Hrvatski profesor o Euro modelu: Obećanje koje se poslije izbora plaća kroz inflaciju, nezaposlenost ili fiskalnu konsolidaciju

Ekonomija koja može udvostručiti plate bez rasta produktivnosti - ne postoji. Postoji samo ekonomija koja to može obećati. Razlika između obećanja i mogućnosti obično se naplati poslije izbora - kroz inflaciju, nezaposlenost ili fiskalnu konsolidaciju. Niti jedan od tih računa ne plaća onaj koji je obećanje dao. Ovako je je profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Darko Tipurić sažeo svoj pogled na najavljeni „Euro model“ povećanja zarada u Crnoj Gori.

Hrvatski profesor u emisiji "Pro et Contra" na TV E ocijenio je da najavljeni „Euro model“ i povećanja zarada u Crnoj Gori otvara ozbiljna pitanja o produktivnosti, održivosti javnih finansija, penzionom sistemu i položaju malih preduzetnika.

Najava da bi Crna Gora za nekoliko mjeseci mogla imati minimalne plate veće nego Hrvatska, Slovenija i pojedine druge članice Evropske unije, prema njegovim riječima, više liči na političku poruku izraženu jezikom ekonomije nego na ekonomsku politiku.

"Pogledajmo prvo brojke. U Hrvatskoj minimalna plata u 2026. iznosi 1.050 eura bruto, što radniku u Zagrebu daje 800 eura neto. Slovenija je ove godine napravila istorijski iskorak na 1481,88 eura bruto, što  je otprilike 1.000 eura neto. Crnogorski najniži razred od 1.000 eura neto, bio bi na nivou slovenskog minimalca. Plate 1.250 i 1.400 eura, bili bi nešto iznad njega i to u zemlji čiji je BDP po stanovniku po kvalitetu kupovne moći tek nešto iznad polovine evropskog prosjeka. Slovenija je blizu evropskog prosjeka, a Hrvatska je na oko tri četvrtine", rekao je Tipurić u sinoćnjoj emisiji "Pro et Contra" na TV E.

"Radnik dobija ono što je do sada izdvajao za budućnost, a teret te budućnosti preuzima budžet"

Hrvatski profesor smatra da je poređenje isključivo neto iznosa metodološki varljivo.

"U Sloveniji i Hrvatskoj razlika između bruto i neto plate, nije izgubljen novac. To su doprinosi kojima radnik stiče vlastito penziono pravo. Crnogorski model ukida penzione doprinose, pa neto ostaje gotovo jednak brutu. Visoka neto plata tako i djeluje na računovodstveni učinak - radnik danas dobija ono što je do sada izdvajao za svoju budućnost, a teret te budućnosti preuzima budžet. Međunarodno poređenje neto iznosa zato upoređuje nesamjerljive veličine", istakao je Tipurić.

Prema njegovim riječima, mnogo važniji odnos jeste onaj između minimalne i prosječne plate.

"Prema Monstatu, prosječna neto plata u Crnoj Gori u julu iznosila je 1.037 eura. Minimalac od 1000 eura bio bi dakle jednak današnjem prosjeku. A onaj od 1.250 eura iznad njega. U evropskoj uniji, minimalna plata obično se kreće između 40 i 60 posto prosječne ili medijalne plate. Kada se minimalac izjednači sa prosjekom, on prestaje biti socijalna donja granica i postaje administrativno propisana ljestvica plate. Plata se tada više ne zarađuje produktivnošću nego dekretom dodjeljuje", ocijenio je profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

"Klasični politički budžetski ciklus"

Govoreći o javnoj podršci povećanju zarada, Tipurić kaže da ga ona ne iznenađuje i da je ne treba olako osuđivati.

"Ljudi koji decenijama gledaju kako mladi odlaze, razumljivo prihvataju obećanje koje im se nudi. Problem nije u očekivanjima građana nego u odgovornosti onih koji ih oblikuju", dodao je on.

Napomenuo je i da, prema njegovim riječima, uz zakone nijesu objavljene analize fiskalne održivosti, procjene učinka propisa niti mišljenje Ministarstva finansija.

"Kada se mjera takvog opsega uvodi bez procjene učinka i bez podrške ministra finansija, a nekoliko mjeseci prije izbora - riječ je klasičnom političkom budžetskom ciklusu. Podrška javnosti u tom slučaju ne legitimira program, ona samo pokazuje koliko je dubinska i duboka potreba koju program politički kapitalizuje", poručio je Tipurić.

„Postoje samo tri načina da se plate udvostruče“

Osvrćući se na posljedice „Euro modela“ po privredu, posebno male i mikro preduzetnike, Tipurić naglašava da postoje, kako kaže, samo tri vrste ekonomija u kojima se plate mogu udvostručiti u kratkom roku.

