Prema žitiju koje je napisao Stefan Prvovjenčani, Nemanja je rastao u Srbiji i „kad je odrastao do mladićstva“ dobio je dio „otačastva svojega, po imenu Toplicu, Ibar i Rasinu i zvane Reke.“ To su bili istočni krajevi Srbije (Raške). Stefan je potom opisao sukob Nemanje s braćom, a posebno s najstarijim Tihomirom koji je „vladao ovom srpskom zemljom“. Nemanja je uspio da ga zbaci s vlasti, da preuzme „presto otačastava njegova“ i tada je postao vladar Srbije. Iz Stefanovog opisa je jasno da Duklja u tome periodu nije bila u sastavu ni Nemanjine udione oblasti, ni udionih oblasti njegove braće, pa se može zaključiti da Nemanja tada nije vladao Dukljom i da nije bila dio srpske države. To se potvrđuje u nastavku žitija u kome Stefan nabraja teritorije koje je Nemanja osvojio nakon što je postao veliki župan. Od Vizantije „pridodade zemlji otačastva svoga oblast nišavsku do kraja, Lipljan, i Moravu, i zvano Vranje, prizrensku oblast i oba Pologa“. Tada je razorio gradove u ovim oblastima, a među njima: Skoplje, Prizren i Niš. Stefan navodi: „Te gradove poruši i do kraja temelja ih iskoreni, jer ne osta kamen na kamenu koji se ne poruši. Zemlje njihove, i bogatstva njihova, i slavu njihovu priloži bogatstvu i slavi otačastva svoga, i slavi velmoža, i naroda svoga“.
Potom je Nemanja osvojio Duklju. O tome Stefan u nastavku žitija kaže: „Povrati Dioklitiju i Dalmaciju, otačastvo i rođenje svoje, pravu dedovinu svoju, koju je nasiljem držao grčki narod, i gradove u njoj, sazdane od ruku njihovih, tako da se prozvala grčka oblast, a kojima su imena: Danj grad, Sardoniki grad, Drivast, Rosafa grad zvani Skadar, grad Svač, grad Ulcinj, grad slavni Bar. A Kotor ostavi, utvrdi ga i prenese svoj dvor u nj, koji je i do danas. Ostale gradove poobara, i poruši, i pretvori slavu njihovu u pustoš, istrijebi grčko ime, da se nikako ne pominje njihovo ime u toj oblasti. Narod svoj u njima nepovređen ostavi da služi državi njegovoj, sa strahom, i sa urečenim dankom od Svetoga [Simeona – Nemanje]“. Ove Stefanove tvrdnje su bitno drugačije od ranijih tekstova Nemanjića. Nemanja i Sava ne navode Duklju (Zetu) kao dio Nemanjinog otačastva ili dedovine i razdvajaju Duklju od vizantijskih teritorija. Tako je napisao i Stefan Nemanjić u svojoj Hilandarskoj povelji i u uvodnom dijelu Nemanjinog žitija. No, Stefan u nastavku Nemanjinog žitija kontradiktorno tvrdi da je Duklja bila Nemanjino otačastvo i „prava dedovina“ i da je bila vizantijska oblast kojom su Grci (Vizantinci) vladali nasilno, odnosno kao okupatori. &nbsp;
Posljednjem Stefanovom zapisu o odnosima Nemanje i Duklje se, zbog kontradiktornosti, ne može vjerovati. No, važno je objasniti zašto je Stefan, suprotno Nemanji i Savi i suprotno svojim zapisima u Hilandarskoj povelji i uvodnom dijelu Nemanjinog žitija, u nastavku Nemanjinog žitija napisao da je Duklja bila Nemanjino otačastvo i „prava dedovina“ i da je Duklju povratio od Vizantinaca. Dva su razloga za to. Prvi je karakter Stefanovog djela. To je žitije njegovog oca-sveca. U svakom žitiju se veliča glavni lik, a njegov život se prikazuje kao niz bezgrešnih uspjeha i ličnih vrlina kojima se opravdava proglašenje za sveca. Uz to, ovim i žitijem koje je napisao Sava, uspostavljen je i ojačan Nemanjin kult vladara-sveca, kao osnova legitimiteta vlasti njegovih nasljednika. To je bio porodični poduhvat. Sava je oko 1207. prenio Simeonove (Nemanjine) zemne ostake iz Hilandara u Studenicu i proglasio ga za mirotočivog sveca. Zato je u žitijima Nemanja, umjesto kao uzrupator bratovog prijestola, prikazan kao obnovitelj otačastva i dedovine, a umjesto kao osvajač susjednih zemalja, njihov osloboditelj. Tako je Stefan u Nemanjinom žitiju osvajanje Duklje netačno predstavio kao oslobođenje od vizantijske vlasti i kao povraćaj njegove „prave dedovine“. Kako bi ojačao tezu o oslobađanju Duklje, Stefan je naveo da je Nemanja u Duklji poštedio navodni njegov narod, što je netačno, jer za to nema ni jednog dokaza. To i Stefan posredno priznaje, jer ističe da je Nemanju „njegov narod“ u Duklji služio sa strahom i plaćao mu danak, a to svjedoči o Nemanjinoj osvajačkoj, a ne oslobodilačkoj vlasti. Duklja je izvjesno bila u vazalnim odnosima prema Vizantiji, što potvrđuje podatak iz Ljetopisa popa Dukljanina, da je dukljanski knez Radoslav još sredinom XII vijeka dobio potvrdu svoje vlasti od cara Manojla I. I Srbija je, takođe, u većem dijelu Nemanjine vladavine bila vizantijski vazal, ali je to ne čini vizantijskom teritorijom. Vjerovatno je da su Dukljanima u odbrani od Nemanjinog napada pomagale vizantijske trupe i da ih je Nemanja prognao, zajedno sa dukljanskom dinastijom i vlastelom.&nbsp;
Drugi razlog zbog koga je Stefan izmislio da je Duklja bila Nemanjino otačastvo i „prava dedovina“ je njegov najviši vladarski interes. Stefan se u vrijeme nastanka ovog žitija obratio papi Honoriju III od koga je tražio kraljevsku krunu. U pismu koje je uputio papi, Stefan je naglasio da je njegova porodica vladala nekadašnjim dukljanskim kraljevstvom. Isticanje da je Duklja bila posjed Nemanjića i da je u njoj rođen njihov rodonačelnik, trebalo je da opravda Stefanov zahtjev za dobijanje kraljevske krune iz Rima. Istoričarka srpske srednjovjekovne književnosti Radmila Marinković je o tome zapisala: „Pri traženju kraljevske krune Stefan se poziva na dukljanske, zetske, kraljevske tradicije... Nemanja, Sava, Stefan... naročito naglašavaju da je Dioklitija u sklopu države Nemanjića; Sava i Stefan ističu da je Nemanja rođen u Duklji i tamo kršten prvi put... Sve su to argumenti za traženje kraljevske krune“. Uz to, od Nemanjine abdikacije 1196. Dukljom je samostalno vladao Nemanjin prvorođeni sin Vukan. On je prisvojio dukljansku kraljevsku titulu, koju mu je papa priznao 1199. i nazvao ga kraljem Duklje i Dalmacije. Vukan je zaratio protiv Stefana, ali je Stefan uspio da pokori kralja Vukana oko 1204., pa je i to bio dodatni razlog da zatraži kraljevsku krunu od pape. Dobijanje kraljevske titule je bio cilj kome je Stefan podredio i prilagodio tumačenje odnosa Nemanje i Duklje. Zato je katoličko dukljansko kraljevstvo predstavio kao otačastvo i „pravu dedovinu“ svog oca, a teza da je Nemanja ne samo rođen u Duklji, već i da je tu kršten po rimskom obredu trebalo je da odobrovolji papu da Stefanu pošalje kraljevsku krunu. Na nagovor svoje druge žene, mletačke princeze Ane Dandolo, Stefan je čak i prihvatio katoličanstvo. Akcija je uspjela, pa je papa poslao svog izaslanika koji je krunisao Stefana 1217. čime je postao prvi srpski kralj (Prvovjenčani). Ukazujući na to da je on prvi srpski kralj, Stefan je zapravo priznao da raniji dukljanski kraljevi nijesu bili srpski. &nbsp;
Na osnovu Stefanove tvrdnje da je Duklja bila Nemanjino otačastvo i „prava dedovina“ formirana je i teza da je Nemanja, ne samo rođen i kršten u Duklji, već i da njegova porodica potiče od dukljanske dinastije. No, istoričar Sima Ćirković je zaključio da „srpski velikožupanski rod nema ishodište u dukljanskoj dinastiji“ i da između Nemanjinog oca Zavide i dukljanskih vladara nedostaje karika. &nbsp;&nbsp;
Nema dokaza da je Duklja prije Nemanjinog osvajanja bila dio srpskog otačastva i „prave dedovine“, a Nemanja nema porijeklo od dukljanske dinastije. Sumnjiva je tvrdnja da je Nemanja rođen u Zeti, a ako bi se prihvatila kao tačna, onda je izvjesno da je rođen kao sin političkog izbjeglice, odnosno kao stranac. To rođenje nije moglo biti u nepostojećem naselju ili oblasti Ribnici, pa time definitivno otpada tvrdnja da je Ribnica bila Nemanjin grad. Duklja prije Nemanjinog osvajanja nije bila ni vizantijska oblast, niti je Nemanja nju oslobodio od Vizantije, već je Duklja bila posebna država u vazalnim i savezničkim odnosima sa Vizantijom. U Duklji nije živio Nemanjin narod, već je Nemanja za Zetu (Duklju) i njen narod bio strani osvajač. Nemanjini sinovi Sava i naročito Stefan su, iz hagiografskih, dinastičkih i vladarskih razloga, predstavili Zetu kao dio Nemanjinog otačastava, „prave dedovine“ i mjesto njegovog rođenja i latinskog krštenja. Žitija koja su napisali nijesu samo hagiografsko štivo, već i veoma uticajni političko-propagandni spisi u kojima je dinastička prošlost prilagođena ostvarivanju političkih interesa – učvršćivanju dinastičke vlasti i dobijanju kraljevske krune. Tako je, na primjer, teza o Nemanjinom latinskom i grčkom krštenju veoma vješto formirana, jer su Nemanjići mogli da se, prema potrebi, i u Rimu i u Vizantiji predstavljaju kao pravovjerni. Na osnovu toga su 1217. dobili kraljevsku krunu iz Rima, a od Vizantije su 1219. za svoju crkvu dobili status posebne arhiepiskopije. Najveći interes u takvom prilagođavanju prošlosti imao je Stefan Prvovjenčani koji je, prikazujući Duklju kao dio Nemanjine „prave dedovine“, prisvojio njeno kraljevsko nasljeđe i to je iskoristio da dobije kraljevsku krunu iz Rima. U sklopu ostvarenja političkih interesa trebalo bi tumačiti većinu podataka koje su Sava i Stefan saopštili o odnosu Nemanje i Zete. &nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fkolumne%2Fpapovic-duklja-zeta-u-spisima-stefana-nemanje-i-njegovih-sinova-i-dio&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
&nbsp;

