U Modernoj galeriji sjutra će biti otvorena izložba "Lavirint devedesetih", koja je usmjerena na emocije iako donosi saznanja, obilje potisnutih, zaboravljenih i nepoznatih podataka, ali nas prije svega vraća u neizvjesnost i strahove devedesetih - saopšteno je danas na konferenciji za medije Centra za građansko obrazovanje.&nbsp;
Istoričarka Dubravka Stojanović, jedna od autorki izložbe, osvrnula se na dosadašnji put ove inicijative i najavila značajne planove za budućnost.
- Prvu izložbu “Lavirint 90ih” imali smo u Beogradu 2023. godine, to je bila pilot izložba - proba kako to korespondira sa građanima, koliko je interesovanje… Prošle godine u maju izložba je postavljena u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine, u Sarajevu, gdje je tokom ljeta vidjelo oko 7.000 posjetilaca, a reakcije su bile snažne i emotivne. Svaka nova postavka, uključujući i ovu u Podgorici, predstavlja za nas priliku da ponovo razmislimo o izložbi, da vidimo koji eksponati komuniciraju sa publikom, šta treba dopuniti ili promijeniti. Na taj način, izložba je uvijek nova i živa - istakla je Stojanović.
Najavila je da se 2. juna u Beogradu otvara Muzej devedesetih, koji će imati stalnu postavku.
&nbsp;Pisac i jedan od autora izložbe Igor Štiks kazao je da lavirint devedesetih kao tema ostaje sa nama, nikako da nas pusti.
- To breme i mladi osjećaju danas, kroz slične ideologeme, osobe i probleme protiv kojih se bore. Ova izložba je pokušaj da tu dekadu prikažemo drugačije - slojevito, kompleksno, ne samo kroz bol, već i kroz humor, noćni život, fragmente sreće. To je izložba i za one koji su je proživjeli, i za one koji je tek upoznaju. Ona otvara prostor za nova pitanja, za regionalno razumijevanje i drugačiji javni razgovor o nasljeđu devedesetih - rekao je Štiks.
Izložba se, prema njegovim riječima, posebno obraća mladima, ali nije namijenjena samo njima.&nbsp;
- Namijenjena je i onima koji su tada odrastali s osjećajem da im je jedan mogući život oduzet - život koji se mogao dogoditi, ali je, umjesto toga, skrenuo na drugi i neželjeni kolosijek - poručio je Štiks.
&nbsp;Direktorica Javne ustanove Muzeji i galerije Podgrice Ivana Ćupić kazala je da je vrlo zahvalna autorima i Centru za građansko obrazovanje što su ih prepoznali kao partnere i posebno je srećna što će biti domaćini, kako ističe, izložbe godine.&nbsp;
- Ovo se poklapa sa jubilejom - 75 godina naše ustanove i postaje reprezent naše proslave. Prvi put sam “Lavirint devedesetih” vidjela u Sarajevu. Namjenski otišla sam da je pogledam, jer sam osjećala da se ta tema duboko tiče svih nas. Devedesete su možda formalno prošle, ali za nas koji smo tada bili na pragu srednje škole, to je bilo vrijeme kada smo počeli da razvijamo svoje prvo kritičko mišljenje. Potajno sam priželjkivala da 'Lavirint 90-ih' dođe i kod nas, u naš prostor. Sada, kada se to ostvaruje zaista osjećam zadovoljstvo - rekla Ćupić.
Saradnica na programima u CGO Maja Marinović istakla je da ova izložba ima umjetnički i edukativni karakter.&nbsp;
- Želimo da na jedan alternativan način komuniciramo činjenice, posebno sa mladima, kojima je značajan dio onog što ćemo predstaviti nepoznat - navela je Marinović.
Ona je podsjetila na nalaze istraživanja, u okviru ovog projekta, koje je pokazalo je da školski sistem ne pruža gotovo nikakvo znanje periodu 90-ih, a da je u javnom prostoru mnogo manipulacija i dezinformacija.&nbsp;
- Ipak, ohrabrujuće je što gotovo 80 odsto mladih u Crnoj Gori smatra da su događaji iz tog doba i dalje važni za današnje društvo, što je smjernica za interes za kvalitetno i odgovorno obrazovanje o tom dijelu prošlosti. I zato projekat „Muzej 90-ih“ teži da kroz istorijske činjenice, kulturni izraz i kritički dijalog otvori to poglavlje i učini ga dostupnim svim građanima i građankama - kazala je ona.
Otvaranje izložbe zakazano je za sjutra u 20 sati, nakon čega će postavka biti dostupna široj javnosti svakog dana (osim ponedjeljkom) u Modernoj galeriji od 9 do 20 sati, do 13. septembra.
Izložbu „Lavirint devedesetih“ u Podgorici realizuje Fondacija M90 i Kulturni front iz Srbije, u saradnji sa Centrom za građansko obrazovanje (CGO) iz Crne Gore.&nbsp;
- Izložba je nastala kao dio projekta „Muzej 90ih - regionalni centar za pomirenje, obrazovanje i buduću saradnju“, uz podršku Ministarstva spoljnih poslova Kraljevine Holandije kroz MATRA program, Evropskog fonda za Balkan (EFB) i Shared Horizons projekat koji finansira Republika Francuska i sprovodi Expertise France Groupe AFD. Sadržaj ove izložbe je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove donatora - navodi se u saopštenju.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Otvaranje izložbe "Lavirint devedesetih" sjutra u Modernoj galeriji: Usmjerena na emocije, ali nas vraća u neizvjesnost i strahove tog vremena

