Jesu li iz Pobjede smijenili Draška zbog čitanosti? Spavate li mirno, g. Statise?

Śećate li se argumenata kad je Draško Đuranović oćeran iz Pobjede? Da je slaba čitanost, da vuče previše resursa a da nema marketinšku prođu, da joj ipak treba redefinicija. I što smo dobili? Gojka Perovića za kolumnistu! Da, onog Gojka, četničkog apologetu, mrzitelja crnogorske nacije i predstavnika manipulatorske popovštine koja izvrće istorijske činjenice. Zato pitamo vlasnika kuće, gospodina Statisa- diže li vam Gojko čitanost?!

Ne pada mi napamet da ulazim u detaljnu analizu Gojkove revizionističke čorbe, bilo bi to ravno (da iskoristim riječi jednog talijanskog olimpijca, velikog srpskog prijatelja, odlikovanog od strane Kraljevine Jugoslavije zbog zasluga u Prvom svjetskom ratu, najvećeg zaštitnika četnika u Crnoj Gori – generala Pircija Birolija) – „oranju mora“. Samo ću mu na svaku njegovu tezu o potrebi revizije istorije odgovoriti:

Na konto toga da je kraljevska jugoslovenska Vlada bila protiv nacifašizma

Vlada je stupila na snagu pučem, tek nakon što je Jugoslavija odlučila da pristupi Trojnome paktu. Vlada nije smijenjena zbog antifašizma, no zbog nekoliko faktora: učešća engleske obavještajne službe, nezadovoljstva unutar vlasti politikom namjesnika Pavla Karađorđevića. Koliko je nova vlada bila spremna za rat s fašizmom, vidi se po tome što je na dan bombardovanja Beograda, premijer bio zakazao vjenčanje svoje ćerke.

Potom, takvi falsifikatori kao Gojko još uvijek pripisuju kralju Nikoli Petroviću-Njegošu što je napuštio Crnu Goru 1916. godine, i to nakon pune dvije godine krvavih borbi s austrougarskom vojskom. A Gojkov kralj i njegova vlada utekli gotovo čim je rat počeo.

Treće, koliko je kraljevina Jugoslavija bila poštena i uređena država, viđeli smo na osnovu njene vojske koja je počivala na „genijalnosti“ svojih uspostavitelja, srpskih generala iz Prvoga svjetskog rata na „ofanzivnoj doktrini manevra“, a završila rat za 11 dana, rascijepana, odrpana i ponižena.

Kako kaže Gojko: Crna Gora, SPC i fašizam?

U ovoj tački padre Gojko jezičcima svog revizionističkog ognja, pokušava da spali kolaboraciju predstavnika srpske crkve u Crnoj Gori s talijanskim i njemačkim okupatorom – pa veli, ne gledajte što je radio „mučenički lik“ Joanikija Lipovca, no gledajte patrijarha Gavrila Dožića? A što da radimo s Joanikijem i njegovim sveštenstvom koji su dočekivali fašiste i naciste kao što su to radili simpatizeri ustaša ili Banderovaca? Što da radimo s činjenicom koju kovač lažne istorije Perović stalno prećutkuje – da je jedina bogoslovija SPC koja je radila na prostoru Jugoslavije tokom cijelog Drugoga svjetskog rata, bila Cetinjska bogoslovija! Da to nije zaslužila kolaboracijom, ne bi joj Talijani i Njemci to dozvolili. Trebamo li pominjati da je gro Joanikijeva sveštenstva učestvovao u propagandnom ratu protiv partizana, a da su pojedini predavači Bogoslovije poput Vlajka Vlahovića širili antisemitizam i optuživali Jevreje za svjetsku zavjeru?

Ako laže Gojko, ne laže Bog

Treća teza Gojkočeskua bavi se geopolitikom u kontekstu Drugoga svjetskog rata pa ponavlja one otrcane teze – đe je bio SSSR do juna 1941? Što se oni nijesu borili protiv Hitlera? Niti sam fan Sovjetskoga Saveza, niti komunizma, ali to ne znači da ne poštujem istorijsku istinu – SSSR je do 1941. godine bio u paktu s Hitlerom, i de jure i de facto, dijeleći s njim Poljsku, vodeći imperijalističku intervenciju u Finskoj, okupiravši pribaltičke zemlje. Razlog tih sovjetskih akcija bilo je nepovjerenje u Zapad, koji je 1938. godine kumovao likvidaciji Čehoslovačke, 1939. likvidaciji Austrije. Ako su puštili tako lako Centralnu Evropu, što bi tek radio s nama, pitali su se Staljin i drugovi?

Eto Gojko, ovo se doslovno uči u osnovnoj školi, ne pravi se od toga topla voda i senzacionalističko otkrovenje sa snebivajućim pozivanjem na „dragog Boga“. Ali, nemojmo zaboraviti da iako je Komunistička partija Jugoslavije pratila Sovjetski Savez, zahvaljujući genijalnoj Titovoj intuiciji, partijsko članstvo bilo je pripremano za potencijalni rat s nacizmom. Ako Gojko malo izađe iz četničkog mikrokosmosa, saznaće za čuveni Titov i Krležin razgovor, ili pak, za brojne akcije skupljanja oružja i vježbe pucanja koje su budući partizani organizovali ilegalno mjesecima prije rata u Jugoslaviji. A taj Dražin gerilski pokret na koji se poziva Gojko je 1943. godine izbačen sa spiska savezničkih vojski! Još 1942. godine, predstavnici britanskih i američkih vojnih misija u Crnoj Gori su zabilježili da su bradonje „balkanskog Robina Huda“ rame uz rame s okupatorom. Ne završava se rat 1941, očuše istorije.

Istorija nije švedski sto, veli Gojko, a onda uzima iz antifašizma što mu volja

Ako neko mnogo laže, taj se na kraju i zapetlja. U svojoj papazjaniji o. Gojko kaže da antifašizam nije švedski astal pa da se s njega uzima po volji, da bi potom, u istome tekstu, tvrdio kako Joanikije Lipovac nije kanonizovan zbog saradnje s nacifašistima, već što je brinuo o gladnome narodu! Kako onda dalje s ovom pometinom argumenata? Kunem vam se, čitati Gojkove tekstove jednako je čišćenju sabirne (obično koristimo prikladnije ime) jame u glinenom području – najsizifovskijem poslu postmitološkog doba. Jer što raditi kad pročitate nategnute i predimenzionirane analize „martovskih pregovora“, koje je još i komunistička istoriografija detabuizirala. Mnogo veći umovi od Gojka su se suočili s komunističkim greškama, kao npr. Branko Petranović, koji je nakon sloma jednopartijskog sistema dekonstruisao mnoge tabue, tako da ove Gojkove akrobatike u Pobjedi dođu kao seminarski radovi ambicioznih, zelenih bogoslovskih suplenata.

Spisak

Na kraju teksta, Gojko je senzacionalistički obznanio (po ko zna koji put do sad objavljen) spisak ubijenih popova SPC u Drugome svjetskome ratu. Pitamo Gojka, zašto za svakoga nije naveo ratnu biografiju? Zašto nije naveo i spisak popova i bogoslova koji su podržavali partizane? I pitamo ga zna li nešto o jednom spisku popova koje je 1944. godine publikovalo pronacističko glasilo Crnogorski vjesnik?

Ako odgovori na ova pitanja, možemo u dalju raspravu.