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Papović: Duklja (Zeta) u spisima Stefana Nemanje i njegovih sinova (II dio)

U istoriografiji postoji saglasje da je srpski veliki župan Stefan Nemanja osvojio Duklju (Zetu) između 1181. i 1186. Dukljanski vladar je tada bio veliki knez Mihailo. Njegova žena kneginja Desislava je ostala u Baru do 1189. kada je s vlastelom i barskim (nad)biskupom Grgurom otišla u Dubrovnik. Ostale relacije između Nemanje i Zete su upitne. To se odnosi na Nemanjino porijeklo, na mjesto Nemanjinog rođenja i prvog krštenja i na status Zete prije Nemanjinog osvajanja. Da bi se odgovorilo na ova pitanja moraju su analizirati primarni izvori: Nemanjina povelja Hilandaru, Hilandarska povelja Stefana Nemanjića i žitija Svetog Simeona (Nemanje) koja su napisali njegovi sinovi Rastko (Sava) i Stefan Nemanjić.
Stefan Nemanja je u uvodu osnivačke Hilandarske povelje iz 1198. naveo da Bog „utvrdi Grke carevima, a Ugre kraljevima“, zatim da je darovao „našim pradedovima i našim dedovima da vladaju ovom zemljom srpskom“ i da je postavio njega (Nemanju) za velikog župana. Potom je naveo „obnovih svoju dedovinu“ i „podigoh propalu svoju dedovinu“, a nakon toga „pridobih [zauzeh] od morske zemlje Zetu i s gradovima, od Arbanasa Pilot [oblast u zaleđu Skadra], a od grčke [vizantijske] zemlje Lab sa Lipljanom, Dubočicu, Reke, Zagrlatu, Levče, Belicu, Lepenicu“.
Spominjanje grčkih (vizantijskih) careva i ugarskih (mađarskih) kraljeva u povelji znači da je Nemanja bio vazal Vizantije i Ugarske, odnosno da je to bio međunarodni status Srbije u vrijeme njegove vladavine. U komentaru Hilandarske povelje istoričar Dimitrije Bogdanović ukazuje na to da je pozivanje na pradedove i dedove zapravo isticanje kontinuiteta vlasti koju je Nemanja naslijedio od prethodnih srpskih vladara. S obzirom na to da Nemanja u ovoj povelji ne navodi imena ni oca ni đeda, očito je da prethodni srpski vladari nijesu bili iz Nemanjine porodice. Zato Bogdanović zaključuje: „Nemanjićki legitimitet, dakle, počiva na prednemanjićkom legitimitetu srpske državnosti.“ Posljednji vladar Srbije (Raške) iz prednemanjićkog perioda bio je veliki župan Desa, a on se ne pominje u spisima Nemanjića, što znači da ga nijesu smatrali biološkim pretkom. Ime Nemanjinog oca Zavide je posredno otkriveno, na osnovu zapisa Nemanjinog brata Miroslava na crkvi Sv. Petra u Bijelom Polju, što je ponovio pisar Miroslavljevog jevanđelja. Nije poznato zašto je Nemanja u Hilandarskoj povelji prećutao ime svog oca. Ni Nemanjini sinovi Stefan i Sava, slijedeći Nemanjinu šutnju, u svojim spisima ne spominju đeda Zavidu. Uz to, oni ne pominju ni porijeklo svoje majke Ane, tako da je porijeklo Nemanjića misteriozno i po muškoj i po ženskoj liniji. O Zavidi se gotovo ništa ne zna, pa je istoričar Vladimir Ćorović zaključio da Zavida „nije bio ličnost od većeg značaja“.
Vizantijski car Manojlo I je zbacio velikog župana Desu oko 1166., a potom je kao vazalne upravnike postavio Zavidine sinove: Tihomira, Stracimira, Miroslava i Nemanju koji su imali udione oblasti u Srbiji (Raškoj). Veliki župan je u početku bio Tihomir. Nemanja je uspio da ga zbaci s vlasti u bici kod Pantina (blizu Zvečana) oko 1168. i da preuzme titulu velikog župana. U Hilandarskoj povelji Nemanja ne pominje nasilno preuzimanje vlasti od brata, jer bi otkrio da je zapravo uzurpator. To znači da on nije bio obnovitelj srpske države, jer je ona, kao vazalna, postojala i prije njega, pa je teza o tome da je obnovio i podigao „propalu svoju dedovinu“ u stvari samo izmišljeno glorifikovanje sopstvene biografije. Zato se može zaključiti da je Srbija postala dedovina, odnosno vladarsko nasljeđe Stefana Nemanje isključivo na osnovu titule velikog župana koju je nasilno uzeo. Ostale zemlje je pridobio, što znači osvojio. Među osvojenim zemljama Nemanja je naveo Zetu s gradovima, koju je razlikovao od osvojenih grčkih (vizantijskih) oblasti. To znači da je Duklja (Zeta) bila posebna država prije Nemanjinih osvajanja.
Podatke iz Nemanjine Hilandarske povelje doslovno je prepisao njegov srednji sin i veliki župan Stefan Nemanjić (od 1217. prvi srpski kralj – Prvovjenčani) u svojoj Hilandarskoj povelji, napisanoj između 1200. i 1202. godine. Stefan ponavlja da Nemanja, nakon što „obnovi“ i „podiže propalu svoju dedovinu“, tada „priobrete [dodade, pripoji] od morske zemlje Zetu i sa gradovima, a od Arbanasa Pilot, a od grčke zemlje zemlje Lab sa Lipljanom, Dubočicu, Reke, Zagrlatu, Levče, Belicu, Lepenicu.“ I u ovoj povelji je Zeta s gradovima izdvojena od Nemanjine srpske dedovine i osvojene vizantijske teritorije. Nemanjin najmlađi sin Rastko (Sava) u „Žitiju Svetog Simeona Nemanje“, napisanom oko 1207., takođe je naveo da Nemanja „podiže propalu svoju dedovinu“ i potom „pridobi od pomorske zemlje Zetu i sa gradovima, od Rabna [Arbanon – Arbanasi] Pilot, a od grčke zemlje Patkovo, sve Hvosno i Podrimlje, Kostrc, Drškovinu, Sitnicu, Lab, Lipljan, Glbočicu, Reke, Ušku i Pomoravlje, Zagrlatu, Levče, Belicu“. Sava je proširio spisak osvojenih vizantijskih teritorija, ali je i on razdvojio Zetu od srpske dedovine i od osvojenih vizantijskih teritorija. U odnosu na hilandarske povelje, Sava je dodao da se Nemanja rodio u Zeti na Ribnici, da je tu kršten i da je, kao dijete, drugi put kršten u crkvi Svetih Apostola (Petra i Pavla) kod današnjeg Novog Pazara. Prema Savinom zapisu, Nemanja je živio 86 godina. Umro je 1199. (postoji mišljenje da je to bilo 1200.), što znači da je rođen oko 1113. Sava nije objasnio kako je došlo do Nemanjinog rođenja u Zeti. Nemanja nije naveo da je rođen i kršten u Zeti, a teško je zamisliti da bi propustio da istakne takav uspjeh – osvajanje zemlje u kojoj je rođen i kršten. Zato je ovaj Savin podatak sumnjiv. I podatak o dvostrukom krštenju je upitan, jer crkveni propisi strogo zabranjuju duplo krštenje, osim ako su prvi obred izveli jeretici. No, Sava ne spominje da su Nemanju prvi put krstili katolički sveštenici, koje su pravoslavni smatrali jereticima i obrnuto.
O ovim temama najviše podataka ima u „Životu Svetog Simeona“ koje je veliki župan Stefan Nemanjić napisao između 1208. i 1216. Stefan je u uvodnom dijelu žitija opširnije prikazao događaje iz prethodnih spisa. Navodi da je Nemanja rođen kada je bio: „...veliki metež u ovoj strani srpske zemlje, i Dioklitije i Dalmacije i Travunije, i da su roditelju njegovu braća mu zavišću oduzeli zemlju. A on iziđe iz buna njihovih u mjestu rođenja svojega, po imenu Dioklitija...u mjestu po imenu Ribnica.“ Stefan ponavlja Savinu tezu da je Nemanja rođen u Duklji (Zeti) u mjestu Ribnica i pojašnjava da je rođen kao dijete političkog izbjeglice, ali ne navodi kako su se zvali Nemanjin otac i njegova braća, niti precizira kada se desio „metež“ između njih. Ne navodi ni kod koga se u Duklji sklonio Nemanjin otac. Jasno je samo da Stefan razdvaja srpsku zemlju od Duklje (Zete), Dalmacije i Travunije. Stefan je potom ponovio Savin podatak o Nemanjinom dvostrukom krštenju. Za razliku od Save, Stefan naglašava da su Nemanju prvo krstili katolički sveštenici, ali ne navodi mjesto krštenja. O tome kaže: „A kako su u zemlji toj [Dioklitiji – Duklji] i latinski jereji, to se po volji božjoj udostoji da u hramu tom primi i latinsko krštenje“. To je kanonsko opravdanje za Nemanjino drugo krštenje koje se desilo kada se Nemanjin otac vratio iz Duklje „u stolno mesto“ odnosno u Srbiju (Rašku). Stefan navodi da je tada Nemanja drugi put kršten „usred srpske zemlje“ u crkvi Svetih apostola Petra i Pavla, koja je bila u nadležnosti Ohridske arhiepiskopije i Carigradske patrijaršije, što znači da je obavljen grčki obred.
Uprkos nepreciznostima oko mjesta Nemanjinog rođenja i prvog krštenja, većina istoričara je zaključila da je Nemanja rođen u naselju Ribnica (pored ušća Ribnice u Moraču u današnjoj Podgorici) i da je to prvo ime Podgorice. No, istoričarka književnosti Ljiljana Juhas – Georgievska, koja je magistrirala na „Životu Stefana Nemanje“ od Stefana Prvovjenčanog, ističe da Ribnica nije mjesto Nemanjinog rođenja, već da je u Ribnici bio hram Presvete Bogorodice u kome je Nemanja kršten. S druge strane, istoričar Mihailo Dinić je naveo da riječ „mjesto“ u ovom žitiju ne označava naselje, već oblast, s obzirom na to da Stefan i Dioklitiju (Duklju) naziva mjestom. Obje teze o Ribnici su sporne. U drugim izvorima nema podataka o naselju Ribnica i ne postoje dokazi da se Podgorica zvala Ribnica. Osim toga, kako Dinić pojašnjava, nije prirodno da „jedno naselje još pre turskih zavojevanja promeni jedno naše ime drugim isto tako našim“. Ni oblast Ribnica se ne pominje u drugim izvorima, a nema je ni u popisu zetskih županija u Ljetopisu popa Dukljanina. Na osnovu dosadašnjih istorijskih i arheoloških istraživanja ne može se dokazati postojanje ni naselja ni oblasti Ribnice, što problematizuje tezu da je to stvarno mjesto Nemanjinog rođenja ili krštenja. Očito je da Sava i Stefan nijesu poznavali geografiju Zete, pa su rijeku Ribnicu pretvorili u naselje i oblast.&nbsp;

Papović: Duklja (Zeta) u spisima Stefana Nemanje i njegovih sinova (I dio)

Park šuma Gorica, brdo Ljubović, arheološki lokatiteti Duklja i Medun ponovo su otvoreni za posjetioce, saopšteno je iz Glavnog grada.
Ovi lokaliteti bili su zatvoreni prethodnih dana uslijed povećanog rizika od požara.
Nakon višednevne borbe sa vatrom na više frontova, te kiše koja je juče pala situacija po pitanju požara u Podgorici je pod kontrolom.
Kako je saopšteno, trenutno je aktivan požar na Bioču, ali je manjen intenziteta. Ekipe su na terenu i prate situaciju.

