrtava potrebno da se dođe do pomaka — to nije pitanje, već briga - navela je Čilović i naglasila da će nastaviti da brinu i budu posvećene borbi za bolji položaj žena.

Savjetovalište u Beranama prestalo da radi zbog nedovoljno novca

U Beranama je u februaru 2023. godine otvoreno savjetovalište za žene žrtve nasilja, čije usluge su, prema riječima Čilović, koristile žene iz Berana, Petnjice i Andrijevice, ali i drugih susjednih opština.

To savjetovalište, kako je kazala, već pola godine nema svoj prostor i ne funkcioniše.

- Već više od šest mjeseci ne funkcioniše jedino savjetovalište za žene žrtve nasilja koje je "Sofija" imala. Zbog nedostatka finansijskih sredstava njegov rad je obustavljen - saopštila je Čilović.

Ona je naglasila da je, uprkos tome, "Sofija" nastavila da radi, dodajući da toj organizaciji žene vjeruju.

- To je kapital stvoren uz jako malo resursa - navela je Čilović, dodajući da i sada, na dobrovoljnoj osnovi, daju sve od sebe da pomognu svim ženama koje im se obrate.

- Uz ogromnu podršku Centra za ženska prava i LGBT Foruma Progres, tamo gdje nijesmo mogle same, one su preuzimale dalji razvoj pojedinačnih slučajeva - kazala je Čilović.

Ona je naglasila da je veoma važno da u Beranama nastavi da postoji savjetovalište, kao i da ono pripada organizaciji kao što je "Sofija".

- Jer, na sjeveru, doći u neku kancelariju i reći da si žrtva — gotovo je nezamislivo. A ipak, vjerujte, to se dešava gotovo svakodnevno - kazala je Čilović.

Ona je naglasila da jeste važno pomoći "Sofiji", ali da aktivistkinje, čak i da te pomoći ne bude sa državnog nivoa, neće biti same i neće odustati.

Na pitanje o saradnji sa policijom i predstavnicima pravosudnih organa u slučajevima rodno zasnovanog nasilja, Čilović je ukazala na značaj podrške koju su pružale ženama u tim situacijama.

- Nije lako čekati po hladnim hodnicima raznih institucija satima. To je već prvi signal koji ti govori: “Šta ćeš ovdje?”. Iznošenje intime, bola i jada pred nepoznatim ljudima, koji vrlo često imaju suzdržan pogled ili profesionalnu deformaciju da u svakom vide krivca, a nikada istinsku žrtvu — teško je i ponižavajuće - navela je Čilović.

Ona je rekla da, ako policajac, socijalna radnica ili medicinska sestra misle: “Žena sama tražila batine”, problem više nije samo te žene, već i društva koje je dopustilo da takvi ljudi rade takav posao.