Univerzitet Crne Gore i Javna ustanova Muzeji i galerije Podgorice organizuju zajednički naučno-kulturni trodnevni događaj povodom obilježavanja 135 godina od prvih arheoloških istraživanja antičke Duklje – jednog od najznačajnijih lokaliteta kulturne baštine u Crnoj Gori.
- Tim povodom, u okviru Festivala umjetnosti, nauke i kulture Univerziteta Crne Gore (FUNK), 23. oktobra u Rektoratu Univerziteta Crne Gore, sa početkom u 9.00 sati, organizuje se međunarodna trodnevna konferencija „DOKLEJA – Dioklecijanovo porijeklo, kulturno nasljeđe i ekonomski napredak“ (DOCLEA – Diocletian’s Origins, Cultural Legacy and Economic Advancement“)- saopšteno je sa Univeziteta Crne Gore,
Na svečanom otvaranju govoriće &nbsp;predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, direktorica Arheološkog muzeja u Beogradu Snežana Golubović, dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu Domagoj Tončić i v.d. direktora JU Muzeji i galerije Podgorice Dragan Radović.&nbsp;
Konferencija će okupiti istaknute domaće i međunarodne stručnjake iz oblasti arheologije, istorije, kulturne baštine i srodnih disciplina, s ciljem afirmacije značaja Duklje u savremenom naučnom i društvenom kontekstu.
- Podsjećamo, Festival umjetnosti, nauke i kulture – FUNK, u okviru kojeg će biti održana međunarodna konferencija, pokrenut je prošle godine u oktobru, povodom obilježavanja 50 godina postojanja Univerziteta Crne Gore. Festival je osmišljen kao multidisciplinarna platforma koja promoviše umjetničku i naučnu produkciju studenata i akademskog osoblja, uz učešće renomiranih regionalnih i međunarodnih imena- poručili su organizatori.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

UCG: Međunarodna konferencija o Duklji okupiće istaknute domaće i međunarodne stručnjake iz oblasti arheologije, istorije i kulturne baštine

Prema žitiju koje je napisao Stefan Prvovjenčani, Nemanja je rastao u Srbiji i „kad je odrastao do mladićstva“ dobio je dio „otačastva svojega, po imenu Toplicu, Ibar i Rasinu i zvane Reke.“ To su bili istočni krajevi Srbije (Raške). Stefan je potom opisao sukob Nemanje s braćom, a posebno s najstarijim Tihomirom koji je „vladao ovom srpskom zemljom“. Nemanja je uspio da ga zbaci s vlasti, da preuzme „presto otačastava njegova“ i tada je postao vladar Srbije. Iz Stefanovog opisa je jasno da Duklja u tome periodu nije bila u sastavu ni Nemanjine udione oblasti, ni udionih oblasti njegove braće, pa se može zaključiti da Nemanja tada nije vladao Dukljom i da nije bila dio srpske države. To se potvrđuje u nastavku žitija u kome Stefan nabraja teritorije koje je Nemanja osvojio nakon što je postao veliki župan. Od Vizantije „pridodade zemlji otačastva svoga oblast nišavsku do kraja, Lipljan, i Moravu, i zvano Vranje, prizrensku oblast i oba Pologa“. Tada je razorio gradove u ovim oblastima, a među njima: Skoplje, Prizren i Niš. Stefan navodi: „Te gradove poruši i do kraja temelja ih iskoreni, jer ne osta kamen na kamenu koji se ne poruši. Zemlje njihove, i bogatstva njihova, i slavu njihovu priloži bogatstvu i slavi otačastva svoga, i slavi velmoža, i naroda svoga“.
Potom je Nemanja osvojio Duklju. O tome Stefan u nastavku žitija kaže: „Povrati Dioklitiju i Dalmaciju, otačastvo i rođenje svoje, pravu dedovinu svoju, koju je nasiljem držao grčki narod, i gradove u njoj, sazdane od ruku njihovih, tako da se prozvala grčka oblast, a kojima su imena: Danj grad, Sardoniki grad, Drivast, Rosafa grad zvani Skadar, grad Svač, grad Ulcinj, grad slavni Bar. A Kotor ostavi, utvrdi ga i prenese svoj dvor u nj, koji je i do danas. Ostale gradove poobara, i poruši, i pretvori slavu njihovu u pustoš, istrijebi grčko ime, da se nikako ne pominje njihovo ime u toj oblasti. Narod svoj u njima nepovređen ostavi da služi državi njegovoj, sa strahom, i sa urečenim dankom od Svetoga [Simeona – Nemanje]“. Ove Stefanove tvrdnje su bitno drugačije od ranijih tekstova Nemanjića. Nemanja i Sava ne navode Duklju (Zetu) kao dio Nemanjinog otačastva ili dedovine i razdvajaju Duklju od vizantijskih teritorija. Tako je napisao i Stefan Nemanjić u svojoj Hilandarskoj povelji i u uvodnom dijelu Nemanjinog žitija. No, Stefan u nastavku Nemanjinog žitija kontradiktorno tvrdi da je Duklja bila Nemanjino otačastvo i „prava dedovina“ i da je bila vizantijska oblast kojom su Grci (Vizantinci) vladali nasilno, odnosno kao okupatori. &nbsp;
Posljednjem Stefanovom zapisu o odnosima Nemanje i Duklje se, zbog kontradiktornosti, ne može vjerovati. No, važno je objasniti zašto je Stefan, suprotno Nemanji i Savi i suprotno svojim zapisima u Hilandarskoj povelji i uvodnom dijelu Nemanjinog žitija, u nastavku Nemanjinog žitija napisao da je Duklja bila Nemanjino otačastvo i „prava dedovina“ i da je Duklju povratio od Vizantinaca. Dva su razloga za to. Prvi je karakter Stefanovog djela. To je žitije njegovog oca-sveca. U svakom žitiju se veliča glavni lik, a njegov život se prikazuje kao niz bezgrešnih uspjeha i ličnih vrlina kojima se opravdava proglašenje za sveca. Uz to, ovim i žitijem koje je napisao Sava, uspostavljen je i ojačan Nemanjin kult vladara-sveca, kao osnova legitimiteta vlasti njegovih nasljednika. To je bio porodični poduhvat. Sava je oko 1207. prenio Simeonove (Nemanjine) zemne ostake iz Hilandara u Studenicu i proglasio ga za mirotočivog sveca. Zato je u žitijima Nemanja, umjesto kao uzrupator bratovog prijestola, prikazan kao obnovitelj otačastva i dedovine, a umjesto kao osvajač susjednih zemalja, njihov osloboditelj. Tako je Stefan u Nemanjinom žitiju osvajanje Duklje netačno predstavio kao oslobođenje od vizantijske vlasti i kao povraćaj njegove „prave dedovine“. Kako bi ojačao tezu o oslobađanju Duklje, Stefan je naveo da je Nemanja u Duklji poštedio navodni njegov narod, što je netačno, jer za to nema ni jednog dokaza. To i Stefan posredno priznaje, jer ističe da je Nemanju „njegov narod“ u Duklji služio sa strahom i plaćao mu danak, a to svjedoči o Nemanjinoj osvajačkoj, a ne oslobodilačkoj vlasti. Duklja je izvjesno bila u vazalnim odnosima prema Vizantiji, što potvrđuje podatak iz Ljetopisa popa Dukljanina, da je dukljanski knez Radoslav još sredinom XII vijeka dobio potvrdu svoje vlasti od cara Manojla I. I Srbija je, takođe, u većem dijelu Nemanjine vladavine bila vizantijski vazal, ali je to ne čini vizantijskom teritorijom. Vjerovatno je da su Dukljanima u odbrani od Nemanjinog napada pomagale vizantijske trupe i da ih je Nemanja prognao, zajedno sa dukljanskom dinastijom i vlastelom.&nbsp;
Drugi razlog zbog koga je Stefan izmislio da je Duklja bila Nemanjino otačastvo i „prava dedovina“ je njegov najviši vladarski interes. Stefan se u vrijeme nastanka ovog žitija obratio papi Honoriju III od koga je tražio kraljevsku krunu. U pismu koje je uputio papi, Stefan je naglasio da je njegova porodica vladala nekadašnjim dukljanskim kraljevstvom. Isticanje da je Duklja bila posjed Nemanjića i da je u njoj rođen njihov rodonačelnik, trebalo je da opravda Stefanov zahtjev za dobijanje kraljevske krune iz Rima. Istoričarka srpske srednjovjekovne književnosti Radmila Marinković je o tome zapisala: „Pri traženju kraljevske krune Stefan se poziva na dukljanske, zetske, kraljevske tradicije... Nemanja, Sava, Stefan... naročito naglašavaju da je Dioklitija u sklopu države Nemanjića; Sava i Stefan ističu da je Nemanja rođen u Duklji i tamo kršten prvi put... Sve su to argumenti za traženje kraljevske krune“. Uz to, od Nemanjine abdikacije 1196. Dukljom je samostalno vladao Nemanjin prvorođeni sin Vukan. On je prisvojio dukljansku kraljevsku titulu, koju mu je papa priznao 1199. i nazvao ga kraljem Duklje i Dalmacije. Vukan je zaratio protiv Stefana, ali je Stefan uspio da pokori kralja Vukana oko 1204., pa je i to bio dodatni razlog da zatraži kraljevsku krunu od pape. Dobijanje kraljevske titule je bio cilj kome je Stefan podredio i prilagodio tumačenje odnosa Nemanje i Duklje. Zato je katoličko dukljansko kraljevstvo predstavio kao otačastvo i „pravu dedovinu“ svog oca, a teza da je Nemanja ne samo rođen u Duklji, već i da je tu kršten po rimskom obredu trebalo je da odobrovolji papu da Stefanu pošalje kraljevsku krunu. Na nagovor svoje druge žene, mletačke princeze Ane Dandolo, Stefan je čak i prihvatio katoličanstvo. Akcija je uspjela, pa je papa poslao svog izaslanika koji je krunisao Stefana 1217. čime je postao prvi srpski kralj (Prvovjenčani). Ukazujući na to da je on prvi srpski kralj, Stefan je zapravo priznao da raniji dukljanski kraljevi nijesu bili srpski. &nbsp;
Na osnovu Stefanove tvrdnje da je Duklja bila Nemanjino otačastvo i „prava dedovina“ formirana je i teza da je Nemanja, ne samo rođen i kršten u Duklji, već i da njegova porodica potiče od dukljanske dinastije. No, istoričar Sima Ćirković je zaključio da „srpski velikožupanski rod nema ishodište u dukljanskoj dinastiji“ i da između Nemanjinog oca Zavide i dukljanskih vladara nedostaje karika. &nbsp;&nbsp;
Nema dokaza da je Duklja prije Nemanjinog osvajanja bila dio srpskog otačastva i „prave dedovine“, a Nemanja nema porijeklo od dukljanske dinastije. Sumnjiva je tvrdnja da je Nemanja rođen u Zeti, a ako bi se prihvatila kao tačna, onda je izvjesno da je rođen kao sin političkog izbjeglice, odnosno kao stranac. To rođenje nije moglo biti u nepostojećem naselju ili oblasti Ribnici, pa time definitivno otpada tvrdnja da je Ribnica bila Nemanjin grad. Duklja prije Nemanjinog osvajanja nije bila ni vizantijska oblast, niti je Nemanja nju oslobodio od Vizantije, već je Duklja bila posebna država u vazalnim i savezničkim odnosima sa Vizantijom. U Duklji nije živio Nemanjin narod, već je Nemanja za Zetu (Duklju) i njen narod bio strani osvajač. Nemanjini sinovi Sava i naročito Stefan su, iz hagiografskih, dinastičkih i vladarskih razloga, predstavili Zetu kao dio Nemanjinog otačastava, „prave dedovine“ i mjesto njegovog rođenja i latinskog krštenja. Žitija koja su napisali nijesu samo hagiografsko štivo, već i veoma uticajni političko-propagandni spisi u kojima je dinastička prošlost prilagođena ostvarivanju političkih interesa – učvršćivanju dinastičke vlasti i dobijanju kraljevske krune. Tako je, na primjer, teza o Nemanjinom latinskom i grčkom krštenju veoma vješto formirana, jer su Nemanjići mogli da se, prema potrebi, i u Rimu i u Vizantiji predstavljaju kao pravovjerni. Na osnovu toga su 1217. dobili kraljevsku krunu iz Rima, a od Vizantije su 1219. za svoju crkvu dobili status posebne arhiepiskopije. Najveći interes u takvom prilagođavanju prošlosti imao je Stefan Prvovjenčani koji je, prikazujući Duklju kao dio Nemanjine „prave dedovine“, prisvojio njeno kraljevsko nasljeđe i to je iskoristio da dobije kraljevsku krunu iz Rima. U sklopu ostvarenja političkih interesa trebalo bi tumačiti većinu podataka koje su Sava i Stefan saopštili o odnosu Nemanje i Zete. &nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fkolumne%2Fpapovic-duklja-zeta-u-spisima-stefana-nemanje-i-njegovih-sinova-i-dio&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
&nbsp;