Centar za građansko obrazovanje (CGO) ocjenjuje da u najglomaznijoj Vladi Crne Gore, koja u tome obara rekorde i u širim međunarodnim razmjerama, za mnoge članove nije jasno koja su im zaduženja i mjerljivi učinci, ali je jasno da su brojni, često izmišljeni, resori tu samo da se izbalansiraju stranačke kvote. Stoga CGO stavlja pod lupu neke od najilustrativnijih primjera, a u ovom osvrtu – ministra bez portfelja, Milutina Butorovića.
CGO ukazuje da pozicija ministra bez portfelja, ili resor bez resora, nije nepoznata praksa u organizaciji izvršne vlasti u Crnoj Gori.&nbsp;
- Više Vlada kojima je rukovodila Demokratska partija socijalista (DPS) koristilo je taj mehanizam, a tu praksu je kratko prekinuo nekadašnji premijer Zdravko Krivokapić, da bi ona bila nastavljena u 43. Vladi Dritana Abazovića, koja je imala dva ministra bez portfelja, a zatim i kroz rekonstrukciju 44. Vlade Milojka Spajića u kojoj je među 32 člana Vlada i jedan ministar bez portfelja - navedeno je u saopštenju CGO-a.
CGO je od svojih prvih prijedloga organizacije Vlade, iz 2016. godine, zagovarao koncept malobrojne, kompaktne i učinkovite Vlade, kao i da Crnoj Gori treba Zakon o Vladi i davao brojne i konstruktivne komentare u pravcu konačnog oblikovanja tog zakonskog teksta. U tom okviru, nema mjesta za ministra bez portfelja, iako se, na žalost, to predviđa i posljednjom dostupnom verzijom nacrta ovog zakona.
- Trenutno poziciju ministra bez portfelja, ili kako se navodi i ministra zaduženog za odnose sa Skupštinom Crne Gore, obavlja Milutin Butorović. Kada znamo da sve ministre bira Skupština i da su joj svi jednako odgovorni u domenu svojih resorsa, javnosti ostaje nejasno, a možda i ovom ministru, koji je to opis njegovog posla - ističe se u saopštenju CGO-a.
Uvidom u zvanične aktivnosti na sajtu Vlade, od 32 člana Vlade, u CGO-u kažu da ministar bez portfelja ima ubjedljivo najmanje zabilježenih aktivnosti, a sve one, za ovih devet mjeseci njegovog mandata, staju na jednu stranu.
To uključuje dvije čestitke – jednu za dan Opštine Nikšić i drugu vjernicima islamske vjeroispovjesti za Bajram, jednu najavu gostovanja na Javnom servisu RTCG i jedno reagovanje na medijski članak vezan za njegove zarade.&nbsp;
- Pored ovog, zvanično je imao još pet aktivnosti: dva sastanka - sa ambasadorkom Republike Francuske u Crnoj Gori, An Mari Maske, i sa Snežanom Đurović iz Agencije za investicije, zatim kritičku reakciju na jednu od nacionalističkih objava Daria Vraneša, predsjednika Opštine Pljevlja, kao i najavu da će Vlada podnijeti Skupštini zahtjev da se raspravlja na vanrednoj sjednici o Budžetu 21. januara - ističe se u saopštenju.
Posebnu je pažnju u javnosti izazvala njegova peta zvanična aktivnost - &nbsp;službeni put u Brisel radi sastanka sa ambasadorom Crne Gore u Misiji pri EU, Petrom Markovićem. U CGO-u podsjećaju da je Marković svega nekoliko dana uoči odlaska Butorovića u Brisel boravio u Crnoj Gori, u okviru konsultacija na koje je premijer Spajić pozvao sve ambasadore.&nbsp;
- Čini se da je Butorović cijenio da ga ne može dovoljno sadržajno upoznati sa radom Vladom u Crnoj Gori, a što je bio jedini razlog te posjete shodno platformi putovanja i njenim zaključcima usvojenim na 71. sjednici Vlade, već da je zbog toga potrebno dotaći belgijsko tlo uz prisustvo generalnog sekretara Vlade i njegove zamjenice i tri dana tamo boraviti o trošku građana i građanki Crne Gore. Znači, dva zvanična sastanka, jedan službeni put, dvije čestitke, jedno reagovanje i jedna najava su aktivnosti ministra bez portfelja, uz napomenu da nema dostupnih informacija o učincima nijedne aktivnosti - navode u CGO-u.
U CGO-u dodaju i da je zarada ministra bez portfelja za mart 2025. godine iznosila 1737.51 eura u netu iznosu, uz brojne prateće beneficije, od kabineta i osoblja, preko zaduženja automobil marke Mercedes E280 registarskih oznaka PGCG297 Generalnog sekretarijata Vlade, koji je nekoliko mjeseci i lično vozio (novembar i decembar 2024. i januar 2025. godine) prelazeći dnevno i do 288km na relaciji Podgorica-Nikšić-Podgorica.&nbsp;
Isto vozilo je, prije novembra i nakon januara, zaduživao referent u Generalnom sekretarijatu Vlade, a u CGO-u kažu da putni nalozi ukazuju da je relacija ista kao kada je Butorović upravljao vozilom, sa istom, sličnom ili nepoznatom pređenom kilometražom, pa je pretpostavka da je i u tom periodu navedeno vozilo korišćeno za prevoz ministra uz vozača.
CGO je ponovo pozvao donosioce odluka da prekinu sa praksom stvaranja skupih i nefunkcionalnih funkcija koje služe samo partijskim trgovinama.
- Institucionalna odgovornost i racionalno upravljanje javnim sredstvima zahtijevaju da se u Zakonu o Vladi precizno definišu nadležnosti, a pozicije bez jasnih mandata, kao što je ministar bez portfelja, konačno i zakonski ukinu. Građani i građanke Crne Gore zaslužuju Vladu koja radi za njih, a ne na njihov račun - zaključuju u CGO-u.

