Kandidat za sudiju Ustavnog suda Miodrag Pešić povukao je prijavu na javni poziv za sudiju Ustavnog suda.
Kako se navodi u saopštenju skupštinskog Ustavnog odbora, Pešić je prije početka nastavka sjednice danas, na kojoj su saslušani kandidati, pismenim putem obavijestio ovaj odbor da je povukao prijavu na javni poziv.
Na današnjem nastavku 21. sjednice Ustavnog odbora saslušani su kandidati Nataša Bošković, Muhamed Đokaj, Katarina Peković i Milva Prelević.
Ustavni odbor je 23. decembra jednoglasno utvrdio listu od devet kandidata za izbor jednog sudije Ustavnog suda.
Na konkurs raspisan 3. decembra, kako je tada kazala predsjedavajuća Odbora Jelena Božović, prijavili su se i Nikola Mugoša, Jovan Kojičić, Nikola Golubović i Danilo Ćupić.
Sutkinji Ustavnog suda Desanki Lopičić danas ističe dvanaestogodišnji mandat.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Pešić povukao prijavu na javni poziv za sudiju Ustavnog suda

Iako reforma pravosuđa u Crnoj Gori traje više od 25 godina, ključni problemi, od preopterećenosti sudova do nedostatka kadra, ostali su gotovo nepromijenjeni, ocijenjeno je na panelu “Između EU standarda i realnosti: Šta određuje budućnost sudstva” u okviru konferencije “Prvih 25 godina pravosudne reforme” koju je organizovao Centar za demokratsku tranziciju (CDT).&nbsp;
Crnogorski sudovi se suočavaju sa ogromnim prilivom predmeta i manjkom sudija, što dodatno usporava rad i udaljava pravosuđe od evropskih standarda, saglasni su učesnici panela o efikasnosti sudstva.
Miodrag Pešić, predsjednik Upravnog suda i predsjednik Udruženja sudija Crne Gore, ocijenio je da tokom prethodnih 25 godina koliko traje proces reforme pravosuđa, nije postignut vidljiv napredak. Svi problemi koji su nas mučili prije 25 godina, prisutni su i danas, kazao je on.&nbsp;
- Jedan od tih problema je i efikasnost crnogorskih sudova. Kada je u pitanju Upravni sud, mogu reći da je tu specifična situacija, jer smo u zadnjih par godina imali veliki priliv predmeta i na neki način smo pokušali da se nosimo sa svim tim. Kada sam ja počeo, zatekao sam 17 hiljada predmeta i 10 sudija. Da bi stvar bila gora, 2023. godine primili smo još 17 i po hiljada predmeta. Imali smo u jednom trenutku preko 30 hiljada predmeta, a znali smo da radimo i sa devet sudija - naveo je Pešić.&nbsp;
On je ukazao da je u okviru suda na čijem je čelu ipak postignuta veća efektivnost ovog suda, praveći prioritete među predmetima.&nbsp;
- Evropska komisija je u svom izvještaju navela da je vrijeme trajana postupaka pred Upravnim sudom smanjeno za skoro 600 dana. Imali smo u 2023. godini da je postupak pred Upravnim sudom trajajo 1411 dana, a u 2024. godini postupak je trajao 870 dana. Napravljen je veliki korak u efikasnosti kada je u pitanju Upravni sud. Ove godine, vrijeme trajanja postupka pred Upravnim sudom biće za 150, 200 dana još kraći - rekao je Pešić.
Pešić je naveo da se pred Upravnim sudom i dalje vodi veliki broj predmeta, čak 23 hiljade predmeta, ali da je svega 270 starije od tri godine.
Kako je ocijenio, potrebno je da se izvrši reorganizacija upravnog sudstva.
- Upravni sud je sve efikasniji, ali svi ovi podaci statistički koje sam iznio ne zanimaju građanina koji čeka tri godine na presudu. Pravosudni sistem, kao i svaki kompleksni sistem, podložan je entropiji. Ukoliko nemate konstantnu reformu i konstantno ulaganje, on lagano klizi ka nefunkcionalnosti. Imajući sve izazove koji se nalaze pred Upravnim sudom, mislim da ne može da odgovori zadatku koji ima pred sobom - rekao je Pešić.&nbsp;
Prema njegovom mišljenju, u proces reorganizacije sudske mreže neophodno je da budu uključeni ljudi koji, kako je on istakao, iznutra razumiju sistem.
Predsjednica Osnovnog suda u Podgorici Željka Jovović kazala je da je u tom sudu slična situacija kao i u Upravnom sudu, da imaju izražen problem nedostatka sudija, što utiče na efikasnost u rješavanju predmeta.&nbsp;
- Riješili smo oko 99 odsto priliva predmeta, bez osam sudija, u 2025. godinu smo takođe ušli bez osam sudija, dok smo recimo u februaru postupali bez 14 sudija. To utiče na rad i svih drugih sudova, jer imamo više od 30 odsto slučajeva koji se odnose na ostale sudove u Crnoj Gori. Sudije zaista daju maksimalne napore i zadovoljavajuću efikasnost u odnosu na okolnosti u kojima rade. Sa druge strane, iz pozicije građanina, ako građanin čeka godinu dana na zakazivanje suđenja, onda ne možemo govoriti o efikasnosti - rekla je je Jovović.
Jovović je kazala da mora istaći i činjenicu da više niko neće da radi u sudu, ili je riječ o vrlo malom broju zainteresovanih.&nbsp;
- Tokom 2024. godine smo imali tri ili četiri raspisana oglasa za po četiri ili pet savjetnika i niko se nije prijavio. Mi danas nemamo ni pripravnika, ni savjetnika, ni kandidata za sudije, došli smo u situaciju da biramo od onoga što imamo i da smo srećni - dodala je Jovović.
Advokat Siniša Gazivoda ocijenio je da postoji nekoliko faktora kako bi se pospješila efikasnost rada sudova. Upoređujući efikasnost sudova iz ranijeg perioda, sa stanjem danas, Gazivoda je kazao da je razlog bolje efikasnosti u ranijem periodu to što je postojao veći broj sudija, a manji broj predmeta.
Međutim, Gazivoda upozorava da se za kompleksna pitanja stvari moraju posmatrati strateški i praviti planovi za duži period.
- Strategija reforme pravosuđa je to trebala detaljno da analizira. Ne može se rješavati problem koji je nagomilan godinama a onda da na druge probleme ne obraćamo pažnju - naveo je Gazivoda.&nbsp;
Kazao je da je i u slučaju Specijalnog odjeljenja Višeg suda upozoravao da neće biti dovoljno sudija koji će preuzeti veliki broj predmeta za koje je podignuta optužnica.&nbsp;
- Nije se na nivou donosilaca odluka o o tome razmišljalo, nego se čekalo da dođe taj momenat, a onda je došlo do zakrčenja specijalnog odjeljenja Višeg suda - naveo je Gazivoda.&nbsp;
Govoreći o efikasnosti Ustavnog suda, Gazivoda je ocijenio da postoje ozbiljni problemi pred tim sudom i da je teško postizati rezultate.
