Nasilja motivisanog mržnjom 2023. bilo u 19 slučajeva, lani 21 osoba priznata kao izbjeglica

Policija je 2023. zabilježila 19 slučajeva nasilja motivisanog mržnjom, koji su se skoro svi odnosili na incidente nasilničkog ponašanja iz Krivičnog zakonika što povlači prekršajne ​​prijave, a poseban problem sa ovim podacima je što motivisanost predrasudama nije zabilježena, odnosno motivacija je u skoro svim slučajevima registrovana kao "neodređena" - navodi se u izvještaju o šestom ciklusu procesa monitoringa u Crnoj Gori Komisije za borbu protiv rasizma i netolerancije (ECRI) Savjeta Evrope koji je objavljen danas. 

U ovom dokumentu istaknuto je da je na osnovu podataka nepoznato u kojoj mjeri je nasilje korišćeno u ovim slučajevima.

- Delegacija Komisije za borbu protiv rasizma i netolerancije je dobila informacije od sagovornika iz civilnog društva, sa kojima se sastala, da je klasifikacija „remećenje javnog reda i mira“ često problematična i da je službenici za sprovođenje zakona ponekad mogu koristiti da prijavljene slučajeve evidentiraju kao manje teške nego što zapravo jesu – navodi se u izvještaju.

Podsjećaju vlasti na važnost obuke policajaca da prepoznaju i ozbiljno shvate sve prijavljene incidente zločina iz mržnje.

Motivacija

Govoreći o izostanku specifičnog elementa mržnje, motivisanost predrasudama, iz 2023. samo jedan slučaj posebno upućuje na predrasudu kao motivaciju - mržnja prema muslimanima, dok je u svim ostalim slučajevima motivacija registrovana kao „neodređena“.

Dodaju da su same vlasti priznale ovaj nedostatak u razgovoru sa delegacijom Komisije i svjesne su potrebe za poboljšanjem ovog ključnog aspekta svoje statistike zločina iz mržnje kako bi bolje razumjele koje grupe su posebno pogođene ovim problemom i povezane trendove i dinamiku.

Još jedan nedostatak u statistici zločina iz mržnje u Crnoj Gori je, kako su precizirali, to što slučajevi u kojima su sudovi prepoznali elemente mržnje kao otežavajuće okolnosti nisu automatski integrisani u podatke i stoga nisu laki za statističko identifikovanje.

- Predstavnici vlasti sa kojima se sastala delegacija Komisije za borbu protiv netolerancije i rasizma bili su svjesni ovog problema i naznačili su da rade na njegovom rješavanju poboljšanjem sistema prikupljanja podataka – navodi se u izvještaju.

Prema podacima Kancelarije za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS), koji su navedeni u izvještaju, 2022. su zabilježena tri zločina iz mržnje, a godinu ranije (2021) njih sedam. 

- Za 2020. nisu dostavljeni podaci, ali su organizacije civilnog društva prijavile četiri napada na osobe i tri napada na imovinu za tu godinu. U 2019. godini broj zvanično zabilježenih slučajeva bio je 31 – precizirano je u dokumentu Savjeta Evrope. 

Primjeri nasilja motivisanog mržnjom uključuju vandalizam i napade na imovinu koja pripada ciljanim zajednicama, kao i - mada rjeđe - direktne napade na osobe.

- Komisija prepоručuje da vlasti prоcijene aktivnоsti оbuke о zlоčinima iz mržnje i da ih, na оsnоvu nalaza evaluacije, nastave i prоšire u skladu s fokusom na aktuelne trendоve zlоčina iz mržnje u zemlji, kоje treba analizirati kоrišćenjem pоbоljšane statistike kоja bi trebalо rutinski da ukazuje na mоtivaciju u vidu mržnje ili drugi element mržnje – poručili su u dokumentu.

Govor mržnje

Komisija konstatuje da, iako rasistički govor mržnje ne djeluje kao veoma rasprostranjena pojava u Crnoj Gori, što su potvrdili i mnogi njihovi sagovornici iz civilnog društva sa kojima su razgovarali tokom posjete, postoje jasne indikacije da postoji i da izaziva zabrinutost. 

- Same vlasti su izvijestile da je Crna Gora posljednjih godina „obilježena dubokim društvenim polarizacijama, sve većim govorom mržnje i netolerancijom, te da je potrebno usmeriti dodatne napore na jačanje međukulturnih odnosa i društvene kohezije“ – citirali su u izvještaju. 