Gorica, Ljubović, Duklja i Medun otvoreni za posjetioce

Arheološki lokaliteti Duklja i Medun su od danas privremeno zatvoreni za posjetioce, saopšteno je iz Glavnog grada Podgorica.
Ovu je odluku donio gradonačelnik Podgoric Saša Mujović sa ciljem zaštite života, zdravlja i bezbjednosti građana, kao i očuvanja prirodnih i kulturnih dobara.
- Ova odluka donosi se usljed povećanog rizika od izbijanja požara i nepovoljnih vremenskih uslova i visokih temperatura - navodi se u saopštenju.
Iz Glavnog grada podsjećaju javnost da je od juče na snazi i zabrana ulaska u park-šumu Gorica i na brdo Ljubović iz istih razloga, a da ove lokacije obezbjeđuju pripadnici Službe zaštite i spašavanja Glavnog grada, Službe komunalne policije i Rendžeri Agencije za upravljanje zaštićenim područjima Podgorice.
- Apelujemo na građane da poštuju donesene mjere kako bismo zajednički doprinijeli očuvanju sigurnosti i spriječili potencijalne štetne posljedice po ljude i kulturno-istorijsku baštinu - poručili su iz Glavnog grada.

Duklja i Medun od danas zatvoreni za posjetioce

Među najvećim krivotvorinama u srpskoj istoriografiji je da se na osnovu djela vizantijskog cara Konstantina VII Porfirogenita (913/45–959) može zaključiti da su Duklju naselili Srbi i da je ona bila srpska država. Najznačajnije Porfirogenitovo djelo je De administrando imperio (DAI) – „O upravljanju carstvom“, iz sredine X vijeka. Ranije je bilo dominantno mišljenje da je ovo isključivo Porfirogenitovo autorsko djelo, ali su novije analize pokazale da je car bio naredbodavac i redaktor u sastavljanju ovog spisa, a da većina autorstva pripada nepoznatnim saradnicima iz careve (državne) kancelarije. Konstantin VII je DAI posvetio sinu i nasljedniku Romanu II (959–963) kako bi lakše upravljao carstvom, tako da DAI istovremeno predstavlja opis susjeda carstva i didaktičko uputstvo za Konstantinovog sina. Podaci o sklavinijama (slovenskim državama) i arhontijama: Hrvatskoj, Srbiji, Zahumlju, Travuniji s Konavlima, Duklji i Paganiji saopšteni su od 29. zaključno sa 36. poglavljem DAI. Ove arhontije su nastale na prostoru stare rimske provincije Dalmacije, koja se prostirala između Istre i Drima i od Jadranskog mora do Save, pa je Vizantija, čiji je službeni naziv bio Romejsko (Rimsko) carstvo, Dalmaciju smatrala svojom teritorijom i zato je Dalmacija u DAI prikazana kao carska zemlja u kojoj su Sloveni, uz dopuštenje carstva i pod uslovom da budu pokorni caru, stvorili svoje države (sklavinije, arhontije).
U istoriografiji na prostoru bivše Jugoslavije najviše je korišćeno izdanje DAI koje je priredio istoričar Božidar Ferjančić u okviru drugog toma izdanja „Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije“, a koje je objavio Vizantološki institut SANU 1959. godine. Naslov 29. poglavlja DAI na grčkom je „Περί της Δελματίας ϰαί των έν αυτη παραϰειμένων έϑνων“, i u njemu se o Duklji i Dukljanima navodi: „Αλλά ϰαί τό ϰάστρον Διόϰλεια, τό νῦν παρά τῶν Διοϰλήτιανῶν ϰατεχόμενον, ό αύτός βασιλεύς Διοϰλήτιανος ώϰοδόμήσεν, ὂϑεν ϰαί τήν έπωνυμίαν 'Διοϰλήτιανοί' ϰαλεῖσϑαι οί τῆς χώρας έϰείνής έναπειλήρασιν.“ Božidar Ferjančić je naslov 29. poglavlja preveo „O Dalmaciji i susednim plemenima“, a tekst o Duklji i Dukljanima: „Šta više, i grad Diokliju koji sada drže Dioklicijani (Dukljani), isti car Dioklecijan podiže, zbog čega su stanovnici te zemlje nazvani Dioklicijanima.“ No, u najboljem i najviše korišćenom izdanju DAI, koje je priredio filolog i vizantolog Đula Moravčik, a na engleski preveo Romili Dž. H. Dženkins (drugo izdanje iz 1967.), naslov 29. poglavlja je: „Of Dalmatia and of the adjacent nations in it“ („O Dalmaciji i njenim susjednim narodima“), a tekst o Duklji i Dukljanima: „Moreover, the city of Diocleia, now occupied by the Diocletians, was built by the same emperor Diocletian, for which reason of that country have come to be called by the name of 'Diocletians'.“
Prema Ferjančićevom prevodu Dukljani su, uz Srbe, Hrvate, Zahumljane, Travunjane, Konavljane i Neretljane, bili pleme, a prema prevodu Dženkinsa oni su bili narod (nacija). I u daljem grčkom tekstu ovog poglavlja Porfirogenit sa saradnicima navodi da su Srbi, Hrvati, Zahumljani, Travunjani, Konavljani, Dukljani i Neretljani έϑνων, što Ferjančić dosljedno prevodi kao plemena, a Dženkins kao nacije. Noviji oblik starogrčke riječi έϑνων je έθνος, što znači narod, nacija. To znači da je Dženkinsov prevod bolji od Ferjančićevog i da su za Porfirogenita i vizantijsku administraciju Srbi, Hrvati, Zahumljani, Travunjani, Konavljani, Dukljani i Neretljani bili narodi (nacije), a ne plemena. To, zapravo, potvrđuje i Ferjančić, jer je DAI preveo kao „Spis o narodima“. Ovo se može protumačiti kao istorijski razvoj doseljenih Slovena, čije su države do početka X vijeka izrasle u države-nacije pod upravom domaćih vladara (arhonata). To je u skladu s aksiomom na koji je ukazao Žak Le Gof, francuski istoričar i jedan od najvećih svjetskih medijavelista, koji je zaključio da je nakon Karolinga (od kraja IX vijeka) u hrišćanstvu nastupio period stvaranja nacionalnih monarhija.
U 30. poglavlju DAI su navedene granice Duklje. Prostirala se od Lješa, Ulcinja i Bara do Kotora, dok se planinskim stranama graničila sa Srbijom. Niko nije uspio da utvrdi na što se odnose „planinske strane“, mada su srpski istoričari uglavnom nastojali da bez ijednog dokaza tu granicu povuku u donjem slivu Morače i Zete, kako bi Duklja ispala što manja, a Srbija što veća. U stvari, ako se ima u vidu podatak iz Ljetopisa popa Dukljanina da je oblast visokih planina i površi Submontana (Podgorje) pripadala Duklji, vjerovatnije je da se dukljansko-srpska granica nalazila blizu Gornjeg Polimlja i Potarja. Pri tome se mora imati u vidu da tadašnje granice nijesu bile precizne linije, već širi pojasevi ničije zemlje. Problem u utvrđivanju granice predstavlja i to što srpski istoričari još nijesu uspjeli da utvrde ni grube granice Srbije iz X vijeka, ni da lociraju gradove: Destinik, Černavuski, Megiretus, Dresnik i Lesnik koje je Porfirogenit naveo u tadašnjoj Srbiji.
U DAI je svakoj od slovenskih arhontija posvećeno posebno poglavlje u okviru koga su dati podaci o etničkom porijeklu njihovih stanovnika. U 32. poglavlju, koje je posvećeno Srbiji i Srbima, navedeno je da su se Srbi, osim u Srbiji, naselili u: Paganiji, Zahumlju, Travuniji i Konavlima. U tom spisku nema Duklje. Potom je u 35. poglavlju, koje se naziva Περὶ τῶν Διοϰλητιανῶν ϰαὶ ήϛ νῦν οίϰοῦσι χώραϛ (prevod Dženkinsa: Of the Diocletians and of the country they now dwell in – O Dukljanima i zemlji u kojoj sada žive) navedeno da je Duklja naseljena „kao i Hrvatska i Srbija, zemlja Zahumljana, Travunija i Konavlje“. Ni u 32. ni u 35. poglavlju nema ni riječi o srpskom porijeklu Dukljana. Prema jednoj analizi DAI-a uočeno je da se etnička pripadnost ne odnosi na cjelokupno stanovništvo ovih arhontija, već samo na njihov vladarski sloj i da je takva etnička pripadnost izvedena na osnovu političke, odnosno da su Paganija, Zahumlje, Travunija i Konavli označene kao srpske zemlje jer su u vrijeme prikupljanja podataka za DAI pripadale Srbiji kojom je vladao Časlav Klonimirović (oko 927/34–oko 950). Čak ni po tom osnovu Duklja se ne može svrstati među srpske zemlje, jer nije bila dio Časlavove države.
Na osnovu DAI se može zaključiti da je Duklja krajem IX i u prvoj polovini X vijeka bila samostalna arhontija, da je njome upravljala slovenska etnička grupa koja nije pripadala Srbima i da je naziv Dukljani dobila po starom rimskom gradu Duklji. Uprkos tome, gotovo svi srpski istoričari su nastojali da na osnovu DAI zaključe da su Duklja i Dukljani morali pripadati srpskom državnom i etničkom korpusu. Upravo je Božidar Ferjančić tome dao glavni podsticaj. U komentaru 35. poglavlja DAI Ferjančić kaže da je „pisac DAI [je] verovatno propustio da kaže za Dukljane da pripadaju Srbima, što ističe za sva plemena nastanjena u južnom Primorju.“ Po toj logici ispada da je Profirogenit propustio i da u 32. poglavlju Dukljane svrsta među Srbe. Jasno je da je nagađanje o carevom propustu tendenciozna izmišljotina, a ne naučni stav. Ipak, izmaštanu tezu o navodnom dvostrukom propustu Profirogenita prihvatili su gotovo svi srpski istoričari i na osnovu toga je nastala krivotvorina da je Porifrogenit Dukljane smatrao Srbima (srpskim plemenom).
Ni u ostalim djelima Konstantina Porfirogenita nema dokaza o povezanosti Dukljana sa Srbima, već isključivo o njihovoj političkoj samostalnosti. U djelu De cerimoniis aulae Byzantinae („O ceremonijama“) Porfirogenit navodi postojanje arhonta Duklje (εἰς τὸν ἄρχοντα Διοϰλείας). Ovo djelo je nastalo na osnovu spiska stranih vladara koji je sastavljen znatno prije vladavine Profirogenita, a prema jednom mišljenju ovaj spisak je nastao u vrijeme vladavine cara Teofila, najvjerovatnije između 839. i 842. godine, što bi značilo da je Duklja bila posebna arhontija od prve polovine IX vijeka. Profirogenit to potvrđuje i u djelu Vita Basilii („Život Vasilija“), koje je posvetio svome đedu, caru Vasiliju I (867–889). Porfirogenit u ovome djelu navodi da su Dukljani (ϰαι Διοϰλητίανοί) u vrijeme vladavine cara Mihajla Amorijca postali samoupravni i samostalni pokoravajući se isključivo svojim arhontima. Prema jednom mišljenju ovo se odnosilo na period vladavine cara Mihajla II (820–829), a prema drugom na period vladavine cara Mihajla III (843–867). U oba slučaja je jasno da su Dukljani bili samostalni najkasnije od sredine IX vijeka. Uz to, Porfirogenit je u „Životu Vasilija I“ Hrvate, Srbe, Zahumljane, Travunjane, Konavljane, Dukljane i Neretljane nazvao Skitima, što može značiti da nije bio siguran u njihov slovenski identitet ili da je za njih, zbog antislovenskih osjećanja, koristio skitsko ime koje je u Vizantiji bilo podrugljivi naziv za neprijateljske narode.
Na osnovu djela koja je napisao ili na njihov nastanak presudno uticao car Konstantin VII Porfirogenit jasno je da je vizantijska administracija Duklju smatrala posebnom državom, a Dukljane posebnim narodom, a ne srpskim plemenom ni dijelom srpske države. Imajuću u vidu da su podaci koji su koristili Profirogenit i njegovi pomagači nastali između sredine IX i sredine X vijeka može se zaključiti da se u tome periodu razvila posebna arhontija Duklja (dukljanska država) koja je na bazi različitih etničkih, istorijskih i političkih faktora stvorila poseban dukljanski identitet.

