Doktor Zvrko upozorava: Liste čekanja rastu, kadar odlazi, građani plaćaju, potrebne hitne promjene

U trenutku kada se povjerenje građana u zdravstveni sistem lomi između dugih lista čekanja, rastućih troškova i sve vidljivijeg jačanja privatnog sektora, pitanje o sudbini javnog zdravstva postaje pitanje društvene stabilnosti. Da li je sistem pred kolapsom ili pred ozbiljnom reformom – to je dilema koja prevazilazi dnevnu politiku i zadire u samu suštinu socijalne države. Upravo u tom kontekstu, dr Elvir Zvrko, poslanik Demokratska partija socijalista, u razgovoru za Portal ETV, daje preciznu dijagnozu stanja: sistem nije nepovratno srušen, ali jeste na kritičnoj tački koja zahtijeva jasne odluke i strukturne promjene.

Dr Zvrko, u razgovoru za Portal ETV, odgovarajući na pitanje da li se nepovratno ruši sistem javnog zdravstva, poručuje da takvo pitanje razumije i da ono proizlazi iz realnog iskustva građana.

U tom kontekstu navodi:

- Kada građanin mjesecima čeka pregled, kada mora da kupi lijek koji očekuje da dobije na recept, kada vidi da se sve češće otvaraju privatne klinike – prirodno je da stekne utisak da se sistem urušava.

Zvrko potom jasno razdvaja percepciju od stvarnog stanja sistema i upozorava:

- Ne smijemo ni pomisliti da se sistem javnog zdravstva urušava nepovratno.

Prema Zvrkovim riječima, sistem jeste ozbiljno opterećen i zahtijeva strukturnu reformu, ali se ne može govoriti o njegovom nepovratnom kolapsu. On naglašava da građani danas najviše osjećaju produžene liste čekanja, otežan pristup specijalistima i potrebu da dio dijagnostike i terapije plate iz sopstvenog džepa.

Zvrko objašnjava da su uzroci višeslojni – hronični manjak kadra u pojedinim specijalnostima, odlazak mladih ljekara u inostranstvo, neravnomjerna regionalna raspoređenost zdravstvenih radnika, porast broja hroničnih i onkoloških pacijenata, kao i administrativno opterećenje koje smanjuje efektivno vrijeme rada sa pacijentima.

Njegova ocjena stanja je precizna:

- Ovo nijesu simptomi kolapsa, već posljedica neadekvatnog planiranja i loše organizacije.

Liste čekanja i trošak iz džepa građana

Zvrko navodi da crnogorski zdravstveni sistem formalno vodi liste čekanja za neurgentne usluge iz sekundarne i tercijarne zaštite, ali da pacijenti u praksi na specijalističke preglede često čekaju i po nekoliko mjeseci – posebno u deficitarnim granama poput reumatologije, endokrinologije, kardiologije i pulmologije. Kako ističe, takvo čekanje mnoge primorava da pomoć potraže u privatnom sektoru, čime se direktno povećavaju troškovi iz sopstvenog džepa.

Pozivajući se na podatke Svjetska zdravstvena organizacija, Zvrko ukazuje da je oko 9% domaćinstava u Crnoj Gori izloženo tzv. katastrofalnim zdravstvenim troškovima – izdacima koji ugrožavaju osnovne životne potrebe. Takođe, prema podacima Eurostat i SZO, oko 36,5% ukupnih zdravstvenih troškova u Crnoj Gori finansiraju sami građani, dok je prosjek Evropske unije oko 14%. Zvrko naglašava da je to ključni podatak, jer pokazuje da je finansijski teret zdravstva kod nas više nego dvostruko veći nego u EU i da najviše pogađa građane sa najnižim primanjima.

Ljekovi – test socijalne pravednosti sistema

Govoreći o nabavci ljekova, Zvrko posebno apostrofira socijalnu dimenziju problema:

- Ako pacijent sa minimalnim primanjima mora da kupuje terapiju koju bi trebalo da dobije kroz sistem, onda govorimo o ozbiljnom socijalnom problemu.