Glavne mete su, kako dodaju, često pripadnici etničkih grupa, kao što su Albanci, Bošnjaci i Srbi.

- U ovom kontekstu, rasistički govor mržnje zasnovan na etničkoj pripadnosti je veoma često pogođen incidentima u širem regionu, kao i kontroverznim debatama o istorijskim događajima i njihovom obilježavanju, kao što su slučajevi poricanja genocida u Srebrenici u Bosni i Hercegovini ili sve veći sukob između etničkih Albanaca i etničkih Srba na Kosovu. Nastale tenzije se često prelivaju na Crnu Goru – navodi se u dokumentu. 

Vlada je, kako su rekli, „izgleda zainteresovana za smanjenje međuetničkih tenzija i promociju međukulturne inkluzije i tolerancije“, a to čini, između ostalog, „preko novoosnovanog Direktorata za međukulturalizam u okviru Ministarstva za ljudska i manjinska prava“.

S obzirom na to da mnogi slučajevi govora mržnje uključuju i vjersku dimenziju, s obzirom na to da je religija često usko povezana sa etničkim identitetima u Crnoj Gori, Komisija „pozitivno primjećuje da su mnogi, iako ne nužno svi, vjerski lideri pozvali na međuvjerski dijalog i vjersku toleranciju“.

- Komisija za borbu protiv netolerancije i rasizma preporučuje da vlasti, bez miješanja u unutrašnje poslove vjerskih zajednica, olakšaju i promovišu međuvjerski dijalog kako bi se ojačale zajedničke aktivnosti protiv netolerancije i mržnje – kazali su iz ovog tijela Savjeta Evrope.

Identitet

Poseban problem se, kako navode, javlja u kontekstu definisanja crnogorskog nacionalnog identiteta, gdje suprotstavljeni stavovi između onih koji se identifikuju kao etnički Crnogorci - i time kao posebna etnička grupa odvojena od Srba - i osoba koje se identifikuju kao etnički Srbi - koje tvrde da ne postoji jasna posebna crnogorska etnička pripadnost - dovode do tenzija, a ponekad i do incidenata govora mržnje. 

- Ovo pitanje je bilo posebno izraženo uoči i tokom popisa stanovništva 2023, kada su veliki javni plakati prikazivali sukob ovih različitih narativa, što snažno utiče na političko tkivo zemlje – ocijenili su u izvještaju.

Podsjećaju da se, prema rezultatima popisa, 41,12 odsto osoba izjasnilo kao etnički Crnogorci, a 32,93 odsto kao etnički Srbi. 

- Za mnoge koji se identifikuju kao etnički Crnogorci ovo izgleda kao kulturna borba za nezavisan identitet koliko i politička borba za odbacivanje onoga što smatraju političkim uticajem ili, kako tvrde neki sagovornici, pokušajem dominacije iz Srbije – istaknuto je u dokumentu.

Za neke od predstavnika etničkih Srba sa kojima se sastala delegacija Komisije sastala, narativ o istinskom etničkom crnogorskom identitetu je „izmišljotina 'zapadnih interesa' kako bi se Crna Gora odvojila od njenih zajedničkih istorijskih korijena sa Srbijom“. 

- Iako Komisija za borbu protiv netolerancije i rasizma ne smatra da je njena uloga da se miješa u takve diskusije, snažno podstiče vlasti Crne Gore da obezbijede da takvi suprotstavljeni nacionalni narativi ne vode do ultranacionalističkog i rasističkog govora mržnje – poručili su u dokumentu.

Neregularno prisutni migranti

Crna Gora je, kako se konstatuje u dokumentu, tranzitna zemlja na balkanskoj migracionoj ruti, a većina ilegalnih migranata samo prolazi kroz zemlju na putu ka Zapadnoj Evropi.

Vlasti su, podsjećaju, 2018. uvele „izjavu o namjeri za traženje azila“, koja važi dvije sedmice, kao prvi korak u procesu dobijanja azila, a za šta je potom potrebno podnijeti formalni zahtjev za azil. 

- Broj osoba koje zapravo podnesu takav naknadni zahtjev obično je samo dio onih koje su podnijeli početnu izjavu. Na primjer, 2021. godine, od 3.336 osoba koje su izjavile svoju namjeru samo njih 272 (8,2 odsto) je podnijelo formalni zahtjev. Godinu kasnije, 2022, odnos je bio još niži - sa 8.326 prema 175 (2,1 odsto), a 2023. je bio 4.973 prema 145 (2,9 odsto) – precizirali su u dokumentu. 

