HRA: Presuda liderima OVK važan korak, brojni zločini na Kosovu i dalje bez epiloga

Presuda liderima OVK važan je korak, ali ne smije biti kraj napora ka utvrđivanju istine i odgovornosti - poručili su iz Akcije za ljudska prava (HRA), ukazujući da brojni slučajevi otmica, nestanaka, ubistava i drugih teških kršenja ljudskih prava počinjenih tokom oružanih sukoba na Kosovu i neposredno nakon njih i dalje nijesu dobili epilog.

Iz HRA navode da Crna Gora zvanično traga za 38 svojih državljana nestalih na Kosovu u tom periodu, ali da ta lista nije konačna.

- Od nadležnih državnih organa očekuemo da provjere sve dostupne podatke o nestalima na Kosovu, obezbijede njihovo evidentiranje u odgovarajućim bazama i preduzmu dodatne korake kako bi se utvrdila njihova sudbina, pronašli posmrtni ostaci i utvrdila pojedinačna krivična odgovornost tamo gdje za to postoje osnovi - poručuju iz HRA.

Specijalizovana vijeća Kosova u Hagu, podsjećaju, izrekla su prvostepenu presudu liderima Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) Hašimu Tačiju, Kadriju Veseljiju, Redžepu Seljimiju i Jakupu Krasnićiju, zaključivši da, djelujući u okviru udruženog zločinačkog poduhvata (UZP), snose krivičnu odgovornost za ratne zločine proizvoljnog lišenja slobode 385 osoba, okrutnog postupanja prema 49 osoba, mučenja 303 osobe i ubistva 96 osoba.

- Tači i Krasnići osuđeni su na po 25 godina zatvora, Veselji na 18, a Seljimi na 13 godina. Sud je utvrdio da su sva četvorica, zajedno sa drugim pripadnicima rukovodstva OVK, učestvovala u UZP-u čiji je zajednički kažnjivi cilj bio usmjeren i na identifikovanje, hapšenje, zatvaranje, zlostavljanje i, prema potrebi, ubijanje osoba označenih kao protivnici - dodaju iz HRA.

Među njima su bili kosovski Albanci povezani sa drugim političkim ili vojnim strukturama, osobe označene kao saradnici vlasti SRJ, odnosno Srbije, kao i pripadnici manjinskih zajednica, uključujući Srbe i Rome.

- Prema presudi, nije riječ o nizu nepovezanih lokalnih incidenata, već su uspostavljani objekti za zatočenje, dok su vojna policija i obavještajne strukture korišćene za identifikovanje, hapšenje i zatvaranje ljudi. Za Hašima Tačija utvrđena je komandna odgovornost u smislu nesprečavanja i nekažnjavanja krivičnih djela pripadnika OVK, iako je sa njima bio upoznat, ali je osuđen i za neposredno učešće u pojedinim krivičnim djelima - navcdi se u saopštenju.

Optuženi su, dodaju, oslobođeni optužbi za zločine protiv čovječnosti.

- Vijeće je utvrdilo da su djela nasilja i zlostavljanja bila rasprostranjena i sistematska, ali i da Tužilaštvo nije uspjelo da dokaže van razumne sumnje ključni element zločina protiv čovječnosti – da je napad bio usmjeren protiv civilnog stanovništva kao takvog - kazali su iz HRA.

Prema nalazu Vijeća, kako ističu, žrtve su uglavnom birane na osnovu individualnih okolnosti, prije svega zato što su smatrane protivnicima političkih ili vojnih ciljeva OVK, a ne zato što su bile dio civilnog stanovništva koje je kao cjelina ili grupa bilo meta napada.

- Vijeće je utvrdilo i da je nemeđunarodni oružani sukob između OVK i SRJ, odnosno srpskih snaga, trajao do oko 20. juna 1999. godine. Zbog toga događaji nakon tog datuma nijesu kvalifikovani kao ratni zločini u ovom predmetu - dodaje se u saopštenju.

Međutim, iz HRA ukazuju da otmice i nestanci nijesu prestali završetkom oružanog sukoba 20. juna 1999. godine. Više od 25 godina kasnije i dalje se traga za približno 1.600 osoba, među kojima je više od 400 nestalo između juna 1999. i decembra 2000. godine.

U tom kontekstu iz HRA ističu tri neriješena slučaja prinudnih nestanaka na Kosovu.

Tomislav Adžić, iz Crne Gore, zamjenik direktora „Jugobanke“ u Prištini, otet je zajedno sa svojim kolegom iz Prištine Jetonom Ljiljom, referentom u istoj banci. Njih su pripadnici OVK u julu 1999. godine zajedno odveli u svoju komandu, smještenu u zgradi Auto-moto saveza u Prištini, nakon čega im se gubi svaki trag.

- Porodica Adžić pokušala je da ovaj slučaj uključi u postupak protiv Tačija i ostalih lidera OVK, ali zahtjev za priznavanje statusa žrtve nije prihvaćen jer događaj nije bio obuhvaćen vremenskim, geografskim i materijalnim okvirom optužnice - ističu iz Akcije za ljudska prava.

Iz HRA navode da je slučaj prijavljen nadležnom tužilaštvu na Kosovu, koje i dalje ima obavezu da utvrdi ko za taj zločin snosi odgovornost.

- Drugi slučaj odnosi se na taksistu Halita Nurkovića iz Rožaja, koji je nestao na Kosovu 24. jula 1999. godine, kada je odvezao mušteriju iz Rožaja do Gornjeg Petrića, na području Peći, nakon čega mu se gubi svaki trag - podsjećaju oni.

Njegov slučaj, kako ističu iz HRA, ukazuje na potrebu da se zvanični podaci Crne Gore o nestalim licima dodatno provjere i usklade sa regionalnim bazama i podacima porodica.

- Komisija za nestala lica Vlade Crne Gore na teritoriji Kosova potražuje ukupno 38 osoba, ali se Nurković ne nalazi na toj listi, iako su o njegovom nestanku godinama izvještavali crnogorski mediji, a njegovih šest kćerki u Rožajama svake godine organizuju memorijal „Tragom nestalih – sjećanje na Halita Nurkovića“, uključujući i memorijalni pohod na Hajlu - napominju u saopštenju.

Iz HRA očekuju od Komisije za nestala lica Vlade Crne Gore, Ministarstva pravde i nadležnih državnih tužilaštava da, u saradnji sa institucijama Kosova i Srbije, međunarodnim organizacijama i drugim nadležnim organima, provjere sve raspoložive podatke o ovim i drugim mogućim slučajevima.

Kako navode, potrebno je uporediti ih sa postojećim evidencijama i preduzeti konkretne mjere za njihovo dalje rasvjetljavanje, uključujući pokretanje odgovarajućih postupaka.