CGO: Butorović - ministar bez zadatka, odgovornosti i učinka

Nikola Obradović iz Centra za građansko obrazovanje kazao je u jutarnjem programu "Budilnik" na Televiziji E da je antifašizam temeljni dio istorijskog identiteta Crne Gore i da bi njegove vrijednosti morale ostati trajno prisutne u javnom životu.
- Svjedoci smo, definitivno, da posljednjih nekoliko godina prisustvujemo rastućim narativima koji za cilj imaju relativizaciju zločina i normalizaciju ekstremizma, stoga stojimo na tome da bi upravo antifašističke vrijednosti, kako u ovom trenutku tako i u budućnosti, trebale biti živo prisutne u javnom životu, u obrazovanju, ali i u kulturi pamćenja - kazao je Obradović.&nbsp;
Kako navodi, u Centru za građansko obrazovanje 9. maj se ne posmatra samo kao dan pobjede nad fašizmom, već kao važan vrijednosni orijentir za savremeno crnogorsko društvo.
- Taj datum bi nas, između ostalog, trebao podsjećati na jedan skup vrijednosti koje bi trebale biti temelj našeg društvenog poretka – sloboda, jednakost i solidarnost, ali i važan otpor svakom mogućem obliku nepravde i diskriminacije - ističe Obradović.&nbsp;
Obradović ističe da je antifašizam bio ključan za obnovu crnogorske državnosti i izgradnju modernog društva, ali da danas svjedočimo pokušajima da se njegovo značenje potisne.
- Danas svjedočimo raznim pokušajima da se njegova vrijednost umanji ili potisne, ili da se u konačnici predstavi i kao prevaziđen koncept. To ne dolazi spontano, već sa određenih političkih adresa, kako van Crne Gore, ali sa veoma agilnim pomagačima na lokalnom nivou. Potiskivanje antifašizma se ne dešava samo otkazivanjem poštovanja takvoj ideji, već jednostavnim ignorisanjem – kako u javnim politikama, tako i u obrazovanju, ali i u institucionalnom pamćenju - zaključuje Obradović.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D-Ip87hXheeg&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Obradović: Antifašizam je duboko utkan u istorijski identitet Crne Gore

Umjesto da budu rivali, zemlje su izabrale da postanu partneri - ekonomski, politički i društveno povezane, kako bi rat među njima postao nezamisliv. Tako je nastala ideja Evropske unije, koja se - baš poput zvijezde koju pletemo - gradi pažljivo, strpljivo i zajednički. Jer Evropa nije samo prostor, ona je proces - kazali su iz Centra za građansko obrazovanje.
&nbsp;Danas, dok i mi u Crnoj Gori pletemo svoju evropsku zvijezdu, biramo, kako navode iz ove nevladine organizacije, da budemo dio zajednice koja vjeruje u budućnost oblikovanu dijalogom, ne konfliktom.
- Zajednice koja zna da se najtrajnije vrijednosti ne ruše, već se pažljivo grade i njeguju. Uprkos svim izazovima, vjerujemo u Evropu koja je kadra da odbrani svoje ideale, koja se širi i osnažuje svoje građane i građanke, koja nije ni savršena ni završena, ali jeste trajni podsjetnik da „ako želiš da ideš daleko, idi zajedno“, putem principa vladavine prava, slobode, dostojanstva i solidarnosti. Sretan Dan Evrope - poručili su iz Centra za građansko obrazovanje.