Ističu da se osobe koje su podnijele početnu izjavu tokom perioda od dvije sedmice ne mogu smatrati ilegalno prisutnim u zemlji.

Prošle godine, kako je precizirano, 21 osoba je priznata kao izbjeglica, mahom državljani Ruske Federacije, dok je 2023. taj broj bio 14. Prije tri godine (2022) devet osoba je dobilo status izbjeglice

Izbjeglice i korisnici privremene zaštite

Prema informacijama koje je Komisija dobila od Kancelarije visokog komesarijata Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR), oko 200 osoba je godišnje posljednjih godina podnosilo zahtjev za azil u Crnoj Gori. 

- Iako je broj osoba koje ukazuju na „početnu namjeru“ da podnesu zahtjev za azil, što je uslov za regulisanje boravka u zemlji i sticanje prava na kratkoročnu pomoć, bio između 1.500 i 8.000 godišnje, samo mali dio njih na kraju podnese formalni zahtjev. Procjenjuje se da ostali nastavljaju svoju migraciju duž takozvane balkanske rute ka Zapadnoj Evropi – navodi se u izvještaju.

Prošle godine, kako je precizirano, 21 osoba je priznata kao izbjeglica, mahom državljani Ruske Federacije, dok je 2023. taj broj bio 14. Prije tri godine (2022) devet osoba je dobilo status izbjeglice.

- Od 2007. godine 144 osobe su dobile status izbjeglice u Crnoj Gori. Izbjeglice dobijaju ličnu kartu, imaju pravo na rad i pristup zdravstvenoj zaštiti, kao i pravo na najmanje dvije godine socijalne pomoći, što se naknadno može produžiti u zavisnosti od ličnih okolnosti i relevantnih razloga (na primjer invaliditet, maljoletnik bez pratnje) – naveli su iz Komisije Savjeta Evrope.

Predviđeno je da izbjeglice, kao i korisnici privremene zaštite, dobiju individualni plan integracije koji obuhvata period od dvije godine i uključuje razne aktivnosti obuke, uključujući jezičke časove i izgradnju stručnih vještina ako je potrebno.

- Međutim, čini se da je donedavno Kancelarija visokog komesarijata Ujedinjenih nacija za izbjeglice morala da organizuje ove mjere podrške, kao što su jezička obuka i socijalna podrška, jer ih Vlada sama nije obezbjeđivala. Iako je Komisija obaviještena da je Vlada sada počela da preuzima barem obezbjeđivanje kurseva crnogorskog jezika, očigledno postoji jaka potreba za boljim strukturiranjem ovih kurseva i procedura upisa – kazali su iz Komisije i izrazili uvjerenje da će vlasti to učiniti.

Zdravstvo i rad

Vlasti su obavijestile Komisiju da je od početka ruske agresije protiv Ukrajine u februaru 2022. godine oko 10.000 Ukrajinaca dobilo status privremene zaštite u Crnoj Gori, od kojih je oko 7.000 još bilo u zemlji u septembru 2024. godine. 

- Ovo je prvi put da je ova vrsta kategorije zaštite aktivirana. Privremena zaštita daje pravo na boravak, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje i zaposlenje. Međutim, delegaciju Komisije su tokom posjete obavijestili zvaničnici i drugi sagovornici da ukrajinski korisnici privremene zaštite, iako imaju pravo na usluge iz javnog zdravstvenog fonda, nisu u mogućnosti da direktno pristupe uslugama fonda, jer nije bilo zakonskih odredbi za odobravanje direktnog pristupa – navodi se u dokumentu.

Pored toga, kako dodaju, iako je relevantni zakon izmijenjen, neophodni podzakonski akt još nije donijet.

- Vlasti su obavijestile Komisiju da će tehnička veza koja može povezati javni zdravstveni fond sa statusom privremene zaštite uskoro biti uspostavljena, ali precizan datum nije poznat – piše u izjvšetaju.

Istaknuto je da nijednom korisniku privremene zaštite do sada nisu uskraćene zdravstvene usluge zbog ovog tehničkog problema. 