- Ipak, imamo akciju u Ustavnom sudu da se postigne bolja efikasnost i oni o tome daju saopštenja i najavljuju da imaju plan da do kraja godine da nema predmeta iz 2023, što bi značilo da se ažurnost tog suda popravlja. Međutim, kao građani bi trebalo da imamo informaciju šta to znači u odnosu na raniji period. Jer to mogu biti dvije stvari. Ako pet sudija može da riješi ogroman broj zaostalih predmeta i da efikasno savladava zadatak to znači da, ili se u prethodnom periodu nije radilo ili znači da je kvalitet ovih odluka koje se ovako odnose upitan. To je važno pitanje o kojem bi trebalo da postoji javna debata - ocijenio je Gazivoda. &nbsp;
Jovović se osvrnula i na probleme u nepoštovanju procesne discipline, što opet, kako je kazala dodatno utiče na neefikasnost sudova.&nbsp;
- Državni organi ne postupaju po zahtjevu sudova, da moramo čak i kažnjavati da bi se dostavila dokumentacija, što onemogućuje sudovima da budu efikasni - kazala je Jovović.&nbsp;
<h2>Znati šta je cilj vetinga&nbsp;</h2>
Pešić je, govoreći o značaju vetinga, rekao da je pitanje šta želimo da dobijemo vetingom.&nbsp;
Govoreći u ime Udruženja sudija, kazao je da podržavaju njegovo sprovođenje, te da se nijedan sudija u Crnoj Gori ne plaši vetinga, ali da je druga stvar da li je on opravdan u ovom trenutku.
On je rekao da bi sproveli veting, moramo znati šta je njegov cilj.&nbsp;
- Moramo jasno da ga usmjerimo, da vidimo da li je njegov razlog korupcija, provjera kompetencija sudija, povećanje povjerenja u rad sudija. Moramo jasno da se opredijelimo šta želimo da dobijemo vetingom. Ako se odlučimo za veting, moramo najprije da odgovorimo na pitanje da li će on da riješi problem korupcije koju imamo. Drugo pitanje je da li je to najbolji način za provjeru sveukupnog integriteta sudija i da li će nakon sprovedenog vetinga doći do povjerenja u rad sudova - rekao je Pešić.&nbsp;
Gazivoda kaže da se o vetingu konstantno govori zadnjih godina, a da mi ni danas nemamo odgovor na pet klasičnih novinarskih pitanja: ko, šta, kad, gdje i kako bi se sprovodio.&nbsp;
- To je nanovo top politička tema, kao i Zakon o oduzimanju imovinske koristi koji političari zovu anti-mafija zakon. Mi diskutujemo o nečemu što je “mogli bi biti” a da niko olovku nije ubo da napiše kako to vidi i kako predlaže da se desi. Tako da je i o tome problematično pričati kad ne znamo o čemu pričamo - rekao je Gazivoda.
On smatra da treba jako fokusirano i posvećeno sa analizom uporednih praksi pojačavati disciplinsku i etičku odgovornost sudija i tužilaca.
- Mislim da kod nas dok se pričalo o vetingu, nije dovoljno dat akcenat na te stvari. Imamo određene izmjene u tom pogledu ali tek ćemo da vidimo da li one daju rezultate. Skeptičan sam u ozbiljnom dijelu oko toga - istakao je advokat Gazivoda. &nbsp;
Jovović upitana da li najave vetinga doživljava kao vid prijetnje, kazala je da se kada se govori o vetingu, može staviti znak jednakosti sa riječi - hajka.
- Zašto se nije krenulo 2022. sa vetingom? To se koristi da se stvara priča o korumpiranosti sudija pa je veting postala čarobna riječ - dodala je Jovović.

Ključni problemi sudstva nijesu riješeni ni za četvrt vijeka

On je govorio i o pritiscima i optužbama na račun sudija, ali i o njihovom materijalnom položaju, kao i o tome da se u infrastrukturu nije ulagalo skoro 40 godina.
STANDARD: Zašto u Upravnom sudu ima toliko predmeta, šta je uzrok nagomilanim obavezama?
PEŠIĆ: Prije bih rekao da se radi o uzrocima, nego o uzroku. Naime, Upravni sud Crne Gore od 2021.godine ne funkcioniše u punom sastavu. U nekoliko navrata, u sudu je sudijsku funkciju obavljalo svega devet sudija, od ukupno šesnaest, a što predstavlja puni kapacitet Upravnog suda. &nbsp;S druge strane, u zadnjih dvije tri godine imamo evidentan rast tužbi zbog tzv. ”ćutanja uprave” (u periodu od 2021. do 2024.godine je podnijeto više od 21.000 tužbi zbog ”ćutanja uprave”), a što je, u najbitnijem, i doprinijelo da danas imamo oko 27.000 predmeta u Upravnom sudu. Vrlo je važno napomenuti, a na šta smo iz Upravnog suda i ukazivali unazad par godina, da je, s obzirom na sadržinu pojedinih zahtjeva za slobodan pristup informacijama, evidentno da isti nijesu usmjereni na vršenje demokratske kontrole vlasti i ostvarivanja ljudskih prava i sloboda, niti u javnom interesu, već predstavljaju način zarade licima koja zloupotrebljavaju to pravo. Od strane Upravnog suda je preduzeto niz aktivnosti koje su usmjerene na smanjenje broja predmeta, od reorganizacije načina rada, predlaganja zakonskih rješenja koja bi omogućila ubrzanje postupaka pred Upravnim sudom, razgovora sa predstavnicima Advokatske komore. Ovih dana očekujemo usvajanje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom sporu, koji bi olakšao sprovođenje procedura pred Upravnim sudom, i nadamo se da se neće dogoditi situacija iz decembra 2022.godine, kada predlog zakona nije usvojen, a zbog čega danas pred Upravnim sudom imamo najmanje 10.000 predmeta više, nego što bi imali da je taj zakon tada usvojen. Bez obzira na sve navedeno, Upravni sud je u toku 2024.godine, završio najviše predmeta od svog osnivanja.
