Republika Srbija bi da okupira i drevnu Dokleju

Iz ovdašnjega ogranka Crkve Srbije (SPC - eparhije crnogorsko-primorske koju je 1931. osnovao Karađorđević) —— saopštili: 27. aprila na ostacima drevne Dokleje (Duklje) kod Podgorice „održan tradicionalni crkveno-narodni sabor”!

Svetosavskim ritualom načalstvovao Pajsije aka Darko Đerković, rodom iz Pljevalja - koga proljetos iz Beograda postaviše za vikarnoga episkopa Joanikiju aka Jovanu Mićoviću. Akter skupa i - Vučićev ambasador Rodić! Kolo pod šajkačama (izvorno kapa stražarâ Austrijske carevine na Dunavu i Savi iz 18. vijeka, naziv po mađarskom: sajka) cupkali građani Republike Srbije - KUD „Abrašević” iz Kragujevca; a nakon igranke se gostili ispod šatri - poperili ih među ostacima drevnih grobova i građevina, ostataka crkava, etc.

Ova sprdnja, međutim, i ogledni je primjer okupatorskih namjera Republike Srbije: da sa svojom ekspoziturom, osobama koje se tokom scenskih nastupa ukrivaju u odejanija, ukrade i ono nacionalno, kulturno i crkveno naslijeđe Crne Gore koje možda nije obuhvaćeno pljačkaškim brešama tzv. temeljnoga ugovora.

Śetićemo se višedecenijskih svetosavskih propagandnih detonacija, kojima su nastojali da se stigmatiziju Duklja i Dukljani, ili proglase izmišljotinama. Zaludno! Ali posljednjih godina, obrnuli lažipriču, pa se sada svetosavski kunu da je Duklja „prva srpska država”, analogno – i Dukljani prvi Srbi!

Misija je nemoguće u savremenom svetosavlju (alijas prezentnoj Vučićevoj propaganda) potražiti zeru, ma i imitaciju hrišćanskoga pokajanja; nema tu ni stida ni srama poradi sagrješenija njihovih pred Bogom i ljudima…

Istorija je, dakle, neumoljiva: niđe veze Srba, Srbije sa Dukljanima, Dukljom.

Sklavinija DUKLJA iz 9. vijeka, dio komovelta Vizantijske carevine – Istočnoga Rimskoga Carstva, čije je śedište administrativno bila grad DOKLEJA - prva je crnogorska država; naseljavali je DUKLJANI - slovenski i slovenizirani preci savremenih Crnogoraca.

Slavni i u svjetskoj naučnoj zajednici i za temu hristijanizacije starocrnogorskih Dukljana jedini dosad poznati izvori, i „De Administrando Imperio” vizantijskoga cara Konstantina VII Porfirogenita i „Ljetopis popa Dukljanina” - upućuju da se pokrštavanje predaka savremenih Crnogoraca u načelu odigralo tokom 9. vijeka — tj. oko pet vijekova prije Rastka Nemanjića alijas Svetoga Save Srpskoga, čiji je otac Nemanja krajem 12. vijeka predvodio Srbe u divljačkom razoranju i okupaciji Dukljanske kraljevine Vojislavljevića!

Porfirogenit iz 10. vijeka u „De Administrando Imperio” ubilježiće naše pretke slovenske Dukljane u mapu samobitnih naroda, a Duklju kao posebnu zemlju, potpuno odvojeno od Srba ili Hrvata, Srbije ili Hrvatske, ili drugih naroda i zemlaja. Vrijedi ovaj neporecivi izveštaj Porfirogenita o tom davnom segmentu nacionalne istorije Crnogoraca i Crne Gore, uključujući i grad Dokleju, opet citirati, i na grčkome jeziku i u prijevodu na crnogorski:

„Κ ε φ ά λ α ι ο ν λέ.

— περὶ τῶν ΔΙΟΚΛΗΤΙΑΝῶΝ, καὶ ἧς νῦν οἰκοῦσι χώρας.