Prema Zvrkovim riječima, javno zdravstvo mora garantovati stabilnu listu esencijalnih ljekova, redovno snabdijevanje, jasne kriterijume refundacije i zaštitu najugroženijih kategorija. U suprotnom, sistem ne ispunjava svoju funkciju.

- Javno zdravstvo ne smije biti privilegija, već zagarantovano pravo.

Odliv kadra i simbolična povećanja zarada

Zvrko ukazuje da Crna Gora ima izražen problem zadržavanja kadra u javnom zdravstvu, posebno specijalista i medicinskih sestara. Iako ne postoje precizni godišnji registri odlazaka, prema njegovim riječima jasno je da zdravstveni radnici odlaze u privatni sektor ili u zemlje EU, gdje su uslovi rada i primanja znatno bolji.

U tom kontekstu, osvrće se na nedavno povećanje plata medicinskim sestrama od 30–40 eura mjesečno i ocjenjuje da se ono formalno može predstaviti kao pozitivan pomak, ali suštinski nije dovoljno da promijeni trend. Zvrko precizira da, ukoliko je prosječna neto plata medicinske sestre 750–900 eura, povećanje od 30–40 eura predstavlja rast od 3–5%, što je na nivou jednog računa za struju, dok je uz inflaciju realni efekat dodatno umanjen.

Prema njegovim riječima, problem nije samo u visini plate, već i u preopterećenosti, velikom broju pacijenata po sestri, noćnim smjenama i dežurstvima, administrativnom pritisku i ograničenim mogućnostima profesionalnog razvoja. Zvrko upozorava da bez unapređenja radnih uslova minimalno povećanje zarade ostaje simbolična mjera, te da će se, ukoliko se takva kadrovska politika nastavi, odlazak sestara produžiti, pritisak na preostali kadar rasti, kvalitet njege trpjeti, a liste čekanja indirektno produžavati.

Privatni sektor – dopuna, ne zamjena

Govoreći o rastu privatnog sektora, Zvrko ističe da je to globalni trend i da u većini evropskih zemalja javni i privatni sektor koegzistiraju. Problem, prema njegovim riječima, nastaje kada javni sistem postane spor i nedostupan, a privatni jedini efikasan način za brzu uslugu, jer tada kvalitet i brzina postaju dostupni samo onima koji mogu da plate, što dovodi do nejednakosti.

Zvrko naglašava da rješenje nije zabrana privatnog sektora, već jasna regulacija paralelnog rada, ugovaranje određenih usluga sa privatnim ustanovama preko Fonda zdravstva, transparentna kontrola kvaliteta rada i očuvanje dominantne uloge javnog sistema. Privatni sektor, kako ističe, treba da bude dopuna, a ne zamjena javnog.

Kuda nas vodi sadašnji trend?

- Prvi je prihvatanje ovakvog stanja i pasivnost, a što vodi daljem rastu listi čekanja, povećanju troškova iz džepa građana, produbljivanje nejednakosti i nastavak odliva kadra - każe on.

Drugi pravac je, kako podvlači, ozbiljna reforma, digitalizacija i centralizovano upravljanje listama čekanja, aktivno kadrovsko planiranje, stimulacija deficitarnog kadra, racionalizacija upućivanja, ugovaranje dodatnih kapaciteta i fiskalna stabilizacija Fonda zdravstva.

- Preduslov za ovaj drugi scenario je politička volja i sistemski pristup, a ne parcijalne mjere - napominje dr Zvrko.

Da li su građani ugroženi?

Zvrko zaključuje da građani nijesu napušteni, ali da jesu zabrinuti – i to s razlogom:

- Građani nijesu napušteni, ali jesu zabrinuti – i s razlogom.

Na kraju, definiše trenutak u kojem se sistem nalazi:

- Ne govorimo o nepovratnom rušenju sistema, već o kritičnoj tački.

Prema Zvrkovim riječima, ovo je trenutak odluke – da li će javno zdravstvo biti osnaženo sistemskim reformama ili prepušteno stihiji tržišta. Javno zdravstvo, kako poručuje, mora ostati garant kvalitetne i jednako dostupne zdravstvene zaštite.