STANDARD: Šta je najveći problem koji prouzrokuje nerješavanje premeta?&nbsp;
PEŠIĆ: Imajući u vidu ogroman priliv predmeta sa kojim se susreće Upravni sud Crne Gore, čiji se uzrok nalazi van suda, efikasnost suda je dovedena u pitanje. Ukoliko Upravni sud nije efikasan, otežava se pristup sudu građanima kojima je zaista potrebna reakcija Upravnog suda, na način što će se donijeti odluka u razumnom roku. Nažalost, na odluku u Upravnom sud se, generalno čeka i do dvije, dvije i po godine, s tim što su preduzete neke mjere da bi se efektivnost suda povećala, tj. da bi se na vrijeme odlučilo u onim predmetima, gdje bi svako odlaganje donošenja odluke moglo prouzorokovati štetu za stranku. Nadam se da će usvajanje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom sporu, ali i osnažena samosvijest sudija Upravnog suda da donošenjem odluke u određenoj pravnoj stvari, osim što rješavaju pravni problem koji je iznijet pred sudije, rješavaju i životni problem za stranke u sporu, itekako uticati na postizanje efikasnosti Upravnog suda u potpunosti. Smatram da je bitno istaći i da je broj sudija u Upravnom sudu planiran na godišnji priliv predmeta od oko 5.000, a da je priliv u zadnjih pet godina višestruko veći (samo u 2023.godini priliv je bio 17.000). Ukoliko bi se priliv predmeta smanjio na nekih 5.000 godišnje, smatram da bi sada postojeći broj sudija i drugog sudskog osoblja bio u mogućnosti da se nosi s tim brojem. Međutim, ukoliko broj novoprimljenih procesa bude i dalje uvećan, neophodan je sistemski odgovor.U tom pravcu je neophodno uraditi jednu analizu, koja bi imala u vidu našu pravnu tradiciju, pravnu kulturu, politički ambijent, finansijska sredstva, a sve radi reorganizacije upravnog pravosuđa u Crnoj Gori. Naravno, ako rezultat te analize bude ukazivao da se, bez obzira na sve intervencije koje bi bile preduzete, trend rasta predmeta pred Upravnim sudom ne bi zaustavio, trenutni kapaciteti suda (čak i kada bi se broj sudija, kojih je po Pravilniku o orjentacionim mjerilima za određivanje potrebnog broja sudija šesnaest, udvostručio, ne bi dao neki vidljiviji rezultat) su nedovoljni da se odgovori tom zadatku. U tom pravcu treba razmisliti o reorganizaciji crnogorskog upravnog pravosuđa, na način što bi se osnovala tri stručna upravna vijeća pri tri najveća suda &nbsp;u svakoj od tri regije u Crnoj Gori, a sadašnji Upravni sud bi preuzeo ulogu Vrhovnog upravnog suda.
STANDARD:Koliko je nezakonit rad državnih organa koštao državu kroz predmete u Upravnom sudu?&nbsp;
PEŠIĆ: Vršeći zakonom ustanovljeno obavezu, kroz odlučivanje po tužbama protiv javnopravnih organa, Upravni sud Crne Gore je u 2023.godini i 2024.godini, dosudio blizu dva miliona sudskih troškova, a koji troškovi padaju na teret državnog, odnosno lokalnih budžeta. Važno je napomenuti da ovo nije definitivan iznos svih troškova, jer tim troškovima treba dodati i troškove vođenja upravnih postupaka u tim istim predmetima, te eventualno i troškove naknade štete koje može prouzrokovati nezakonita odluka u upravnom postupku, odnosno nedonošenje odluke na vrijeme.
STANDARD: Politka je preglasna i nerijetko smo svjedoci velikog medijskog pritiska koji vrše političari. Kako se branite od tog pritiska? &nbsp;
PEŠIĆ: Najbolja odbrana svakog sudije u Crnoj Gori bi trebala da bude njegova presuda, koja bi trebala da ”preživi” vrijeme trajanja svake politike i svake političke stranke. Nemam dilemu da u svakom društvu ima političkih pritisaka, da ih je i ranije bilo, te da će ih biti u budućnosti, ali smatram da sudijska (individualna) nezavisnost, koja predstavlja stanje svijesti svakog sudije, treba da bude takvog kvaliteta da je rezistentna na bilo koji vid uticaja ili pritiska.
STANDARD: Da li je bilo pokušaja uticaja izvršne vlasti na odluke sudija Upravnog suda?
PEŠIĆ: Upravni sud Crne Gore je kontrolor rada zakonitosti javne uprave, tačnije Upravni sud kontroliše, između ostalog, da li organi izvršne vlasti (Vlada, ministarstva) ali i opštine, donose pojedinačne odluke u skladu sa zakonom. Radi se o mehanizmima kontrole i ravnoteže (checks and balances), koji su ključni za podjelu vlasti i vladavinu prava, ali vrlo često ta ravnoteža bude narušena. Međutim, sudijska funkcija sa sobom nosi veliku odgovornost – ona zahtijeva ne samo pravno znanje, već i ličnu hrabrost, čestitost i nepokolebljivu odanost zakonu, pa biti sudija znači težiti pravdi, a ne služiti interesima, zbog čega integritet sudije nije samo profesionalna dužnost, već i odraz njegovog ličnog i moralnog karaktera. Samo sudije ”naoružane” takvim karakteristikama, pružaju dovoljno garancija da postoje mehanizmi odbrane od pritisaka bilo koje vrste.&nbsp;
STANDARD: Kako komentarišete optužbe nekih političara o vezama pojedinih sudija sa kriminalnim strukturama?
PEŠIĆ: Najprije bih istakao da je svaka optužba o navodnim vezama sudija sa kriminalnim strukturama ozbiljna stvar i zahtijeva konkretne dokaze, a ne paušalne političke ocjene. Francis Bacon je rekao: ‘Boginja pravde drži mač ne samo da bi presudila, već i da bi osigurala izvršenje svojih odluka. Oduzmeš li sudstvu autoritet, njegove presude postaju puko mrtvo slovo na papiru.’ Ako neko želi da oslabi sudsku granu vlasti neosnovanim optužbama, on na taj način ne udara samo na pojedince, već na vladavinu prava i povjerenje građana u pravdu. Prema tome, ako neko ima saznanja o sudijama koje su povezane s kriminalom, dužan je da to javno i argumentovano iznese pred nadležnim organima. Jedino na taj način možemo skinuti teret s čitavog pravosuđa i sačuvati ugled sudijske profesije, a one sudije koje su povezane sa kriminalom, ako takve sudije zaista i postoje, izvesti pred lice pravde, jer su i sudije, kao i svi drugi građani, odgovorne isključivo zakonima, a ne političkim interesima.
STANDARD: Kakav je ekonomski položaj sudija, mogu li sa niskim primanjima ostati nezavisni, odnosno da li je nezavisnost sudstva ugrožena ako sudija prima platu 1,200.00 €?
PEŠIĆ:Već sam istakao da sudijska funkcija zahtijeva izuzetnu posvećenost, odgovornost, nepristrasnost i profesionalizam. Nažalost, ekonomski položaj sudija u Crnoj Gori daleko je od onoga što bi trebalo da prati težinu i značaj ovog poziva. Platom od 1,200.00 eura teško da se može obezbijediti standard dostojan sudijske profesije, posebno ako uzmemo u obzir da se od sudije očekuje apsolutna posvećenost, visok stepen stručnosti i nepodložnost bilo kakvim uticajima. Međutim, iako su primanja sudija ispod nivoa koji bi obezbijedio profesionalnu stabilnost i dostojanstven život, to ne znači da nezavisnost sudstva direktno zavisi od ekonomske sigurnosti. Integritet sudije nije stvar materijalnog položaja, već ličnih principa, odgovornosti i etičkog vrijednosnog sistema. Ipak, poboljšanje materjalnog položaja sudija nije samo pitanje njihovog ličnog standarda, već i interesa pravosuđa i društva u cjelini. Bolji materijalni uslovi su, između ostalog motivacija za mlade i sposobne pravnice/ke da uđu u sudski sistem, kao i podsticaj za sudije da svoj posao obavljaju još posvećenije. Želim i da napomenem da se sudijska nezavisnost ne može kupiti novcem, ali država koja želi snažno i nepristrasno sudstvo mora ulagati u dostojanstven status sudija, s obzirom da na ostvarenje pravde ne treba gledati kao na trošak, već na investiciju u stabilnost sistema i povjerenje građana.