1250x600

1084x550

Papović: Duklja (Zeta) u spisima Stefana Nemanje i njegovih sinova (II dio)

U istoriografiji postoji saglasje da je srpski veliki župan Stefan Nemanja osvojio Duklju (Zetu) između 1181. i 1186. Dukljanski vladar je tada bio veliki knez Mihailo. Njegova žena kneginja Desislava je ostala u Baru do 1189. kada je s vlastelom i barskim (nad)biskupom Grgurom otišla u Dubrovnik. Ostale relacije između Nemanje i Zete su upitne. To se odnosi na Nemanjino porijeklo, na mjesto Nemanjinog rođenja i prvog krštenja i na status Zete prije Nemanjinog osvajanja. Da bi se odgovorilo na ova pitanja moraju su analizirati primarni izvori: Nemanjina povelja Hilandaru, Hilandarska povelja Stefana Nemanjića i žitija Svetog Simeona (Nemanje) koja su napisali njegovi sinovi Rastko (Sava) i Stefan Nemanjić.
Stefan Nemanja je u uvodu osnivačke Hilandarske povelje iz 1198. naveo da Bog „utvrdi Grke carevima, a Ugre kraljevima“, zatim da je darovao „našim pradedovima i našim dedovima da vladaju ovom zemljom srpskom“ i da je postavio njega (Nemanju) za velikog župana. Potom je naveo „obnovih svoju dedovinu“ i „podigoh propalu svoju dedovinu“, a nakon toga „pridobih [zauzeh] od morske zemlje Zetu i s gradovima, od Arbanasa Pilot [oblast u zaleđu Skadra], a od grčke [vizantijske] zemlje Lab sa Lipljanom, Dubočicu, Reke, Zagrlatu, Levče, Belicu, Lepenicu“.
Spominjanje grčkih (vizantijskih) careva i ugarskih (mađarskih) kraljeva u povelji znači da je Nemanja bio vazal Vizantije i Ugarske, odnosno da je to bio međunarodni status Srbije u vrijeme njegove vladavine. U komentaru Hilandarske povelje istoričar Dimitrije Bogdanović ukazuje na to da je pozivanje na pradedove i dedove zapravo isticanje kontinuiteta vlasti koju je Nemanja naslijedio od prethodnih srpskih vladara. S obzirom na to da Nemanja u ovoj povelji ne navodi imena ni oca ni đeda, očito je da prethodni srpski vladari nijesu bili iz Nemanjine porodice. Zato Bogdanović zaključuje: „Nemanjićki legitimitet, dakle, počiva na prednemanjićkom legitimitetu srpske državnosti.“ Posljednji vladar Srbije (Raške) iz prednemanjićkog perioda bio je veliki župan Desa, a on se ne pominje u spisima Nemanjića, što znači da ga nijesu smatrali biološkim pretkom. Ime Nemanjinog oca Zavide je posredno otkriveno, na osnovu zapisa Nemanjinog brata Miroslava na crkvi Sv. Petra u Bijelom Polju, što je ponovio pisar Miroslavljevog jevanđelja. Nije poznato zašto je Nemanja u Hilandarskoj povelji prećutao ime svog oca. Ni Nemanjini sinovi Stefan i Sava, slijedeći Nemanjinu šutnju, u svojim spisima ne spominju đeda Zavidu. Uz to, oni ne pominju ni porijeklo svoje majke Ane, tako da je porijeklo Nemanjića misteriozno i po muškoj i po ženskoj liniji. O Zavidi se gotovo ništa ne zna, pa je istoričar Vladimir Ćorović zaključio da Zavida „nije bio ličnost od većeg značaja“.
Vizantijski car Manojlo I je zbacio velikog župana Desu oko 1166., a potom je kao vazalne upravnike postavio Zavidine sinove: Tihomira, Stracimira, Miroslava i Nemanju koji su imali udione oblasti u Srbiji (Raškoj). Veliki župan je u početku bio Tihomir. Nemanja je uspio da ga zbaci s vlasti u bici kod Pantina (blizu Zvečana) oko 1168. i da preuzme titulu velikog župana. U Hilandarskoj povelji Nemanja ne pominje nasilno preuzimanje vlasti od brata, jer bi otkrio da je zapravo uzurpator. To znači da on nije bio obnovitelj srpske države, jer je ona, kao vazalna, postojala i prije njega, pa je teza o tome da je obnovio i podigao „propalu svoju dedovinu“ u stvari samo izmišljeno glorifikovanje sopstvene biografije. Zato se može zaključiti da je Srbija postala dedovina, odnosno vladarsko nasljeđe Stefana Nemanje isključivo na osnovu titule velikog župana koju je nasilno uzeo. Ostale zemlje je pridobio, što znači osvojio. Među osvojenim zemljama Nemanja je naveo Zetu s gradovima, koju je razlikovao od osvojenih grčkih (vizantijskih) oblasti. To znači da je Duklja (Zeta) bila posebna država prije Nemanjinih osvajanja.
Podatke iz Nemanjine Hilandarske povelje doslovno je prepisao njegov srednji sin i veliki župan Stefan Nemanjić (od 1217. prvi srpski kralj – Prvovjenčani) u svojoj Hilandarskoj povelji, napisanoj između 1200. i 1202. godine. Stefan ponavlja da Nemanja, nakon što „obnovi“ i „podiže propalu svoju dedovinu“, tada „priobrete [dodade, pripoji] od morske zemlje Zetu i sa gradovima, a od Arbanasa Pilot, a od grčke zemlje zemlje Lab sa Lipljanom, Dubočicu, Reke, Zagrlatu, Levče, Belicu, Lepenicu.“ I u ovoj povelji je Zeta s gradovima izdvojena od Nemanjine srpske dedovine i osvojene vizantijske teritorije. Nemanjin najmlađi sin Rastko (Sava) u „Žitiju Svetog Simeona Nemanje“, napisanom oko 1207., takođe je naveo da Nemanja „podiže propalu svoju dedovinu“ i potom „pridobi od pomorske zemlje Zetu i sa gradovima, od Rabna [Arbanon – Arbanasi] Pilot, a od grčke zemlje Patkovo, sve Hvosno i Podrimlje, Kostrc, Drškovinu, Sitnicu, Lab, Lipljan, Glbočicu, Reke, Ušku i Pomoravlje, Zagrlatu, Levče, Belicu“. Sava je proširio spisak osvojenih vizantijskih teritorija, ali je i on razdvojio Zetu od srpske dedovine i od osvojenih vizantijskih teritorija. U odnosu na hilandarske povelje, Sava je dodao da se Nemanja rodio u Zeti na Ribnici, da je tu kršten i da je, kao dijete, drugi put kršten u crkvi Svetih Apostola (Petra i Pavla) kod današnjeg Novog Pazara. Prema Savinom zapisu, Nemanja je živio 86 godina. Umro je 1199. (postoji mišljenje da je to bilo 1200.), što znači da je rođen oko 1113. Sava nije objasnio kako je došlo do Nemanjinog rođenja u Zeti. Nemanja nije naveo da je rođen i kršten u Zeti, a teško je zamisliti da bi propustio da istakne takav uspjeh – osvajanje zemlje u kojoj je rođen i kršten. Zato je ovaj Savin podatak sumnjiv. I podatak o dvostrukom krštenju je upitan, jer crkveni propisi strogo zabranjuju duplo krštenje, osim ako su prvi obred izveli jeretici. No, Sava ne spominje da su Nemanju prvi put krstili katolički sveštenici, koje su pravoslavni smatrali jereticima i obrnuto.
O ovim temama najviše podataka ima u „Životu Svetog Simeona“ koje je veliki župan Stefan Nemanjić napisao između 1208. i 1216. Stefan je u uvodnom dijelu žitija opširnije prikazao događaje iz prethodnih spisa. Navodi da je Nemanja rođen kada je bio: „...veliki metež u ovoj strani srpske zemlje, i Dioklitije i Dalmacije i Travunije, i da su roditelju njegovu braća mu zavišću oduzeli zemlju. A on iziđe iz buna njihovih u mjestu rođenja svojega, po imenu Dioklitija...u mjestu po imenu Ribnica.“ Stefan ponavlja Savinu tezu da je Nemanja rođen u Duklji (Zeti) u mjestu Ribnica i pojašnjava da je rođen kao dijete političkog izbjeglice, ali ne navodi kako su se zvali Nemanjin otac i njegova braća, niti precizira kada se desio „metež“ između njih. Ne navodi ni kod koga se u Duklji sklonio Nemanjin otac. Jasno je samo da Stefan razdvaja srpsku zemlju od Duklje (Zete), Dalmacije i Travunije. Stefan je potom ponovio Savin podatak o Nemanjinom dvostrukom krštenju. Za razliku od Save, Stefan naglašava da su Nemanju prvo krstili katolički sveštenici, ali ne navodi mjesto krštenja. O tome kaže: „A kako su u zemlji toj [Dioklitiji – Duklji] i latinski jereji, to se po volji božjoj udostoji da u hramu tom primi i latinsko krštenje“. To je kanonsko opravdanje za Nemanjino drugo krštenje koje se desilo kada se Nemanjin otac vratio iz Duklje „u stolno mesto“ odnosno u Srbiju (Rašku). Stefan navodi da je tada Nemanja drugi put kršten „usred srpske zemlje“ u crkvi Svetih apostola Petra i Pavla, koja je bila u nadležnosti Ohridske arhiepiskopije i Carigradske patrijaršije, što znači da je obavljen grčki obred.
Uprkos nepreciznostima oko mjesta Nemanjinog rođenja i prvog krštenja, većina istoričara je zaključila da je Nemanja rođen u naselju Ribnica (pored ušća Ribnice u Moraču u današnjoj Podgorici) i da je to prvo ime Podgorice. No, istoričarka književnosti Ljiljana Juhas – Georgievska, koja je magistrirala na „Životu Stefana Nemanje“ od Stefana Prvovjenčanog, ističe da Ribnica nije mjesto Nemanjinog rođenja, već da je u Ribnici bio hram Presvete Bogorodice u kome je Nemanja kršten. S druge strane, istoričar Mihailo Dinić je naveo da riječ „mjesto“ u ovom žitiju ne označava naselje, već oblast, s obzirom na to da Stefan i Dioklitiju (Duklju) naziva mjestom. Obje teze o Ribnici su sporne. U drugim izvorima nema podataka o naselju Ribnica i ne postoje dokazi da se Podgorica zvala Ribnica. Osim toga, kako Dinić pojašnjava, nije prirodno da „jedno naselje još pre turskih zavojevanja promeni jedno naše ime drugim isto tako našim“. Ni oblast Ribnica se ne pominje u drugim izvorima, a nema je ni u popisu zetskih županija u Ljetopisu popa Dukljanina. Na osnovu dosadašnjih istorijskih i arheoloških istraživanja ne može se dokazati postojanje ni naselja ni oblasti Ribnice, što problematizuje tezu da je to stvarno mjesto Nemanjinog rođenja ili krštenja. Očito je da Sava i Stefan nijesu poznavali geografiju Zete, pa su rijeku Ribnicu pretvorili u naselje i oblast.&nbsp;

Papović: Duklja (Zeta) u spisima Stefana Nemanje i njegovih sinova (I dio)

Park šuma Gorica, brdo Ljubović, arheološki lokatiteti Duklja i Medun ponovo su otvoreni za posjetioce, saopšteno je iz Glavnog grada.
Ovi lokaliteti bili su zatvoreni prethodnih dana uslijed povećanog rizika od požara.
Nakon višednevne borbe sa vatrom na više frontova, te kiše koja je juče pala situacija po pitanju požara u Podgorici je pod kontrolom.
Kako je saopšteno, trenutno je aktivan požar na Bioču, ali je manjen intenziteta. Ekipe su na terenu i prate situaciju.

Gorica, Ljubović, Duklja i Medun otvoreni za posjetioce

Arheološki lokaliteti Duklja i Medun su od danas privremeno zatvoreni za posjetioce, saopšteno je iz Glavnog grada Podgorica.
Ovu je odluku donio gradonačelnik Podgoric Saša Mujović sa ciljem zaštite života, zdravlja i bezbjednosti građana, kao i očuvanja prirodnih i kulturnih dobara.
- Ova odluka donosi se usljed povećanog rizika od izbijanja požara i nepovoljnih vremenskih uslova i visokih temperatura - navodi se u saopštenju.
Iz Glavnog grada podsjećaju javnost da je od juče na snazi i zabrana ulaska u park-šumu Gorica i na brdo Ljubović iz istih razloga, a da ove lokacije obezbjeđuju pripadnici Službe zaštite i spašavanja Glavnog grada, Službe komunalne policije i Rendžeri Agencije za upravljanje zaštićenim područjima Podgorice.
- Apelujemo na građane da poštuju donesene mjere kako bismo zajednički doprinijeli očuvanju sigurnosti i spriječili potencijalne štetne posljedice po ljude i kulturno-istorijsku baštinu - poručili su iz Glavnog grada.

