Politike sjećanja u regionu i dalje zarobljene u etnocentričnim narativima

Tri decenije nakon ratova '90-ih, postjugoslovenska društva i dalje nijesu izgradila održiv odnos prema prošlosti, a politike sjećanja dominantno ostaju etnocentrične, selektivne i podložne političkoj instrumentalizaciji - o ocijenjeno je u PROUDCAST-u Centra za građansko obrazovanje (CGO).

Kako je istaknuto, bez priznavanja svih žrtava, poštovanja sudski utvrđenih činjenica i razvoja kulture sjećanja, ova društva rizikuju nastavak ciklusa podjela i budućih konflikata.

Direktor Fonda za humanitarno pravo Kosova Bekim Blakaj i direktorka NVO IUSTICOM i nekadašnja portparolka Haškog tužilaštva Olga Kavran upozorili su da proces memorializacije u regionu uglavnom ne doprinosi pomirenju, već često produbljuje postojeće podjele, jer se žrtve i dalje posmatraju kroz etničku pripadnost, a ne kroz univerzalna ljudska prava i individualnu patnju.

- Nažalost, memorializacija je jednostrana, etnocentrična i ne poštuje sve žrtve - kazao je Blakaj, ističući da su brojni memorijali podignuti bez institucionalne odgovornosti i bez uključivanja svih stradalih. 

Kao primjer naveo je spomen-obilježje stradalima u NATO bombardovanju autobusa kod Podujeva, gdje su među žrtvama bili i Srbi, uključujući djecu, ali njihova imena nijesu unešena na memorijalnu ploču. 

- Takvi narativi ne sadrže činjenice i nove generacije mogu lako da stvore iskrivljenu sliku o tome šta se dogodilo tokom rata - upozorio je on. 

Govoreći o odnosu društava prema presudama Haškog tribunala i sudski utvrđenim činjenicama, Olga Kavran je ocijenila da region danas pokazuje još snažniji otpor prema prihvatanju činjenica nego prije dvije decenije.

- Propaganda koja negira činjenice utvrđene pred Haškim tribunalom toliko je jaka da danas ljudi manje znaju o tim činjenicama nego prije 20 godina - pojasnila je Kavran, ukazujući na kontinuiranu relativizaciju ratnih zločina kroz medije i politički diskurs. 

Prema njenim riječima, krivični postupci sami po sebi nijesu dovoljni da bi društva prošla kroz stvarni proces tranzicione pravde. 

- Ratovi u bivšoj Jugoslaviji su vjerovatno najprocesuiraniji ratovi u savremenoj istoriji kada je riječ o međunarodnom krivičnom pravu, ali smo 27 godina kasnije shvatili da to nije dovoljno - navela je Kavran, upozoravajući i da insistiranje na narativu o "isključivo sopstvenoj žrtvi" dugoročno proizvodi nove oblike nasilja i netrpeljivosti. 

- Kada ljudi žive u iluziji da su samo žrtve, na kraju mogu početi da se ponašaju kao zločinci - dodala je Kavran.
Dio razgovora bio je posvećen važnosti dokumentovanja činjenica i personalizacije žrtava. 

Blakaj je istakao da je cilj rada Fonda za humanitarno pravo Kosova bio da - svaki broj dobije ime i prezime. Biti priznat kao žrtva za porodice je često jednako važno kao i sama sudska pravda. 

- Ljudi imaju osjećaj da su zaboravljeni i nepriznati, posebno u manjim sredinama - kazao je Blakaj. 

On je govorio i o iskustvu sa memorijalne izložbe posvećene djeci stradaloj tokom rata na Kosovu, koja je, kako je naveo, pokazala da empatija među zajednicama ipak može da postoji kada se žrtve predstave ljudski, a ne politički. 

Blakaj je opisao susret albanskog posjetioca, koji je izgubio članove porodice tokom rata, sa roditeljima srpskog dječaka ubijenog u sukobu. 

- Prišao im je i rekao: "Žao mi je zbog vašeg sina. Ničija djeca ne treba da imaju sudbinu naše djece". To su momenti koji pokazuju koliko je važna humanizacija žrtava i stvaranje prostora za empatiju - naveo je on.

Govoreći o regionalnoj saradnji, Blakaj je podsjetio na Inicijativu za REKOM, koja okuplja organizacije civilnog društva i porodice žrtava iz svih država bivše Jugoslavije sa ciljem uspostavljanja Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava počinjenim na teritoriji bivše SFRJ od 1991. do 2001. godine. Iako inicijativa nije dobila potrebnu političku podršku svih država regiona, sagovornici smatraju da potreba za regionalnim pristupom suočavanju s prošlošću ostaje ključna.

Kavran je ocijenila da političke elite u regionu svjesno održavaju narative podjela jer im oni omogućavaju lakšu političku manipulaciju. 

- Dok god postoji neprijatelj na kojeg se može upirati prstom, ljudi manje gledaju na ekonomiju, korupciju i probleme sa kojima žive - zaključila je ona.