STANDARD: Da li će se mijenjati zakonski okvir o zaradama sudija?
PEŠIĆ: U toku je rad na izradi nacrta Zakona o zaradama i drugim pravima nosilaca pravosudnih i ustvnosudskih funkcija, i ja se nadam skorom utvrđivanju predloga tog zakona od strane Vlade Crne Gore, a nakon toga i usvajanju od strane Skupštine Crne Gore.
STANDARD: Postoji li opasnost od obustave rada zbog lošeg ekonomskog položaja sudija?
PEŠIĆ: Udruženje sudija Crne Gore se, kroz svoje djelovanje, zalaže za pravdu, pravičnost i nezavisnost sudova u radu, jer su to osnovni postulati na kojima počiva svako demokratsko društvo. U tom smislu, a radi zaštite dostojanstva onih sudija u Crnoj Gori koje krasi posvećenost, odgovornost, nepristrasnost i profesionalizam, i kroz segment materijalne nezavisnosti sudija, Udruženje sudija će se na vrijeme odrediti i prema eventualnim obustavama rada. Posebno napominjem da je Udruženje ranije, u nekoliko navrata, ukazivalo na loš meterijalni položaj najvećeg broja sudija, i iskazalo veliko razumijevanje, najviše zbog građana Crne Gore, da do obustava ne dođe.
STANDARD: &nbsp;Kako sudstvo učiniti otpornim na bilo koju vrstu pritiska?
PEŠIĆ:Sudstvo se može učiniti otpornim na pritiske kroz transparentan izbor sudija, zasnovan na stručnosti i etici, ali i kroz jačanje materijalne sigurnosti sudija, čime se smanjuje prostor za sve vrste manipulacija. Uz kontinuiranu stručnu edukaciju i povećanje odgovornosti kroz strukovne organizacije i međunarodnu podršku, sudije mogu ostati nepristrasni i nezavisni. Takođe, ukoliko se obezbijedi transparentost rada, uz zaštitu od spoljnih, ali i i unutrašnjih uticaja, sudstvo može sačuvati svoju funkciju kao temelj pravne države.
STANDARD: Kakvi su uslovi rada u Upravnom sudu (prostorni kapaciteti i sve ostalo)?
PEŠIĆ: Uslovi rada u svim crnogorskim sudovima nijesu adekvatni potrebama sudova. Ista situacija je i sa Upravnim sudom Crne Gore, koji je, najprije, smješten u poslovnoj zgradi, u kojoj osim suda, posluje i više privrednih subjekata, što je nedopustivo. S druge strane, ne postoji dovoljan broj sudnica, a i one koje postoje, nijesu snabdjevene prirodnom svjetlošću. U tom pravcu smatram da je neophodno što hitnije pristupiti izgradnji objekata u Podgorici, u kojima bi bili smješteni sudovi, a koji bi bili izgrađeni u skladu sa svim standardima koji su potrebni da bi se nesmetano odvijali postupci pred sudovima.
STANDARD: &nbsp;Koliko je Budžetom Crne Gore predviđeno novca za poboljšanje uslova rada sudova u Crnoj Gori? Da li je to dovoljno novca?
PEŠIĆ:Budžet za cijeli sudski sistem u 2025.godini, iznosi oko 34 milona eura. Nijesam primijetio da postoji opredijeljen novac za ulaganje u izgradnju novih objekata koji bi bili namijenjeni sudstvu. Mislim da je procenat od ukupnih budžetskih sredstava koji se izdvaja za sudstvo na nivou &nbsp;prosjeka zemalja EU, ali Budžet Crne Gore je, u apsolutnim ciframa, značajno manji u odnosu na budžete zemalja članica EU, a osim toga, više od 40 godina nijesmo imali ulaganja u infrastrukturne objekte u sudstvu.
STANDARD: Da li postoji namjera države Crne Gore da sudstvo i finansijski postane nezavisno?
PEŠIĆ: &nbsp;Finansijska nezavisnost je temelj nezavisnog i nepristrasnosnog sudstva, ali i garancija &nbsp;pravičnog društva. Samo oni sudski sistemi koji imaju stabilna i adekvatna sredstva za obavljanje svojih funkcija, bez zavisnosti od drugih grana vlasti ili političkog uticaja, mogu istinski biti nezavisna. Zbog toga očekujem da svi relavantni faktori, ali i građani Crne Gore, daju svoj doprinos da imamo snažnu sudsku granu vlasti, gdje će se odluke donositi u sudnicama, od strane sudija, a ne po ulicama, trgovima, kafanama, jer to može imati ozbiljne posljedice po nepristrasnost i funkcionalnost pravosudnog sistema, a samim tim i na vladavinu prava.

Pešić: Za tri godine 21.000 tužbi zbog "ćutanja" uprave, država platila dva miliona eura za sudske troškove u protekle dvije godine

U južnim i centralnim predjelima Crne Gore danas će biti malo do umjereno oblačno sa dužim sunčanim intervalima, a na sjeveru pretežno oblačno, ponegdje uz provijavanje slabog snijega.
Vjetar će biti umjeren do jak, na udare i veoma jak, ponegdje moguće i olujne jačine, sjeverni i sjeveroistočni.
Najviša dnevna temperatura vazduha biće 11 stepeni.

Danas do 11 stepeni

Saobraća se usporeno na pojedinim putevima u sjevernim predjelima zbog snijega koji je padao - saopšteno je iz Auto moto saveza Crne Gore.&nbsp;
Skreću pažnju i na povećanu opasnost od odrona na dionicama koje prolaze kroz usjeke, kao i na poledicu. Neophodna je krajnje oprezna vožnja prilagođena uslovima i stanju na putu i poštovanje pravila saobraćaja.
Do 1. aprila 2026. gume za zimsku upotrebu za sva motorna vozila su obavezne na putevima gdje je to naznačeno signalizacijom, bez obzira na to da li na tom putu postoje zimski uslovi.
Za vrijeme sniježnih padavina zabranjen je saobraćaj za kamione sa prikolicom i šlepere na dionicama preko planinskih prevoja u skladu sa postavljenom saobraćajnom signalizacijom.
Zbog sniježnih padavina i usova saobraćaj je obustavljen na putnom pravcu Plužine-Šćepan Polje za sve kategorije vozila.
Na regionalnom putu R-10 Đurđevića Tara-Mojkovac, na lokalitetu Sokolovina došlo je do odrona usljed čega je saobraćaj obustavljen.
Do 31. januara odobrava se potpuna obustava saobraćaja u intervalu od 08.00 do 12.00 sati i od 13.00 do 16.30 sati zbog radova na regionalnom putu R-30 dionica Petnjica-Bioča, potez Bioča-Lješnica.
Do završetka radova odobrava se totalna obustava saobraćaja za sve vrste vozila u terminu od 08.00 do 14.00 časova na regionalnom putu R-17 dionica Čevo-Riđani zbog radova na adaptaciji puta.