- Međutim, slučajevi su često morali biti prebačeni Crvenom krstu Crne Gore kao „hitni slučajevi“, što je uzrokovalo kašnjenja, komplikacije i neizvjesnosti za osobe kojima je potrebna medicinska njega. Komisija vjeruje da će vlasti što je prije moguće obezbijediti direktan pristup korisnika privremene zaštite javnom zdravstvenom fondu i povezanim zdravstvenim uslugama – kazali su iz ovog tijela Savjeta Evrope.

Kako su im saopštile vlasti, nema dostupnih podataka o stopi učešća izbjeglica i korisnika supsidijarne zaštite ili korisnika privremene zaštite na tržištu rada. 

- Takve informacije bi očigledno bile izuzetno korisne kako bi se procijenila koja dodatna podrška (na primjer jezička obuka i sticanje vještina) bi mogla biti potrebna ovim kategorijama kako bi imale bolje šanse za pristup tržištu rada – navodi se u dokumentu.

Komisija naglašava potrebu za rodno razvrstanom statistikom kako bi se bolje razumjeli mogući problemi i prepreke zapošljavanju specifični za pol.

- Preporučujemo da vlasti realizuju anketu o učešću izbjeglica i korisnika supsidijarne ili privremene zaštite na tržištu rada kako bi procijenile moguće potrebe za podrškom ovih grupa. Takva anketa treba da uključi rodnu dimenziju, te da ispita posebne ranjivosti i prepreke za zapošljavanje sa kojima se suočavaju žene sa statusom izbjeglice ili supsidijarne ili privremene zaštite – kazali su iz Komisije.

Akteri civilnog društva podijelili su nekoliko slučajeva prijetnji smrću koje su primili LGBTI aktivisti, posebno nakon 2020. godine. U mnogim slučajevima, kako su saopštili, ove prijetnje nisu prijavljene policiji zbog nedostatka povjerenja u službe za sprovođenje zakona i njihove spremnosti da takve slučajeve shvate ozbiljno

Prijetnje LGBTI zajednici

Prema riječima članova LGBTI zajednica sa kojima se delegacija Komisije sastala tokom posjete, govor mržnje usmjeren prema njima je i dalje veoma čest, uprkos vladinim politikama usmjerenim na postizanje veće tolerancije.

- Akteri civilnog društva podijelili su nekoliko slučajeva prijetnji smrću koje su primili LGBTI aktivisti, posebno nakon 2020. godine. U mnogim slučajevima, kako su saopštili, ove prijetnje nisu prijavljene policiji zbog nedostatka povjerenja u službe za sprovođenje zakona i njihove spremnosti da takve slučajeve shvate ozbiljno – kazali su u dokumentu. 

Iako je 2017. policija osnovala posebnu jedinicu za LGBTI zajednicu („tim povjerenja“), ona je prestala da funkcioniše tri godine kasnije zbog promjena u menadžmentu unutar policijskih snaga. LGBTI organizacije su izvijestile Komisiju da, iako je nominalno vraćena u rad, nije aktivna.

- Govor mržnje, uključujući oblike zločina iz mržnje kao što su prijetnje, nisu novost u zemlji. Na primjer, u aprilu 2019. godine muški LGBTI aktivista je bio izložen homofobičnim uvredama i prijetnjama u supermarketu. Onlajn govor mržnje protiv LGBTI zajednice i političkih aktivista se posebno povećao u kontekstu političkih i parlamentarnih debata o zakonskom prijedlogu za registrovana istopolna partnerstva – navodi se u izvještaju.

Pozitivno je, kako dodaju, što su se parade ponosa i srodni događaji posljednjih godina održavali bez incidenata, da su dobijali odgovarajuću policijsku podršku, a u nekim slučajevima su im prisustvovali i političari koji djeluju na opštinskom i nacionalnom nivou.

Prema riječima različitih sagovornika sa kojima se delegacija Komisije sastala tokom posjete, osude govora mržnje i kontragovora od visokopozicioniranih političara ili vladinih zvaničnika su prilično rijetke.

- Čini se očiglednim da je oskudnost takvih odgovora nedovoljna da se energičnije i adekvatnije riješi problem rasističkog i anti-LGBTI govora mržnje. Komisija napominje da postoji opšta saglasnost, uključujući i među sagovornicima iz vlasti, da se može i treba očekivati veća osuda i kontragovor – istaknuto je u dokumentu.