Konstantin VII Profirogenit o identitetu Dukljana

Danas je u Skupštini Glavnog grada održan sastanak predstavnika institucija koji će biti članovi Komisije za valorizaciju arheološkog nalazišta Duklja u funkciji održivog razvoja, a predsjednica Skupštine, Jelena Borovinić Bojović, je poručila da je ovo jedan od najvažnijih projekata za kulturni identitet i razvoj Podgorice.
- Valorizacija Duklje predstavlja jedan od najvažnijih projekata za kulturni identitet i razvoj našeg grada, i sigurna sam da ćemo zajedničkim snagama obezbijediti da ovo izuzetno arheološko nalazište dobije pažnju i tretman kakav zaslužuje- kazala je Borovinić Bojović.
Iz Glavnog grada ističu da je na sastank potvrđena važnost projekta za očuvanje kulturne baštine i unapređenje turističkog potencijala Glavnog grada, kao i iskazana jasna volja i spremnost svih budućih članova Komisije da kroz koordinisane aktivnosti doprinesu njegovoj uspješnoj realizaciji.
- U narednom periodu, Komisija će biti formalno uspostavljena, te definisati prioritetne korake, uključujući izradu projektnog zadatka u skladu sa svim važećim normativno-pravnim procedurama, preciziranje nadležnosti i finansijskog okvira, kao i sprovođenje konsultacija sa stručnom i širom javnošću- navodi se u saopštenju.
Kako su iz Skupštine Glavnog grada naveli, predloženi članovi i članice Komisije dolaze iz gradskih i državnih institucija, a članica će biti i predsjednica Skupštine Glavnog grada, Jelena Borovinić Bojović, kao i potpredsjednik Skupštine Glavnog grada, Dragutin Vučinić. Pred njih u komisiji će biti predstavnici Sekretarijata za finansije, Sekretarijata za planiranje prostora i održivi razvoj, Sekretarijata za saobraćaj, Sekretarijata za kulturu, Sekretarijata za komunalne poslove, Direkcije za imovinu, Službe glavnog gradskog arhitekte, Turističke organizacije Glavnog grada, JU Muzeji i galerije Podgorica, Agencije za upravljanje zaštićenim područjima d.o.o., Ministarstva kulture i medija – Direktorata za kulturnu baštinu, Uprave za zaštitu kulturnih dobara, Ministarstva finansija, Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Ministarstva turizma, Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera – Direkcije za zaštićena područja, i Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore.
- Skupština Glavnog grada će nastaviti da informiše javnost o svim aktivnostima Komisije i narednim koracima u procesu valorizacije ovog izuzetno značajnog kulturnog lokaliteta- zaključuje se u saopštenju.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6369%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fborovinic-bojovic-pocele-pripreme-za-valorizaciju-arheoloskog-nalazista-duklja&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Dogovoren sastav članova Komisije za valorizaciju Duklje

Crnogorci su oduvijek znali što znači imati svoju državu, zato su je branili junačkom slobodom, nijesu je postizali raznim kompromisima, trgovačkim i drugim ustupcima - istakla je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, odbornica Demokratske partije socijalista u Skupštini Glavnog grada Nela Savković Vukčević.
Slaveći Dan nezavisnosti Crne Gore 21. maja, kako navodi, slavimo i sebe jer je poslala poziv da u besmrtnost uđu svi koji zaokruže da i glasaju za svoju državu.
- Ova generacija je imala tu privilegiju da samo olovkom, ne kako je to bilo prethodno u istoriji krvlju i svojim životima, ponovo obnovi svoju nezavisnost. Utoliko je ova priča važna, jer govorimo o hiljadugodišnjoj tradiciji, podsjećamo se na sve ono što smo bili kroz istoriju. Prilika je da kažemo da je Crna Gora obnovila svoju nezavisnost i 1878. godine, nije ona tada postala nezavisna, kao što je postala Srbija, nego su njoj na Berlinskom kongresu priznali nezavisnost samo oni koji do tada to nijesu učinili, a to su bile dvije Porta, odnosno Turska i Velika Britanija, jer mi smo i prethodno bili nezavisni. Zato je ovo jedna veličanstvena priča i mislim da je ljudima lijepo kada o tome razgovaraju, kad grade samopoštovanje, kad vide sebe u toj misiji, jer nemate kroz istoriju često priliku da nešto tako veliko učinite - rekla je Savković Vukčević.
Predsjednik Skupštine Andrija Mandić ne čestitajući Dan nezavisnosti Crne Gore je, kako je ocijenila, iskoristio svoju poziciju da svojim nalogodavcima pokaže da uspijeva da ponizi, obesmisli i naruga se Crnoj Gori.
- Ne čestitajući Dan državnosti predsjednik Skupštine se dokazivao svojim finansijerima da ono što je uloženo u njih zapravo vrijedjelo, jer su dobili priliku da ostvaruju ciljeve - rekla je Savković Vukčević.
Smatra da se i uveliko slavi četništvo.
- Vidjeli smo šta se događa na Duklji - proglašavaju je prvom srpskom državom, sve one besmislice, sve ono što je očigledno netačno, što je bilo osuđeno sa nivoa čovječanstva, ne samo našim unutrašnjim sudovima, pokazatelj je da oni takvim svojim zamasima Crnu Goru ponižavaju, da u tome uživaju i da to prinose svojim nalogodavcima pokazujući njima, a i svijetu, da ta država ne može da postoji čim nema neko svoje dostojanstvo, svoju snagu, da je ona zapravo to samo gotovo simbolično i da se time potvrdi da nema razloga da postoji jedna takva država, da nema svoju suštinu, da ona svoju supstancu i da je samo pitanje trenutka kad će ona biti razgrađena, a time ostvaren i njihov viševjekovni san - zaključila je Savković Vukčević. 
&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DbNyI2Sr8IsQ&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
&nbsp;

Vukčević: Crnogorci su svoju slobodu junački plaćali, a ne kao neki drugi kompromisom i trgovinom

