VIDEO - „Maj za vječnost“: Priča o pjesmi koja je obilježila referendum
Goran Abramović i Aleksandar Saša Vuković danas imaju potpuno drugačije živote, porodice i profesije, ali emocije vezane za maj 2006. nijesu izblijedjele. U razgovoru za Portal ETV prisjećaju se nastanka pjesme, atmosfere iz tih dana i trenutaka koje, kako kažu, i danas pamte „kao da su bili juče“.

„Pjesma nastala u proljeće 2006. godine, kao naš skromni doprinos borbi za nezavisnost Crne Gore” - zapis je uz pjesmu „Nezavisna”, nastalu prije dvadeset godina, u susret jednom od najznačajnijih datuma savremene crnogorske istorije, kada je 21. maja više od 270 hiljada građana odlučno zaokružilo DA - za nezavisnu Crnu Goru.
Dvadeset godina nakon referenduma o nezavisnosti, Crna Gora i dalje pamti maj 2006. godine kao jedan od najemotivnijih trenutaka i onaj koji je promijenio njenu istoriju. Pamte se redovi pred biračkim mjestima, zastave, prepuni trgovi, neizvjesnost referendumske noći, euforija i slavlje nakon objave rezultata, ali i pjesme koje su obilježile atmosferu tog vremena.
Sjećamo li se danas momaka koji su otpjevali tu pjesmu? Koliko pamtimo energiju generacije koja je vjerovala da kroz muziku može biti dio istorijskog trenutka?
Dvadeset godina kasnije, dok se Crna Gora prisjeća 21. maja i puta koji je prošla od obnove nezavisnosti, prisjećamo se i momaka koji su kroz rep muziku dali svoj pečat tom istorijskom trenutku. Goran Abramović i Aleksandar Saša Vuković danas imaju potpuno drugačije živote, porodice i profesije, ali emocije vezane za maj 2006. nijesu izblijedjele. U razgovoru za Portal ETV prisjećaju se nastanka pjesme, atmosfere iz tih dana i trenutaka koje, kako kažu, i danas pamte „kao da su bili juče“.
Portal ETV: Kako danas, nakon 20 godina, pamtite trenutak kada ste odlučili da snimite pjesmu "Nezavisna" uoči referenduma? Kako se rodila ideja i šta vam je ostalo najupečatljivije iz tih dana kampanje i referenduma?
Goran: Zar je već prošlo toliko? I dalje mi djeluje kao da je bilo juče. Bili smo mladi, puni energije i ideja, a rep nam je bio prirodan način da izrazimo emociju i podržimo ideju crnogorske nezavisnosti. Kampanja je bila euforična i sve se odvijalo veoma brzo, a posebno pamtim koliko je izazovno bilo doći do pravih ljudi, koji bi pjesmi otvorili put do šire publike.
Saša: U tom trenutku smo iza sebe imali već nekoliko godina aktivnog bavljenja rep muzikom, a ideju obnove crnogorske nezavisnosti obojica smo doživljavali veoma emotivno. Zato nam nije trebalo mnogo da zaključimo da je pravo vrijeme da i mi damo svoj skromni doprinos ostvrenju tog cilja. Za mene, najupečatljivija sjećanja iz tih dana su osjećaj zajedništva i ogromna količina pozitivne energije koja je pratila cijelu kampanju.
Portal ETV: Da li je u tom periodu bilo izazovno napisati tako snažan tekst i snimiti pjesmu koja je nosila duh referenduma za nezavisnu Crnu Goru?
Goran: Tada nijesmo bili svjesni koliko je cijela situacija zapravo kompleksna, niti kakve posljedice sve to može imati po nas i naše porodice. Danas to mnogo jasnije vidim. Ipak, ponosan sam što smo makar malim dijelom doprinijeli procesu koji je odredio budućnost Crne Gore.
Saša: Samo pisanje teksta nam nije bio izazov, nastao je za manje od sat vremena, uz minimalne naknadne izmjene. Snimiti pjesmu je već bilo nešto teže, jer smo željeli kvalitetniju produkciju u odnosu na sve što smo do tada radili, što je zahtijevalo i veće troškove. Srećom, uz pomoć porodice, pjesma je snimljena, nakon čega smo dobili i podršku Pokreta za nezavisnu Crnu Goru, bez čijeg uticaja pjesma sigurno ne bi dobila toliko prostora u medijima.
Goran i Saša: Maj za vječnost!
Portal ETV: Kada ste vidjeli koliko se pjesma slušala i pjevala tih dana, da li ste očekivali da može toliko emotivno uticati na ljude i da će ostati simbol najbitnijeg perioda novije istorije Crne Gore? Jeste li i sami osjećali da učestvujete u nečemu istorijskom?