Komisija preporučuje da vlasti među političarima i visokim vladinim zvaničnicima promovišu aktivno osuđivanje i suprotstavljanje rasističkom i anti-LGBTI govoru mržnje. 

- Pored toga, vlasti bi trebalo da promovišu takve odgovore i sa drugim djelovima društva, uključujući lidere u oblastima kulture, religije, biznisa, medija i sporta – dodaju u izvještaju.

Političke stranke, pored ostalih, treba ohrabriti i da potpišu Povelju evropskih političkih stranaka za nerasističko i inkluzivno društvo, koju je usvojila Parlamentarna skupština Savjeta Evrope.

Prema podacima vlasti, u prvoj godini njegove primjene u zemlji je zaključeno oko 20 istopolnih partnerstava. Međutim, nisu završeni svi neophodni podzakonski akti ili izmjene aktuelnih zakona. Do sada je od skoro 30 potrebnih podzakonskih akata donešeno samo šest

Istopolna partnerstva

Skupština Crne Gore je, podsjećaju, 2020. usvojila Zakon o životnom partnerstvu istopolnih osoba, koji je stupio na snagu 15. jula, a počeo da se primjenjuje godinu kasnije. 

- Prema podacima vlasti, u prvoj godini njegove primjene u zemlji je zaključeno oko 20 istopolnih partnerstava. Međutim, nisu završeni svi neophodni podzakonski akti ili izmjene aktuelnih zakona. Do sada je od skoro 30 potrebnih podzakonskih akata donešeno samo šest – istaknuto je u dokumentu. 

Vlasti su obavijestile Komisiju da će do kraja 2024. biti izmijenjena još tri zakona - i to o imovini i o ugovornim obavezama. 

- Nakon toga je planirano da se izmjene zakona u oblastima krivičnog prava, socijalne zaštite i zdravstvene zaštite. S obzirom na to da je prvobitni rok za završetak svih neophodnih izmjena i podzakonskih akata bio godinu nakon uvođenja istopolnih partnerstava, Komisija smatra da je hitno potrebno da se ovaj proces završi kako bi se istopolnim parovima omogućilo da u potpunosti koriste njegove prednosti u praksi, kako je predviđeno - naveli su u dokumentu.

Priznavanje pola

Pravno priznavanje pola, kako su rekli, nije regulisano zakonima, već različitim internim propisima relevantnih ministarstava, kao što je „Pravilnik za promjenu pola“ Ministarstva zdravlja. 

- Postoji zakon o promjeni oznake pola u ličnim dokumentima, koji do sada zahtijeva ljekarska uvjerenja, uključujući dokaz o izvršenoj takozvanoj operaciji promjene pola. Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i druga ministarstva su uključena u proces, sa zajedničkom radnom grupom koja uključuje relevantne nevladine organizacije i predstavnike međunarodnih organizacija, kako bi se izradio zakon o pravnom priznavanju pola koji će Parlament usvojiti 2025. godine – najavljeno je u dokumentu. 

Prema riječima vlasti, proces uzima u obzir relevantnu sudsku praksu Evropskog suda za ljudska prava kako bi se osiguralo da novi zakon bude u potpunosti u skladu sa praksom ove sudske instance. 

- Posebno je planirano da neće biti potrebne nikakve hirurške ili druge medicinske intervencije – ističu u Komisiji te dodaju da „snažno podstiču vlasti da završe ovaj proces“.

U dokumentu navode da nema dostupnih suštinskih informacija o interseksualnim osobama i takozvanim operacijama normalizacije pola kod djece. 

- Iako su neki LGBTI aktivisti nagovijestili da je u barem nekoliko slučajeva takva operacija možda izvršena prethodnih godina, vlasti su naglasile Komisiji da nije dozvoljeno izvođenje operacije kod djece mlađe od 16 godina osim ako to nije medicinski neophodno. Dodali su i da nema referenci za ove zahvate u relevantnom medicinskom pravilniku, kao i da ne postoje smjernice Ministarstva zdravlja u vezi sa ovim pitanjem – piše u izvještaju.

Komisija preporučuje da vlasti preduzmu mjere kako bi osigurale uživanje prava interseksualnih osoba na tjelesni integritet razvojem i distribucijom smjernica ljekarima o tome kako da pruže podršku interseksualnoj djeci i njihovim roditeljima i da izbjegnu bilo kakvu operaciju kod interseksualne djece koja nije medicinski neophodna.