Crnogorska bruka: trojica nasilnika protiv jedne žene
Sinoćnji napad trojice beskrupuloznika na novinarku Raičković je i slika današnje Crne Gore, odnosa države prema nasilju nad ženama
Trojica muškaraca nasrnula su sinoć na jednu ženu, novinarku. Prvo salvama najtežih najpogrdnijih, mizoginih uvreda, kada želite da omalovažite, ne samo novinarku, nego – ženu. Onda je krenula i fizička sila, kako nasilnici samo i umiju - udaranje, povlačenje za kosu, demoliranje automobila...
I sve to pred brojnim svjedocima, koji su nijemo posmatrali kako trojica muškaraca nasrću na jednu ženu... Koja je, eto, bila ,,kriva“ što je te večeri išla da kupi sinu hamburger za večeru. I što je novinarka koja odbija da postupa po nalozima silnika. Uz to bila je “toliko drska” da - ne spušti pogled pred nasilnicima.
Stvarno, koja je to krivica koleginice, novinarke Ane Raičković, urednice Crne hronike u dnevnom listu Pobjeda i stalne saradnice Televizije E?
Zašto bestidno nasilje, zbog čega toliki izliv mizoginih uvreda, zašto pokušaj ponižavanja žene i novinarke? Kakav je grijeh počinila da bi bahati biznismen Bećirović i njegova pretorijanska garda mislili da imaju svo pravo ovog svijeta da je javno kinje, ponižavaju, psuju, udaraju, vuku za kosu, demoliraju joj automobil?
I to posred jednog lokala, pred gomilom svjedoka. Otkuda tolika demonstracija moći i osjećaj da će proći nekažnjeno? Bećirović se ponašao poput kabadahije koji misli da mu je sve dozvoljeno i da će mu sve biti oprošteno. I da novinarke i novinari moraju da služe - njemu i njemu sličnim. Ili, ako neće da se povinuju naredbama, onda neka zauvjek ćute ili će biti ućutkani?!
Jer, eto, njemu može biti; jer, eto, njemu i njegovima može biti - da sude i presuđuju jednoj ženi. Monstruozna je ta namjera biznismena koji je čak i suvlasnik jednog medija. Užasan je taj bahati, siledžijski odnos, otvoreno nasilje prema jednoj ženi.
Ove današnje brojne reakcije, vrha države, ali i čelnika međunarodne zajednice u Crnoj Gori, oštre osude nasilja nad novinarkom Pobjede treba pozdraviti, dočekati raširenih ruku. One bude nadu da će ovog puta odgovorni – odgovarati.
Ali, ovdje nije samo riječ o sramotnom ponašanju jednog biznismena, njegovim tjelohraniteljima i jednoj novinarki. Mučna je za crnogorsko društvo ta otvoreno iskazana namjera da se ućutka - ne samo javna riječ - nego svaka riječ. Baš svaka riječ koja biznis moćnicima ili silnicima politike, Bećiroviću i sličnim bećirovićima, nije po volji, koja ne odgovara njihovim interesima, partijama ili ličnim sujetama.
To je izvrnuti, nemoralni, pervetirani životni princip u kojem pojedinci i organizovane grupe misle da je junaštvo kada u grupi nasrneš na jednoga, da je čojstvo kada kinjiš one koji su u tom trenutku bez odbrane, da je muški nasrnuti na ženu.
Sinoćnji napad trojice beskrupuloznika na novinarku Raičković je i slika današnje Crne Gore, odnosa države prema nasilju nad ženama. Prije svega odnosa prema onim bezimenim crnogorskim ženama, koje svakodnevno trpe kinjenje i fizičko nasilje, u porodici, na ulici, ponekad čak i na poslu od bahatih šefova.
Dobro je što su mnogi iz države i mnogi iz društva i medijske zajednice unisono osudili sinoćni siledžijski pir. Ali, jednodnevne ili jednokratne reakcije neće biti ljuti lijek za ljutu ranu.
Dug put Crna Gora mora preći da bi se vratila onim principima čojstva i junaštva koji su zatureni i negdje duboko zakopani.