Za ambiciozni plan koji je predsjednica Skupštine Glavnog grada, Jelena Borovinić Bojović, najavila kroz projekat ’’sveobuhvatne obnove Duklje’’ kroz njenu turističku valorizaciju, još uvijek ne postoje planski i projektni osnovi, a od strane nadležnih državnih organa, prije svega Uprave za zaštitu kulturnih dobara, skrenuta je pažnja da je neophodno najprije izraditi Plan upravljanja kulturnim dobrom, te obezbijediti valjanu projektnu dokumentaciju, kako bi jedan tako važan projekat na lokalitetu od izuzetnog značaja uopšte mogao i da bude razmatran. Borovinić Bojović je na prezentaciji idejnog rješenja Centra za posjetioce uz lokalitet Duklja, kazala da je to projekat koji će ’’oblikovati našu budućnost i učiniti Podgoricu nezaobilaznom turističkom destinacijom.’’  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250514020556_50fd9634b15be54c086abc7105a96fe0cb9ce7a0ef14cee3c447a5f9d6bb8d80.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250514020556_50fd9634b15be54c086abc7105a96fe0cb9ce7a0ef14cee3c447a5f9d6bb8d80" data-rendition-name="original" width="1024" height="553" loading="lazy" alt="Jelena Borovinić Bojović "><figcaption>Predsjednica Skupštine Glavnog grada na predstavljanju projekta valorizacije DukljeGlavni grad</figcaption></figure>  - Ovo nije samo kulturni poduhvat – ovo je dokaz da Crna Gora gradi svoj evropski identitet na temeljima bogate istorijske baštine. Duklja, kao simbol civilizacijskih tokova na ovim prostorima, postaće most između naše prošlosti i evropske budućnosti- poručila je tada Borovinić Bojović. Podsjećamo, valorizacija Duklje, prema riječima Borovinić Bojović, podrazumijevala bi i izgradnju putne infrastrukture koja će povezati Duklju sa Podgoricom, nastavak šetališta od mosta Milenijum do lokaliteta, kao i izgradnju multifunkcionalnog Centra za posjetioce sa sadržajima poput bioskopa na otvorenom, konferencijskih sala, biblioteke i interaktivnih edukativnih prostora.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250514020552_4d188f60e19c3e033166602098158fc393c741dc06a5231a58dd985e5f50d8dc.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250514020552_4d188f60e19c3e033166602098158fc393c741dc06a5231a58dd985e5f50d8dc" data-rendition-name="original" width="800" height="444" loading="lazy" alt="Kongresna sala u sklopu Centra za posjetioce na Duklji"><figcaption>Kongresna sala u sklopu Centra za posjetioce na DukljiGlavni grad</figcaption></figure>  S ozbirom na to da se radi o izgradnji kompleksa u neposrednoj blizini kulturnog dobra od izuzetnog značaja za Crnu Goru, iz Uprave za kulturna dobra Portalu ETV su potvrdili da intervencije ovog tipa nije moguće planirati na samom kulturnom dobru, niti u njegovoj zaštićenoj okolini, što će se uzeti u obzir prilikom eventualnog odabira lokacije za izgradnju ovog kompleksa. Kako su iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara pojasnili, inicijatorima ove projektne ideje je predočeno da moraju obezbijediti projektnu dokumentaciju koja bi predvidjela formiranje adekvatnijh sadržaja u okviru Duklje, u skladu sa konzervatorskim standardima, te da se u slučaju izrade projekta, mora raditi u relaciji sa relevantnim institucijama, prvenstveno Upravu za zaštitu kulturnih dobara.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250514020556_f555877df8e5632d4fc1e1636c04ac8306da9e276831ad387c3f32a4f54f16db.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250514020556_f555877df8e5632d4fc1e1636c04ac8306da9e276831ad387c3f32a4f54f16db" data-rendition-name="original" width="800" height="456" loading="lazy" alt="Muzejski prostor u Centru za posjetioce kod Duklje"><figcaption>Muzejski prostor u Centru za posjetioce kod DukljeGlavni grad</figcaption></figure>  O planiranim radnjima koje se tiču izgradnje Centra za posjetioce na Duklji nijesu bili obaviješteni ni u JU Muzeji i galerije Podgorice, koji već godinama radi na promociji ovog arheološkog lokaliteta. Aktivnosti na zaštiti antičke Dokleje JU Muzeji i galerije ostvaruju i kroz saradnju i zaštitna istraživanja koja sprovodi Centar za konzervaciju i arheologiju, kao i kroz projekat Duklja-Mozaik, koji označava diverzifikaciju turističkog portfolija Podgorice. Nije poznato zašto su u startu ’’preskočeni’’ određeni koraci, koji se prvenstveno odnose na upućenost i uključenost zainteresovanih nadležnih institucija u planove podgoričke gradske uprave vezane za radove na Duklji, niti je poznato zašto je inicijativa pokrenuta u ovom trenutku i na netransparentan način, jer nema jasnih informacija o tome ko je izradio rendere idejnih rješenja koja je predsjednica Skupštine Glavnog grada predstavila. Niti iz kabineta Jelene Borovinić Bojović, kao ni kabineta Gradonačelnika i gradskih službi, nijesu željeli da Portalu ETV pojasne ko je radio idejni projekat valorizacije Duklje i ko su partneri u izradi idejnog rješenja. Ostali smo uskraćeni i za odgovore vezane za proceduru i način izbora idejnog rješenja projekta valorizacije Duklje, koji je predstavila predsjednica Skupštine Glavnog grada. Kako stoji u obavještenju na web stranici Glavnog grada, planirano je da se projekat valorizacije Duklje realizuje do 2028. godine, što se poklapa sa očekivanim završetkom procesa pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji. -Sastanku koji je organizovala predsjednica podgoričke Skupštine, na kojem je prezentovala projekat obnove Duklje, prisustvovali su Novica Vuković, ministar finansija, Tamara Vujović, ministarka kulture i medija, Vladimir Božović, rektor Univerziteta Crne Gore, državni sekretari i generalni direktori Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, Ministarstva turizma, Ministarstva evropskih poslova. Pored gradonačelnika Glavnog grada, Saše Mujovića, sastanku su takođe prisustvovali zamjenici gradonačelnika Nađa Ljiljanić i Boris Spalević, potpredsjednik Skupštine Glavnog grada, Dragutin Vučinić- obavijestili su iz Glavnog grada. S ozbirom na to da je sastanku na kojem je prezentovana ideja valorizacije lokaliteta Duklja, prisustvovala i ministarka kulture i medija Tamara Vujović, očekivali smo da ćemo više informacija dobiti od Ministarstva u čijem se resoru nalazi Duklja kao kulturno dobro i jedno od najvažnijih bisera kutlurne baštine u Crnoj Gori. Kao resorno ministarstvo, u čijoj je nadležnosti zaštita kulture baštine, te koje je godinama već upućeno u istraživačke projekte koji se odvijaju, ne samo na Duklji, već i na drugim arheološkim lokalitetima, interesovalo nas je da li je MKM bilo upućeno i dalo dozvolu za izradu projekta valorizacije Duklje, kao i da li je izgradnja ikakvih kompleksa na ovom lokalitetu i njegovoj neposrednoj blizini uopšte dozvoljena. Ostali smo uskraćeni za odgovore iz Ministarstva kulture i medija vezano za arheološka istraživanja na arheološkom lokalitetu Dujklja. Zanimljivo je, međutim, da je povodom nedavno održanog Sajma knjiga u Podgorici, Crnu Goru posjetio ministar kulture Srbije, Nikola Selaković, te da su, nakon sastanka dvoje kolega, iz MKM saopštili da je ministarka Vujović ’predložila je da se arheolozi iz Srbije uključe u istraživačke kampanje koje sprovodi crnogorski Centar za konzervaciju i arheologiju’. - U Crnoj Gori imamo nekoliko izuzetno značajnih, a nedovoljno istraženih arheoloških lokaliteta. Nemamo studijski program za školovanje arheologa, a interesovanje mladih za ovu oblast je u opadanju- pisalo je u saopštenju Ministarstva kulture i medija. Ne znamo o kojim se lokalitetima radi tačno radi, i da li je lokalitet Duklja među njima, i bez obzira na izostanak odgovora državnih i gradskih vlasti, Portal ETV će nastaviti da prati dešavanja vezano za valorizaciju turističkog potencijala Duklje i radovati se svakom pozitivnom rješenju koje je u skladu sa pravilima struke. U svako slučaju lijepo je vidjeti da je u moru političkih rasprava, ekonomskih sporazuma, partijskog zapošljavanja, javnost konačno počelo i da zaokuplja pitanje kulturno-istorijske baštine Crne Gore, prije svega arheološkog lokaliteta Duklja. Problematično je, nažalost, što se to dešava zbog najnovijih pokušaja istorijskih revizionizama i aproprijacije crnogorske kulturne baštine. Arheološki lokalitet i simbol istorijskog trajanja crnogorske države, Duklja, prije dvadeset dana (27. aprila) poslužila je kao mjesto održavanja ’’tradicionalnog crkveno-narodnog sabora’’ u organizaciji Srpske pravoslavne crkve i uz prisustvo ambasadora Republike Srbije u Crnoj Gori Nebojše Rodića. U javnosti svakako nije prošlo nezapaženo ni održavanje crkvenog obreda na temeljima ranohrišćanske bazilike niti igranje srpskog kola na lokalitetu starom dva milenijuma. Osude zbog upotrebe Duklje kao pozornice za nacionalističku propagandu, sveprisutniju u javnosti, su stigle od stručnjaka, građanskih aktivista, političkih partija i zainteresovane javnosti.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250514020556_25e4b43e23ea3d74ef3c2f1479007205fe250828ed23b9a2249b23a64eca5344.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250514020556_25e4b43e23ea3d74ef3c2f1479007205fe250828ed23b9a2249b23a64eca5344" data-rendition-name="original" width="800" height="600" loading="lazy" alt="Liturgija na Duklji"><figcaption>Liturgija na DukljiMCP</figcaption></figure>  Iz JU Muzeji i galerije Portalu ETV su kazali da nijesu bili niti uključeni, niti informisani o organizaciji crkveno-narodnog sabora na Duklji, te da smatraju da su gradske službe, nadležne za čuvanje lokaliteta od bilo kakvih mogućih štetnih ili opasnih akcija koje mogu ugroziti njeno stanje i fizički integritet, trebale da reaguju. - Kao što smo više puta naglasili, nijesmo bili uključeni niti informisani o navedenim aktivnostima. Pri organizaciji pomenutog događaja ili bilo kakvoj intervenciji na takvom jednom lokalitetu, zakon nalaže jasne korake ka svim instuticijama i centrima, čije ingerencije pokrivaju isti. Svjedoci smo da su mnogi takvi koraci izostali- poručeno je iz JU Muzeji i galerije. Šturo objašnjenje, nedjelju dana nakon održavanja sabora, stiglo je iz Ministarstva kulture i medija, koji su poručili da je ’’pomenuti događaj održan na lokaciji za koju nemamo precizne informacije o vlasništvu, ali koja prema nezvaničnim izvorima nije u državnoj svojini’’, dodajući da svi treba da imaju na imu da je lokalitet Duklja od izuzetnog nacionalnog značaja i zaštićen zakonom, te da to zahtijeva poseban režim pristupa. Ono što je međutim, ostalo nezapaženo jesu reakcije iz Glavnog grada Podgorice, u čijoj je nadležnosti staranje nad arheološkim lokalitetom Duklja, odakle su, ako je suditi prema inicijativi gospođe Borovinić Bojović, veoma zainteresovani za zaštitu ovog lokaliteta. Ipak, na internet stranici i medijima Glavnog grada, ne mogu se naći informacije o održavanju crkveno-narodnog sabora SPC na lokalitetu, kao ni reakcije gradskih vlasti koje su bile očekivane, nakon polemika koje je ovaj događaj izazvao u javnosti. Iz Službe za odnose sa javnošću Glavnog grada Portalu ETV nijesu odgovorili na pitanje da li je Sprska pravoslavna crkva tražila dozvolu za održavanje sabora i vjerskog obreda, liturgije, niti da li je gradska uprava dala dozvolu za održavanje ovakvog događaja. To su svakako pitanja koja interesuju crnogorsku javnost. Ostaje da se vidi da li će gradske službe, sada kada su iskazale svoje zanimanje za obnovu turističkog i kulturnog potencijala Duklje, njenu zaštitu i civilizacijski značaj, naći načina i volje da zaustave zloupotrebu, devastaciju i aproprijaciju lokaliteta od strane jedne vjerske zajednice i sačuvaju ’’drevnu Duklju’’ kako se od skoro od milošte naziva u novom narativu koji uspostavlja Srpska pravoslavna crkva.