Goran: Mislim da smo svi zajedno bili dio istorijskog trenutka, bez obzira na političke stavove. Pravi razmjer svega osjetio sam tek 18. maja, na završnoj konvenciji u Podgorici.
Saša: Bili smo iskreno iznenađeni koliko je pjesma brzo zaživjela. Znali smo da imamo dobru pjesmu, ali to nije garancija da će doprijeti do ljudi. Naravno da smo osjećali da učestvujemo u nečemu istorijskom, i vjerujem da su svi u Crnoj Gori imali taj osjećaj, jer smo, svako na svoj način, bili dio vremena koje će ostati trajno zapisano u istoriji ove zemlje.
Portal ETV: Sjećate li se gdje ste bili kada su saopšteni rezultati referenduma i kakve su bile prve emocije te noći?
Goran: Rukometašice Budućnosti osvojile su Kup pobjednika kupova 20. maja u Đeru, samo dan pred referendum. Bio sam na toj utakmici sa Varvarima, zbog čega smo na glasanje stigli u zadnji čas. Bez obzira na različita mišljenja o crnogorskoj nezavisnosti, taj put pamtim po odličnom odnosu među svima i atmosferi punoj šale i iščekivanja. Ishod smo brzo saznali, maltene odmah poslije povratka i glasanja, nakon čega se dio nas pridružio slavlju, dok drugi dio baš i nije imao razloga za to.
Saša: Rezultate sam dočekao kod kuće. Dominantan osjećaj u tom trenutku bio je osjećaj olakšanja. Naravno, vrlo brzo sam se pridružio slavlju kod tadašnje zgrade Vlade, koje se nastavilo u gradu do dugo u noć.
Portal ETV: Kada danas poslušate pjesmu, šta prvo osjetite, koji trenutak iz tog perioda vas i danas „naježi“?
Goran: Bilo je dosta trenutaka kojih se sjećam, ali posebno mjesto ima završna konvencija u Podgorici i izlazak na binu pred nepregledno more ljudi. Osjećam ispunjenost jer znam da nijesam bio samo posmatrač, već aktivni učesnik tog vremena.
Saša: Naravno, taj izlazak na binu na završnoj konvenciji se ne zaboravlja, ali isto tako osjećam ponos što smo tada, sa svega 20 godina, napisali tekst kojem ni danas ne bih promijenio nijedan stih.
Portal ETV: Prošlo je toliko vremena, danas ste porodični ljudi i bavite se poslovima koji nisu vezani za muziku. Kakve su reakcije bile vaše djece kada su poslušali pjesmu?
Goran: Da, danas smo porodični ljudi, ali i dalje se družimo, sad smo i kumovski vezani. Djeci je zanimljivo da vide “tatin spot”, ali su još mali da razumiju širi kontekst, a ni ja ih sa time ne opterećujem.
Saša: Kćerka, koja ima devet godina, za sada ne pokazuje posebnu zainteresovanost za muziku koju sam stvarao, što je donekle i očekivano, dok je sin još premali za bilo kakve reakcije. Vjerujem da će tek kasnije, kada budu nešto ozbiljniji, shvatiti kontekst ove pjesme i vremena u kojem je nastala.
Portal ETV: Da li ste očekivali danas da se vaša pjesma i dalje pamti i sluša u vrijeme praznika?
Goran: Ne znam da li se sluša i danas, ali vjerujem da će buduće generacije pamtiti taj istorijski trenutak, a samim tim i sve ljude koji su mu dali doprinos.
Saša: Nijesam to očekivao, i teško mi je povjerovati da se i dalje sluša, tim više što je pjesma napisana za vrlo specifičan istorijski trenutak, i njena poruka više nije aktuelna.
Portal ETV: Šta vas danas raduje kada pogledate Crnu Goru nakon 20 godina nezavisnosti?
Goran: Raduje me što smo na korak od Evropske unije, i što će moja djeca imati više mogućnosti, od školovanja u inostranstvu do upoznavanja drugih kultura i životnih perspektiva, sve ono što naša generacija nije imala.
Saša: Mene raduje što smo kao društvo pokazali demokratski kapacitet da, uprkos podjelama i spoljnim uticajima, sačuvamo mir i nastavimo put ka evropskoj, slobodnoj i razvijenoj Crnoj Gori.
Portal ETV: Kada biste morali jednom rečenicom opisati maj 2006. - kako bi glasila?
Goran i Saša: Maj za vječnost!