CGO: Evropske vrijednosti se pletu djelima

Ne dijelimo samo probleme, već i rješenja - bila je poruka koja je dominirala tokom intenzivnog programa višednevne obuke koju je Centar za građansko obrazovanje (CGO) organizovao od 5. do 8. maja, u Podgorici, okupljajući predstavnike 12 nevladinih organizacija iz Crne Gore, Albanije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Sjeverne Makedonije i Srbije čiji su projekti podržani na konkursu u okviru programa Zajedno za LGBTQI+ jednakost.
Tokom intenzivnog programa jačanja kapaciteta ovih organizacija, obrađeni su različiti aspekte upravljanja projektima i izvještavanja u sadržajnom dijelu, finansijski menadžment, procedure javnih nabavki i oslobađanja od PDV, pravila o vidljivosti u skladu sa projektima koje finansira EU, kao i druge vezane teme.&nbsp;
- Naš cilj nije bio samo da organizacijama civilnog društva obezbijedimo finansijsku podršku, već da ih osnažimo da dugoročno budu pokretači promjena u svojim zajednicama - istakao je programski direktor u CGO Petar Đukanović.&nbsp;
Kroz sveobuhvatne obuke iz upravljanja projektima, komunikacije, vidljivosti, zagovaranja i monitoringa javnih politika, organizacije su, kaže on, stekle konkretna znanja i vještine koje im omogućavaju da efikasnije, profesionalnije i sa više samopouzdanja djeluju u oblasti zaštite prava LGBTIQ+ osoba.&nbsp;
- Ujedno, ovaj program je pružio dragocjenu priliku za međusobno povezivanje, jer su organizacije iz različitih zemalja imale platformu da se upoznaju i uspostave saradnju koja može da osnaži regionalnu solidarnost i zajednički pristup u borbi za očuvanje i unaprijđenje ljudska prava - zaključio je Đukanović.&nbsp;
I Gracija Atanasovska, iz Koalicije MARGINS iz Sjeverne Makedonije, istakla je značaj upoznavanja sa ljudima iz drugih organizacija iz regiona koji kroz aktivizam pokušavaju da poboljšaju situaciju u oblasti ljudskih prava.
- Ovakvi događaji nam pomažu da se povežemo, razmijenimo iskustva i uspješne prakse, ali i izazove sa kojima se suočavamo u svojim zemljama. Mogućnost da se upoznamo licem u lice dodaje još jednu veoma važnu - intimniju dimenziju saradnje. Naravno, važne su nam bile i sesije oko realizacije projekata - navela je ona.
Uvijek je, kako je ocijenio Visar Krusha iz NVO Integra sa Kosova, dobro povezati se sa organizacijama iz regiona koje sprovode programe i projekte u istoj oblasti.
- Bilo mi je veoma korisno da proučim smjernice za realizaciju projekata finansiranih od strane EU, posebno dio koji se odnosi na narativne i finansijske izvještaje. Dodatno, razmjena ideja i iskustava o tome kako pristupiti različitim izazovima u našem radu, iz različitih perspektiva i konteksta, &nbsp;uz direktno povezivanje organizacija je čvrst korak ka budućoj regionalnoj saradnji - kazao je Krusha.
Marko Vukčević, iz Asocijacije Spektra, cijeni da je organizovani program značajan, naglašavajući da je proteklih godina postala očigledna potreba za aktivnijim zagovaranjem prava LGBTIQ osoba šireg kruga aktera iz civilnog društva.
- I važno je da naučimo kako da vodimo projekte na kvalitetan i transparentan način, posebno zato što su procedure sve zahtjevnije, ali i zbog intenziteta napada na NVO sektor koji se pojačava. Iako su naše organizacije različite, suočavamo se sa sličnim izazovima, živimo i djelujemo u veoma povezanim kontekstima - poručio je Vukčević.&nbsp;
Iz organizaije UNSA GETO ocjenili su da je program bio izuzetno koristan u dijelu jačanja kapaciteta udruženja kroz praktične alate za sprovođenje projekata.
- Dodatna vrijednost je i povezivanje sa drugim organizacijama, s obzirom na to da nailazimo na slične prepreke u radu. Ta razmjena iskustava, resursa i strategija vodi ka stvaranju i jačanju zajedničkog fronta u borbi za prava LGBTIQ+ osoba. Time što smo skupa u fizičkom prostoru, umjesto uobičajenog online prostora, podstiče se i razvoj novih ideja i stvara energija za dalju borbu - ističu oni.
Obuka je okončana <a href="https://cgo-cce.org/2025/05/07/podrska-koja-mijenja-stvarnost-12-projekata-za-lgbtiq-jednakost-u-regionu/" target="_blank">ceremonijom potpisivanja ugovora za organizacijama čiji su projekti podržani</a>.
Program Zajedno za LGBTQI+ jednakost sprovodi CGO, u partnerstvu sa ERA - Mrežom za jednaka prava LGBTI osoba na Zapadnom Balkanu i u Turskoj, Queer Montenegro, Queer Centrom iz Skoplja, Tuzlanskim otvorenim centrom, NVO OMSA iz Albanije i Centrom za razvoj socijalnih grupa sa Kosova. Projekat finansira Evropska unija.

„Ne dijelimo samo probleme nego i rješenja“

U vremenu jačanja ekstremizma, šovinizma i pokvarenih pokušaja istorijskog revizionizma, antifašizam nije ideološki izbor, već civilizacijska norma. Antifašizam znači otpor mržnji, diskriminaciji i autoritarizmu, ali i aktivno zalaganje za otvoreno, demokratsko i pravedno društvo - kazala je saradnica na programima u Centru za građansko obrazovanje Ivana Matanović.
Iz ove nevladine organizacije čestitaju svim građanima i građankama Dan pobjede nad fašizmom, navodeći da je to datum koji simbolizuje kraj Drugog svjetskog rata u Evropi, poraz nacizma i fašizma, kao i početak izgradnje svijeta zasnovanog na slobodi, dostojanstvu i solidarnosti.
- Na ovaj dan, više nego ikad, važno je ponoviti: Borba protiv fašizma nije završena, jer ona traje svaki put kada branimo slobodu, istinu i ljudsko dostojanstvo - istakla je Matanović.
 Bezuslovna kapitulacija nacističke Njemačke prije 80 godina označila je kraj najkrvavijeg sukoba u modernoj istoriji, sa više desetina miliona žrtava i ogromna razaranja. 
- Ovaj dan ne smije biti samo istorijska fusnota, već i trajna obaveza da se žrtve fašističkog terora nikada ne zaborave, a vrijednosti antifašizma, koje su utkane u temelje savremene Evrope i međunarodnog poretka, dosljedno brane i njeguju - ističe Matanović.
Dodaje da CGO izražava zabrinutost zbog sve češće relativizacije istorijskih činjenica u javnom diskursu, koje prijeti da uruši temeljne demokratske vrijednosti. 
- Posebno problematičnim ističemo i nedavno veličanje Pavla Đurišića od strane mitropolita Joanikija. Kao što smo i ranije ukazali, Đurišić je, kao zloglasni komandant četničkog pokreta, sarađivao sa fašističkim okupatorima i direktno je odgovoran za masovne zločine nad civilnim stanovništvom. Javno promovisanje takvih figura predstavlja ozbiljno narušavanje antifašističkog nasljeđa Crne Gore i vrijeđa śećanja na žrtve - rekla je Matanović.
Crna Gora, prema njenim riječima, ima posebno mjesto u istoriji antifašističkog otpora, prepoznata je po organizovanom ustanku još od jula 1941. godine. 
- Građani i građanke Crne Gore su kroz oružani i civilni otpor doprinijeli borbi za slobodu, a Narodnooslobodilačka borba (NOB) ostaje jedan od najsvjetlijih momenata naše novije istorije. Antifašizam je sastavni dio crnogorskog identiteta, na kojem treba da se gradi savremena demokratska država. CGO poziva institucije, posebno obrazovni sistem, te političke i vjerske aktere, da odgovorno njeguju kulturu śećanja, da nedvosmisleno osude svaki oblik fašističke simbolike i retorike, te da jačaju otpornost društva na savremene prijetnje demokratiji i ljudskim pravima - poručila je Matanović.
CGO podsjeća i da se Dan pobjede u Evropi slavi 8. ili 9. maja, a razlika u obilježavanju dolazi zbog pristupa u računanju tačnog vremena njemačke kapitulacije.
- Većina zemalja Zapadne Evrope i članica EU obilježava 8. maj, jer je nacistička Njemačka potpisala bezuslovnu kapitulaciju 8. maja 1945. u 23:01 po srednjoevropskom vremenu. U zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza i njihovim saveznicama, kapitulacija je stupila na snagu po moskovskom vremenu, tj. 9. maja u 00:01, i zato se i 9. maj obilježava kao Dan pobjede - objasnila je Matanović.

