Šokantno je da Crna Gora godišnje uveze flaširanu vodu u vrijednosti od oko 14 miliona eura, iako posjeduje izvore među najkvalitetnijima u Evropi. Crna Gora je zemlja čudesnog bogatstva kada je riječ o kvalitetnoj pitkoj vodi. Njeni izvori spadaju među najkvalitetnije u Evropi, smješteni u gotovo netaknutoj prirodi, što je prava rijetkost u savremenoj ekološkoj državi. Ipak, kada prođete radnjama, benzinskim pumpama i trgovinskim lancima širom zemlje, posebno na primorju i u turističkim centrima, domaću vodu gotovo da ne vidite. Ona je često potisnuta, gurnuta negdje u pozadinu, dok police preplavljuju uvozne marke – ima ih mnogo, i dominiraju svakim kutkom prodavnice. Zašto je to tako? Zašto, uprkos obilju izvora i prirodnom daru, Crna Gora papreno plaća da građani piju vodu iz uvoza?  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260227230232_31a56655b77b3c6932f0d0494b44bf34791ed1511c38c44d6cc1e8fdee579c30.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260227230232_31a56655b77b3c6932f0d0494b44bf34791ed1511c38c44d6cc1e8fdee579c30" data-rendition-name="original" width="1024" height="683" loading="lazy" alt="Voda"></figure>  Ovo pitanje otvara dublji paradoks crnogorske privrede: imamo resurs, ali ne i sistem da ga pretvorimo u vrijednost. Crnogorska privreda, iako bogata prirodnim resursima, često se suočava s apsurdima koji najbolje oslikavaju njen specifičan model funkcionisanja. Jedan od najočitijih primjera je sektor flaširane vode – prirodni resurs koji se, paradoksalno, pretvara u uvoznu stavku. Dr Jovan Rabrenović, sa Instituta ekonomskih nauka, za Portal ETV veoma precizno ukazuje na problem. - Sva apsurdnost crnogorske privrede, posebno one malobrojne proizvodne, može se sabrati i sublimirati u primjeru crnogorskih voda, paradoksu koji najtačnije opisuje onu našu specijalnost: imati, a biti siromašan. Vode imamo toliko da bismo, po logici stvari, mogli izvoziti i vodu i pamet o vodi. Ali logika je kod nas, izgleda, luksuzna roba - naveo je Rabrenović. <h2>Dar prirode ili prokletstvo</h2> Da li je to što imamo izvore na svakom koraku dar prirode ili prokletstvo moderne liberalne ekonomije, teško je presjeći. - Mada, kad se toj jednačini doda domaći preduzetnički mentalitet, odgovor se nekako sam ponudi: dar prirode brzo se pretvori u prokletstvo upravljanja. Jer kod nas je moguće da voda izvire u bezbroj izvora, a da se na kraju umjesto nje na policama nađe tuđa voda koja se puni u tuđe boce, pa nam takva dolazi preko granice sa etiketom, marketingom i cijenom koja sugeriše da je u nju dodato još nešto recimo strategija, organizacija i malo državnog reda - podvukao je sagovornik Portala ETV.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251104061156_6b8ba40cdad4a675d239e7fa24682a7765b27257dc15459372dc3f2ff7a280fb.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251104061156_6b8ba40cdad4a675d239e7fa24682a7765b27257dc15459372dc3f2ff7a280fb" data-rendition-name="original" width="847" height="497" loading="lazy" alt="Jovan Rabrenović"><figcaption>Jovan Rabrenović</figcaption></figure>  <h2>Sistem i poslovni model crnogorske vode</h2> Ekonomista naglašava sistemski karakter problema. - Imati toliku vodu, a uvoziti je i biti u deficitu, nije samo paradoks. To je već posebna skoro crnogorska olimpijska disciplina. To je Sistem. Skoro pa poslovni model: priroda radi besplatno, a mi plaćamo da nam građani piju tuđu vodu i da je plaćaju skuplje nego domaću. I još se čudimo što na policama prvo vidimo strane brendove, naravno da ih vidimo, jer oni su se, za razliku od nas, sjetili da voda ne postaje proizvod sama od sebe. Potrebni su ljudi, investicije, logistika, ugovori, plasman, kontinuitet… A mi smo, izgleda, specijalizovani za najteži dio: da imamo resurs, a da se ponašamo kao da je tuđi - jasan je on. On dodatno pojašnjava komercijalnu logiku tržišta. - Zato na rafovima marketa vidimo uvozne vode, jer isticanje robe na police prati planogram i komercijalni uslovi: listing, rabati, promocije, promet, logistika, promotivnih budžeta i centralizovane nabavke, ili neki posebni dogovori - naveo je Rabrenović. <h2>Apsurd do krajnjih razmjera</h2> Prema njegovim riječima, apsurd dolazi do krajnjih razmjera. - I onda ostaje ono najironičnije: u zemlji u kojoj se priča o "neprocjenjivom bogatstvu" izvora, mi uspijevamo da od tog bogatstva napravimo račun koji ima minus na našoj strani tog konta. Ne samo paradoks, nego i lekcija kako se od prednosti napravi problem, i kako se od dara prirode napravi uvozna stavka. Linija između "imamo" i "nemamo" kod nas očigledno ide tačno preko sposobnosti da od resursa napravimo vrijednost od potencijala gubitak - podvukao je sagovornik Portala ETV.