Zbog rekonstrukcije saobraćajnice Petnjica-Bioča odobrava se promjena režima saobraćaja sa dvosmjernog na naizmjenično saobraćanje na mjestima radova, kao i povremena obustava saobraćaja ne duža od 60 minuta.
Obustave saobraćaja ne duže od 60 minuta ne mogu se koristiti radnim danima (ponedjeljak-petak) u intervalima od 07.00 do 09.00 i od 12.00 do 14.00 sati.
Na magistralnom putu M-3 dionica Plužine-Jasenovo Polje, lokalitet Zaborje-Jasenovo Polje saobraća se naizmjenično jednom trakom na mjestima radova i regulisan je svjetlosnom saobraćajnom signalizacijom.
Odobrava se promjena režima saobraćaja sa dvosmjernog na naizmjenično saobraćanje zbog rekonstrukcije prilaznih saobraćajnica mostu Đurđevića Tara.
Odobrava se promjena režima saobraćaja sa dvosmjernog na naizmjenični zbog rekonstrukcije mosta Đurđevića Tara na magistralnom putu M-6 dionica Žabljak-Pljevlja.
Zbog radova na redovnom održavanju kolovoza i sistema na auto-putu „Princeza Ksenija“vrši se mjestimično zatvaranje po jedne saobraćajne trake duž trase auto-puta u smjeru Veruša-Mateševo.&nbsp;
Zbog radova na izgradnji bulevara obustavljen je saobraćaj u ulici Vojislavljevića-Podgorica od 03.06.2025. godine.
Saobraćaj se obavlja alternativnim putnim pravcima u skladu sa postavljenom saobraćajnom signalizacijom.
- Pošto je stanje na putevima podložno čestim izmjenama prije polaska na put informišite se o stanju i prohodnosti puteva - naveli su u AMSCG.

Oprezno zbog odrona i poledice, obustavljen saobraćaj na putu Plužine - Šćepan Polje

Iako zvanični ekonomski pokazatelji često sugerišu stabilnost, ispod površine se gomilaju duboke strukturne neravnoteže koje ozbiljno ugrožavaju održivost javnih finansija. Zdravstveni sistem funkcioniše pod hroničnim deficitom, budžet je dominantno potrošački, inflacija sistematski potkopava životni standard građana, dok se javni dug formalno „smanjuje“ isključivo zahvaljujući inflatornom rastu nominalnog bruto domaćeg proizvoda. O stvarnim uzrocima ovih problema, fiskalnim rizicima koji se akumuliraju i mogućim izlazima iz postojećeg ekonomskog modela, za Portal ETV govori dr Jovan Rabrenović sa Instituta ekonomskih nauka. HRONIČNI DEFICIT Portal ETV: Da li je pogrešnom ekonomskom politikom aktuelna vlast dovela Fond za zdravstveno osiguranje do kolapsa? Postoji li izlaz iz ove situacije? RABRENOVIĆ: Da, strukturna neravnoteža u finansiranju zdravstva je realna i lako mjerljiva. Fond za zdravstveno osiguranje nije u potpunom kolapsu, ali se nalazi u stanju hroničnog deficita koji, bez intervencije, vodi u sistemsku krizu. Izlaz postoji, ali zahtijeva fundamentalne promjene u modelu finansiranja. Fond za zdravstveno osiguranje je za 2025. godinu zatražio budžet od 535 miliona eura, dok je Vlada odobrila 452,6 miliona eura. Razlika od 82,4 miliona eura predstavlja godišnji strukturni jaz. Fond je za ljekove tražio 178 miliona eura, a dobio je 140 miliona, pri čemu razlika od 38 miliona eura direktno utiče na dostupnost terapija pacijentima. Nakon ukidanja doprinosa za zdravstveno osiguranje, Fond je izgubio izvorne prihode i postao u potpunosti budžetski zavisan. Akumulirani dug u iznosu od 30 do 40 miliona eura dodatno opterećuje sistem. Potpuna budžetska zavisnost dovodi do apsolutne zavisnosti od donosilaca odluka, čime se profesionalna nezavisnost rukovodstva Fonda dovodi u pitanje. Vlada time direktno vrši politički uticaj na Fond, za šta imamo više nego svjež primjer - smjenu uspješnog direktora i njegovo zamjenjivanje osobom koja nema isti nivo profesionalne i stručne ekspertize za obavljanje ovog složenog posla. Zaključak: Izlaz postoji kroz: zakonsku formulu za automatsko finansiranje zdravstva (minimum 6–7% BDP-a), petogodišnji plan sanacije duga, reviziju efikasnosti zdravstvenih ustanova, uspostavljanje modela koji eliminiše političke uticaje.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260107160132_72490d0b3d4134e92d9c09667569eb49f83f68d31b4742aef5a01bf846b5968c.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260107160132_72490d0b3d4134e92d9c09667569eb49f83f68d31b4742aef5a01bf846b5968c" data-rendition-name="original" width="1320" height="1192" loading="lazy" alt="tabele"> </figure>  EKONOMSKA DIJAGNOZA Portal ETV: Čuli smo i čuvenu rečenicu da je inflacija dobra za državu, ali ne i za građane. Da li je to suština aktuelne ekonomske politike - da građani stežu kaiš, dok država preko njihovih leđa puni budžet, jer drugačije ne umije? RABRENOVIĆ: Da, to je tačna ekonomska dijagnoza. Inflacija je de facto funkcionisala kao skriveni porez na građane, omogućavajući državi da poboljša fiskalne pokazatelje bez stvarnog smanjenja duga. Nominalni BDP porastao je sa 4,19 milijardi eura u 2020. godini na 8,0–8,28 milijardi eura u 2025. – gotovo udvostručenje. Prosječna plata je nominalno porasla sa 527 eura na 876 eura (godišnji prosjek za 2024), ali realni rast iznosi svega 35–40%, zbog kumulativne inflacije od 20–25%. Crna Gora duguje gotovo isto kao i ranije – oko 4,77 milijardi eura. Međutim, taj dug sada čini manji procenat BDP-a: 58,6% umjesto nekadašnjih 105%. Razlog je jednostavan – ukupna vrijednost ekonomije je porasla usljed inflacije. Dug nije smanjen, već samo izgleda manji jer se mjeri u odnosu na veći zbir. Upravo zato je inflacija „dobra“ za državu – jer prikriva stvarno stanje. Nominalni rast ekonomije ne znači suštinski rast. Veći prihodi ne znače veću produktivnost niti stvaranje nove vrijednosti. To je statistička iluzija. Za građane je ovo zamka. Političke izjave se prihvataju kao stručne ocjene, a nominalna poboljšanja kao realno bolji život, koji u suštini nije bolji. Za političare je ovaj model izuzetno povoljan – dok oni uživaju privilegije vlasti, građani se svakodnevno bore da sebi i svojim porodicama obezbijede dostojanstven život. Zaključak: Model nije održiv. Potrebni su: automatska indeksacija penzija i socijalnih primanja, metodologija praćenja realnog životnog standarda, fiskalni stimulansi za štednju, uvođenje modela mjerenja lične inflacije kao stvarnog pokazatelja troškova života svakog građanina. Na ovo Institut ekonomskih nauka već godinama upozorava donosioce odluka.