Ὅτι ἡ Διοκλήας χώρα καὶ αὐτὴ πρότερον παρὰ τῶν ̔Ρωμαίων ἐκρατεῖτο, οὓς ἀπὸ ̔Ρώμης μετώκισεν ὁ βασιλεὺς Διοκλητιανός, καθὼς καὶ εἰς τὴν περὶ τῶν Χρωβάτων ἱστορίαν εἴρηται ὑπὸ δὲ τὸν βασιλέα ̔Ρωμαίων ὑπῆρχε. - παρὰ τῶν ᾿Αβάρων καὶ αὕτη ἡ χώρα αἰχμαλωτισϑεῖσα ἠρήμωται, καὶ πάλιν ἐπὶ Ἡρακλείου τοῦ βασιλέως ἐνῳχίσϑη, καϑὼς καὲ ἢ Χρωβατία καὶ ἡ Σερβλία καὶ ἡ τῶν Ζαχλοίμων καὶ ἡ Τερβουνία καὶ τοῦ Καναλή. - Διόκληα δὲ ὀνομάζεται ἀπὸ τοῦ ἐν τῇ τοιαύτῃ χώρᾳ κάστρου, ὕπερ ἔκτισεν ὃ βασιλεὺς Διόκλητιανός νυνὶ δέ ἐστιν ἐρημύκαστρον, μέχρι τοῦ νῦν ὀνομαζόμενον Διόκληα. - Ὅτε ἐν τῇ χώρα Διοχκλείας εἰσὲ μεγάλα κάστρα οἰκούμενα, τὸ Γράδεται, τὸ Νουγράδε, τὸ Λοντοδύκλα”.

„G l a v a 35.

— o DUKLJANIMA, i zemlji koju sada nastanjuju.

Zemlju Duklju ranije su pośedovali Rimljani koje car Dioklecijan preseli iz Rima, kao što je rečeno u priči o Hrvatima, i bila je pod upravom cara Romeja. - Ali i ovu zemlju su Avari podjarmili i opustošili pa je ponovno naseljena u vrijeme cara Iraklija, baš kao što su bile i Hrvatska i Srbija i zemlja Zahumlje i Travunija i zemlja Konavlje. - Duklja je dobila svoje ime od grada u toj zemlji koji je osnovao car Dioklecijan, ali je sada to opušćeli grad, premda se i sada naziva Dokleja. - U zemlji Duklji nalaze se veliki naseljeni gradovi i to Gradac, Novigrad, Lontodokla”.

„Ljetopis popa Dukljanina”, najstarija crnogorska nacionalna istorija, kontekstom sugeriše da su Dukljani napokon hristijanizovani u vezi djelatnih misionarska nastojanja i SVETOGA KONSTANTINA ĆIRILA (†869) - Grka (Κύριλλος) iz Soluna.

„Načinjeno je veliko veselje” — opisuje dovršetak pokrštavanja „Ljetopis popa Dukljanina” — „i hrišćani, spuštivši se sa planina i skrivenih mjesta, đe su bili rasuti, počeše da hvale i blagosiljaju ime Gospoda, koji spašava one koji se u Njega uzdaju”.

Starocrnogorski grad Dokleja, najkasnije u 887. godine, takođe je i arhiepiskopsko-mitropolitska katedra DUKLJANSKE CRKVE (Ecclesia Diocletana) sa sabornim hramom Svete Marije.

 U „Ljetopisu popa Dukljanina” — čitamo da je jedan od kraljeva, Svetopelek, „sahranjen u crkvi Svete Marije u gradu Dioklijskom (in ecclesia sanctae Mariae in civitate Dioclitana) sa počastima i sa velikim ispraćajem; tada ga je sakupljeni narod plačući ožalio. A u istoj crkvi, u kojoj je sahranjen, izabrali su njegova sina Svetolika, tu su ga arhiepiskop i episkop posvetili i krunisali. Od toga dana, najzad nastade običaj da se u istoj crkvi biraju i zaređuju svi kraljevi te zemlje”.

 Znamenita hrestomatija dokumenata „Illiryci sacri”, od Arhiepiskopa Dokleje (ARCHIEPISCOPI DIOCLEA) odnosno Mitropolije Dukljanske (METROPOLIS DIOCLETANA) tj. Dukljanske Mitropolite (DIOCLETANO METROPOLITÆ) ili Arhiepiskopa Mitropolije Dukljanske (ARCHIEPISCOPI METROPOLIS DIOCLETANÆ) — poimenično navodi: - Jovana (Joannes), oko 950. godine, sa titulama Arhiepiskop Dukljanski (ARCHIEPISCOPUS DIOCLETANUS) i Mitropolit Dukljanski (METROPOLITA DIOCLETANUS).

Docnije, od oko sredine 11. vijeka, sa uzdignućem Dukljanske države Vojislavljevića (Sclavorum Regnum), iz Dokleje, grada poharanog ratovima i možda katastrofom zemljotresa - katedra i naslov su prenijeti u „slavni grad Bar” i tamo je:

- „Dukljanska crkva (ECCLESSIAM DIOCLEA), koja je prije bila Episkopa, kasnije dobila pravo i naslov Arhiepiskopa” —— navodi „Illiryci sacri” u tomu iz 1817.