Duklja i Medun od danas zatvoreni za posjetioce

Među najvećim krivotvorinama u srpskoj istoriografiji je da se na osnovu djela vizantijskog cara Konstantina VII Porfirogenita (913/45–959) može zaključiti da su Duklju naselili Srbi i da je ona bila srpska država. Najznačajnije Porfirogenitovo djelo je De administrando imperio (DAI) – „O upravljanju carstvom“, iz sredine X vijeka. Ranije je bilo dominantno mišljenje da je ovo isključivo Porfirogenitovo autorsko djelo, ali su novije analize pokazale da je car bio naredbodavac i redaktor u sastavljanju ovog spisa, a da većina autorstva pripada nepoznatnim saradnicima iz careve (državne) kancelarije. Konstantin VII je DAI posvetio sinu i nasljedniku Romanu II (959–963) kako bi lakše upravljao carstvom, tako da DAI istovremeno predstavlja opis susjeda carstva i didaktičko uputstvo za Konstantinovog sina. Podaci o sklavinijama (slovenskim državama) i arhontijama: Hrvatskoj, Srbiji, Zahumlju, Travuniji s Konavlima, Duklji i Paganiji saopšteni su od 29. zaključno sa 36. poglavljem DAI. Ove arhontije su nastale na prostoru stare rimske provincije Dalmacije, koja se prostirala između Istre i Drima i od Jadranskog mora do Save, pa je Vizantija, čiji je službeni naziv bio Romejsko (Rimsko) carstvo, Dalmaciju smatrala svojom teritorijom i zato je Dalmacija u DAI prikazana kao carska zemlja u kojoj su Sloveni, uz dopuštenje carstva i pod uslovom da budu pokorni caru, stvorili svoje države (sklavinije, arhontije).
U istoriografiji na prostoru bivše Jugoslavije najviše je korišćeno izdanje DAI koje je priredio istoričar Božidar Ferjančić u okviru drugog toma izdanja „Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije“, a koje je objavio Vizantološki institut SANU 1959. godine. Naslov 29. poglavlja DAI na grčkom je „Περί της Δελματίας ϰαί των έν αυτη παραϰειμένων έϑνων“, i u njemu se o Duklji i Dukljanima navodi: „Αλλά ϰαί τό ϰάστρον Διόϰλεια, τό νῦν παρά τῶν Διοϰλήτιανῶν ϰατεχόμενον, ό αύτός βασιλεύς Διοϰλήτιανος ώϰοδόμήσεν, ὂϑεν ϰαί τήν έπωνυμίαν 'Διοϰλήτιανοί' ϰαλεῖσϑαι οί τῆς χώρας έϰείνής έναπειλήρασιν.“ Božidar Ferjančić je naslov 29. poglavlja preveo „O Dalmaciji i susednim plemenima“, a tekst o Duklji i Dukljanima: „Šta više, i grad Diokliju koji sada drže Dioklicijani (Dukljani), isti car Dioklecijan podiže, zbog čega su stanovnici te zemlje nazvani Dioklicijanima.“ No, u najboljem i najviše korišćenom izdanju DAI, koje je priredio filolog i vizantolog Đula Moravčik, a na engleski preveo Romili Dž. H. Dženkins (drugo izdanje iz 1967.), naslov 29. poglavlja je: „Of Dalmatia and of the adjacent nations in it“ („O Dalmaciji i njenim susjednim narodima“), a tekst o Duklji i Dukljanima: „Moreover, the city of Diocleia, now occupied by the Diocletians, was built by the same emperor Diocletian, for which reason of that country have come to be called by the name of 'Diocletians'.“
Prema Ferjančićevom prevodu Dukljani su, uz Srbe, Hrvate, Zahumljane, Travunjane, Konavljane i Neretljane, bili pleme, a prema prevodu Dženkinsa oni su bili narod (nacija). I u daljem grčkom tekstu ovog poglavlja Porfirogenit sa saradnicima navodi da su Srbi, Hrvati, Zahumljani, Travunjani, Konavljani, Dukljani i Neretljani έϑνων, što Ferjančić dosljedno prevodi kao plemena, a Dženkins kao nacije. Noviji oblik starogrčke riječi έϑνων je έθνος, što znači narod, nacija. To znači da je Dženkinsov prevod bolji od Ferjančićevog i da su za Porfirogenita i vizantijsku administraciju Srbi, Hrvati, Zahumljani, Travunjani, Konavljani, Dukljani i Neretljani bili narodi (nacije), a ne plemena. To, zapravo, potvrđuje i Ferjančić, jer je DAI preveo kao „Spis o narodima“. Ovo se može protumačiti kao istorijski razvoj doseljenih Slovena, čije su države do početka X vijeka izrasle u države-nacije pod upravom domaćih vladara (arhonata). To je u skladu s aksiomom na koji je ukazao Žak Le Gof, francuski istoričar i jedan od najvećih svjetskih medijavelista, koji je zaključio da je nakon Karolinga (od kraja IX vijeka) u hrišćanstvu nastupio period stvaranja nacionalnih monarhija.
U 30. poglavlju DAI su navedene granice Duklje. Prostirala se od Lješa, Ulcinja i Bara do Kotora, dok se planinskim stranama graničila sa Srbijom. Niko nije uspio da utvrdi na što se odnose „planinske strane“, mada su srpski istoričari uglavnom nastojali da bez ijednog dokaza tu granicu povuku u donjem slivu Morače i Zete, kako bi Duklja ispala što manja, a Srbija što veća. U stvari, ako se ima u vidu podatak iz Ljetopisa popa Dukljanina da je oblast visokih planina i površi Submontana (Podgorje) pripadala Duklji, vjerovatnije je da se dukljansko-srpska granica nalazila blizu Gornjeg Polimlja i Potarja. Pri tome se mora imati u vidu da tadašnje granice nijesu bile precizne linije, već širi pojasevi ničije zemlje. Problem u utvrđivanju granice predstavlja i to što srpski istoričari još nijesu uspjeli da utvrde ni grube granice Srbije iz X vijeka, ni da lociraju gradove: Destinik, Černavuski, Megiretus, Dresnik i Lesnik koje je Porfirogenit naveo u tadašnjoj Srbiji.
U DAI je svakoj od slovenskih arhontija posvećeno posebno poglavlje u okviru koga su dati podaci o etničkom porijeklu njihovih stanovnika. U 32. poglavlju, koje je posvećeno Srbiji i Srbima, navedeno je da su se Srbi, osim u Srbiji, naselili u: Paganiji, Zahumlju, Travuniji i Konavlima. U tom spisku nema Duklje. Potom je u 35. poglavlju, koje se naziva Περὶ τῶν Διοϰλητιανῶν ϰαὶ ήϛ νῦν οίϰοῦσι χώραϛ (prevod Dženkinsa: Of the Diocletians and of the country they now dwell in – O Dukljanima i zemlji u kojoj sada žive) navedeno da je Duklja naseljena „kao i Hrvatska i Srbija, zemlja Zahumljana, Travunija i Konavlje“. Ni u 32. ni u 35. poglavlju nema ni riječi o srpskom porijeklu Dukljana. Prema jednoj analizi DAI-a uočeno je da se etnička pripadnost ne odnosi na cjelokupno stanovništvo ovih arhontija, već samo na njihov vladarski sloj i da je takva etnička pripadnost izvedena na osnovu političke, odnosno da su Paganija, Zahumlje, Travunija i Konavli označene kao srpske zemlje jer su u vrijeme prikupljanja podataka za DAI pripadale Srbiji kojom je vladao Časlav Klonimirović (oko 927/34–oko 950). Čak ni po tom osnovu Duklja se ne može svrstati među srpske zemlje, jer nije bila dio Časlavove države.
Na osnovu DAI se može zaključiti da je Duklja krajem IX i u prvoj polovini X vijeka bila samostalna arhontija, da je njome upravljala slovenska etnička grupa koja nije pripadala Srbima i da je naziv Dukljani dobila po starom rimskom gradu Duklji. Uprkos tome, gotovo svi srpski istoričari su nastojali da na osnovu DAI zaključe da su Duklja i Dukljani morali pripadati srpskom državnom i etničkom korpusu. Upravo je Božidar Ferjančić tome dao glavni podsticaj. U komentaru 35. poglavlja DAI Ferjančić kaže da je „pisac DAI [je] verovatno propustio da kaže za Dukljane da pripadaju Srbima, što ističe za sva plemena nastanjena u južnom Primorju.“ Po toj logici ispada da je Profirogenit propustio i da u 32. poglavlju Dukljane svrsta među Srbe. Jasno je da je nagađanje o carevom propustu tendenciozna izmišljotina, a ne naučni stav. Ipak, izmaštanu tezu o navodnom dvostrukom propustu Profirogenita prihvatili su gotovo svi srpski istoričari i na osnovu toga je nastala krivotvorina da je Porifrogenit Dukljane smatrao Srbima (srpskim plemenom).
Ni u ostalim djelima Konstantina Porfirogenita nema dokaza o povezanosti Dukljana sa Srbima, već isključivo o njihovoj političkoj samostalnosti. U djelu De cerimoniis aulae Byzantinae („O ceremonijama“) Porfirogenit navodi postojanje arhonta Duklje (εἰς τὸν ἄρχοντα Διοϰλείας). Ovo djelo je nastalo na osnovu spiska stranih vladara koji je sastavljen znatno prije vladavine Profirogenita, a prema jednom mišljenju ovaj spisak je nastao u vrijeme vladavine cara Teofila, najvjerovatnije između 839. i 842. godine, što bi značilo da je Duklja bila posebna arhontija od prve polovine IX vijeka. Profirogenit to potvrđuje i u djelu Vita Basilii („Život Vasilija“), koje je posvetio svome đedu, caru Vasiliju I (867–889). Porfirogenit u ovome djelu navodi da su Dukljani (ϰαι Διοϰλητίανοί) u vrijeme vladavine cara Mihajla Amorijca postali samoupravni i samostalni pokoravajući se isključivo svojim arhontima. Prema jednom mišljenju ovo se odnosilo na period vladavine cara Mihajla II (820–829), a prema drugom na period vladavine cara Mihajla III (843–867). U oba slučaja je jasno da su Dukljani bili samostalni najkasnije od sredine IX vijeka. Uz to, Porfirogenit je u „Životu Vasilija I“ Hrvate, Srbe, Zahumljane, Travunjane, Konavljane, Dukljane i Neretljane nazvao Skitima, što može značiti da nije bio siguran u njihov slovenski identitet ili da je za njih, zbog antislovenskih osjećanja, koristio skitsko ime koje je u Vizantiji bilo podrugljivi naziv za neprijateljske narode.
Na osnovu djela koja je napisao ili na njihov nastanak presudno uticao car Konstantin VII Porfirogenit jasno je da je vizantijska administracija Duklju smatrala posebnom državom, a Dukljane posebnim narodom, a ne srpskim plemenom ni dijelom srpske države. Imajuću u vidu da su podaci koji su koristili Profirogenit i njegovi pomagači nastali između sredine IX i sredine X vijeka može se zaključiti da se u tome periodu razvila posebna arhontija Duklja (dukljanska država) koja je na bazi različitih etničkih, istorijskih i političkih faktora stvorila poseban dukljanski identitet.