Božena Miljić

’’Obnova Duklje’’ na časnu riječ: Gradska vlast hoće turistički kompleks, SPC sabore

Srpska pravoslavna crkva (SPC) pokušava da svaku istorijsku priču preoblikuje u skladu sa svetosavskom vizijom pravoslavlja, uključujući i one u Crnoj Gori, ocjenjuje analitičar Marko Savić, komentarišući sabor SPC na Duklji.
Na prostoru arheološkog lokaliteta Duklja u 9. vijeku, bila je država, kao dio Istočnog Rimskog carstva, kojom su vladali Vojislavljevići, prva crnogorska dinastija. Duklja se nalazi na desetak kilometara od Podgorice.
SPC je na tom prostoru 27. aprila organizovala sabor sa kojeg je episkop Pajsije Đerković poručio da liturgiju služe "na temeljima prve srpske države i mjestu gdje su bili episkopi dioklijski", prenijela je Mitropolija SPC u Crnoj Gori.
To je bio povod za tužbu nevladine organizacije Centar za građanska prava koja je ocijenila da su "tvrdnje o Duklji kao prvoj srpskoj državi pokušaj prisvajanja kulturnog nasljeđa Crne Gore i politički falsifikat istorijskih činjenica".
Prijave protiv SPC, sveštenika Đerkovića ali i ambasadora Srbije u Podgorici Nebojše Rodića, koji je prisustvovao događaju, su podnijeli Osnovnom i Vrhovnom tužilaštvu.
U programu su učestvovali Kulturno umjetničko društvo iz Kragujevca, glumci, etno grupa, narodni guslari i djeca iz podgoričkih škola vjeronauke.
<h2>Reakcije države</h2>
Od državnih institucija oglasilo se samo Ministarstvo kulture koje se u saopštenju bavilo vlasništvom parcele na kojoj je održan Sabor. Kako su saopštili, prema njihovim informacijama događaj je održan na privatnom prostoru.
Podsjećaju da je Duklja, bez obzira na vlasničke odnose, zaštićena zakonom kao nacionalno dobro i da zahtijeva poseban režim korišćenja.
- Naša kulturna baština ne smije biti predmet političkih instrumentalizacija ili interpretacija koje mogu izazvati podjele - poručuju iz Ministarstva.
Kako RSE saznaje Sabor je održan na obodu zaštićenog lokaliteta, na imanju koje je SPC kupila od mještana.
Ali da su važnije poruke sa sabora, od toga da li je održan na zaštićenom lokalitetu ili pored njega, smatra analitičar Marko Savić.
Trebalo je, kako kaže, da anliziraju vrijednosti koje su odatle plasirane.
- Da analiziraju revizionizam koji je poguban imajući u vidu kako to utiče na građane u smislu kako razumiju svoju istoriju. Ali jasno je, oni su pribjegli ovom objašnjenju zato što ne smiju reći ništa drugačije - rekao je Savić.
Osim toga, kaže, oni su saglasni s onim što je rečeno.
- Oni to zapravo misle, ali su našli izlaz da kroz jedno nemušto saopštenje "odbrane" kulturno nasleđe i fakte utemeljeni u nauci, koji su dio nacionalnog identiteta - dodao je Savić.
Vlast u Crnoj Gori dominantno čine Pokret Evropa sad, proruske stranke nekadašnjeg Demokratskog fronta i Demokrate, koje su bliske SPC.
U vladi su i predstavnici partija Bošnjaka i Albanaca.
<h2>Na šta se odnosi tužba?</h2>
U Centru za građanska prava ukazuju da je događaj održan bez odobrenja nadležnih, čim je prekršen niz zakona.
- Događaj je ugrozio kulturnu baštinu Crne Gore, zloupotrijebivši zaštićeni lokalitet u političke i ideološke svrhe. Prekršen je Zakon o zaštiti kulturnih dobara i Zakon o diplomatskim odnosima - naveli su.
Oni su uputili zahtjev za ispitivanje uloge ambasadora Srbije u Crnoj Gori Nebojše Rodića crnogorskom Ministarstvu vanjskih poslova.
- Njegovim prisustvom je, ne samo narušen zakon, već je njegova uloga postavila pitanje nepoštovanja suvereniteta Crne Gore i diplomatskih normi &nbsp;- kazali su u Centru.
Oni su zatražili da tužilaštvo hitno pokrene istragu.
Do objave teksta nije odgovoreno ni iz tužilaštva a ni iz Ministarstva vanjskih poslova.
Savić pozdravlja krivične prijave, bez obzira, kako kaže, na krajnji ishod, s obzirom na to da je tužilaštvo u sličnim slučajevima najčešće odbacivalo prijave.
Ipak, ova reakcija je, smatra, važna.
- Konačno pored saopštenja, analiza i izjava, vidimo i konkretan pravni korak. Naše sakralno i kulturno nasljeđe je često na udaru, i Srpska pravoslavna crkva je u velikom broju slučajeva direktni akter u tom procesu - kazao je Savić.
Bitno je, kaže, što postoji svijest da ovakvo postupanje prema kulturnom nasljeđu može biti i krivično djelo, "pogotovo kada ugrožava nacionalni identitet".
<h2>Šta kaže istorija?</h2>
Prije države Vojislavljevića, na tom lokalitetu bio je rimski grad Duklja, osnovan u I vijeku.
Prvi put se pominje pod imenom Doclea u djelima Ptolomeja u II vijeku. Rimski pisac Plinije iz I vijeka ne pominje Docleu kao naselje, ali govori o ilirskom plemenu Docleati, po kojem je dobila ime.
Grad je imao vodovod i kanalizaciju, a ostaci ovih objekata su sačuvani na više mjesta arheološkog lokaliteta Duklja, koji su pod zaštitom države.
Kao posebna istorijska kategorija područje Duklje se pominje kao naseobina Slovena u 7. i 8. vijeku.
U početku je obuhvatala djelove današnje južne i centralne Crne Gore i bila dio Istočnog Rimskog carstva - Vizantije.
Njome su vladali Vojislavljevići, koji su se izborili za nezavisnost kneževine, a potom kraljevine.
Prvi dukljanski kralj Mihailo dobio je krunu od pape Grgura VII, koji mu se obraćao kao "kralju Slovena".
To Dukljansko kraljevstvo je vremenom slabilo zbog unutrašnjih borbi za vlast, da bi krajem 12. vijeka palo pod vlast raškog župana Nemanje, osnivača srpske dinastije Nemanjića.
Nakon toga je pravoslavlje postalo dominantna vjera.
Crnogorski istoričari naglašavaju i da Duklja nije imala veze sa SPC jer je postojala prije njenog osnivanja.
Pristalice nezavisnosti Crne Gore ističu da je ona bila preteča crnogorske države, dok srpski istoričari, Duklju a potom i Zetu smatraju srpskim državama.
<h2>Amfilohijeva retorika o Duklji i "Dukljanima"</h2>
Osim što je Duklja godinama bila predmet polemika između crnogorskih i srpskih istoričara, kao i političara, njome se bavila i crkva.
Prosrpski političari u Crnoj Gori su pežorativno "Dukljanima" nazivali građane koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci.
To je bilo naročito izraženo u godinama uoči referenduma o nezavisnosti 2006. godine.
Pokojni mitropolit SPC u Crnoj Gori Amfilohije, koji je u javnim nastupima negirao crnogorsku naciju na proslavi Pravoslavne Nove godine u Podgorici 2002. u tom kontekstu je pomenuo Dukljane.
Tada je uputio poruku koja je u dijelu crnogorskog nacionalnog korpusa doživljena kao prijetnja onima koji su bili za samostalnost države i crkve:
"Neka bi Bog podario da bude što manje onih koji se klanjaju paganskom caru prokletom Dukljaninu i neka paganskog cara Dukljanina svaki Crnogorac prikuje čekićem za Vezirov most." Vezirov most jedan je od najstarijih u Podgorici.
Savić ukazuje da je došlo do zaokreta od vremena kada je mitropolit Amfilohije Duklju percipirao kao negativan istorijski fenomen.
- I sad imamo situaciju, da se ta ista Duklja uklapa u jednu novu, prije svega političku i ideološku viziju, kao sastavni dio svetosavske interpretacije pravoslavlja i srpskog identiteta Crne Gore - istakao je on.
Da se radi o "prostačkom otimanju duhovnosti i tradicije koje zaslužuje ne samo prezir nego i kaznu", smatra pisac i novinar, urednik portala Normalizuj.me, Brano Mandić.
- Srpski narod je osuđen na propast, dok god njegova zvanična politika i kultura budu počivale na otimanju. Srpski narod tek će da pati sa ovakvom crkvom, koja je toliko smjela da na Duklji organizuje 'tradicionalni crkveno-narodni sabor'. Naravno, u prisustvu ambasadora Srbije - naveo je Mandić.
<h2>Planovi za "revitalizaciju" Duklje</h2>
A da aktuelne gradske vlasti planiraju da revitalizuju arheološki lokalitet Duklje, najavila je predsjednica podgoričkog parlamenta Jelena Borovinić Bojović, inače bliska SPC.
Sastanak na tu temu organizovan je krajem marta ove godine.
Na sajtu Glavnog grada je objavljeno da revitalizacija uključuje izgradnju Centra za posjetioce sa bioskopom na otvorenom, konferencijskih sala, biblioteke...
Projekat bi trebalo da bude realizovan do 2028. godine.
RSE je nakon promocije projekta od Skupštine Podgorice tražila dokumentaciju o projektu, koristeći servis MANS-a za slobodan pritup informacijama.
Međutim, iz službe Skupštine su odgovorili da ne posjeduju informacije o projektu.
RSE je tražio ista dokumenta od gradske uprave, ali odgovor na upit za slobodan pristup informacijama nije stigao do objavljivanja teksta.
Na idejnim rješenjima, objavljenim na sajtu, se vide moderne građevine, koje će se naći na ovom arheološkom lokalitetu.

Savić: SPC pokušava da svaku istorijsku priču preoblikuje u skladu sa svetosavskom vizijom pravoslavlja

Usvajanjem Sporazuma sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE), kontra stava EU, vlast i formalno postaje antievropska - poručio je predsjednik Socijaldemokratske partije (SDP) i jedan od lidera Evropskog saveza Ivan Vujović. &nbsp;
Vlast je, kako je ukazao, pod Mandićevim vođstvom, a Joanikijevim ideološkom palicom.
- Suštinski ne samo antievropska već i anticilizacijska - istakao je Vujović.&nbsp;
Prema njegovim riječima, raskubanje Velike plaže treba samo da olakša i otimanje istorije i kulturnih dobara Crne Gore.&nbsp;
- Duklja i Velika plaža su dva prostora na kojima se najbolje ogledaju devastatorske namjere izdajničke vlasti prema Crnoj Gori. Jedna treba da bude simbol političke, a druga ekonomske okupacije Crne Gore - zaključio je Vujović.&nbsp;

Vujović: Usvajanjem Sporazuma sa UAE, kontra stava EU, vlast i formalno postaje antievropska

Izraelski premijer Benjamin Netanjahu obećao je u večerašnjem obraćanju građanima da će ostvariti sve ciljeve rata protiv Hamasa u Gazi, počevši od povratka svih zarobljenika.
- Nalazimo se u odlučujućim danima. Nastavićemo ostvarivati sve ciljeve rata – povratak svih zarobljenika, uništenje moći Hamasa i obećanje da Gaza više neće predstavljati prijetnju Izraelu - kazao je Netanjahu.
Druga godišnjica napada Hamasa na Izrael poklapa se s pregovorima delegacija Hamasa i Izraela u Egiptu, čiji je cilj postizanje mirovnog sporazuma.
Pregovori se održavaju uz prisustvo Katara, te posredovanje Egipta.
Iako su Izrael i Hamas podržali opšta načela plana od 20 tačaka američkog predsjednika prema kojem bi borbe prestale, zarobljenici bili oslobođeni, a humanitarna pomoć dopirala u Gazu, i dalje postoje neslaganja.