"Prvo je ekonomija sa eksplozivnim rastom produktivnosti, kakvu istorija bilježi rijetko i nikad preko noći. Drugo je ekonomija sa visokom inflacijom, u kojem nominalno udvostručenje ne znači ništa. Treće je ekonomija kojom država platu pretvara u fiskalnu kategoriju, pa povećanje ne proizilazi iz proizvodnje nego iz budžeta", ističe on.

Prema njegovoj ocjeni, Crna Gora ne ispunjava uslove prve dvije kategorije, dok se „Euro model“, kako navodi, oslanja na treću.

"Za radna mjesta sa srednjom stručnom spremom, prelaz sa sadašnjih 600 na 1.250 eura, više nego dvostruko, dok BDP raste samo nekoliko posto godišnje."

Poređenja radi, navodi Tipurić, Hrvatska je minimalnu bruto platu povećala sa 623 eura 2022. godine na 1.050 eura 2026. godine.

"To je rast od 70 posto kroz četiri godine, uz snažan turizam, evropske fondove, članstvo u eurozoni i niz godina vrlo solidnog rasta. A ipak se i u Hrvatskoj otvoreno raspravlja o pritisku na troškove i cijene", istakao je on.

Mali preduzetnici pod najvećim pritiskom

Tipurić smatra da je strah malih preduzetnika od posljedica naglog rasta troška rada opravdan.

"Mikro i mali preduzetnik, posebno na sjeveru Crne Gore, nema cjenovnu moć velikog trgovačkog lanca niti hotelske grupacije na obali. Kada trošak rada naraste brže od prihoda ostaju mu samo četiri izlaza - podići cijene, smanjiti broj zaposlenih, dio plate isplaćivati na ruke ili zatvoriti posao", naglašava hrvatski profesor.

Dodatni problem, smatra on, predstavlja jedinstveni nacionalni minimalac.

"Jedinstveni nacionalni minimalac koji bi, primjera radi, bio jednak za Kotor i Kolašin ignoriše regionalne razlike u produktivnostii. Tu je paradoks - program se dijelom finansira suzbijanjem sive ekonomije, a previsok minimalac podstiče povratak u sivu ekonomiju", rekao je Tipurić.

„Penzija postaje stavka budžeta, zavisno od volje svake sledeće vlade“

Posebno pitanje, prema Tipurićevim riječima, predstavlja budućnost Fonda PIO.

"Pitanje Fonda PIO je najdublje od svih  jer nije samo fiskalno, nego i institucionalno pitanje. Ukidanjem doprinosa na penziono osiguranje uz istovremeno kvartalno usklađivanje penzija, penzioni sistem se praktično odvaja od rada kojim se finansira. Penzija prestaje biti pravo stečeno uplatama i postaje stavka budžeta, zavisno od političe volje svake sledeće vlade. To je temeljna promjena društvenog ugovora, a sprovodi se usput - u paketu sa platama, bez javne rasprave koju itekako zaslužuje", rekao je Tipurić gostujući u emisiji "Pro et Contra" na TV E.

„Manjak se može pokriti samo porezima ili zaduživanjem“

Uvjeravanje da će država moći da pokrije troškove novog modela, smatra Tipurić, treba čitati kroz činjenicu da Crna Gora nema vlastitu valutu niti monetarnu politiku.

"Centralna banka ima ograničen kapacitet biti zajmodavac u krajnjoj nuždi, jer zemlja nije dio evropskog sistema. Država koja ne može štampati novac, može manjak pokriti samo porezima ili zaduživanjem", rekao je on.

Prema ranije iznešenim procjenama, naglašava hrvatski profesor, dodatni godišnji manjak mogao bi iznositi do 700 miliona eura, a zajedno sa planiranim deficitom gotovo milijardu eura.

"To je red veličine od sedan do osam posto BDP-a. Izvori kojima Vlada najavljuje pokriće su rast potrošnje, povratak dijaspore, oduzimanje nezakonito stečene imovine i porez na prazne nekretnine. To je vrlo teško kvantifikovati. Ali meni se čini neke od tih stavki su samo jednokratne i ne mogu dugoročno biti održive. A istovremeno se ukidaju prihodi, koji su vrlo trajni i predvidljivi", upozorio je Tipurić.

„Euro model ide suprotnim smjerom“

Tipurić se pozvao i na preporuke Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), koji je, kako navodi, u novembru 2025. upozorio na slabljenje fiskalne pozicije i pritiske na cijene, uz preporuku da se rast više oslanja na investicije i diversifikaciju, a manje na potrošnju.

"Međutim, Euro model koji Vlada predlaže, ide upravo suprotnim smjerom", dodao je Tipurić.