Konstantin VII Profirogenit o identitetu Dukljana

Danas je u Skupštini Glavnog grada održan sastanak predstavnika institucija koji će biti članovi Komisije za valorizaciju arheološkog nalazišta Duklja u funkciji održivog razvoja, a predsjednica Skupštine, Jelena Borovinić Bojović, je poručila da je ovo jedan od najvažnijih projekata za kulturni identitet i razvoj Podgorice.
- Valorizacija Duklje predstavlja jedan od najvažnijih projekata za kulturni identitet i razvoj našeg grada, i sigurna sam da ćemo zajedničkim snagama obezbijediti da ovo izuzetno arheološko nalazište dobije pažnju i tretman kakav zaslužuje- kazala je Borovinić Bojović.
Iz Glavnog grada ističu da je na sastank potvrđena važnost projekta za očuvanje kulturne baštine i unapređenje turističkog potencijala Glavnog grada, kao i iskazana jasna volja i spremnost svih budućih članova Komisije da kroz koordinisane aktivnosti doprinesu njegovoj uspješnoj realizaciji.
- U narednom periodu, Komisija će biti formalno uspostavljena, te definisati prioritetne korake, uključujući izradu projektnog zadatka u skladu sa svim važećim normativno-pravnim procedurama, preciziranje nadležnosti i finansijskog okvira, kao i sprovođenje konsultacija sa stručnom i širom javnošću- navodi se u saopštenju.
Kako su iz Skupštine Glavnog grada naveli, predloženi članovi i članice Komisije dolaze iz gradskih i državnih institucija, a članica će biti i predsjednica Skupštine Glavnog grada, Jelena Borovinić Bojović, kao i potpredsjednik Skupštine Glavnog grada, Dragutin Vučinić. Pred njih u komisiji će biti predstavnici Sekretarijata za finansije, Sekretarijata za planiranje prostora i održivi razvoj, Sekretarijata za saobraćaj, Sekretarijata za kulturu, Sekretarijata za komunalne poslove, Direkcije za imovinu, Službe glavnog gradskog arhitekte, Turističke organizacije Glavnog grada, JU Muzeji i galerije Podgorica, Agencije za upravljanje zaštićenim područjima d.o.o., Ministarstva kulture i medija – Direktorata za kulturnu baštinu, Uprave za zaštitu kulturnih dobara, Ministarstva finansija, Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Ministarstva turizma, Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera – Direkcije za zaštićena područja, i Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore.
- Skupština Glavnog grada će nastaviti da informiše javnost o svim aktivnostima Komisije i narednim koracima u procesu valorizacije ovog izuzetno značajnog kulturnog lokaliteta- zaključuje se u saopštenju.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6369%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fborovinic-bojovic-pocele-pripreme-za-valorizaciju-arheoloskog-nalazista-duklja&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Dogovoren sastav članova Komisije za valorizaciju Duklje

Crnogorci su oduvijek znali što znači imati svoju državu, zato su je branili junačkom slobodom, nijesu je postizali raznim kompromisima, trgovačkim i drugim ustupcima - istakla je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, odbornica Demokratske partije socijalista u Skupštini Glavnog grada Nela Savković Vukčević.
Slaveći Dan nezavisnosti Crne Gore 21. maja, kako navodi, slavimo i sebe jer je poslala poziv da u besmrtnost uđu svi koji zaokruže da i glasaju za svoju državu.
- Ova generacija je imala tu privilegiju da samo olovkom, ne kako je to bilo prethodno u istoriji krvlju i svojim životima, ponovo obnovi svoju nezavisnost. Utoliko je ova priča važna, jer govorimo o hiljadugodišnjoj tradiciji, podsjećamo se na sve ono što smo bili kroz istoriju. Prilika je da kažemo da je Crna Gora obnovila svoju nezavisnost i 1878. godine, nije ona tada postala nezavisna, kao što je postala Srbija, nego su njoj na Berlinskom kongresu priznali nezavisnost samo oni koji do tada to nijesu učinili, a to su bile dvije Porta, odnosno Turska i Velika Britanija, jer mi smo i prethodno bili nezavisni. Zato je ovo jedna veličanstvena priča i mislim da je ljudima lijepo kada o tome razgovaraju, kad grade samopoštovanje, kad vide sebe u toj misiji, jer nemate kroz istoriju često priliku da nešto tako veliko učinite - rekla je Savković Vukčević.
Predsjednik Skupštine Andrija Mandić ne čestitajući Dan nezavisnosti Crne Gore je, kako je ocijenila, iskoristio svoju poziciju da svojim nalogodavcima pokaže da uspijeva da ponizi, obesmisli i naruga se Crnoj Gori.
- Ne čestitajući Dan državnosti predsjednik Skupštine se dokazivao svojim finansijerima da ono što je uloženo u njih zapravo vrijedjelo, jer su dobili priliku da ostvaruju ciljeve - rekla je Savković Vukčević.
Smatra da se i uveliko slavi četništvo.
- Vidjeli smo šta se događa na Duklji - proglašavaju je prvom srpskom državom, sve one besmislice, sve ono što je očigledno netačno, što je bilo osuđeno sa nivoa čovječanstva, ne samo našim unutrašnjim sudovima, pokazatelj je da oni takvim svojim zamasima Crnu Goru ponižavaju, da u tome uživaju i da to prinose svojim nalogodavcima pokazujući njima, a i svijetu, da ta država ne može da postoji čim nema neko svoje dostojanstvo, svoju snagu, da je ona zapravo to samo gotovo simbolično i da se time potvrdi da nema razloga da postoji jedna takva država, da nema svoju suštinu, da ona svoju supstancu i da je samo pitanje trenutka kad će ona biti razgrađena, a time ostvaren i njihov viševjekovni san - zaključila je Savković Vukčević. 
&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DbNyI2Sr8IsQ&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
&nbsp;

Vukčević: Crnogorci su svoju slobodu junački plaćali, a ne kao neki drugi kompromisom i trgovinom

Za ambiciozni plan koji je predsjednica Skupštine Glavnog grada, Jelena Borovinić Bojović, najavila kroz projekat ’’sveobuhvatne obnove Duklje’’ kroz njenu turističku valorizaciju, još uvijek ne postoje planski i projektni osnovi, a od strane nadležnih državnih organa, prije svega Uprave za zaštitu kulturnih dobara, skrenuta je pažnja da je neophodno najprije izraditi Plan upravljanja kulturnim dobrom, te obezbijediti valjanu projektnu dokumentaciju, kako bi jedan tako važan projekat na lokalitetu od izuzetnog značaja uopšte mogao i da bude razmatran. Borovinić Bojović je na prezentaciji idejnog rješenja Centra za posjetioce uz lokalitet Duklja, kazala da je to projekat koji će ’’oblikovati našu budućnost i učiniti Podgoricu nezaobilaznom turističkom destinacijom.’’  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250514020556_50fd9634b15be54c086abc7105a96fe0cb9ce7a0ef14cee3c447a5f9d6bb8d80.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250514020556_50fd9634b15be54c086abc7105a96fe0cb9ce7a0ef14cee3c447a5f9d6bb8d80" data-rendition-name="original" width="1024" height="553" loading="lazy" alt="Jelena Borovinić Bojović "><figcaption>Predsjednica Skupštine Glavnog grada na predstavljanju projekta valorizacije DukljeGlavni grad</figcaption></figure>  - Ovo nije samo kulturni poduhvat – ovo je dokaz da Crna Gora gradi svoj evropski identitet na temeljima bogate istorijske baštine. Duklja, kao simbol civilizacijskih tokova na ovim prostorima, postaće most između naše prošlosti i evropske budućnosti- poručila je tada Borovinić Bojović. Podsjećamo, valorizacija Duklje, prema riječima Borovinić Bojović, podrazumijevala bi i izgradnju putne infrastrukture koja će povezati Duklju sa Podgoricom, nastavak šetališta od mosta Milenijum do lokaliteta, kao i izgradnju multifunkcionalnog Centra za posjetioce sa sadržajima poput bioskopa na otvorenom, konferencijskih sala, biblioteke i interaktivnih edukativnih prostora.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250514020552_4d188f60e19c3e033166602098158fc393c741dc06a5231a58dd985e5f50d8dc.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250514020552_4d188f60e19c3e033166602098158fc393c741dc06a5231a58dd985e5f50d8dc" data-rendition-name="original" width="800" height="444" loading="lazy" alt="Kongresna sala u sklopu Centra za posjetioce na Duklji"><figcaption>Kongresna sala u sklopu Centra za posjetioce na DukljiGlavni grad</figcaption></figure>  S ozbirom na to da se radi o izgradnji kompleksa u neposrednoj blizini kulturnog dobra od izuzetnog značaja za Crnu Goru, iz Uprave za kulturna dobra Portalu ETV su potvrdili da intervencije ovog tipa nije moguće planirati na samom kulturnom dobru, niti u njegovoj zaštićenoj okolini, što će se uzeti u obzir prilikom eventualnog odabira lokacije za izgradnju ovog kompleksa. Kako su iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara pojasnili, inicijatorima ove projektne ideje je predočeno da moraju obezbijediti projektnu dokumentaciju koja bi predvidjela formiranje adekvatnijh sadržaja u okviru Duklje, u skladu sa konzervatorskim standardima, te da se u slučaju izrade projekta, mora raditi u relaciji sa relevantnim institucijama, prvenstveno Upravu za zaštitu kulturnih dobara.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250514020556_f555877df8e5632d4fc1e1636c04ac8306da9e276831ad387c3f32a4f54f16db.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250514020556_f555877df8e5632d4fc1e1636c04ac8306da9e276831ad387c3f32a4f54f16db" data-rendition-name="original" width="800" height="456" loading="lazy" alt="Muzejski prostor u Centru za posjetioce kod Duklje"><figcaption>Muzejski prostor u Centru za posjetioce kod DukljeGlavni grad</figcaption></figure>  O planiranim radnjima koje se tiču izgradnje Centra za posjetioce na Duklji nijesu bili obaviješteni ni u JU Muzeji i galerije Podgorice, koji već godinama radi na promociji ovog arheološkog lokaliteta. Aktivnosti na zaštiti antičke Dokleje JU Muzeji i galerije ostvaruju i kroz saradnju i zaštitna istraživanja koja sprovodi Centar za konzervaciju i arheologiju, kao i kroz projekat Duklja-Mozaik, koji označava diverzifikaciju turističkog portfolija Podgorice. Nije poznato zašto su u startu ’’preskočeni’’ određeni koraci, koji se prvenstveno odnose na upućenost i uključenost zainteresovanih nadležnih institucija u planove podgoričke gradske uprave vezane za radove na Duklji, niti je poznato zašto je inicijativa pokrenuta u ovom trenutku i na netransparentan način, jer nema jasnih informacija o tome ko je izradio rendere idejnih rješenja koja je predsjednica Skupštine Glavnog grada predstavila. Niti iz kabineta Jelene Borovinić Bojović, kao ni kabineta Gradonačelnika i gradskih službi, nijesu željeli da Portalu ETV pojasne ko je radio idejni projekat valorizacije Duklje i ko su partneri u izradi idejnog rješenja. Ostali smo uskraćeni i za odgovore vezane za proceduru i način izbora idejnog rješenja projekta valorizacije Duklje, koji je predstavila predsjednica Skupštine Glavnog grada. Kako stoji u obavještenju na web stranici Glavnog grada, planirano je da se projekat valorizacije Duklje realizuje do 2028. godine, što se poklapa sa očekivanim završetkom procesa pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji. -Sastanku koji je organizovala predsjednica podgoričke Skupštine, na kojem je prezentovala projekat obnove Duklje, prisustvovali su Novica Vuković, ministar finansija, Tamara Vujović, ministarka kulture i medija, Vladimir Božović, rektor Univerziteta Crne Gore, državni sekretari i generalni direktori Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, Ministarstva turizma, Ministarstva evropskih poslova. Pored gradonačelnika Glavnog grada, Saše Mujovića, sastanku su takođe prisustvovali zamjenici gradonačelnika Nađa Ljiljanić i Boris Spalević, potpredsjednik Skupštine Glavnog grada, Dragutin Vučinić- obavijestili su iz Glavnog grada. S ozbirom na to da je sastanku na kojem je prezentovana ideja valorizacije lokaliteta Duklja, prisustvovala i ministarka kulture i medija Tamara Vujović, očekivali smo da ćemo više informacija dobiti od Ministarstva u čijem se resoru nalazi Duklja kao kulturno dobro i jedno od najvažnijih bisera kutlurne baštine u Crnoj Gori. Kao resorno ministarstvo, u čijoj je nadležnosti zaštita kulture baštine, te koje je godinama već upućeno u istraživačke projekte koji se odvijaju, ne samo na Duklji, već i na drugim arheološkim lokalitetima, interesovalo nas je da li je MKM bilo upućeno i dalo dozvolu za izradu projekta valorizacije Duklje, kao i da li je izgradnja ikakvih kompleksa na ovom lokalitetu i njegovoj neposrednoj blizini uopšte dozvoljena. Ostali smo uskraćeni za odgovore iz Ministarstva kulture i medija vezano za arheološka istraživanja na arheološkom lokalitetu Dujklja. Zanimljivo je, međutim, da je povodom nedavno održanog Sajma knjiga u Podgorici, Crnu Goru posjetio ministar kulture Srbije, Nikola Selaković, te da su, nakon sastanka dvoje kolega, iz MKM saopštili da je ministarka Vujović ’predložila je da se arheolozi iz Srbije uključe u istraživačke kampanje koje sprovodi crnogorski Centar za konzervaciju i arheologiju’. - U Crnoj Gori imamo nekoliko izuzetno značajnih, a nedovoljno istraženih arheoloških lokaliteta. Nemamo studijski program za školovanje arheologa, a interesovanje mladih za ovu oblast je u opadanju- pisalo je u saopštenju Ministarstva kulture i medija. Ne znamo o kojim se lokalitetima radi tačno radi, i da li je lokalitet Duklja među njima, i bez obzira na izostanak odgovora državnih i gradskih vlasti, Portal ETV će nastaviti da prati dešavanja vezano za valorizaciju turističkog potencijala Duklje i radovati se svakom pozitivnom rješenju koje je u skladu sa pravilima struke. U svako slučaju lijepo je vidjeti da je u moru političkih rasprava, ekonomskih sporazuma, partijskog zapošljavanja, javnost konačno počelo i da zaokuplja pitanje kulturno-istorijske baštine Crne Gore, prije svega arheološkog lokaliteta Duklja. Problematično je, nažalost, što se to dešava zbog najnovijih pokušaja istorijskih revizionizama i aproprijacije crnogorske kulturne baštine. Arheološki lokalitet i simbol istorijskog trajanja crnogorske države, Duklja, prije dvadeset dana (27. aprila) poslužila je kao mjesto održavanja ’’tradicionalnog crkveno-narodnog sabora’’ u organizaciji Srpske pravoslavne crkve i uz prisustvo ambasadora Republike Srbije u Crnoj Gori Nebojše Rodića. U javnosti svakako nije prošlo nezapaženo ni održavanje crkvenog obreda na temeljima ranohrišćanske bazilike niti igranje srpskog kola na lokalitetu starom dva milenijuma. Osude zbog upotrebe Duklje kao pozornice za nacionalističku propagandu, sveprisutniju u javnosti, su stigle od stručnjaka, građanskih aktivista, političkih partija i zainteresovane javnosti.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250514020556_25e4b43e23ea3d74ef3c2f1479007205fe250828ed23b9a2249b23a64eca5344.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250514020556_25e4b43e23ea3d74ef3c2f1479007205fe250828ed23b9a2249b23a64eca5344" data-rendition-name="original" width="800" height="600" loading="lazy" alt="Liturgija na Duklji"><figcaption>Liturgija na DukljiMCP</figcaption></figure>  Iz JU Muzeji i galerije Portalu ETV su kazali da nijesu bili niti uključeni, niti informisani o organizaciji crkveno-narodnog sabora na Duklji, te da smatraju da su gradske službe, nadležne za čuvanje lokaliteta od bilo kakvih mogućih štetnih ili opasnih akcija koje mogu ugroziti njeno stanje i fizički integritet, trebale da reaguju. - Kao što smo više puta naglasili, nijesmo bili uključeni niti informisani o navedenim aktivnostima. Pri organizaciji pomenutog događaja ili bilo kakvoj intervenciji na takvom jednom lokalitetu, zakon nalaže jasne korake ka svim instuticijama i centrima, čije ingerencije pokrivaju isti. Svjedoci smo da su mnogi takvi koraci izostali- poručeno je iz JU Muzeji i galerije. Šturo objašnjenje, nedjelju dana nakon održavanja sabora, stiglo je iz Ministarstva kulture i medija, koji su poručili da je ’’pomenuti događaj održan na lokaciji za koju nemamo precizne informacije o vlasništvu, ali koja prema nezvaničnim izvorima nije u državnoj svojini’’, dodajući da svi treba da imaju na imu da je lokalitet Duklja od izuzetnog nacionalnog značaja i zaštićen zakonom, te da to zahtijeva poseban režim pristupa. Ono što je međutim, ostalo nezapaženo jesu reakcije iz Glavnog grada Podgorice, u čijoj je nadležnosti staranje nad arheološkim lokalitetom Duklja, odakle su, ako je suditi prema inicijativi gospođe Borovinić Bojović, veoma zainteresovani za zaštitu ovog lokaliteta. Ipak, na internet stranici i medijima Glavnog grada, ne mogu se naći informacije o održavanju crkveno-narodnog sabora SPC na lokalitetu, kao ni reakcije gradskih vlasti koje su bile očekivane, nakon polemika koje je ovaj događaj izazvao u javnosti. Iz Službe za odnose sa javnošću Glavnog grada Portalu ETV nijesu odgovorili na pitanje da li je Sprska pravoslavna crkva tražila dozvolu za održavanje sabora i vjerskog obreda, liturgije, niti da li je gradska uprava dala dozvolu za održavanje ovakvog događaja. To su svakako pitanja koja interesuju crnogorsku javnost. Ostaje da se vidi da li će gradske službe, sada kada su iskazale svoje zanimanje za obnovu turističkog i kulturnog potencijala Duklje, njenu zaštitu i civilizacijski značaj, naći načina i volje da zaustave zloupotrebu, devastaciju i aproprijaciju lokaliteta od strane jedne vjerske zajednice i sačuvaju ’’drevnu Duklju’’ kako se od skoro od milošte naziva u novom narativu koji uspostavlja Srpska pravoslavna crkva.

