Rabrenović upozorava: Dizel poskupljuje sve što pokreće ekonomiju
Rast cijena goriva u Crnoj Gori od 10. marta pokreće lanac ekonomskih efekata koji se proteže od transporta i logistike do cijena hrane i usluga. Jovan Rabrenović iz Instituta ekonomskih nauka za Portal ETV upozorava da, iako ne poskupljuje sve automatski, povećanje cijena dizela i benzina stvara dodatni pritisak na domaćinstva i privredu, posebno ukoliko poskupljenje potraje kroz više obračunskih ciklusa.
Jovan Rabrenović iz Instituta ekonomskih nauka za Portal ETV kaže da ne bi rekao da će zbog goriva automatski poskupiti baš sve, ali je vrlo vjerovatno da će novi rast cijena dizela i benzina pojačati pritisak na dio roba i usluga, posebno ako potraje više obračunskih ciklusa. On napominje da su u Crnoj Gori od 10. marta važe više cijene goriva: eurodizel 1,50 eura, eurosuper 95 1,47 eura i eurosuper 98 1,50 eura po litru, dok je naredni obračun predviđen 23. marta.
Zašto je dizel ključan Rabrenović objašnjava da je dizel posebno važan. - Dizel je ovđe ključan jer ne pogađa samo vozače, nego praktično cijelu ekonomiju i logistiku: kamionski prevoz, dostavu, dio poljoprivrede, građevinu, komunalne usluge i veliki dio malog biznisa. Povezujući direktni uticaj sa širim ekonomskim efektima, dodaje: - Rast cijena dizela prvo uzrokuje rast troškova transporta robe, a onda se taj trošak, prije ili kasnije, preliva na rafove i usluge. Međutim, taj prenos nije isti svuda: neđe ide odmah, a neđe sa zakašnjenjem, kroz više sedmica ili mjeseci.
Direktni i indirektni efekti Rabrenović razdvaja efekte goriva. - Prvo treba razdvojiti direktni i indirektni efekat goriva. Direktni efekat građani osjete odmah: skuplje je sipati gorivo, skuplji je prevoz, skuplja je dostava i rad vozila. - Indirektni efekat dolazi kasnije, kada prevoznicima, trgovcima, proizvođačima i uslužnim djelatnostima porastu ulazni troškovi, pa dio tog udara prenesu na krajnje cijene. Upravo taj drugi kanal je važan kada govorimo o inflaciji. Globalni kontekst
Rabrenović objašnjava i širu ekonomsku pozadinu. - Zato što je dizel gorivo ekonomije, ne samo privatnih automobila. U uslovima poremećaja kroz Hormuški moreuz, kroz koji je 2024. prolazilo oko 20 miliona barela dnevno, odnosno oko 20% svjetske potrošnje tečnih naftnih derivata, upravo dizel pokazuje veću osjetljivost od benzina jer direktno ulazi u logistiku i transport robe. Zato, kako kaže, globalni šok izazvan rastom cijena nafte kod nas vrlo brzo postaje domaći troškovni šok. Da li će sve poskupiti?
Rabrenović pojašnjava nesigurnost: - Ipak, nije najpreciznije reći da će ‘sve poskupiti’. Prenos troška nikad nije mehanički. Neke firme imaju zalihe, neke rade sa već ugovorenim cijenama, neke pokušavaju da sačuvaju kupce tako što dio udara preuzmu na svoj trošak i balansiraju visinom marži. Zato će, navodi, prvo i jače biti pogođeni transport, logistika, dostava, hrana, poljoprivreda, komunalne usluge i mali biznis sa nižim maržama, dok će kod drugih djelatnosti efekat biti slabiji ili odložen.
Inflacija i lična potrošnja
Rabrenović objašnjava kako energetski udar utiče na inflaciju. - Treba imati u vidu da je inflacija u Crnoj Gori početkom 2026. bila u fazi smirivanja. MONSTAT pokazuje da su potrošačke cijene u februaru 2026. bile 2,6% više nego godinu ranije, a u periodu januar–februar prosječno 2,7% više nego u istom periodu prethodne godine. To znači da bi novi i trajniji energetski šok mogao prekinuti trend smirivanja cijena i ponovo ojačati inflatorna očekivanja. Konačno kretanje inflacije u narednim mjesecima zavisiće od podataka koje MONSTAT tek treba da objavi. O ličnoj inflaciji građana kaže: - Za građane je važno i pitanje lične inflacije. Prosječna inflacija je jedan procentualni iznos za cijelu zemlju, ali porodice ne troše isto. MONSTAT-ovi podaci o potrošnji domaćinstava pokazuju da hrana i bezalkoholna pića čine 37,1% potrošnje, stanovanje, voda i struja 15,1%, a transport 9,1%. Kada upravo te tri stavke rastu, porodice sa nižim i srednjim primanjima osjećaju mnogo veći udar nego što pokazuje zvanični prosjek. Regionalne razlike
Rabrenović ističe i nejednakosti. ž Regionalne razlike su posebno važne u zemlji u kojoj je prosječna neto zarada u januaru 2026. bila 1.026 eura, ali istovremeno 20% stanovništva živi u riziku od siromaštva, 29,2% u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, a na sjeveru je stopa rizika od siromaštva 29,7%, naspram 15% na jugu. Dakle, isti rast goriva ne pogađa isto Podgoricu, primorje i sjever, niti isto pogađa visoke i niske dohotke. Šta država može uraditi
Rabrenović preporučuje: - Prvo, pojačati kontrolu tržišta i marži tamo gdje postoji sumnja na neopravdano dizanje cijena. Drugo, ciljati pomoć prema najugroženijim domaćinstvima i djelatnostima koje su najizloženije troškovnom udaru, umjesto da rasipa novac na potpuno opšte mjere. Treće, uvesti veći stepen transparentnosti cijena osnovnih proizvoda. Prma njegovim riječima, hrvatski model sidrenih cijena pokazuje da država može obavezati trgovce da uz aktuelnu cijenu istaknu i referentnu raniju cijenu, kao alat zaštite potrošača i pritiska na transparentnost.
- Ali to nije čarobno rješenje: sidrene cijene mogu pomoći da se vidi ko i koliko diže cijene, ali ne mogu same ukloniti uzrok poskupljenja kada je problem globalni energetski šok.
Uticaj na poljoprivredu Na kraju Rabrenović povezuje sve prethodne tačke: Rast cijena goriva ne utiče samo na prevoz robe, već direktno podiže troškove poljoprivredne proizvodnje od repromaterijala (đubrivo, sjeme, zaštitna sredstva) i rada mehanizacije, do dopreme inputa do gazdinstava. Posebno su osjetljiva azotna đubriva, čija cijena zavisi ne samo od dizela kroz transport i distribuciju, nego i od cijene energije i sirovina za samu proizvodnju pa se taj dvostruki udar kasnije preliva na veću cijenu domaćih proizvoda ‘od njive do trpeze’.