Netanjahu se obratio Izraelcima: Ovo su odlučujući dani, Gaza nam više nikad neće biti prijetnja

Ko jednom slaže, možda se promijeni. Ko jednom ukrade, možda se pokaje. Ko jednom izda, izdaće opet. Obrukati uniformu koju nosiš, zastavu pod kojom služiš i državu kojoj si se zakleo, nespojivo je sa tradicijom crnogorskog vojnika, napisao je na mreži Iks admiral u penziji Dragan Samardžić.&nbsp;
Samardžić je dodao da su čojstvo i junaštvo dvije riječi koje su oblikovale našu slobodu i kodeks crnogorskih vojnika.&nbsp;
- Zlatnim su nitima utkane u barjak Vojske Crne Gore kao savjet predaka i opomena potomcima - poručio je Samardžić uz poruku: "Svak je rođen da po jednom umre. Čast i bruka žive dovijeka".
Kolegama je kazao i da nas istorija uči da se glavno načelo ne smije pogaziti.
- Uvijek i u svakoj prilici uz svoju državu, nikad i ni pod kakvim uslovima protiv nje. Pod svoje nebo, na okup oko svojega sunca - kaže Samardžić.
Uz čestitke vojnicima Crne Gore poručuje i "čuvajte jedni druge, jer vas drugi niko čuvati neće".&nbsp;
- Da je vječna Crna Gora i njena Vojska - napisao je admiral Dragan Samardžić.&nbsp;

Samardžić: Čojstvo i junaštvo - dvije riječi koje su oblikovale našu slobodu i kodeks crnogorskih vojnika

Sjedinjene Američke Države (SAD) pod administracijom Džo Bajdena i Donalda Trampa pružile su Izraelu najmanje 21,7 milijardi američkih dolara vojne pomoći od početka rata u Gazi prije dvije godine, prema novoj akademskoj studiji objavljenoj u utorak.
Druga studija, također objavljena u okviru projekta Troškovi rata na Watson školi za međunarodne i javne poslove Univerziteta Braun (Brown University), navodi da su SAD u posljednje dvije godine potrošile otprilike 10 milijardi američkih dolara više na sigurnosnu pomoć i vojne operacije na širem Bliskom istoku.
Iako se izvještaji u velikoj mjeri oslanjaju na materijale otvorenih izvora, oni pružaju neke od najopsežnijih procjena američke vojne pomoći Izraelu i troškova direktnog američkog vojnog angažmana u regionu.
Izvještaj, koji se temelji na javno dostupnim obavještenjima Kongresu SAD-a, objavljen je dok američki predsjednik Donald Tramp vrši pritisak za prekid rata u Gazi. Izraelski i Hamasovi zvaničnici pokrenuli su nedirektne razgovore u Egiptu ove sedmice nakon što je Hamas prihvatio neke elemente američkog plana, koji je i Izrael rekao da podržava.
Izvještaji, koji oštro kritikuju Izrael, navode da bez američke pomoći Izrael ne bi bio u stanju održati kampanju protiv Hamasa u Gazi. Napominje se i da su deseci milijardi dolara buduće finansijske pomoći Izraelu predviđeni kroz različite bilateralne sporazume.
Glavni izvještaj navodi da su SAD osigurale 17,9 milijardi dolara Izraelu u prvoj godini rata, dok je predsjednik bio Joe Bajden, i 3,8 milijardi dolara u drugoj godini. Dio vojne pomoći već je isporučen, dok će ostatak biti dostavljen u narednim godinama.
Izvještaj je izrađen u saradnji sa Quincy Institutom za odgovorno državništvo (Quincy Institute for Responsible Statecraft). Institut su neke proizraelske grupe optužile za izolacionizam i antiizraelski stav, što organizacija poriče.
Drugi izvještaj, koji analizira američke troškove za šire aktivnosti na Bliskom istoku – uključujući napade na jemenske pobunjenike Hutije i iranska nuklearna postrojenja – procjenjuje te troškove na između 9,65 i 12 milijardi dolara od 7. oktobra 2023. godine, uključujući između 2 i 2,25 milijardi dolara za napade u Iranu i povezane troškove u junu.
State Department nije odmah komentarisao iznos vojne pomoći pružene Izraelu od oktobra 2023, dok je Bijela kuća uputila pitanja Pentagonu, koji nadgleda samo dio te pomoći.

Bajden i Tramp Izraelu dali 21 milijardu dolara, bez toga ne bi mogao voditi rat u Gazi

Teorija zavjere prema kojoj je pad nadstrešnice u Novom Sadu posljedica sabotaže uz pomoć stranih sila, već gotovo godinu dana prisutna je u režimskim tabloidima u Srbiji, ali i u izjavama pojedinih političara. Međutim, nakon bizarnog nastupa na televiziji Pink u nedjelju, 5. oktobra, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ponudio je verziju događaja koja bi u uređenijim političkim sistemima bila označena kao neodgovorna i opasna manipulacija.
U svom prepoznatljivom pasivno-agresivnom tonu, Vučić je rekao da lokalni opozicioni političar iz Novog Sada, Miša Bačulov, vjerovatno nije kriv, ali da se “sumnjivo i uznemireno šetao oko željezničke stanice nekoliko sati prije pada nadstrešnice”, piše Deutsche Welle.
Režimski tabloidi i armija partijskih botova odmah su reagovali — objavili su video-snimak na kojem Bačulov prolazi pored željezničke stanice i gleda u mobilni telefon. Iako takvo povezivanje sa padom nadstrešnice djeluje apsurdno, istraživanja javnog mnjenja pokazuju da ima jak odjek među biračima Srpske napredne stranke (SNS). Prema istraživanju Nove srpske političke misli (NSPM), čak 40,4 odsto pristalica vlasti vjeruje da je pad nadstrešnice bio “diverzija u režiji stranih službi”.
Ni saopštenje Višeg javnog tužilaštva u Novom Sadu iz jula ove godine, u kojem se jasno navodi da pad nadstrešnice 1. novembra 2024. nije posljedica diverzije ili terorističkog akta, nije promijenilo narativ vlasti. Vučić je, na svoj način, ponovo doveo u vezu strane službe i domaću opoziciju, a za dio njegovih birača to je sada praktično zvanična verzija događaja.
<h2>Panika i politički spinovi</h2>
Prema riječima Zorana Gavrilovića iz Biroa za društvena istraživanja (BIRODI), Vučić ovim izjavama pokušava prikriti odgovornost za pad nadstrešnice i “spinovima skrenuti pažnju javnosti sa činjenice da je projekat vrijedan 320 miliona eura plaćen četiri puta više”.
Gavrilović smatra da je u redovima vlasti zavladala panika zbog godišnjice pada nadstrešnice i najavljuje da će Anketna komisija tokom ovog mjeseca objaviti izvještaj koji će obuhvatiti građevinski, pravni, medijski i ekonomski aspekt slučaja.
“U situaciji kada mu rejting više nije kao ranije, Vučić pokušava na ovaj način sačuvati uporište među svojim biračima”, kaže Gavrilović.
<h2>„Dolazim po vas“</h2>
Direktor informativnog programa televizije Nova Slobodan Georgijev za Deutsche Welle navodi da je “čitav Vučićev nastup bio žalopojka, jer ne uspijeva da kontroliše sve i svakoga u državi”.
“Djeluje kao da ne može kontrolisati baš svakog — sudiju, tužioca, agenta BIA-e ili policajca — i to ga je iznenadilo. Navikao je da stranačkim poslušnicima naređuje usmeno i telefonom, pa je sada zatečen što mu se neko ne javlja na poziv”, kaže Georgijev.
On upozorava da je Vučićeva poruka zapravo prijetnja: “Ovo je najava da će sada krenuti na one koji pokušavaju da rade svoj posao nezavisno od njega. Poruka je jasna – dolazim po vas. Počelo je od prosvjete, a sada se ide dalje. Smjene u policiji su samo dio pokušaja da se Vučić poistovjeti sa državom i kazni svako ko mu nije lično lojalan.”
<h2>Ruska propaganda na srpski način</h2>
Da više od 40 odsto birača SNS-a vjeruje da je pad nadstrešnice rezultat “stranih službi”, za Gavrilovića nije iznenađenje:
“Desne snage su sklonije teorijama zavjere. Mnogi njihovi birači jednostavno ne žele da povjeruju da vlast ima bilo kakvu odgovornost. To je već stvar psihologije – ili čak psihopatologije – jer taj dio biračkog tijela informacije dobija isključivo kroz režimske medije. Taj prostor Vučić popunjava spinovima i odvraća pažnju sa korupcije u vezi sa projektom nadstrešnice”, objašnjava on.
Georgijev dodaje da je to “ruska propaganda na srpski način”, usmjerena na “zaglupljivanje i zbunjivanje” birača:
“Vjerujem da u Srbiji postoje ljudi koji bi, da Vučić kaže da je danas srijeda, a ne utorak, rekli – jeste, srijeda je. To je društveni zločin koji ovaj režim čini, nastupajući radikalski i vjerujući da je u politici sve dozvoljeno. Ali, kao što vidimo, to ima dramatične posljedice po društvo u Srbiji”, zaključuje Georgijev.