Božena Miljić

’’Obnova Duklje’’ na časnu riječ: Gradska vlast hoće turistički kompleks, SPC sabore

Srpska pravoslavna crkva (SPC) pokušava da svaku istorijsku priču preoblikuje u skladu sa svetosavskom vizijom pravoslavlja, uključujući i one u Crnoj Gori, ocjenjuje analitičar Marko Savić, komentarišući sabor SPC na Duklji.
Na prostoru arheološkog lokaliteta Duklja u 9. vijeku, bila je država, kao dio Istočnog Rimskog carstva, kojom su vladali Vojislavljevići, prva crnogorska dinastija. Duklja se nalazi na desetak kilometara od Podgorice.
SPC je na tom prostoru 27. aprila organizovala sabor sa kojeg je episkop Pajsije Đerković poručio da liturgiju služe "na temeljima prve srpske države i mjestu gdje su bili episkopi dioklijski", prenijela je Mitropolija SPC u Crnoj Gori.
To je bio povod za tužbu nevladine organizacije Centar za građanska prava koja je ocijenila da su "tvrdnje o Duklji kao prvoj srpskoj državi pokušaj prisvajanja kulturnog nasljeđa Crne Gore i politički falsifikat istorijskih činjenica".
Prijave protiv SPC, sveštenika Đerkovića ali i ambasadora Srbije u Podgorici Nebojše Rodića, koji je prisustvovao događaju, su podnijeli Osnovnom i Vrhovnom tužilaštvu.
U programu su učestvovali Kulturno umjetničko društvo iz Kragujevca, glumci, etno grupa, narodni guslari i djeca iz podgoričkih škola vjeronauke.
<h2>Reakcije države</h2>
Od državnih institucija oglasilo se samo Ministarstvo kulture koje se u saopštenju bavilo vlasništvom parcele na kojoj je održan Sabor. Kako su saopštili, prema njihovim informacijama događaj je održan na privatnom prostoru.
Podsjećaju da je Duklja, bez obzira na vlasničke odnose, zaštićena zakonom kao nacionalno dobro i da zahtijeva poseban režim korišćenja.
- Naša kulturna baština ne smije biti predmet političkih instrumentalizacija ili interpretacija koje mogu izazvati podjele - poručuju iz Ministarstva.
Kako RSE saznaje Sabor je održan na obodu zaštićenog lokaliteta, na imanju koje je SPC kupila od mještana.
Ali da su važnije poruke sa sabora, od toga da li je održan na zaštićenom lokalitetu ili pored njega, smatra analitičar Marko Savić.
Trebalo je, kako kaže, da anliziraju vrijednosti koje su odatle plasirane.
- Da analiziraju revizionizam koji je poguban imajući u vidu kako to utiče na građane u smislu kako razumiju svoju istoriju. Ali jasno je, oni su pribjegli ovom objašnjenju zato što ne smiju reći ništa drugačije - rekao je Savić.
Osim toga, kaže, oni su saglasni s onim što je rečeno.
- Oni to zapravo misle, ali su našli izlaz da kroz jedno nemušto saopštenje "odbrane" kulturno nasleđe i fakte utemeljeni u nauci, koji su dio nacionalnog identiteta - dodao je Savić.
Vlast u Crnoj Gori dominantno čine Pokret Evropa sad, proruske stranke nekadašnjeg Demokratskog fronta i Demokrate, koje su bliske SPC.
U vladi su i predstavnici partija Bošnjaka i Albanaca.
<h2>Na šta se odnosi tužba?</h2>
U Centru za građanska prava ukazuju da je događaj održan bez odobrenja nadležnih, čim je prekršen niz zakona.
- Događaj je ugrozio kulturnu baštinu Crne Gore, zloupotrijebivši zaštićeni lokalitet u političke i ideološke svrhe. Prekršen je Zakon o zaštiti kulturnih dobara i Zakon o diplomatskim odnosima - naveli su.
Oni su uputili zahtjev za ispitivanje uloge ambasadora Srbije u Crnoj Gori Nebojše Rodića crnogorskom Ministarstvu vanjskih poslova.
- Njegovim prisustvom je, ne samo narušen zakon, već je njegova uloga postavila pitanje nepoštovanja suvereniteta Crne Gore i diplomatskih normi &nbsp;- kazali su u Centru.
Oni su zatražili da tužilaštvo hitno pokrene istragu.
Do objave teksta nije odgovoreno ni iz tužilaštva a ni iz Ministarstva vanjskih poslova.
Savić pozdravlja krivične prijave, bez obzira, kako kaže, na krajnji ishod, s obzirom na to da je tužilaštvo u sličnim slučajevima najčešće odbacivalo prijave.
Ipak, ova reakcija je, smatra, važna.
- Konačno pored saopštenja, analiza i izjava, vidimo i konkretan pravni korak. Naše sakralno i kulturno nasljeđe je često na udaru, i Srpska pravoslavna crkva je u velikom broju slučajeva direktni akter u tom procesu - kazao je Savić.
Bitno je, kaže, što postoji svijest da ovakvo postupanje prema kulturnom nasljeđu može biti i krivično djelo, "pogotovo kada ugrožava nacionalni identitet".
<h2>Šta kaže istorija?</h2>
Prije države Vojislavljevića, na tom lokalitetu bio je rimski grad Duklja, osnovan u I vijeku.
Prvi put se pominje pod imenom Doclea u djelima Ptolomeja u II vijeku. Rimski pisac Plinije iz I vijeka ne pominje Docleu kao naselje, ali govori o ilirskom plemenu Docleati, po kojem je dobila ime.
Grad je imao vodovod i kanalizaciju, a ostaci ovih objekata su sačuvani na više mjesta arheološkog lokaliteta Duklja, koji su pod zaštitom države.
Kao posebna istorijska kategorija područje Duklje se pominje kao naseobina Slovena u 7. i 8. vijeku.
U početku je obuhvatala djelove današnje južne i centralne Crne Gore i bila dio Istočnog Rimskog carstva - Vizantije.
Njome su vladali Vojislavljevići, koji su se izborili za nezavisnost kneževine, a potom kraljevine.
Prvi dukljanski kralj Mihailo dobio je krunu od pape Grgura VII, koji mu se obraćao kao "kralju Slovena".
To Dukljansko kraljevstvo je vremenom slabilo zbog unutrašnjih borbi za vlast, da bi krajem 12. vijeka palo pod vlast raškog župana Nemanje, osnivača srpske dinastije Nemanjića.
Nakon toga je pravoslavlje postalo dominantna vjera.
Crnogorski istoričari naglašavaju i da Duklja nije imala veze sa SPC jer je postojala prije njenog osnivanja.
Pristalice nezavisnosti Crne Gore ističu da je ona bila preteča crnogorske države, dok srpski istoričari, Duklju a potom i Zetu smatraju srpskim državama.
<h2>Amfilohijeva retorika o Duklji i "Dukljanima"</h2>
Osim što je Duklja godinama bila predmet polemika između crnogorskih i srpskih istoričara, kao i političara, njome se bavila i crkva.
Prosrpski političari u Crnoj Gori su pežorativno "Dukljanima" nazivali građane koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci.
To je bilo naročito izraženo u godinama uoči referenduma o nezavisnosti 2006. godine.
Pokojni mitropolit SPC u Crnoj Gori Amfilohije, koji je u javnim nastupima negirao crnogorsku naciju na proslavi Pravoslavne Nove godine u Podgorici 2002. u tom kontekstu je pomenuo Dukljane.
Tada je uputio poruku koja je u dijelu crnogorskog nacionalnog korpusa doživljena kao prijetnja onima koji su bili za samostalnost države i crkve:
"Neka bi Bog podario da bude što manje onih koji se klanjaju paganskom caru prokletom Dukljaninu i neka paganskog cara Dukljanina svaki Crnogorac prikuje čekićem za Vezirov most." Vezirov most jedan je od najstarijih u Podgorici.
Savić ukazuje da je došlo do zaokreta od vremena kada je mitropolit Amfilohije Duklju percipirao kao negativan istorijski fenomen.
- I sad imamo situaciju, da se ta ista Duklja uklapa u jednu novu, prije svega političku i ideološku viziju, kao sastavni dio svetosavske interpretacije pravoslavlja i srpskog identiteta Crne Gore - istakao je on.
Da se radi o "prostačkom otimanju duhovnosti i tradicije koje zaslužuje ne samo prezir nego i kaznu", smatra pisac i novinar, urednik portala Normalizuj.me, Brano Mandić.
- Srpski narod je osuđen na propast, dok god njegova zvanična politika i kultura budu počivale na otimanju. Srpski narod tek će da pati sa ovakvom crkvom, koja je toliko smjela da na Duklji organizuje 'tradicionalni crkveno-narodni sabor'. Naravno, u prisustvu ambasadora Srbije - naveo je Mandić.
<h2>Planovi za "revitalizaciju" Duklje</h2>
A da aktuelne gradske vlasti planiraju da revitalizuju arheološki lokalitet Duklje, najavila je predsjednica podgoričkog parlamenta Jelena Borovinić Bojović, inače bliska SPC.
Sastanak na tu temu organizovan je krajem marta ove godine.
Na sajtu Glavnog grada je objavljeno da revitalizacija uključuje izgradnju Centra za posjetioce sa bioskopom na otvorenom, konferencijskih sala, biblioteke...
Projekat bi trebalo da bude realizovan do 2028. godine.
RSE je nakon promocije projekta od Skupštine Podgorice tražila dokumentaciju o projektu, koristeći servis MANS-a za slobodan pritup informacijama.
Međutim, iz službe Skupštine su odgovorili da ne posjeduju informacije o projektu.
RSE je tražio ista dokumenta od gradske uprave, ali odgovor na upit za slobodan pristup informacijama nije stigao do objavljivanja teksta.
Na idejnim rješenjima, objavljenim na sajtu, se vide moderne građevine, koje će se naći na ovom arheološkom lokalitetu.