CGO: U vremenu jačanja ekstremizma, šovinizma i pokvarenih pokušaja istorijskog revizionizma, antifašizam nije ideološki izbor, već civilizacijska norma

Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Kulturni front iz Srbije, u saradnji sa Javnom ustanovom Galerije i muzeji Podgorice u utorak 13. maja otvaraju izložbu "Lavirint devedesetih" u Modernoj galeriji u 20 sati. Cilj ove izložbe je, kako navode iz CGO, drugačije i dublje sagledavanje decenije koja je radikalno preoblikovala živote miliona ljudi na ovim prostorima (ali i globalno) i čije posljedice osjećamo i danas, možda više nego ikad, kroz političke podjele, društvene tenzije i kulturološke lomove.&nbsp; - Ona je rezultat četvorogodišnjeg predanog istraživačkog rada i saradnje pojedinaca, stručnjaka, aktivista i partnerskih organizacija iz zemalja bivše Jugoslavije okupljenih oko inicijative Muzej devedesetih, koju je pokrenuo Kulturni centar Grad iz Beograda, a sa idejom sakupljanja i čuvanja od zaborava izvora i svjedočanstva o posljednjoj deceniji 20. vijeka na prostoru nekadašnje jugoslovenske države - ističu iz CGO.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025050511058_92d8e044602ab5c93b0b6e63713fa52d78c2dbdd599981cb6c64996ef607ec41.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025050511058_92d8e044602ab5c93b0b6e63713fa52d78c2dbdd599981cb6c64996ef607ec41" data-rendition-name="original" width="799" height="533" loading="lazy" alt="Detalj iz izložbe"> <figcaption>Detalj iz izložbe(Photo: Centar za građansko obrazovanje)</figcaption> </figure>  Postavka, kako dodaju iz ove nevladine organizacije, pred posjetioca postavlja pitanje da li smo kao pojedinci i društva ikada izašli iz lavirinta u koji smo upali početkom 1990-ih. - Nakon rata, umjesto ozdravljenja društva, vladajuće elite su se uz lično bogaćenje kroz kriminalne privatizacije posvetile širenju govora mržnje i održavanju tenzija, naročito kroz politizaciju komemoracija i prećutkivanje stvarnih potreba građana i građanki. Vremenom, kao da je rat postajao sve prisutniji, a ne predmet kolektivnog suočavanja i gradnje mira. Izložba „Lavirint devedesetih“ nudi odgovor na politike koje etnonacionalizam i šovinizam stavljaju iznad pravde, mitove iznad čovjeka, a razdor iznad solidarnosti. Lutajući kroz lavirint, posjetioci imaju priliku da sagledaju tu traumatičnu deceniju iz više uglova, primarno iz perspektive onih čiji su životi razoreni u jednom danu, koji su se protivili ratu ili bili prisiljeni da napuste domove, okruženi obmanama sa svih strana - ističu iz CGO.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025050511054_7bc76630567075a714b54994c51a2e60d2307f3e847aac52df4f261df79767a7.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025050511054_7bc76630567075a714b54994c51a2e60d2307f3e847aac52df4f261df79767a7" data-rendition-name="original" width="799" height="533" loading="lazy" alt="Detalj iz izložbe"> <figcaption>Detalj iz izložbe(Photo: Centar za građansko obrazovanje)</figcaption> </figure>  Nijedna izložba, kako navode, ne može u potpunosti prikazati jednu deceniju.&nbsp; - To se posebno odnosi na 90-te godine koje su u našoj regiji ostavile neizbrisiv, dugotrajan trag. Zato je princip ove izložbe fragment ili krhotina. „Lavirint devedesetih“ nudi prostor za kritičko promišljanje, podstiče dijalog i poziva posjetioce dopune narativ iz sopstvenog iskustva i memorije, jer samo zajednički možemo, gledajući u nedavnu prošlost, spoznati vlastitu sadašnjost i zamisliti drugačiju budućnost - rekli su iz CGO. Podgorička izložba “Lavirint devedesetih” je proširena verzija postavke predstavljene u Beogradu 2023. i u Sarajevu 2024. godine. Autorski tim čine Dubravka Stojanović, Igor Štiks i Dejan Ubović, a segmente iz Crne Gore oblikovali su istoričari Filip Kuzman, Vukan Ražnatović i Miloš Vukanović. Izložba će biti otvorena svakog radnog dana od 9 do 20 sati.

