Pešić: 4.500 tužbi zbog ćutanja administracije od početka godine; Popović-Trstenjak: Preopterećenost ne rješavati otežavanjem pristupa informacijama

Upravni sud Crne Gore zaprimio je od početka ove godine do sredine jula oko 4.500 tužbi po osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama koje se odnose na tzv. ćutanje administracije, odnosno nepostupanje organa u zakonom propisanom roku. U najvećem broju slučajeva tužbe se odnose na Agenciju za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama, kazao je u razgovoru za Portal Analitika predsjednik Upravnog suda, Miodrag Pešić. 

Naglašava i da se određeni broj tužbi podnosizbog ćutanja uprave na osnovu Zakona o upravnom postupku te da je u tom slučaju najčešće tuženi Glavni administrator, kao organ lokalne uprave.

Pešić ističe da je u prvih šest mjeseci ove godine Upravni sud dosudio oko dva miliona eura na ime troškova upravnih sporova, od čega se oko polovina odnosi na predmete zbog ćutanja uprave. 

- Taj novac isplaćuje se iz državnog, odnosno lokalnih budžeta, što u krajnjoj liniji znači da građani Crne Gore plaćaju te troškove. Samo u 2025. godini dosuđeno je preko 1,1 milion eura troškova po osnovu ćutanja uprave, a ukupno u toj godini je dosuđeno preko 1,7 miliona eura- kaže Pešić.

Obrazac ukazuje na moguće zloupotrebe

Najveći broj tužbi, prema njegovim riječima, podnijela je NVO Temida iz Nikšića – oko 3.000 od početka godine. 

- Te tužbe NVO Temida podnosi preko advokata i imaju šablonski karakter. Treba istaći da to nije nova pojava, imajući u vidu da se već godinama suočavamo sa situacijom u kojoj ograničen broj podnosilaca (pojedineorganizacije civilnog sektora, ali i fizička lica i advokati) podnose izuzetno veliki broj zahtjeva i tužbi. Upravo je NVO Temida u posljednjetri i po godine podnijela preko šest hiljada tužbi zbog ćutanja uprave- navodi Pešić za Analitiku.

Predsjednik Upravnog suda ističe da su iz te pravosudne institucije više puta javno ukazivali na moguću zloupotrebu prava iz Zakona o slobodnom pristupu informacijama i na neophodnost zakonodavne intervencije.

- Veoma je bitno ukazati da nije riječ o osporavanju samog prava na pristup informacijama, koje je važno i koje treba štititi. Riječ je o tome da se u praksi uočava obrazac u kojem određeni podnosioci masovno podnose zahtjeve i tužbe, a da se čini da primarni cilj nije dobijanje informacije, već ostvarivanje troškova postupka. Takva praksa opterećuje sud, usporava rješavanje drugih predmeta i stvara značajan trošak za budžet. Smatramo da je neophodno da nadležni organi ozbiljno sagledaju ovu pojavu i preduzmu odgovarajuće zakonodavne mjere, kako bi se spriječile zloupotrebe, a istovremeno sačuvalo legitiman interes građana i javnosti da znaju- kaže Pešić.

Institucijama lakše da ćute nego da postupaju po zakonu, AZLP da bude snažniji korektiv

U nevladinom sektoru, koji je označen kao jedan od glavnih uzročnika problema, smatraju da je veliki broj tužbi pred Upravnim sudom zbog ćutanja administracije ozbiljan problem, ali je, kažu, ključno da se ne zamijene uzrok i posljedica. 

Smatraju da problem nije u tome što građani, mediji i organizacije koriste pravo na slobodan pristup informacijama i pravna sredstva koja im stoje na raspolaganju, već prvenstveno u tome što organi vlasti kontinuirano ne postupaju u zakonskim rokovima i često ne izvršavaju ni odluke nadležnih organa.

- Kada institucija ne odgovori na zahtjev, podnosilac nema mnogo izbora - ili će odustati od informacije na koju ima pravo ili će koristiti raspoložive mehanizme pravne zaštite. Zbog toga bi bilo pogrešno administrativno opterećenje suda posmatrati kao posljedicu „preširokog“ prava na pristup informacijama, umjesto kao posljedicu nepostojanja odgovornosti organa vlasti za nepoštovanje Zakona. Zato preopterećenost Upravnog suda ne treba rješavati otežavanjem pristupa sudu ili informacijama, već smanjivanjem broja slučajeva koji uopšte moraju doći do suda. A to se postiže tako što će organi vlasti raditi ono što im zakon nalaže- kazala je za Portal Analitika, Mira Popović-Trstenjak, koordinatorka programa Demokratizacija i evropeizacija u Centru za građansko obrazovanje (CGO).

Popović-Trstenjak podsjeća da i izvještaji Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama (AZLP) godinama ukazuju da je ćutanje administracije jedan od dominantnih razloga za izjavljivanje žalbi. Posebno, kaže, zabrinjava što pojedini organi ne postupaju ni po odlukama Agencije. 