Savić: SPC pokušava da svaku istorijsku priču preoblikuje u skladu sa svetosavskom vizijom pravoslavlja

Podaci američkog statističkog ureda (BLS) pokazali su na rast broja zaposlenih u septembru od 119 hiljada.
&nbsp;To je najveći rast broja radnih mjesta u posljednjih pet mjeseci, predvođen rastom zaposlenosti u zdravstvu, prenosi SEEbiz.&nbsp;
&nbsp;S druge strane, gubici radnih mjesta zabilježeni su u transportu i skladištenju.&nbsp;
&nbsp;Izvještaj o zapošljavanju za septembar prvobitno je bio planiran za objavu 3. oktobra, ali je odgođen zbog shutdowna američke vlade.&nbsp;
&nbsp;S druge strane, stopa nezaposlenosti je porasla na 4,4 odsto u septembru sa 4,3 odsto u avgustu, dosegnuvši najviši nivo od oktobra 2021.
&nbsp;Ovo će biti posljednji podatak o nezaposlenosti dostupan prije sjednice američke centralne banke, Federalnih rezervi (Fed) u decembru, budući da je BLS saopštio da izvještaj o zapošljavanju za oktobar neće sadržavati stopu nezaposlenosti zbog nedostatka prikupljenih podataka tokom obustave rada savezne vlade.

Solidan rast zaposlenosti u SAD-u

&nbsp;Utakmicama 16. kola sjutra će, nakon dvonedjeljne pauze, biti nastavljeno takmičenje u Meridianbet Prvoj crnogorskoj fudbalskoj ligi.&nbsp;
Kolo će obilježiti međusobni dueli četiri vodeća tima.
Vodeća Sutjeska ugostiće u 18 sati u Nikšiću trećeplasirani Dečić, dok će četvrtoplasirana Budućnost, četiri sata ranije na Gradskom stadionu, igrati sa drugoplasiranim Mornarom.
Bokelj i Arsenal sastaće se u 13 sati u Kotoru, Petrovac će 30 minuta kasnije ugostiti Jedinstvo, dok će se u 14 u Beranama rivali biti Jezero i Mladost.&nbsp;

MPCFL: Danas utakmice 16. kola

Približno 48 miliona barela ruske nafte ostalo je zaglavljeno na moru zbog početka primjene američkih sankcija protiv Rosnjefta i Lukoila, što primorava desetine tankera da mijenjaju rute i traže nove kupce usred velikog poremećaja na globalnom tržištu energenata.
&nbsp;Prema podacima agencije Kpler, skoro 50 tankera sa ruskom naftom usmjerenih ka Kini i Indiji, kao i više brodova bez naznačene destinacije, nalaze se u tranzitu širom rute od Baltika do Južnog kineskog mora, prenosi Tanjug.
&nbsp;Rusija održava obim pomorskih isporuka nafte na oko 3,4 miliona barela dnevno, ali dio tereta već nailazi na prepreke, prenosi Blumberg.&nbsp;
&nbsp;Neki brodovi koji su ranije bili primorani da znatno promijene kurs ponovo su krenule ka Indiji, poput tankera Spirit 2 i Furija, iako je malo vjerovatno da će stići na odredište prije isteka prelaznog perioda za sankcije.
&nbsp;Pojedini tankeri preusmjereni su ka područjima poznatim po pretovarima na druge brodove radi prikrivanja porijekla nafte, kao što su vode kod Singapura, Malezije i Južne Koreje.
&nbsp;Eksperti očekuju da će tržište u naredna tri do četiri mjeseca pokušati da razvije nove mehanizme za uvoz ruske nafte, ali je u kratkom roku vjerovatno da će sankcije izazvati dodatne zastoje, pritiske na cijene transporta i veće korišćenje netransparentnih ruta, napominje njujorška agencija.

Američke sankcije remete isporuku

Najnovija inicijativa koja dolazi od gradonačelnika Saše Mujovića je još jedan pokušaj koji ima za cilj da skrene pažnju sa onih suštinskih stvari, a to su projekti koje su obećali za razvoj Podgorice, ocjenjuje za Antenu M međunarodni sekretar Socijaldemokrata i odbornik Evropskog saveza u Skupštini Glavnog grada Miloš Đuričković, komentarišući prijedlog o postavljanju spomen-ploče koja će prikazivati susret nekadašnjeg mitropolita SPC Amfilohija Radovića i Podgoričanina Halita Đečevića.
O tom prijedlogu, odbornici bi trebalo da se izjasne na sjednici Skupštine Glavnog grada koja je zakazana za ponedjeljak.
Ponovo, ističe Đuričković, klizimo u neke teme koje ne bi trebalo da budu prioritetne.
- Kao što je i nedavno, prije ovoga, bila inicijativa o davanju imena ulice po Pavlu Bulatoviću koja je takođe problematična - napominje sagovornik Antene M.
Što se tiče konkretno ove inicijative, ukazuje Đuričković, ona je pogrešna sa više aspekata.
- Inicijativa, sama po sebi pod broj jedan ne odražava ono što je realno stanje. U Crnoj Gori građani nemaju kratko pamćenje. Svi smo svjesni uloge Amfilohija Radovića u devedesetim godinama, ali i onim godinama koje su došle nakon toga - podvlači predstavnik ES.
Njegova uloga je, kako naglašava bila sve, sem pomiriteljska.
- Postoje brojne izjave koje svjedoče da on upravo nije bio neko ko je bio pomiritelj između vjera, etničkih skupina itd, već naprotiv. On je taj koji je svojim izjavama potpirivao vjersku i nacionalnu mržnju u Crnoj Gori - izričit je Đuričković.
To je, kaže, jedna stvar.
- A druga stvar, koja je posebno problematična je to što gradonačelnik sa ovom inicijativom pokušava da prikrije istinu. Računa na kratko pamćenje građana i pokušava da prikrije istinu na način što inicijativa, sama po sebi, onako kako je koncipirana navodno predstavlja odraz ukupnog pravoslavnog življa u Crnoj Gori, tj. u Podgorici i ukupnog življa islamske vjeroispovijesti - ukazuje sagovornik Antene M.
Inicijativa je, kako dodaje i u tom osnovu pogrešna.
- Jer smo s jedne strane imali izjave i predstavnika Islamske zajednice, koji nijesu saglasni sa ovom inicijativom, prvo Reisa, pa i drugih sudionika te vjerske zajednice. A ako pogledamo i ovu drugu stranu, tj pravoslavno življe u Podgorici i sa te strane je problematično, jer sveukupno pravoslavno življe u Podgorici i u Crnoj Gori nijesu vjernici SPC, već jedan dio. A kao što smo imali prilike da vidimo, inicijativa je predstavljena i koncipirana na taj način da ona predstavlja simbol suživota između te dvije vjerske skupine u Crnoj Gori, što je samo po sebi paradoksalno. Samo ako uzmete tu skupštinsku salu u Glavnom gradu, vi imate barem pola te sale gdje odbornici jednostavno nijesu poštovaoci i pripadnici SPC - podvlači Đuričković.
Kako dodaje, pola jeste.
- I kad samo po tom osnovu pogledate, vidite pogrešnost ove inicijative, tj njenu besmislenost. Ova inicijativa, kao takva, jedino što može da predstavljaje navodno neki suživot i poštovanje između jedne porodice i Saše Mujovića, ili u konkretnom slučaju Amfilohija Radovića. Ali, svakako, po svojoj biti i onome što su predstavljali lik i djelo Amfilohija Radovića, ali i bezmalo da kažem onoga što predstavlja lik i djelo gradonačelnika Podgorice – oni ne mogu biti simbol suživota i pomirenja - naglašava odbornik ES.
Đuričković podsjeća na izjave Amfilohija Radovića, poput one da su pripadnici islamske vjeroispovijesti lažni ljudi, lažne vjere.
- To nijesu poruke pomirenja i ti ljudi nikad ne mogu biti simbol pomirenja u Crnoj Gori. A kad pričamo o pomirenju, tu je i taj treći paradoks o kojem možemo da govorimo, a to je da mi, koji smo pravoslavci – da tako kažem, nikad nijesmo bili ni u zavadi sa pripadnicima islamske vjeroispovijesti u Crnoj Gori - izričit je Đuričković.
Ovo je, kako navodi, inicijativa koja je poprilično ograničena i može da predstavlja simbol jedne ideologije i pokušaja mirenja sa jednom malom grupom ljudi.
- A i to je problematično, imajući u vidu njihov životni lik i djelo, a i ono što oni danas simbolizuju i predstavljaju – da tu nema ni govora o pomirenju, nego je upravo suprotno - ističe Đuričković.
Podsjeća na još jedan paradoks ove inicijative, a to je činjenica da se ta tabla pokušava postaviti u Podgorici samo mjesec dana nakon pokušaja da se imenuje ulica po Pavlu Bulatoviću, osobi koja je, kako ukazuje, poprilično kontroverzna i koja je upravo vodila ratove u bivšoj Jugoslaviji na etničkom i vjerskom ključu.
- To je pod broj jedan. A pod broj dva, gradonačelnik Saša Mujović itekako nema pravo da inicira ovu vrstu aktivnosti, ako ništa drugo, barem zbog toga što u redovima vladajuće većine, odnosno među njegovim koalicionim partnerima postoje ljudi koji su zagovornici najmračnijih ideologija devedesetih godina, koje su donijele krv i razaranje i čije je stavove gradonačelnik Saša Mujović branio različitim mišljenjem. To nije različito mišljenje. To je osnovni vrijednosni princip i ne možemo prihvatiti da je normalno da jedan gradonačelnik inicira ovakva obilježavanja, ako je svega mjesec dana prije toga zažmurio na izjave njegovih odbornika o tome da u Podgorici treba postavljati spomenik Pavlu Đurišiću i veličanju četničke ideologije - izričit je Đuričković.
Ističe da Evropski savez neće podržati ovu inicijativu iz svih ovih razloga.
- Nadamo se da ćemo i među drugim odbornicima imati podršku za ovakav stav - zaključuje Đuričković.