Vučićeva teorija zavjere: Strane sile, opozicija i pad nadstrešnice

Imamo duple aršine u postupanju Specijalnog državnog tužilaštva. U sky prepiskama pominju se specijalni tužilac Vukas Radonjić, pominju Dritana Abazovića, Demokrate bezbroj puta, a te ljude niko nikad nije pozvao da ih sasluša, kazala je u sinoćnjoj emisiji "Na kraju dana", Danica Nikolić, glavna i odgovorna urednica M portala.
Komentarišući poslednja hapšenja i etiketiranja jednog broja slobodnih i nezavisnih medija, a biznismenu Aleksandru Mijajloviću navodno uređivanje istih, Nikolić podsjeća kako se postupalo kada je objavljena prepiska u kojoj danas specijalni tužilac Vukas Radonjić dogovara ishod krivične prijave.&nbsp;
- Mi smo objavili jednu sky prepisku, u više navrata smo je objavljivali, koja se tiče portparola SDT-a Vukasa Radonjića i on je saslušavan tim povodom. Naravno nije demantovao te sky prepiske i saopštio je da je saslušavan. Ne znamo šta je sa tim predmetom. Vukas Radonjić u toj prepisci dogovara ishod krivične prijave, koja je podnijeta protiv jednog od pripadnika jednog klana. Ne samo što to dogovara, nego se iz sky prepiske vidi da je njegovu svadbu praktično platio jedan od najtraženijih ljudi u Crnoj Gori, a to je bivši policijski funkcioner Ljubo Milović. Vukas Radonjić je saslušan, pušten, radi svoj posao dan danas. Bavi se velikim, ozbiljnim predmetima. I sa tim se ništa dalje nije desilo - kazala je Nikolić.
A sa druge strane, ukazuje Nikolić, imamo ekspresno hapšenje tužiteljke Andrijane Nastić, koja je posle saslušanja puštena i oduzet joj je pasoš.&nbsp;
- Odavala tajne podatke. Pa čekajte, ovaj čovjek je dogovarao ishod presude. &nbsp;Oko Ljuba Milovića imamo takvu hajku koja traje pet godina, ne znamo gdje je, šta je.. Traže ga svi, Interpolova potjernica je za njim raspisana. I to je kao u redu. U redu je da taj tužilac i dalje radi svoj posao u SDT-u koje je rang više od VDT-a u kojem radi tužiteljka Nastić. Imamo duple aršine, to je sasvim jasno. Jasno je da je revanšizam na sceni - istakla je glavna i pdgpvprna urednica M portala.
Upravo zato što to imamo na scceni, ocjenjuje ona, jako je važno da imamo slobodne medije, kritičke medije, koji će se baviti ovim stvarima.
Podsjetila je i da u sky prepisci koju je objavio M porta, pripadnici kavačkog klana govore o tome kako imaju tužioca u Osnovnom državnom tužilaštvu koji će završiti presudu, i da se ispostavlja da je to tada bio Radonjić.
- U sky-ju pominju se specijalni tužilac Vukas Radonjić, treća lica ga pominju, pominju Dritana Abazovića, novinarku koja potpisuje ove "spektakularne" tekstove. Treća lica pominju i Demokrate u bezbroj slučajeva i vrlo često... Te ljude niko nikad nije pozvao da ih sasluša -naglasila je.
Da su u pitanju dupli aršini u postupanjima, jasno je, smatra Nikolić, i iz slučaja bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i bivšeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića koja u sky prepiskama navodno pominju treća lica.
- Njih nema kao direktnih učesnika, nismo ih vidjeli, a vjerujem ni da nećemo. Oni su u Istražnom zatvoru godinu i po dana, ne služe kaznu nego su u istražnom. Pritvor se pretvorio u kaznu. Oni su u zatvoru, a ovi ljudi koje pominju treća lica niko ne saslušava. Dakle, za njih je dozvoljeno da ih treća lica pominju, a ove nije dozvoljeno. Isto je riječ o visokim državnim funkcionerima, novinarima itd. O čemu se ovdje radi. Kakvo mi to Specijalno državno tužilaštvo imamo - pita se Nikolić.
Govoreći o nejednakom odnosu prema medijima od strane institucija, Nikolić kao primjer navodi zahtjev koji je uputila Višem sudu da joj dozvoli da snimi intervju sa pritvorenikom, bivšim predsjednikom Opštine Budva Milom Božovićem. Ona je to uradila nakon što je Javni servis emitovao intervju sa optuženim Duškom Kneževićem.
- Kakav je to odnos prema medijima, Javnom servisu dozvolili da snimi intervju sa optuženim Duškom Kneževićem, a meni ne dozvoli da radim intervju sa Milom Božovićem koji sam tražila. Nisu htjeli da mi dozvole, jer bih pravila gužvu. Dakle kamere televizijske ne prave gužvu, ali ja jedna koja dolazim bez kamera jer pišem, pravim gužvu i pravim problem obezbjeđenju zatvora da održava red. Zamislite taj odnos. I to vam neko mrtav ozbiljan pošalje kao odgovor institucije, a tražili ste da vam se omogući isti tretman kao RTCG. Ništa manje ništa više - istakla je Nikolić.
Na kraju glavna i odgovorna urednica M portala konstatuje da upradamo u jedan haos.
- Oni proizvode toliko skandala da više ne možemo da ispratimo liniju jednog od njih - dodala je.
Ovo je impresivan popis ludila, kratko je prokomentarisao glavni i odgovorni urednik AnteneM, Darko Šuković, nakon navoda koje je iznijela Nikolić.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D6du9Kiz9pLE&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Nikolić: U prepiskama se pominju Demokrate, Abazović, Radonjić koji završava presude i niko ih ne saslušava, Šuković: Ovo je impresivan popis ludila

Bivši ministar odbrane i funkcioner Demokratske partije socijalista (DPS) &nbsp;Predrag Bošković pušten je da se brani sa slobode nakon saslušanja u Višem sudu.
Ovu odluku donio je sudija za istragu Goran Šćepanović.
Bošković ima obavezu da se povremeno javlja državnom organu.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FEie5EqL6YTQ&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Advokat Mihailo Volkov kazao je novinarima ispred Višem suda da je Predrag Bošković na saslušanju obesmislio ono što mu je stavljeno na teret naredbom za sprovođenje istrage.
- Sudija za istragu mu je odredio mjeru povremenog javljanja državnom organu. Takvim načinom sudija za istragu i Viši sud su dali ocjenu na sve ono što je stavljeno bilo prijedlogom za određivanje pritvora - kazao je Volkov.
Naglasio je da je prethodnih dana u više navrata isticao na što se odnosi ovaj postupak.
- Ako vam samo kažem da su Predrag Bošković i Aleksandar Mijajlović razmjenjivali poruke oko zdravlja sada pokojnog mitropolita Amfilohija, oko onoga što je objavljeno u medijima, iznosili neke svoje stavove i da se sva inkriminacija svela na to da je Predrag Boškovic poruku koju je dobio od partijskih aktivista iz Berana proslijedio Aleksandru Mijajloviću - i ako je to sve zavrijedilo da Bošković bude lišen slobode i doveden kod sudije za istragu kao najveći kriminalac - uz sve ono što se dešava u Crnoj Gori ovih dana - onda je sve nejasno - &nbsp;rekao je Volkov.
Bošković je uhapšen juče ujutro na aerodromu u Podgorici, kada se vraćao sa puta. Bošković je saslušan u Specijalnom državnom tužilaštvu u svojstvu osumnjičenog za krivično djelo stvaranja kriminalne organizacije.
U cjelosti je negirao izvršenje djela i iznio kratku odbranu.

Bošković pušten da se brani sa slobode

Državni sekretar u Ministarstvu finansija, kojim rukovodi Novica Vuković, biće PES-ov bot Tarik Turković, saznaje Portal ETV.
On bi na toj poziciji trebalo da naslijedi Bojanu Bošković, koja, prema informacijama Portala ETV, prelazi na funkciju državne sekretarke u Ministarstvu evropskih poslova, na čijem je čelu Maida Gorčević.
Tarik Turković je, kako se u narodu kaže, "bot tviteraš" Pokreta Evropa sad — poznat po tome što zdušno brani ekonomske politike Vlade Milojka Spajića. Na mreži Iks svakodnevno je prisutan i izuzetno aktivan u podršci svim politikama PES-a, ali i u kritikama na račun prethodne vlasti.
Kao prepoznatljiv bot PES-a, Turković svakodnevno u više navrata dijeli objave ministara i poslanika Pokreta, pokušavajući da njihove politike predstavi u najboljem svjetlu, dok istovremeno koristi priliku da za sve negativno optuži vlast prije avgusta 2020. godine.

PES-ov "bot" Tarik Turković biće državni sekretar u Ministarstvu finansija

Udružena zločinačka akcija koncerna Vijesti, Specijalnog državnog tužilaštva i Specijalnog policijskog odjeljenja, potpomognuta Demokratama. Ovim riječima, urednica Istraživačke redakcije Portala ETV, Kaćuša Krsmanović u sinoćnoj emisiji "Na kraju dana" okarakterisala je posljednja hapšenja i targetiranje slobodnih i nezavnisnih medija na način da ih biznismen Aleksandar Mijajlović navodno uređuje.
- Najvažnije u ovoj priči je ono što je objavio koncern Vijesti. Ovo je udružena zločinačka akcija koncerna Vijesti, SDT-a i SPO, potpomognuta Demokratama. Jer pogledajte u uratku u Vijestima, to je rječnik Borisa Bogdanovića, glasnogovornika i ideologa Demokrata. To je jedna bolesna, opasna konstrukcija - istakla je Krsmanović.
Podsjetimo, iako je postupak tajan i obavezuje sve strane, ali i medije da ne iznose bilo kakve podatke, koncern Vijesti je nonšalantno, bez ikakvih posljedice, objavio navode iz naredbe za sprovođenje istrage.
U medijima se potcrtavaju i rodbinske veze privedenih u akciji SDT-a i SPO, biznismena Aleksandra Mijajlovića i tužiteljke Andrijane Nastić, za šta Krsmanović smatra da je pokušaj diskreditacije tužiteljke.&nbsp;
- To je zbog naroda. Da se pojača taj utisak - &nbsp;zamislite sad gospodin Mijajlović, taj svemoćni i jedna tužiteljka. Ali, ne bilo koja tužiteljka, ono što je ključ to je tužiteljka koja je postupala u dva masovna zločina u Crnoj Gori. Ta tužiteljka nije postupala u oba ta predmeta tako što je rekla - &nbsp;idem ja, nego je spletom okolnosti ona bila dežurna tog dana. Znači pukim slučajem se našla, ni kriva ni duna, &nbsp;u dva velika predmeta. I treba je povezati sa Mijajlovićem, koji navodno uređuje slobodne i nezavisne crnogorske medije. Treba je diskreditovati - poručila je urednica Portala ETV.
Prema njenim riječima, razlog za diskreditaciju Nastić krije se u naumu da se ona isključi iz slučajeva masakra na Cetinju.&nbsp;
- Gospodin Spajić prije 15ak, 20 dana konačno je primio porodice žrtava cetinjskih masakara. Zar nije indikativno da upravo u trenutku kada treba da se dogodi odgovor Spajića tim familijama, jer im je on obećao skoriji odgovor, vi krećete &nbsp;u ovu akciju i tužiteljku koja je postupala u oba slučaja povezujete sa tim "strašnim" Mijajlovićem, uvezuju ga kao čovjeka koji je na čelu crnogorskim medija, uređuje ih. On ima svoje pipke u tužilačkoj organizaciji preko strica. U Crnoj Gori brat i sestra od strica, u našim tradicionalnim okvirima je rod rođeni. I onda na taj način treba diskreditovati tužiteljku i isključiti je iz oba slučaja - kazala je Krsmanović i dodala da pretpostavlja da će se to desiti sada kada je terete da je "odavala tajne informacije svom bratu od strica i na taj način urušavala bezbjednosni sistem Crne Gore".
Smatra da je vrlo indikativno zašto tužiteljku Nastić žele da isključe.
- Mislim da treba svima da nam je jasno zašto žele da je isključe. Zato što tužiteljka Nastić, vjerovatno raspolaže nekim podacima, za koje oni ne žele da dođu do javnosti ili je tražila neke podatke, vještačenja, za koja su oni svjesni što će da proizvedu i koji rezultat i nije poželjno da ona bude u posjedu tih informacija. I onda je isključite iz tog predmeta &nbsp;i angažujte podobnog tužioca po volji Novovića, Šukovića, Demokrata, crkv.e. I vi ste zatvorili priču o ta dva masakra na Cetinju. Potpuno sam sigurna da ovaj tajming nije nimali slučajan - ocijenila je Krsmanović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D6du9Kiz9pLE&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Tag: duklja