Izložba "Lavirint devedesetih" od 13. maja u Podgorici

Na zajedničku inicijativu nevladinih organizacija Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Antifašisti Cetinja, odbornici Skupštine Prijestonice Cetinje dali su saglasnost da jedna ulica, u naselju Pod Granicom, ponese ime Krsta Đurovića - oficira koji je pokazao da čast, savjest i ljudskost mogu biti iznad svega.
- Krsto Đurović bio je kontraadmiral Jugoslovenske narodne armije i komandant južnog vojnopomorskog sektora Boka. Nije se slagao sa politikom, planovima i akcijama JNA i političkog vrha u vezi sa “operacijom Dubrovnik“. Protivio se agresiji na Hrvatsku, o čemu postoji više svjedočanstava ljudi iz njegovog okruženja. Gradonačelnik Dubrovnika u tom ratnom periodu Petar Poljanić, tokom suđenja Slobodanu Miloševiću u Hagu, iznio je, između ostalog rečenicu, koja zasigurno najbolje opisuje kakva je ličnost bio Krsto Đurović: “Dok sam ja zapovjednik VP Boka, možeš biti siguran da ni jedna granata na Dubrovnik neće pasti - navedeno je, između ostalog, u obrazloženju.
Đurović je poginuo 5. oktobra 1991. godine, u helikopteru iznad Konavala (mjesto Popovići, Hrvatska). Njegova smrt je ostala nerazjašnjena. Brojni zapisi sa dubrovačko-hercegovačkog ratišta ukazuju na sumnju da je na helikopter pucano iz redova JNA.
- Davanjem imena jedne ulice po Krstu Đuroviću, Cetinje ne odaje samo počast heroju savjesti, već i šalje važnu poruku: da Crna Gora pamti i poštuje one koji su se usudili da kažu NE zločinu, čak i kada ih je to moglo - i vjerovatno koštalo - života - ocijenile su organizacije, pokretači inicijative.
HRA, CGO i Antifašisti Cetinja ocjenjuju da u vremenu kada se relativizuju istorijske činjenice i rehabilituju agresori, ovakvi simbolični gestovi imaju duboko obrazovnu, moralnu i društvenu vrijednost.

Cetinje pokazuje da pamti čast imenujući ulicu po Krstu Đuroviću

Osam sati rada, osam sati kulture, osam sati odmora - to je bila vizija radnika koji su 1886. godine u Čikagu tražili osnovno pravo: dostojanstven radni dan - ukazali su u Centru za građansko obrazovanje (CGO) poručujući da nas današnji praznik, 1. maj, podsjeća da prava radnika nijesu poklonjena - nego izborena.
Kako su ukazali, ovaj zahtjev je dobio brutalan odgovor vlasti, a krvavi događaji na trgu Hajmarket postali su okidač za oblikovanje globalnog praznika solidarnosti i otpora.
&nbsp;- Zato je 1. maj više od neradnog dana - to je simbol borbe za radnička prava i dostojanstvo - podvukli su u CGO.&nbsp;
Oni su poručili da ostaju posvećeni promociji jednakosti, borbi protiv diskriminacije i izgradnji pravednijeg društva - za sve.
- To znači i da rad i radnik moraju biti poštovani, te da zaslužuju da imaju ravnotežu rada, odmora i kulturnog uzdizanja. Srećan 1. maj! - zaključili su u CGO.
<h2>Atmosfera u Crnoj Gori</h2>
Predsjednik Unije slobodnih sindikata Crne Gore Srđan Keković ocijenio je da radnici ovogodišnji praznik u našoj državi dočekuju u atmosferi koja svakako nije za slavlje. On je u razgovoru za Portal Analitika kazao da se mora konstatovati da je na planu poboljšanja materijalnog položaja zaposlenih i građana bilo više aktivnosti koje su doprinijele da se amortizuju inflatorni udari tokom prethodne godine.
- Ovdje u prvom redu ističem povećanje minimalne zarade, prosječne zarade i najniže penzije kroz programe evropa 1 i 2, ali i kroz još neka socijalna davanja kao što su dječji dodaci, naknade majkama, besplatni udžbenici i jenokratne naknade tzv. žrtvama tranzicije u pojedinim djelatnostima - istakao je Keković.
<h2>Nezadovoljavajući odnos vlasti</h2>
Povodom brojnih istupa sindikalnih organizacija tokom prethodne godine, sagovornik Analitike ističe da i on, ali i organizacija koju predstavlja, žele da se budi radnička i građanska svijest o nužnosti borbe za radnička prava.
- Svaki događaj na tom planu zdušno pozdravljamo i podržavamo, naravno ukoliko je utemeljen na argumentovanim i realnim zahtjevima. Dakle, protesti i štrajkovi su odraz demokratskog društva i oni pokazuju koliko smo spremni da se konfrontiramo u borbi za naše interese - rekao je Keković.
Naglašava i da nije zadovoljan odnosom vlasti prema zahtjevima radnika.
- Iskreno rečeno, očekivali smo da će, nakon političkih promjena 2020, naše inicijative na poboljšanju životnih i radnih uslova zaposlenih i građana/ki, upućene donosiocima odluka, imati veću prohodnost. Očekivali smo našu veću uključenost u kreiranju politika od važnosti za zaposlene i građane i snažniji socijalni dijalog - rekao je Keković.
Za očekivanja, kako je ustvrdio, nijesu ispunjena.
- USSCG se opet susrijeće sa ćutanjem administracije i ignorantskim odnosom Vlade i Skupštine prema našim inicijativama - ocijenio je Keković dodajući da ni solidarnost među radnicima i sindikatima nije na najboljem nivou, te da se na tom planu mora još puno uraditi.

Prava radnika nijesu poklonjena nego izborena: Prvi maj je simbol borbe za dostojanstvo

Iz Centra za građansko obrazovanje poručili da je postupak novinara Nemanje Živaljevića za poštovanje jer nije pristao na cenzuru i napustio je redakciju Newsmax Balkans, nakon što je dio emisije koju je vodio, a u kojoj je učestvovao bivši premiejr Zdravko Krivokapić, koji je govorio o patrijarhu Porfiriju cenzurisan i isječan u beogradskoj redakciji televizije Newsmax.
- U društvu u kojem se informacije prečesto 'montiraju i uokviruju' po ukusu vlasnika medija i političkih moćnika, a (auto)cenzura postaje norma, ovakav čin predstavlja rijetku, ali dragocjenu potvrdu novinarskog integriteta. Odbiti (sa)učestvovanje u takvoj manipulaciji i izabrati javni interes umjesto lične sigurnosti – to je način na koji se brane i profesija i povjerenje građana- navodi se u saopštenju CGO.
&nbsp;Podsjećaju da je Živaljević &nbsp;uradio intervju sa bivšim premijerom Zdravkom Krivokapićem, iz kojeg je, prema dostupnim informacijama, uredništvo iz Beograda isjeklo dijelove u kojima Krivokapić ukazuje – kako je sam naveo – na “nekorektne izjave patrijarha SPC Porfirija o ‘obojenoj revoluciji’ u Srbiji i miješanju u politička pitanja Crne Gore, i povezanost patrijarha i političkih elita, što ugrožava nezavisnost institucija.”
&nbsp;