Đuričković: ES neće podržati inicijativu za postavljanje spomen-ploče u Podgorici, uloga Amfilohija Radovića bila sve sem pomiriteljska

Slučaj mlade Podgoričanke koja skoro godinu odbija da preda kćerku bivšem suprugu, jer je on, kako tvrdi, fizički zlostavljao kada je posljednji put bila kod njega, otvorio je brojna pitanja razumijevanja, znanja i poštovanja međunarodnih konvencija o pravima i zaštiti majke i đeteta, kako pravosudnih institucija, tako i službi zaduženih za praćenje sprovođenja sudskih odluka i njihovog uticaja na psihičko i mentalno zdravlje đeteta. &nbsp; Pogotovo je upitno njihovo razumijevanja dječijih prava u svjetlu činjenice da uporno insistiraju da prinude djevojčicu da boravi kod oca, iako ona to odbija, a išli su dotle da je majka po nalogu suda u oktobru završila u zatvoru, iako je tada bila u sedmom mjesecu rizične trudnoće, zbog odbijanja da preda dijete. Poslije desetak dana puštena je na slobodu po odluci Ministarstva pravde. <h2>INSTITUCIONALNO NASILJE</h2> Dok je bila u zatvoru institucije su u dva navrata probale da predaju djevojčicu ocu, ali oba puta bezuspješno, jer je ona odbila da ide sa njim. Jedan od izvršitelja prijetio je tada babi djevojčice da će im se „obiti o glavu“ što dijete neće da ide kod oca, a predlagao joj je i da je ostavi i pobjegne, kako bi je oni predali ocu?! Te detalje Portalu ETV prenijela je porodica mlade Podgoričanke. A onda je 30. oktobra Služba za djecu i mlade Centra za socijalni rad dostavila Osnovnom sudu u Podgorici nalaz i mišljenje broj 0101-31054/2025-2, koji su potpisale J. M. - psihološkinja, J. O. - socijalna radnica i I. S. članica komisije, u kojem se konstatuje „da su se stekli uslovi“ i da predlažu „da sud preispita roditeljsko pravo majke“, odnosno da smatraju „da je svrsishodno ograničenje njenog roditeljskog prava“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251121071112_d57cc0d8fbc0964c6eca1fde76eb12e7c9732b5eb3d06a077a86367cab7626a3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251121071112_d57cc0d8fbc0964c6eca1fde76eb12e7c9732b5eb3d06a077a86367cab7626a3" data-rendition-name="original" width="1200" height="900" loading="lazy" alt="Centar za socijalni rad"> <figcaption>Podgoričanka podnijela krivičnu prijavu protiv Komisije Centra za socijalni rad(Photo: Centar za socijalni rad u Podgorici)</figcaption> </figure>  U međuvremenu, po nalogu suda, odnosno sutkinje Ine Hrković, koja je na zatvorsku kaznu osudila Podgoričanku i naložila u oktobru da bude sprovedena u zatvor, sudska vještakinja, psihologica Radmila Stupar Đurišić dostavila je 10. novembra nalaz i mišljenje u kojem je, pored ostalog, konstatovala da dijete ne pokazuje emocionalnu bliskost sa ocem, već ga doživljava kao prijetnju?! - Sutkinja Ina Hrković je tokom višemjesečnog postupka uporno sprovodila mjere koje su imale za posljedicu traumu i patnju djeteta i mene, u visokorizičnoj trudnoći, iako je bilo jasno vidljivo da dijete uporno odbija kontakt sa ocem. Pred prisutnim službenim licima je plakala, vrištala, fizički odbijala kontakt i u više navrata uriniralo od straha pred samom sutkinjom, jasno govoreći: „Ne želim da ga vidim“, „Ne želim da idem kod njega“. “On me tuče“ – kazala je za Portal ETV Podgoričanka. Ona je ogorčena na postupanje sutkinje Hrković, protiv koje je podnijela i krivičnu prijavu, ali i na mišljenje Komisije Centra za socijalni rad koja je predložila da se djevojčica povjeri ocu, a da je majka gleda u kontrolisanim uslovima. - Ova lica su, tvrdim, povezana i instruisana od mog bivšeg supruga. Cijenim da to nije tako, službena lica se ne bi ponašala na takav nezakonit način i kršila osnovna ljudska i dječija prava. Uprkos mojim pisanim zahtjevima za obustavu postupka, pozivanju na zaštitu djeteta i na sopstveno zdravstveno stanje zbog visokorizične trudnoće, sutkinja Hrković nije prestala. Naprotiv, organizovala je moje lišenje slobode putem Viber aplikacije, što je protivno svim propisima o postupanju suda i potpuno nezakonito – ističe naša sagovornica. Podsjeća da je u zatvoru provela 11 dana, a da su za to vrijeme nastavljeni „pokušaji prisilnog oduzimanja djeteta, iako su stručni nalazi Centra za socijalni rad i ljekara jasno ukazivali na štetnost takvih radnji“. <h2>NOVI NALAZ VJEŠTAKA</h2> - Da dijete ne smije silom da se preda ocu potvrdio je i nalaz sudske vještakinje Radmile Stupar Đurišić. U njemu nedvosmisleno piše da „dijete pokazuje izražen strah, anksioznost i odbijanje kontakta sa ocem“, da „tokom razgovora sa psihologom, dijete je jasno i uporno verbalizovalo odbijanje ('Ne želim da ga vidim', 'Ne želim da idem kod njega')“, „navodi konkretne opise fizičkog nasilja ('Udarao me u stomak', 'Bio me koprivom po nogama')“, „dijete pokazuje visoku unutrašnju napetost, izraženu bespomoćnost i intenzivne emocije“, „ne pokazuje znakove emocionalne bliskosti sa ocem, već ga doživljava kao prijetnju“, „prisutan je osećaj nesigurnosti i potreba za zaštitom“... Iz nalaza jasno proizilazi da je dijete prema ocu razvilo strah, osjećaj ugroženosti i nedostatak emocionalne sigurnosti, što je upravo ono na što sam mjesecima upozoravala – da se mom djetetu nasilnim kontaktima nanosi ozbiljna psihološka šteta – ogorčena je Podgoričanka.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112107118_654f5beb5eaeac9e98a0152882f89aa30fce5d88d9fe884d6d59b6a4e6c9c79d.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025112107118_654f5beb5eaeac9e98a0152882f89aa30fce5d88d9fe884d6d59b6a4e6c9c79d" data-rendition-name="original" width="1118" height="745" loading="lazy" alt="Osnovni sud u Podgorici"> <figcaption>STIGAO NOVI NALAZ VJEŠTAKA: Osnovni sud u Podgorici(Photo: Osnovni sud u Podgorici)</figcaption> </figure>  Kategorična je da je sutkinja Hrković svojim postupanjem u ovom predmetu kršila preporuke stručnih institucija, prava djeteta i pravo na porodični život.&nbsp; - Time je ne samo prekršila profesionalne i etičke standarde, već je i narušila osnovna ljudska prava djeteta i majke. Njeno postupanje, od organizovanja lišenja slobode putem Vibera, do upornog sprovođenja radnji koje su uzrokovale psihičku traumu djetetu, zahtijeva punu institucionalnu reakciju i sankciju. Ovo nije samo moj lični slučaj. Ovo je pitanje odgovornosti sudstva i zaštite djece u Crnoj Gori. Dužnost svakog suda je da štiti dijete – ne da ga prisiljava da se suočava sa strahom, nasiljem i traumom – zaključila je sagovornica Portala ETV. Psihološkinja je u nalazu decidirana da „sprovođenje odluke o kontaktima ili predaji djeteta mora biti postupno, bez prisile i u sigurnom prostoru“, te da je potrebno da prije svakog pokušaja dijete bude emocionalno pripremljeno i da bude obezbjeđeno prisustvo stručne osobe koja ima izgrađen odnos povjerenja sa djevojčicom. - Svaki pokušaj prinudne primopredaje može dovesti do traumatskog reagovanja i pogoršanja emocionalnog stanja djeteta. Neophodno je paralelno uključiti dijete u psihološku podršku i rad sa roditeljima u cilju smanjenja konflikta i olakšavanja procesa prilagođavanja – piše u nalazu sudske vještakinje, kao i da je „majci predočeno da ukoliko ne pripremi dijete na kontakt sa ocem njene roditeljske kompetencije mogu i biće ispitane“. Psihijatri N. P. i S. K, te psihološkinja N. Š. U aprilu su uradili nalaz i mišljenje u kojem su konstatovali da dijete nije doživjelo traumatsko iskustvo, već ponavlja naučene fraze od majke. Podgoričanka je kategorična da je to laž, zbog čega je protiv ovog tima vjeeštaka podnijela krivičnu prijavu kojom ih tereti za zloupotrebu službenog položaja, nesavjestan rad u službi i lažno vještačenje. Tvrdi i da su tokom vještačenja djevojčici govorili: „Moraš sa ocem, tata je dobar“. Ovaj nalaz bio je osnov da tužilaštvo odbaci njenu krivičnu prijavu protiv bivšeg supruga zbog zlostavljanja đeteta. Na svojim nalozima na društvenim mrežama ona je nedavno objavila audio i video snimke koji, kategorična je, potvrđuju da je otac tukao djevojčicu kada je boravila kod njega. - Postoje snimci i audio koji potvrđuju ono što pričam od početka: i njegov najbliži rođak (stric) govori o zlostavljanju koprivom. Taj snimak je potpuno razumljiv. Ali u rješenju o odbacivanju moje krivične prijave piše da je „snimak nečujan“. Umjesto da država postupa po tim dokazima, tužilaštvo je odbacilo moje prijave, a protiv mene je otvaralo predmete – kao odmazdu. Tako ispada da sam ja problem, jer sam prijavila nasilje, a ne onaj ko je nasilje vršio – kazala je ona tada za Portal ETV.

Podgoričanka krivi sutkinju Hrković da sprovodi mjere zbog kojih ona i kćerka proživljavaju traume i patnju

Vlada u roku od 60 dana nije odgovorila na pismo tri izvjestiteljke Ujedinjenih nacija koje su joj se obratile zbog javnih prijetnji funkcionera Demokratske Crne Gore upućenih advokatu Veselinu Raduloviću i izvršnoj direktorici Akcije za ljudska prava (HRA) Tei Gorjanc Prelević.
Advokat Veselin Radulović kazao je za Portal ETV da izostanak odgovara jasno ukazje na prećutnu saglasnost premijera i kompletne Vlade za sve što Demokrate rade.
- To nije dobro ni za državu Crnu Goru da se tako neozbiljno i neodgovorno odnosi prema jednoj takoj ozbiljnoj međunarodnoj organizaciji, da ne odgovori ili ne pokuša da odgovori na bilo koji način. Veoma loša poruka je poslata od Vlade i veoma loš imidž države Crne Gore je predstavljen organizaciji Ujedinjenih nacija – kazao je Radulović.
Tri specijalne izvjestiteljke Ujedinjenih nacija - Margaret Satertvejt, specijalna izvjestiteljka za nezavisnost sudija i advokata, Irena Kan, specijalna izvjestiteljka za slobodu izražavanja, i Meri Loulor specijalna izvjestiteljka za branitelje ljudskih prava u pismu su navele da su Radulović i Gorjanc Prelević bili izloženi prijetnjama, javnim napadima i pokušajima diskreditacije, i to u kontekstu procesa vetinga u policiji, zbog čega UN eksperti izražavaju zabrinutost zbog „mogućeg zastrašivanja i ograničavanja slobode izražavanja“.
Advokat Radulović je kazao i da do sada nije dobio bilo kakvo obavještenje od Specijalnog državnog tužilaštva zbog više krivičnih prijava koje je podnio protiv političke partije Demokratska Crna Gora i njenih funkcionera zbog sumnje u izvršenje više krivičnih djela, među kojima su i prijetenje na koje se ukazuji i u pismu izvjestiteljki Ujedinjenih nacija.
- Nažalost Specijalno državno tužilaštvo me do sada nije obavijestilo o radnjama koje su preuzeli i u kojoj je fazi postupak, uprkos mojim urgencijama. Do sada nijesam dobio nikakvu povratnu informaciju ili obavještenje i to je loše – kazao je Radulović.
On je dodao da razumije da Specijalno državno tužilaštvo u radu ima mnogo predmeta i da ne mogu blagovremeno i brzo odgovoriti na svaku krivičnu prijavu ali radi se o ozbiljnim krivičnim djelima i radi se o prijetnjama na koje bi Tužilaštvo moralo da reaguje. Zato ih ne opravda opterećenost i veliki obim posla.
Nereagovanje Tužilaštvo posebno je problematično pogotovo u slučajevima kada su među prijavljenim javni funkcioneri – predstavnici vlasti.
- To doprinosi utisku koji javnost ima već godinama da Tužilaštvo uvijek kalkuliše ili procjenjuje da li će neko postupanje ostaviti političke posljedice ili kakav će biti efekat. Ukoliko se ne postupa po krivičnoj prijavi u kojoj je prijavljen javni funkcioner to može produbiti i izazvati nove sumnje da je Tužilaštvo pod određenom vrstom političkog pritiska, ili da samo procjenjuje da možda nije poželjno da u ovom momentu pokreće postupak, što Tužilaštvo ne bi trebalo da radi, već da postupa profesionalno i onako kako saopštavaju javnosti da njih ne interesuju imena, prezimena i funkcije koje neko obnaša – zaključio je advokat Radulović.