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260107160132_d9e4cf7362b4907d9bc44bca739176b94a6af1409d692a09d580b6ec8d52a904.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20260107160132_d9e4cf7362b4907d9bc44bca739176b94a6af1409d692a09d580b6ec8d52a904" data-rendition-name="original" width="1320" height="1142" loading="lazy" alt="tabele"> </figure>  POTROŠAČKI BUDŽET Portal ETV: Kakav je Budžet za 2026. godinu - razvojni ili potrošački? Da li ponovo gledamo masovno zapošljavanje partijskih kadrova radi političkog opstanka? RABRENOVIĆ: Budžet za 2026. godinu je nedvosmisleno potrošački. Kapitalni budžet iznosi svega 8,05%, što je gotovo upola manje od razvojnog praga od 15%. Ukoliko želimo stvarni razvoj, kapitalna ulaganja moraju iznositi između 15 i 20%, dok neke države u razvoju dostižu i 25%. Podaci o zapošljavanju u javnom sektoru izazivaju ozbiljnu zabrinutost. Kontinuirani rast broja zaposlenih stvara balon koji jednom mora pući. Uhljebljenje partijskih kadrova i njima bliskih osoba predstavlja za crnogorsku, ionako slabašnu ekonomiju, veću opasnost i od inflacije i od spoljnog deficita. Riječ je, po pravilu, o kadrovima slabih stručnih kompetencija, koji ne mogu unaprijediti ekonomiju, već predstavljaju teret partijske neodgovornosti koja će jednom morati biti sankcionisana. Dok građani ne prihvate da su ovakve političke prakse opasne za budućnost države, napretka neće biti. Primjer zdravstva je najilustrativniji - sistem sa hroničnim nedostatkom kadra i ljekova. Dok se i pored toga na izborima donose pogrešne odluke, nema sreće u državi. Ukupan budžet iznosi 3,788 milijardi eura. Struktura je sljedeća: tekući budžet 1,609 mlrd (42,46%), fondovi 1,404 mlrd (37,06%), kapitalni budžet samo 305 miliona eura (8,05%). Gotovo 80% budžeta odlazi na tekuće rashode. Broj zaposlenih u državnim preduzećima porastao je za 29,28% u periodu 2020–2024, sa 10.748 na 13.895. Poreski dug tih preduzeća premašuje 40 miliona eura. Pritisak sindikata na rast koeficijenata plata generisao bi dodatni trošak od 80 do 90 miliona eura godišnje. Neodgovornost Vlade i neefikasnost sindikata doveli su u ozbiljan problem oko 100.000 zaposlenih u javnom i privatnom sektoru. Zaključak: Budžet favorizuje potrošnju nad razvojem. Potrebno je: ograničiti tekuće rashode na maksimalno 75%, uvesti moratorijum na zapošljavanje do revizije, formirati javni registar zaposlenih, izvršiti provjeru radnih i stručnih kompetencija novozaposlenih.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260107160132_a85cf3d627bf94bc7f22d7d4a4531db1659f282523cb42c468ca8be8ccb6b1af.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20260107160132_a85cf3d627bf94bc7f22d7d4a4531db1659f282523cb42c468ca8be8ccb6b1af" data-rendition-name="original" width="1320" height="1290" loading="lazy" alt="tabele"> </figure>  PROJEKCIJE SVJETSKE BANKE I MMF Portal ETV: Da li se aktuelna ekonomska politika zasniva na realnim projekcijama rasta ili na privremenim prihodima i zaduživanju? RABRENOVIĆ: Djelimično. Projekcije rasta su realne i potvrđene od MMF-a i Svjetske banke, ali se finansiranje javne potrošnje u velikoj mjeri oslanja na zaduživanje koje odlaže rješavanje strukturnih problema. MMF procjenjuje realni rast BDP-a na oko 3,2% godišnje u periodu 2025 - 2026, uz blago usporavanje u 2027. Međutim, istovremeno raste javni dug - sa 58,9% BDP-a u 2025. na 61,7% u 2027, dok Svjetska banka procjenjuje čak 65,8%. Posebno je indikativan „paradoks duga“: od 2020. do 2025. otplaćeno je oko 3 milijarde eura, ali je nominalni dug ostao gotovo nepromijenjen - oko 4,7–4,8 milijardi eura. Dug se ne smanjuje, već se stalno rotira. Zaključak: Projekcije rasta nijesu problem, već rizičan model finansiranja. Bez promjene strukture potrošnje i jačanja proizvodnje, zaduživanje samo odlaže probleme.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260107160132_613d179268ff3653cc13184bec3d4147e07126699c4f585207db4e79e492cdce.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20260107160132_613d179268ff3653cc13184bec3d4147e07126699c4f585207db4e79e492cdce" data-rendition-name="original" width="1320" height="1250" loading="lazy" alt="tabele"> </figure>  VISOK FISKALNI RIZIK&nbsp; Portal ETV: Koliki je stvarni fiskalni rizik u narednih tri do pet godina? RABRENOVIĆ: Fiskalni rizik je visok i kumulativan. U baznom scenariju, dug raste na 61–62% BDP-a do 2027. U negativnom scenariju dostiže 65–68%, uz realnu mogućnost aranžmana sa MMF-om. Visoke potrebe refinansiranja (14–17% BDP-a godišnje) i deficit tekućeg računa od oko 18% BDP-a dodatno povećavaju ranjivost. Zaključak: Rizik nije neposredan, ali je realan. Neophodne su: jasna strategija upravljanja fiskalnim rizicima, fiskalni stabilizacioni fond od najmanje 3% BDP-a, preventivne kreditne linije sa međunarodnim finansijskim institucijama.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260107160132_0bb7d9116fc200f91e77552a28f84281b6864036d6fb0d662daa2cecd5ddc6d9.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20260107160132_0bb7d9116fc200f91e77552a28f84281b6864036d6fb0d662daa2cecd5ddc6d9" data-rendition-name="original" width="1320" height="936" loading="lazy" alt="tabele"> </figure>  ZAVRŠNA OCJENA Crna Gora nije u fiskalnoj krizi, ali se nalazi na putanji koja, bez korekcija, vodi u sistemsku neodrživost u naredne tri do pet godina. Ključni nalazi: FZO ima strukturni jaz od 82,4 miliona eura godišnje. Inflacija je smanjila odnos dug/BDP sa 105% na 58,6%, ali je urušila kupovnu moć. Budžet za 2026. godinu je potrošački – kapitalni dio iznosi samo 8,05%. Projekcije rasta su realne, ali model finansiranja odlaže probleme. Fiskalni rizik je visok – bazni scenario predviđa dug od 61–62% BDP-a do 2027. Cijena odlaganja raste eksponencijalno. Svaka godina bez strukturnih reformi povećava buduće troškove i smanjuje prostor za manevar.