- Ako kršenje zakonskog roka i ignorisanje odluke drugostepenog organa ne proizvode stvarnu odgovornost, onda se nepoštovanje zakona pretvara u racionalnu administrativnu praksu - instituciji je jednostavnije da ćuti nego da postupi po zakonu- upozorava ona.

Ističe da je upravo iz tog razloga uloga AZLP mnogo šira od pukog odlučivanja po pojedinačnim žalbama. 

- Agencija mora biti snažan korektiv zatvorenosti administracije, kroz efikasan nadzor, praćenje izvršenja svojih odluka, jasne smjernice organima vlasti, identifikovanje institucija koje sistematski krše zakon i dosljedno korišćenje raspoloživih mehanizama odgovornosti. Prostora za unapređenje njenog rada svakako ima, uključujući jačanje kapaciteta, brže odlučivanje i djelotvorniji nadzor nad izvršenjem odluka. Drugostepeni organ čije se odluke mogu ignorisati bez posljedica teško može obezbijediti efikasnost sistema-  jasna je Popović-Trstenjak.

Istovremeno, dodaje, legitimno je analizirati postoje li slučajevi zloupotrebe procesnih prava i koliki je njihov stvarni obim. 

- Ali pojedinačne ili čak organizovane zloupotrebe ne smiju postati izgovor za sužavanje prava svim građanima, novinarima, NVO i drugim korisnicima sistema. Potrebno je precizno identifikovati takve pojave i odgovoriti ciljanim procesnim mehanizmima, umjesto ograničavanjem suštine prava na pristup informacijama- naglašava ona.

Sudu nedostaje kapaciteta, sudije preopterećene

Iz Upravnog suda kažu da ove tužbe značajno usporavaju rad suda, ali ističu da one nijesu jedini uzrok problema. 

- Upravni sud je već godinama sistemski preopterećen i, imajući u vidu broj sudija, najopterećeniji je sud u crnogorskom pravosudnom sistemu. Svaki sudija u prosjeku ima preko 2.000 predmeta u radu, dok je godišnja norma oko 300 predmeta. Prema Pravilniku o orijentacionim mjerilima za određivanje potrebnog broja sudija i ostalih zaposlenih u sudu, Upravni sud bi trebalo da ima 38 sudija. Trenutno imamo 16 sistematizovanih mjesta, a sudijsku funkciju aktivno obavlja 13 sudija. Od 2021. sud gotovo nikada nije radio u punom sastavu- pojašnjava Pešić.

Upravo zbog strukture predmeta, obima priliva i izazova sa kojima se suočavaju, Upravni sud je podnio Inicijativu Ministarstvu pravde za reorganizaciju upravnog sudstva. 

- Kao prelazno rješenje, Sudskom savjetu smo predložili povećanje broja sudijskih mjesta za tri. Dugoročno, pitanje efikasnosti upravnog sudstva ne može se rješavati isključivo povećanim naporima sudija i zaposlenih, već je neophodna sistemska reforma koja bi omogućila da građani dobiju pravovremenu i djelotvornu sudsku zaštitu u upravnom sporu, a u tom pravcu je i bila naša Inicijativa- pojašnjava Pešić.

Rješenje u povećanju odgovornosti vlasti, ne u sužavanju prava javnosti

Popović-Trstenjak smatra da posebno treba biti oprezan sa idejama da se problem opterećenosti Upravnog suda rješava restriktivnijim pristupom slobodnom pristupu informacijama.

- Svaka intervencija koja bi išla ka sužavanju prava bila bi pogrešno usmjerena ako prethodno nije osigurano da institucije poštuju obaveze koje već imaju. Crnoj Gori, u kojoj transparentnost institucija i dalje predstavlja problem, ne treba manje prava javnosti da zna, već više odgovornosti vlasti da informacije učini dostupnim. Najefikasnije rasterećenje Upravnog suda počinje, zapravo, mnogo prije Upravnog suda. Potrebni su dosljedno poštovanje rokova, znatno šire proaktivno objavljivanje informacija, digitalizacija postupaka, osposobljavanje službenika koji odlučuju po zahtjevima, efikasniji nadzor i stvarna odgovornost organa i odgovornih lica koja kontinuirano krše zakon. Što više informacija institucije same redovno i u upotrebljivom formatu objavljuju, manje će biti potrebe i za zahtjevima, žalbama i tužbama- navodi ona.

Upravni sud, mišljenja je Popović-Trstenjak, neće se trajno rasteretiti tako što će građanima biti otežano da traže informacije ili pravnu zaštitu, već tako što će institucije raditi svoj posao u skladu sa zakonom. 

- Transparentnost se ne gradi smanjivanjem prava javnosti, nego povećavanjem odgovornosti vlasti- poručuju iz NVO sektora.