CGO: Postupak novinara Nemanje Živaljevića za poštovanje jer nije pristao na cenzuru

Kandidatkinja za gradonačelnicu meksičkog Teksistepena Jesenia Lara Gutierrez ubijena je u nedjelju veče tokom svečanog predizbornog skupa. Osim nje, ubijene su još tri osobe.
Prijenos uživo na Fejsbuku zabilježio je užas. Na njemu je prikazana Gutiérrez kako pozdravlja stanovnike dok je paradirala ulicama Texistepeca, okružena karavanom pristalica.
Gomila je viđena kako se smiješi i skandira prije nego što je iznenada odjeknula pucnjava. 
Na snimku se čulo oko 20 pucnjava, a narednog dana snimak je još uvijek bio dostupan na Larinoj Fejsbuk stranici.

Kandidatkinja za gradonačelnicu u Meksiku ubijena, sve snimljeno u prenosu uživo

Bivši predsjednik Urugvaja Hose Muhika preminuo je danas u 89. godini.
Tu informaciju objavio je aktuelni predsjednik Urugvaja Jamandu Orsi.
- Hvala vam na svemu što ste nam dali i na vašoj dubokoj ljubavi prema vašem narodu - poručio je on.
Muhika je bio predsjednik Urugvaja od 2010. do 2015. godine. U tom periodu bio je naročito poznat po skromnosti i po porukama koje pozivaju na mir i umjerenost.

Preminuo Hose Muhika

Na danas započetom 28 zasijedanju Skupštine opštine (SO) Bijelo Polje, među predviđene 34 tačke dnevnog reda, nakon devet časova konstruktivne rasprave, usvojen je izvještaj o radu predsjednika Opštine Petra Smolovića za 2024. godinu.
U izvještaju je predstavljeno sveobuhvatno djelovanje lokalne uprave u minuloj godini – intenzivne aktivnosti na unapređenju komunalne i saobraćajne infrastrukture, podrške lokalnoj privredi, jačanju sistema socijalne zaštite, poboljšanju obrazovnih, kulturnih i zdravstvenih uslova, kao i brojnim drugim oblastima koje direktno utiču na kvalitet života građana.
Predsjednik Opštine Petar Smolović je tokom izlaganja istakao da su rezultati vidljivi na svakom koraku zahvaljujući planskom i odgovornom radu svih službi lokalne uprave. Posebno je naglašeno da je budžet za 2024. godinu rebalansom povećan sa 18,2 miliona na 21,28 miliona eura, što kako je rečeno, predstavlja jedan od najvećih uspjeha lokalne uprave u prethodnom periodu.
- Uprkos izazovima, uspjeli smo da obezbijedimo stabilnost javnih finansija, pokrenemo brojne razvojne projekte i dodatno osnažimo kapacitete naše opštine .Bijelo Polje je jedno od najvećih gradilišta u Crnoj Gori i to je rezultat timskog rada i jasne vizije razvoja - poručio je Smolović.
Detaljan izvještaj o radu predsjednika Opštine za 2024. godinu sačinjen je na više od 100 strana.
- Bijelo Polje sigurno ide naprijed - poručio je prvi čovjek Opštine.

Bijelo Polje: Smolovićev izvještaj dobio podršku većine

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici odredilo je zadržavanje do 72 sata državljaninu Gruzije, S.T. zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo krađa, navedeno je u saopštenju.&nbsp;
On je, kako se sumnja, iz otključanog vozila oštećene G.P. ukrao novac u iznosu od 1.000 eura.

Državljaninu Gruzije zbog krađe zadržavanje do 72 sata

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Što je to u biografiji Pavla Đurišića herojsko i junačko?