Rabrenović: Partijsko zapošljavanje kao ekonomska bomba – balon javnog sektora prijeti da eksplodira

Joanikije Mićović, mitropolit Crkve Srbije, okarakterisao je značaj Mojkovačke bitke kao „veliku i slavnu epopeju našeg roda, koja je ponos ne samo grada Mojkovca i Crne Gore, nego i vaskolikog srpstva“. Toj zloupotrebi Mojkovačke bitke i njenom lažnom predstavljanju pridružio se Andrija Mandić, četnički vojvoda od Krnje Jele, riječima: „Odgojeni, školovani i živjeli uz kosovski zavjet, naši preci su u tu posljednju borbu išli kao i njihovi preci pet vjekova ranije. Znali su da se životi mogu izgubiti, ali čast, obraz i duša ne smiju. Upravo zato je Mojkovačka bitka upisana zlatnim slovima u istoriju - kao završno poglavlje jedne epske epohe stare Crne Gore, ali i kao zavjet budućim generacijama da sloboda nikada nije dar, već odgovornost“. Prije će biti kao zavjet da Crnogorci više nikada ne žrtvuju svoje živote za tuđe interese, za interese onih koji im rade o glavi. Mojkovačka bitka jeste herojska pobjeda crnogorske vojske protiv tri i po puta moćnije austrougarske vojske, mnogo bolje opremljene i sa mnogo moćnijom artiljerijom, ali je pozadina Mojkovačke bitke sve samo ne obmana oko nekakvog „vaskolikog srpstva“ i „kosovskog zavjeta“. Radi se o vrlo perfidnom pokušaju da se crnogorska vojska desetkuje, kako bi se ostvarili politički ciljevi Srbije i Crna Gora primorala na kapitulaciju. Ili, kako je to u dnevniku zapisao austrougarski general Stjepan Sarkotić, zapovjednik austro-ugarskih snaga na jugoistočnom frontu, nasljednik Oskara Poćoreka, da su predsjednik srpske vlade Nikola Pašić, visoki oficiri Božo Janković i Petar Pešić „planski radili na kapitulaciji Crne Gore“. „Pešić je izdao bratsku i savezničku zemlju, bratsku i savezničku vojsku koja ga je prihvatila sa povjerenjem“, zapisao je general Sarkotić. Inače, pod njegovom komandom je u Lovćenskoj operaciji poražena i okupirana Kraljevina Crna Gora, tako da ne treba sumnjati u njegovu iskrenost. <h2>PLAN ZA „OČAJAN POLOŽAJ“</h2> Za one koji ne znaju, srpski general Božo Janković i pukovnik Petar Pešić, koji ga je zamjenio, bili su na položaju načelnika Generalštaba crnogorske komande, po planu „zajedničke odbrane“ srpskog vojvode Radomira Putnika, uslovljenog od strane Rusije prijetnjom da Crna Gora neće dobiti pomoć u oružju ako ne pristane na taj plan. Po tom planu 2/3 crnogorske vojske je stacionirano u području Pljevalja, a ostatak ka hercegovačkoj granici i u odbranu Lovćena, prema Kotoru. Kada je, na početku rata, crnogorska vlada tražila pomoć francuske i engleske flote za oslobođenje Crnogorskog primorja, srpski državnici i diplomate su intervenisali kod saveznika da se obustavi ta pomoć. Premijer Srbije Pašić je insistirao: ako se „osvoji Kotor onda bi trebalo da ga okupira francuska vojska, a ne crnogorska“. Srpska Vrhovna komanda traži da crnogorske trupe budu prebačene na front prema Sarajevu. Viši francuski pomorski oficir Tomazi je kasnije rekao da bi balkansko ratište izgledalo sasvim drukčije, kao i djelovanje savezničke flote u Sredozemnom moru, da je Kotorski zaliv bio pod kontrolom Crne Gore.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260110200128_d115863b042cb5f21d89a460583132311584b4fd412cc5e359d16b3b1405e2d5.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260110200128_d115863b042cb5f21d89a460583132311584b4fd412cc5e359d16b3b1405e2d5" data-rendition-name="original" width="504" height="280" loading="lazy" alt="Mojkovačka bitka"> <figcaption>Proglas Božo Janković(Photo: SJ)</figcaption> </figure>  Srpska vlada je zbog zauzimanja Skadra od strane crnogorske vojske 27. juna 1915. godine, protivno njenoj volji, kako bi što više otežala položaj crnogorske vlade u zemlji i kod saveznika, naredila generalu Jankoviću da podnese ostavku na položaj načelnika Crnogorske vrhovne komande. General Janković podnosi ostavku na dužnost načelnika štaba Vrhovne komande 26. juna 1914. godine, a na njegovo mjesto dolazi pukovnik Petar Pešić. Izvještavajući srpsku Vrhovnu komandu o reakciji diplomatskog kora na Cetinju povodom toga što je Crna Gora zauzela Skadar, pukovnik Pešić predlaže: „...Prema ovome, najbolji je trenutak (sada) da Srbija prekine veze sa Crnom Gorom! ... Međutim, ako naši interesi zahtevaju da se Crna Gora dovede u očajan položaj, bolje je koristiti drugu priliku a ne Skadar. Naprimer kad se kralj počne mešati u vojsci. Str.Pov O.Br. 16541 19.7.1915. Načelnik štaba, pukovnik Pešić“. Crna Gora jeste dovedena u „očajan položaj“ daljim djelovanjem Petra Pešića. Mojkovačka bitka je samo jedan u nizu poteza kojima je Pešić htio dovesti Crnu Goru do sloma. Deceniju nakon kapitulacije Crne Gore u svojim tekstovima u „Ratniku“, vojnom časopisu, u broju za novembar 1924, januar - februar 1925. godine („Crna Gora u Svetskom Ratu“), pukovnik Pešić je pravdao svoju naredbu da se „položaji na Tari imaju braniti najodsudnije i do poslednjeg čoveka“ time da je žrtvovao 4.000 crnogorskih života da od zarobljavanja spasi 80.000 vojnika koji su se povlačili kroz Albaniju. Međutim, to je oridinarna laž. <h2>UNIŠTAVANJE CRNOGORSKE VOJSKE</h2> Prema podacima srpske vojske već 4. januara 1916. godine, operacija povlačenja srpske vojske je završena i oko 80.000 srpskih vojnika se nalazi na prostoru Skadra, Drača i Tirane. Mojkovačka bitka se odigrala 6. i 7. januara 1916. godine, dakle kada se srpska vojska potpuno evakuisala! Petar Plamenac vidi u tome jasan cilj i piše u „Novoj Evropi“ iz 1926-te: „...Pašić je vidio u Skadru srbijansku vojsku svedenu na 80.000 ljudi, od kojih je onda još 20.000 pomrlo od fizičke iznemoglosti i u more bačeno. 10. decembra, na Cetinju, on je saznao od g. Pešića, svoga oruđa, da Crna Gora ima nedirnutih 53.000 vojnika, najboljih po hrabrosti u Evropi, koji bi, najedeni, obučeni i naoružani, vrijedili više od pruske garde. Pešić je tada ośetio da je ravnoteža poremećena; ali ovoga puta u korist Crne Gore, i uvidio je, da od ujedinjenja uz nestanak Crne Gore ne može biti ni govora“ ... Zato je bilo važno uništiti crnogorsku vojsku, što je i bila njegova misija, jer je teško povjerovati da je on to radio na svoju ruku.