Iković: Lokalna postrojenja nemaju zaštitne bazene i sisteme za filtraciju

Najnovije analize otpadnih voda koje se ulivaju u rijeku Zetu pokazale su drastično prekoračenje dozvoljenih parametara zagađenja. Dok građani i aktivisti upozoravaju na neprijatan miris i gušenje ribljeg fonda usljed nedostatka kiseonika, iz Centra za ekotoksikološka ispitivanja poručuju da sporni uzorak ne oslikava stanje čitave rijeke, naglašavajući metodološka ograničenja pri uzorkovanju.

Voda u kojoj kiseonika gotovo da nema, ali su prisutne kiseline, fekalije i krv, direktno se iz klanica i farmi uliva u rijeku Zetu, kaže biolog Vuk Iković i dodaje kako su najnovija mjerenja potvrdila ono na šta mještani godinama upozoravaju – da je nivo zagađenja znatno iznad svih dozvoljenih granica, što direktno dovodi do pomora ribe i uništenja ekosistema, prenosi RTV Podgorica.

- Analiza je pokazala da je samo hemijska potrošnja kiseonika preko 80 puta veća od normalne, odnosno da je voda 80 puta prljavija od one koja je dozvoljena da uđe u rijeku. To znači da kada takva prljava voda uđe, pojede se, odnosno potroši se za par časova kiseonik u rijeci i riba ili pobjegne, ili koja ne uspije da pobjegne, onda ugine. Ne zbog trovanja hemijom, nego zbog gušenja, zbog niske koncentracije ili nedostatka kiseonika. Znači ovo se dešava uvijek kada se ispuštaju te otpadne vode -  kazao je Iković.

Problem nastaje, dodaje Iković, jer lokalna postrojenja nemaju zaštitne bazene i sisteme za filtraciju, pa spornu vodu ne prečišćavaju, niti ona završava na za to predviđena mjesta, već je najlakšim putem sprovode direktno u rijeku.

- Situacija je i dalje alarmantna, zato što nemamo drugu i nemamo treću barijeru za te otpadne vode. Nego vode nakon prečišćavanja koja se nekad vrši, a češće se ne vrši, idu direktno u cijev, zajedno sa krvlju, zajedno sa fekalijama i kiselinama, idu direktno u Zetu. Ta voda ne smije da ide u tu cijev, odnosno ne smije da ide u rijeku. Dok se to ne uradi, moramo da imamo crpljenje tih rezervoara otpadne vode i da se ona vozi, odvozi na mjesto gdje se može tretirati u skladu sa standardima koji su ozvaničeni kroz različite pravilnike - ističe Iković.

Laboratorijska analiza uzorka potvrdila je povišene vrijednosti opasnih materija i nutrijenata. Ipak, iz Centra za ekotoksikološka ispitivanja naglašavaju da taj nalaz ne oslikava stanje čitavog toka Zete.

- S obzirom na to da uzorkovanje nije izvršio CETI, kao i da nisu raspoloživi pouzdani podaci o mjestu, vremenu i načinu uzimanja uzorka, nije moguće potvrditi da predmetni uzorak reprezentativno predstavlja kvalitet vode rijeke Zete na određenoj lokaciji i u određenom vremenskom periodu - kazali su iz Centra za ekotoksikološka ispitivanja.

Za građane i ekološke aktiviste, međutim, takvo ograđivanje ne mijenja suštinu, a to je da se otrovne vode u kontinuitetu ulivaju u rijeku.

- To je uzorak vode koja ulazi par metara prije Zete u vodu i uništava sav biljni i životinjski svijet i smeta ljudima da se bave lokalnom ekonomijom, turizmom, poljoprivredom i agroturizmom. Dok neko tamo sabira milione i izvozi te milione, i ostavlja rupe, ostavlja nama prljavu rijeku Zetu, zbog koje ne mogu brojna lokalna domaćinstva da povećaju broj radnih mjesta - navodi biolog.

Glavni problem je, tvrdi Iković, što državna inspekcija izbjegava noćna uzorkovanja na terenu. Mještani poručuju da su spremni sami da finansiraju rad laboratorija, samo da bi se stalo na kraj institucionalnom žmurenju.

- Ako građani mogu 100 puta da vrše uzorkovanje, valjda može i država da uradi jedanput u 30 dana, kad ih pozovemo i kažemo im. Prošlo je 12 sati, 24:00, krenula je otpadna voda, molimo vas, dođite, vršite uzorkovanje, a ne da dođete i da vršite fotografisanje, to možemo i mi. Mi nismo laboratorija, ali država ima svoju laboratoriju - rekao je Iković.

Poručuje da zakonske mehanizme imaju i opština Danilovgrad – da zagađivačima, poput klanica i farmi svinja, jednostavno isključi struju i vodu dok ne usklade poslovanje sa ekološkim standardima.