Crnogorska javnost, ali ni mještani mojkovačkog sela Štitarica ni pola godine od kada su vandali ošegali i ukrali jarbol sa crnogorskom zastavom ispred crkve na mjesnom groblju do danas nemaju odgovor ko je to i zašto učinio, kao ni ko je i zašto ponovo pokušao da uradi isto nedjelo kada su Štitaričani sjutradan, 3. novembra, postavili novi jarbol sa državnom zastavom Crne Gore, iako su tada osumnjičeni izgrednici privođeni.&nbsp; Skoro tri mjeseca policija je svake noći čuvala jarbol od huligana, a neko vrijeme su im pomagali i mještani.&nbsp; Jarbol sa crnogorskom zastavom grupa Štitaričana postavila je kao odgovor na postupak Crkve Srbije čije svještenstvo i vjernici su početkom oktobra prošle godine na grobljanskoj crkvi postavili jarbol sa srpskom trobojkom, sa četiri S. Na molbu dijela mještana da uklone zastavu, ova vjerska zajednica je ostala gluva, pa su se oni organizovali, skupili novac i kupili metalni jarbol, dugačak 10 metara, koji su 2. novembra postavili u dvorištu crkve i na njemu je zaviorila crnogorska državna zastava. Iste noći do danas neidentifikovani vandali posjekli su i odnijeli jarbol. Već sjutradan postavljen je novi i organizovane su straže da čuvaju zastavu. Samo dvije noći kasnije, između 5. i 6. novembra, jarbol sa crnogorskom zastavom opet se našao na meti huligana, ali je odbranjen, a dvojica od četvorice izgrednika su uhvaćena, dok su dvojica uspjela da umaknu.&nbsp; Crnogorske vlasti i policija od tada ćute o dešavanjima u Štitarici. Portalu ETV nijesu odgovorili iz Uprave policije da li su privedeni i procesuirani vandali i u kojoj je fazi istraga u slučaju posječenog i ukradenog jarbola sa crnogorskom državnom zastavom. Pitali smo ih i kakva je procjena bezbjednosne situacije u ovom selu. Policiji su se obratili i mještani koji su delegirali Dušana Bakovića da od institucija zatraži odgovore o toku istrage, ali su i oni ostali bez odgovora.&nbsp; U dopisu dostavljenom institucijama Baković je tada ukazao na činjenicu da je u grupi koja je pokušala da ošega i ukrade drugi jarbol sa crnogorskom zastavom bio i pripadnik Vojske Crne Gore.&nbsp; Portalu ETV mještani Štitarice kažu da svi u selu znaju ko su četvorica muškaraca koji su pokušali da posijeku drugi jarbol i ističu da je samo jedan iz Štitarice, dok su trojica iz Mojkovca. Mještani su Crkvi Srbije ponudili da, „radi mira u selu“, uklone obije zastave, ali uzalud. U ovoj vjerskoj zajednici tvrde da je trobojka postavljena u skladu sa takozvanim temeljnim ugovorom i da je to crkvena zastava. Crkva u Štitarici sagrađena je 1896. godine, kao zadužbina kralja Nikole. Da je nekada složno selo danas opasno podijeljeno upozoreno je i sa Prvomajskog uranka koji je dio mještana organizovao u Štitarici, na kojem se okupilo blizu 300 ljudi, Štitaričana i njihovih gostiju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512060520_36d61c71c9e07a8f7fb1d8296023e4581137294a3201a9c0a2197e8acd5c5b39.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512060520_36d61c71c9e07a8f7fb1d8296023e4581137294a3201a9c0a2197e8acd5c5b39" data-rendition-name="original" width="1600" height="1064" loading="lazy" alt="Prvomajski uranak u Štitarici"> <figcaption>Prvomajski uranak u Štitarici</figcaption> </figure>  - Praznik rada je u ovim krajevima uvijek imao poseban značaj, bijaše to vrijeme kada se svom zavičaju vraćahu radnici i školarci koji su veći dio godine provodili van rodnog mjesta. Zadnjeg aprilskog dana bi pošli na obližnje brdo iznad sela i zapalili vatru čiji bi odsjaj najavio prvomajske praznike, dane za druženje, obilaske i za pomalo rada na imanju. Ovo mjesto nazivamo „zborno mjesto“, tu se godinama u predvečerje igrao lijep fudbal, a u ovom Mjesnom domu se organizovale najbolje igranke. Bijaše to vrijeme bez podjela, bez vjera i bez nacija, ni prezimena jedni drugima skoro da ne spominjasmo, bijasmo samo Dragan Lekov, Raka Bajov, Rajko Tofilov, Brano Gilev. Bijaše to vrijeme kada više vjerovasmo Darvinu nego sijačima mržnje i falsifikatorima istorije. Bijaše vrijeme kada se prezirahu srebrnjaci. Bijaše vrijeme sloge, druženja i akcija. Možda bi se ponekad i posvađali, ali sama pomisao na svog, i oca onog drugog, bi svaku svađu prekidala – podsjetio je na neka druga vremena Svetozar Baković, u pozdravnom govoru 1. maja. Štitarica, kako je kazao, poslije oslobođenja od Turaka ubrzano se naseljavala iz Čeva, Morače, Uskoka, Kuča, kolašinskog kraja i drugih mjesta. - Pošto je svo stanovništvo bilo pravoslavno pojavila se želja za izgradnjom pravoslavne bogomolje, a tadašnji crnogorski knjaz Nikola Petrović im to i odobri uz obezbjeđenje novčanih sredstava i zidara Vasa Porobića iz Herceg Novog, a narod je donosio kamen i šegrtovao. Po starom crnogorskom običaju u donošenju kamena iz par kilometara udaljenog Brežđa učestvovalo je svo selo i staro i mlado i muško i žensko, kako bi crkva bila zajednička, crkva narodna. Sve to je u kamen uklesano iznad vrata kao istorijski podsjetnik za sva vremena. Crkva je sagrađena 1896. godine, a osvještana tri godine kasnije od strane mitropolita autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve Mitrofana Bana. Sve do 2015. godine se štitarička crkva svetog Arhangela Mihaila, koju je knjaz posvetio krsnom imenu najbrojnijeg bratstva Rakočević, doseljenog iz Morače, vodila na državu Crnu Goru i opštinu Mojkovac, a poslije, gle čuda, na osnovu aero foto snimka crkvu prepisaše nekom drugom u vlasništvo, a od prošle godine i neku tuđu zastavu staviše ispred nje – podsjetio je Baković na dešavanja u Štitarici nekada i danas. Poručio je negatorima crnogorske države i nacije „da njihov srednjevjekovni mrak nikada neće biti dovoljno jak da zacrni nam Goru Crnu“. - ...sve dok nam preci služe za uzora, a potomci za zora vjekovaće i Crna Gora – poručio je on.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512060524_cd77d758501f4448fd90eee05c5b5f844cbfe1a977c4c67f1fe3a79fe2a0828f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250512060524_cd77d758501f4448fd90eee05c5b5f844cbfe1a977c4c67f1fe3a79fe2a0828f" data-rendition-name="original" width="1080" height="1440" loading="lazy" alt="Štitarica 1. maja"> <figcaption>Štitarica 1. maja</figcaption> </figure>

Tag: centar-za-gradansko-obrazovanje