Radulović: Izostanak odgovora ukazuje na prećutnu saglasnost premijera i Vlade za sve što rade Demokrate

Borba za vlastiti integritet je borba za svoju i egzistenciju svoje porodice. Zato ću preduzeti sva pravna sredstva koja su mi na raspolaganju - poručio je glavni i odgovorni urednik Televizije E Draško Đuranović govoreći o akciji Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) kojom su targetirani kritički nastrojeni mediji u pokušaju da budu kriminalizovani.
Sa tim se, ukazuje Đuranović, do sada nijesmo susrijetali.&nbsp;
- U slučaju naredbe o sprovođenju istrage protiv Aleksandra Mijajlovića se ispostavilo da su našli vrlo sumnjivim da smo dio mreže uticaja koji je on ostvarivao preko svoje organizovane kriminalne grupe - time što smo razmjenjivali poruke s njim jednom mjesečno... Taj podatak, po meni, nije tačan. Kakav je to uticaj i kriminalna struktura koja funkcioniše jednom mjesečno? Iz čitave procedure koje je odradilo SDT vrlo je jasno da se radi o svjesnom targetiranju i stavljanju ljudi iz medija u kriminalni kontekst. To je nešto što nije zabilježeno - jasan je Đuranović.
Razgovarao je, kaže, sa mnogo uticajnih ljudi iz inostranstva koji su se okupiili na Cetinjskom forumu i oni kažu da ne pamte ovakvu situaciju.
- I nije čudo što je ambasador Delegacije Evropske unije (EU) u Crnoj Gori Johan Satler primio glavne urendike medija na razgovor ovim povodom, ali ostaje pitanje što država Crna Gora ili što društvo u Crnoj Gori radi u tom slučaju? Što se dešava ako državna institucija, koja bi trebalo da pravo koristi za suzbijanje kriminala, kriminalizuje medije? - pita Đuranović.
Ova naredba je, kako je konstatovao Đuranović, trebalo da bude tajna, a odjednom je data i objavljena u jednom mediju. Zato, pored ostalog, i cijeni da se radi o udruženom poduhvatu kriminalizacije medija.
Đuranović čeka, kako je rekao, da vidi rasplet situacije: ali će svakako preduzeti sva pravna sredstva za odbranu svog integriteta.
<h2>PRVA CRVENA LINIJA</h2>
Podsjetio je i na prošlogodišnje targetiranje novinara - u periodu podizanja optužnice protiv bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, tužioca Saše Čađenovića i nekadašnjeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića.
- Pet novinara i pisac su targetirani jer su ostvarivali komunkaciju sa Katnićem. Na teret nam je stavljena komunikacija sa glavnim specijalnim tužiocem - iako je upravo to u opisu našeg posla: da zovemo, pitamo i komuniciramo sa institucijama i ljudima koji su njihovom čelu - istakao je Đuranović.
Tada se, decidan je on, prvi put prešla crvena linija gdje je SDT krenulo u targetiranje novinara.&nbsp;
No napadi političara i partija su, ukazuje Đuranović, nešto sa čime novinari moraju da se izbore. To nije isto što i SDT.
- Ovdje se radi o instituciji, o Specijalnom državnom tužilaštvu - koje kriminalizuje medije. Smatram da je ovo udruženi poduhvat rušenja integriteta - poručio je glavni i odgovorni urednik TV E.
Niko, kaže, nije ni očekivao da će ministarka kulture i medija Tamara Vujović da zaštiti medije.
- Ona tu nije došla da štiti medije - nego kao članica Demokrata, čiji se čelni ljudi u posljednje dvije-tri godine trude da svi pričaju jezikom koji oni pričaju - naglasio je Đuranović.
<h2>OVOJ VLASTI NIJE U INTERESU DA POSTOJE MEDIJI POPUT TV E</h2>
Danas je Svjetski dan televizije, a Đuranović konstatuje da je taj medij u drugačijoj situaciji nego ranije.
- Uloga televizije se znatno promijenila, ali je svakako najuticajniji medij. Televizija najviše utiče na oblikovanje javnog mnjenja. Zato je i tolika želja političara da je kontrolišu - istakao je on.
Televizija je, kaže on, i u novim društvenim okolnostima ipak &nbsp;nezamjenjiv instrument za utvrđivanje istine.
- Mogućnost manipulacije su bile nevjerovatne kada je televizija bila jedini, uslovno rečeno, elektronski medij. To su bile nevjerovatne manipulacije. Pitanje dezinformacija je staro pitanje. Postoji niz situacija kada je provjera lagano ostvariva, a vrlo su rijetke situacije kada, ako ste profeisonalan medij, možete da budete navučeni na neku vrstu prevare. Bojim se da se manipulacije svjesno i temeljno rade - ocijenio je Đuranović.
On je na nedavno održanom Cetinjskom forumu otvorio pitanje vlasničke strukture televizija u Crnoj Gori - koje su uglavnom u vlasništvu iz Srbije.
- Nemate nijednu televiziju koja je u vlasništvu Hrvatske ili Sjeverne Makedonije... Crna Gora sa stanovišta ekonomije teško može biti isplativa za Srbiju. Onda imate i ekonomski i politički problem - naveo je on.
Sadašnja struktura vlasti, prema njegovom mišljenju, apsoultno nema namjeru da zaštiti crnogorske televizije.
- Prije svega jer su u velikoj mjeri u ovoj Vladi eksponenti srpskog interesnog kruga i njima nije u interesu da postoje mediji kao što je Televizija E i mediji koji su ovdje osnovani - smatra Đuranović.
<h2>MILATOVIĆ FRIZIRAO ISTORIJU DODJELJIVANJEM ORDENA AMFILOHIJU&nbsp;</h2>
Osvrnuo se na to što je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović posthumno mitropolitu crnogorsko- primorskom Amfilohiju Radoviću dodijelio najviše državno priznanje koje Crna Gora može dodijeliti svom državljaninu. Đuranović je stava da je time frizirao istoriju.
- Ono za što je Milatović opredijelio nagradu pokojnom mitropolitu Amfilohiju Radoviću je nešto što je falsifikovanje istorije. Kad se istorija falsifikuje sa vrha države to je mnogo opasno jer lažnu istoriju uvodite u javni diskurs. Stara je priča da su oni koji zaboravljaju prošlost osuđeni na to da je ponavljaju - upozorava Đuranović.
Radović je negirao crnogorsku naciju, nazivao Crnogorce „komunističkim nakotom ili kopiladima“, islam lažnom vjerom, a odlikovan je za „ogroman doprinos u jačanju međunarodnog ugleda države i očuvanje duhovne tradicije, izgradnju društvenog mira i oblikovanje jednog od najvažnijih poglavlja naše savremene istorije“.
Odluku Đukanovićeve DPS 2008. da prizna Kosovo Amfilohije Radović nazivao je „najvećom sramotom i izdajom Crne Gore“, a tadašnju politiku Crne Gore kletvama je pokušavao da vrati ka Rusiji.
- Ko ne bio vjeran jednojezičnoj, jednokrvnoj Rusiji, dabogda živo meso od njega otpadalo. Bio proklet tri puta i tri hiljade puta od mene - govorio je Radović.
Amfilohije je aktivno podržavao Srbiju u vođenju pet ratova na teritoriji bivše Jugoslavije, dočekivao, branio, slavio i krio ratne zločince iz ratova devedesetih, među kojima su i Željko Ražnatović Arkan i Radovan Karadžić i podržavao je opsadu Dubrovnika.
Bio je protivnik NATO, koji je nazivao Četvrtim rajhom. Parade ponosa LGBT zajednice smatrao je „paradama smrti i uništenja“. Pod Amfilohijevim patronatom formirana je prva Vlada Crne Gore, nakon smjene DPS-a. Na mjestu mitropolita naslijedio ga je Joanikije Mićović.
<h2>SVAKO ODRADIO SVOJ POSAO</h2>
Đuranović je tokom gostoavanja u emisiji Na kraju dana podsjetio i na medijske natpise da su litije „emancipatorski pokret“.
- To je javno 2020. godine saopštio jedan od vlasnika koncerna Vijesti. A imamo niz primjera u kojima su mediji napadali sve ono što govori o građanskom konceptu Crne Gore. Mislim da je svako odradio svoju ulogu u ponižavanju Crne Gore i rušenju njenog građanskog koncepta. Crna Gora kao četnička će biti podijeljena čak i teritorijalno - jer ta priča o Crnoj Gori koja može da postoji u kojoj jedna nacija dominira - bilo crnogorska ili srpska - to nije izvorno Crna Gora. Ona može da opstane kao samo građanska i multikulturalna država. Stvar je u tome ko treba da stvara tu građansku Crnu Goru - ako su to ljudi kojima su uzori četnički koljači ili kvislinzi ili oni koji su podržavali nacizam, ta Crna Gora neće trajati dan - jasan je Đuranović.
Mora, kaže, priznati da Andrija Mandić (lider NSD-a i predsjednik Skupštine) ima smisla za cinizam.
- Jer staviti za logo Skupštine zgradu Zetske banovine kad Crna Gora nije postojala i nije imala državnih granica - to je vrhunski cinizam. Ja prosto ne bih mogoa da stanem ispod tog obilježja ili stavim naljepnicu preko toga i onda da smatram da ne psotoji. To postoji i zvanični je logo Skupštine Crne Gore - rekao je Đuranović aludirajući na tadašnju reakciju opozicije.
Ukazao je i na to da je 2015. godine sadašnji rektor Vladimir Božović &nbsp;iznio plan kako da se meka moć Rusije preko Srpske pravoslavne crkve (SPC) instalira u Crnu Goru.
- Te godine se niko pretjerano nije uzbudio oko toga. 11 godina poslije mislim da se to sprovodi u dobroj mjeri i ne treba neki veliki trud da bi se dokazalo da Crna Gora preko srpskog sveta treba da bude dio tog političkog mozaika koji je objedinjava antievropske strategije koje sprovode Moskva i Beograd - dodao je Đuranović.

Đuranović: Borba za vlastiti integritet je i borba za egzistenciju, preduzeću sva pravna sredstva koja su mi na raspolaganju

21.11.
13:25h
U tekstu u "Vijestima", napisana je nepreciznost koja tretira razlog lišavanja slobode Vladana Ivanovića.
On je, ovo se ja obraćam mojoj drugarici Jeleni, uhapšen i pritvor mu je određen zbog osnovane sumnje da je blagajna "Master inženjeringa" uzela novac za stanove Zvicera, ali da ih nije kroz knjige "provela".
Kako je izmišljena nepostojeća blagajna (zbog čega blagajnik, naravno, nepostojeći lik, nije saslušan) desio se obrt.
Ivanović, nakon što je uhapšen Ranko Ubović, za koga se još utvrđuje da li je to taj Tigar (ovo kroz postavljanje pitanja svjedocima), a ja velim da jeste, a znam za jadac i Sky nebitnu poruku, postaje u opisu nove naredbe onaj koji krije vlasništvo preko svoje firme.
I blagajna je nestala.
Iako je Vlado zbog nje u pritvoru.
Pitaće se neki iole obrazovani pravnik - pa što se onda saslušavaju svjedoci u odnosu na njega? Kako oni znaju šta je on prikrio?
Tapetari su.
Nije mu određen pritvor da je prikrio imovinu Zvicera, već da je uzeo pare od Zvicera.
Ima još gore. I pored svega navedenog sada SDT traži tačku 4 za produženje pritvora. Kod Apelacionog suda.
Iako je sutkinja Kovačević kazala po prvi put u istoriji pravosuđa Crne Gore, da se na pravosnažno rješenje o određivanju pritvora ne može ništa novo dodati.
I ništa nije revolucionarno kazala, već citirala kolokvijalno znanje koje je skupa sa svima nama stekla na drugoj godini studiranja prava.
Ali, rekla je ljekovitu stvar.
Zna se da se ne može, ali se proba.
Ne bi li Apelacioni sud popustio. I iznova nekome napravio ćef.
To što bi time napravio krivično djelo, sada nikoga nije briga. A doći je dan kada će nekoga biti briga.
Uostalom, popustila je i Drinska divizija.
A sjećate se koliko sam prozivao onomad kada se tačka 4 dodala Lazoviću.
I tada se Sudski savjet stavio u zaglušak.
I Ministarstvo pravde.
A tek Vrhovni sud na čelu sa legendarnom A.V.
Zamislite da pitaju predsjednika Višeg suda, sudiju Vrhovnog suda A.V, ministra pravde, na ispitu sledeće pitanje:&nbsp;
Da li žalbeni sud po predlogu tužioca za produženje pritvora može na pravosnažno rješenje kojim je isti određen dodati novi osnov za njega?
I oni kažu - može.
Koju bi ocjenu ispitivač upisao u indeks iz krivično - procesnog prava ovim licima?
I sve tako.
I sve Boris do Dritana, via Momo Koprivica. Minus dva poslanika Demokrata.
Inače, Vlado je prečica do Tigra.
Kojeg bih ja držao sto godina u pritvoru ako upućeni iz medija, policije i tužilaštva stave ruku na srce i kažu da nijesu čuli kako skoro svi graditelji dio stanova prodaju za keš.
Znaju za to svi oni, ali ima jedna sitnica. Nijesu Tigrovi.
Kada se nađe da je Bemax prodao jedan jedini stan za gotov novac - ikada ikome, ili nađu da je Ranko Ubović, otac vlasnika, Bemaxa od nekoga uzeo gotovinu - neka ga ne puštaju iz pritvora.
Ovako, moraće.
Osim ako ne izmisle novi pritvorski osnov koji glasi:&nbsp;
Pritvor se može odrediti i onda kada je nekome ćef.
P.S. Od čuda niko ne zahtijeva da pojašnjava nego da nas začuđuje.

Tag: duklja