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260110200128_4970b9fc1b91de33463c746f845635fc172e1681a2c67deeaf9dcdde12521f5d.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20260110200128_4970b9fc1b91de33463c746f845635fc172e1681a2c67deeaf9dcdde12521f5d" data-rendition-name="original" width="2480" height="3508" loading="lazy" alt="Mojkovačka bitka"> <figcaption>Raspuštanje Crnogorske vojske(Photo: SJ)</figcaption> </figure>  To je najbolje objasnio sam pukovnik Pešić, u beogradskoj Pravdi 9. maja 1925, tada sa činom generala, obraćajući se svojim kritičarima, srpskim generalima, koji su ga optuživali da je svojim činjenjem uništio crnogorsku vojsku: „ .. jesu li ma kad razmišljali o tome kakva bi situacija bila za celokupan naš narod, da Kralj Nikola nije uputio Franji Josifu onu depešu, i da se je na Solunskom Frontu pored Srpske Vrhovne Komande našla i Crnogorska Vrhovna Komanda, a po proboju ovoga fronta i ulaska u Otadžbinu pored Kralja Petra i Kralj Nikola“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260110200128_8e804306dbb15abe492ae61e7250e56ae9ff8a2a249bcaaeaca204e6a0124a0f.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20260110200128_8e804306dbb15abe492ae61e7250e56ae9ff8a2a249bcaaeaca204e6a0124a0f" data-rendition-name="original" width="960" height="1369" loading="lazy" alt="Mojkovačka bitka"> <figcaption>Intervju generala Janka Vukotića „Jutarnjem listu“(Photo: SJ)</figcaption> </figure>  &nbsp;Skadar, 1916. godina - izvod iz telegrama Nikole Pašića regentu Aleksandru Karađorđeviću o stanju i vojno-političkoj situaciji: „Srbija trenutno gubi rat protiv Austrije, ali za sva vremena dobija rat protiv Crne Gore“! Mojkovička bitka uopšte nije pominjana nakon Prvog svjetskog rata. Istoričar i rektor Beogradskog univerziteta dr Vladimir Ćorović je o učešću Crne Gore u Prvom svjetskom ratu napisao: „Crna Gora se za vreme ovoga sloma Srbije držala veoma bedno. Njena vojska se uopšte, za čitavo vreme ovoga rata, nije istakla nijednom sjajnom pobedom…&nbsp; Jedna ružna ljaga u njenoj novijoj istoriji biće žensko upuštanje Lovćena, koji je mada sa onako vladajućim položajem, zauzet od Austrijanaca, sa manje žrtava nego ma koje mačvansko selo“… Mojkovačka bitka je bila na neki način prokazana i prećutana u državi za koju je žrtvovana crnogorska vojska - Kraljevini SHS, kasnije Kraljevini Jugoslaviji, sve do 1940. godine kada je obilježena u organizaciji Sokolskog saveza. Bivši crnogorski ministar spoljnih poslova, dr Pero Šoć piše u listu Vreme, od 1. septembra 1940. godine: „Tek tada Crna Gora je tad ubrala nove lovorike. Bitka na Mojkovcu sastavni je dio lanca slave koji se vjekovima kovao u Crnoj Gori. Ona je blistavi primjer najvećeg herojstva i samopožrtvovanja. Tom bitkom ispisane su zlatne i nenadmašive stranice u istoriji ratovanja, nacije i svijeta“… <h2>PEŠIĆ PREVARIO VUKOTIĆA</h2> General Janko Vukotić dao je intervju „Jutarnjem listu“ 1. aprila 1918. godine, koji prenose „Cetinjske novine“ 11. aprila: „Od 22. augusta 1914. pa sve do 17. januara 1916. godine bio sam isključivo komandant sandžačke crnogorske vojske. Načelnici štaba vrhovne komande ... bili su: srpski general Boža Janković od 22. augusta 1914, pa do zauzeća Skadra 1915. godine, a tad ga je zamijenio njegov dotadašnji pomoćnik srpski generalštabni pukovnik Petar Pešić, koji je ostao načelnikom štaba sve do 17. januara 1916. ... Pukovnik Pešić napustio je Crnu Goru 17. ili 18. januara 1916, i na odlasku mi saopštio, da ga, po kraljevoj naredbi, imam zamjeniti u dužnosti ... Primiv na ovaj način dužnost načelnika štaba, a računajući, da će srpska vojska, kao što mi je rekao pukovnik Pešić, u dovoljnoj snazi zauzeti odbrambene položaje duž Bojane i oko Skadra, te meni i mojoj vojsci osigurati jedinu odstupnicu preko Skadra, ja sam odmah, po odobrenju kralja Nikole, izdao naređenje čitavoj crnogorskoj vojsci - od koje se skoro veći dio nalazio duž rijeke Tare i Lima i na hercegovačkoj granici - da odstupi pravcem na Podgoricu, odatle ćemo preko Skadra za Albaniju. Kralj Nikola je otputovao iz Podgorice 19. januara u Skadar, a 20. januara iz Skadra dalje. Iste večeri nastupile su austru-ugarske čete, ni od koga nesmetane, uz rijeku Bojanu, a śutra dan, 21. januara, ušle su u Skadar, i tako nam preśekle jedinu moguću odstupnicu prije, nego je i jedan moj vojnik od hercegovačkog odreda ili sandžačke vojske stigao u Podgoricu“. I zaista, naređenja su izdata „čitavoj vojsci“, kako kaže Vukotić. Postoje brojni primjerci u arhivama.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260110200128_8c3ed6c91444b81df0b1f2fc6587b5ed761b467c39dab9b1ad145a164e1cfc2b.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20260110200128_8c3ed6c91444b81df0b1f2fc6587b5ed761b467c39dab9b1ad145a164e1cfc2b" data-rendition-name="original" width="1086" height="1579" loading="lazy" alt="Mojkovačka bitka"> <figcaption>Obraćanje Petra Pešića u beogradskoj Pravdi(Photo: SJ)</figcaption> </figure>  Ako ne vjerujete meni da je Mojkovačka bitka samo dio sramne uloge pukovnika Petra Pešića kao načelnika Generalštaba crnogorske vojske, hoćete li vjerovati generalu Janku Vukotiću da ga je Petar Pešić izigrao, prevarivši ga da će obezbjediti povlačenje crnogorske vojske držanjem dolinom Bojane? Nemate što slaviti, gospodo! Pogotovu ne mahati srpstvom i kosovskim bojem, jer se radi o klasičnoj namjeri da se uništi Crna Gora kao država, zacrtano Niškom deklaracijom 1914. i Krfskom deklaracijom avgusta 1917. godine, što je konačno i ostvareno krajem 1918. nelegalnom i revolucionarnom Podgoričkom skupštinom, dijelom beogradskih slugu u Crnoj Gori, pod rukovodećom palicom beogradskih agenata i neviđenim nasiljem i mržnjom prema Crnogorcima. A sluga nikad nije falilo u Crnoj Gori potonjih dva stoljeća. I što je najgore, ponose se time.

Tag: miodrag-pesic