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260227230232_266e925ca774b2c45e279e67d5768bb9b8069fe82945d499fd3ca5bf3bc859a2.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20260227230232_266e925ca774b2c45e279e67d5768bb9b8069fe82945d499fd3ca5bf3bc859a2" data-rendition-name="original" width="1280" height="853" loading="lazy" alt="Voda"></figure>  Crna Gora godišnje uvozi flaširanu vodu u vrijednosti od oko 14 miliona eura, dok sopstvene fabrike iskorišćavaju manje od 10 odsto instaliranog kapaciteta. Država koja je po Yale-ovom indeksu rangirana vrlo visoko po kvalitetu vode za piće, istovremeno zadovoljava preko 60 odsto tražnje za flaširanom vodom uvozom iz regiona. Pri tome, Srbija je dominantan dobavljač sa oko 89 odsto vrijednosti uvoza u 2023. <h2>Strukturni uzroci slabosti domaće proizvodnje</h2> U periodu 2019–2023. godine na uvoz vode potrošeno je preko 50 miliona eura. Istovremeno, sedam domaćih fabrika sa ukupnim kapacitetom od oko 350 miliona litara godišnje proizvede tek 30–33 miliona litara. - Strukturni uzroci su višestruki: CEFTA sporazum koji eliminiše carine, vertikalna integracija regionalnih kompanija koje kontrolišu i proizvodnju i maloprodaju, te nedostatak zajedničke strategije domaćih proizvođača. Logistički troškovi, slab marketing, nedostatak jedinstvene strategije, nezainteresovanost državnih struktura – sve su to ozbiljni razlozi slabog položaja domaćih proizvođača - dodao je on. Crna Gora industrijski flašira vodu od 2006. godine. U rekordnoj 2021. proizvedeno je 32,9 miliona litara, što je samo 9,4 odsto instaliranog kapaciteta. Ukupna investicija u sedam fabrika iznosi preko 20 miliona eura, pretežno na sjeveru zemlje.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260227230232_a856826ad54200677109f974cb6afc3b486dc360f7693694bf36602306adc3e3.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20260227230232_a856826ad54200677109f974cb6afc3b486dc360f7693694bf36602306adc3e3" data-rendition-name="original" width="853" height="1280" loading="lazy" alt="Voda"></figure>  - Water Group je ubjedljivi lider sa prihodom od 6,69 miliona eura i 79 zaposlenih. Aqua Bianca je ostvarila prihod od 2,52 miliona eura sa 26 zaposlenih. Eko-Per (brend Diva) je otvorio modernu fabriku u Šavniku sa Krones tehnologijom kapaciteta 12.000 flaša na sat i jedini je značajniji izvoznik. Ukupno, šest najvećih proizvođača u 2023. imali su prihode od oko 12,5 miliona eura i neto dobit od 925 hiljada eura uz 143 zaposlena - naveo je Rabrenović. <h2>Koncentracija maloprodaje i dominacija uvoznih brendova</h2> Trenutno postoji 19 ugovora o koncesiji, od kojih 14 za flaširanje. Plan za 2025. predviđa dva nova projekta, uključujući fabriku u Danilovgradu i dodatni projekat za Pivaru Trebjesa. Maloprodaja je visoko koncentrisana. Pet najvećih lanaca (Voli, IDEA CG, HDL, Domaća Trgovina/Aroma i Megapromet) u 2024. ostvarilo je kombinovani prihod od preko 1,1 milijarde eura. Dominaciju uvoznih voda omogućava vertikalna integracija: Fortenova Group iz Hrvatske posjeduje lanac IDEA CG i proizvođača vode Jamnica, dok Knjaz Miloš (vlasništvo Mattoni 1873, Češka) ima distributersku mrežu za Srbiju i Crnu Goru. Regionalni igrači nude kompletne asortimane voda, sokova, gaziranih i energetskih pića, dok crnogorski proizvođači nude samo vodu. Trgovci optimizuju police prema prometu, asortimanu i uslovima nabavke. Uvozne vode često zauzimaju rashladne vitrine, dok domaće stoje na policama na sobnoj temperaturi. Cijene domaćih voda su konkurentne ili niže od uvoznih. Suza 1,5L košta 0,59 eura, Rada 0,55 eura, dok Jana košta 0,95 eura. Teza da strano dominira zbog cijene ne stoji – problem je distribucija, dostupnost i pozicioniranje, a ne cijena. <h2>Regulatorni okvir i inspekcijski kapacitet</h2> Carinska stopa za flaširanu vodu iz CEFTA zemalja je 0 odsto od 2010. Isto važi i za uvoz iz EU. Za treće zemlje postoje carine, prosječna MFN stopa iznosi 19 odsto. CEFTA član 22 teoretski dozvoljava anti-damping mjere, ali Zajednička deklaracija ih blokira dok se ne usvoji detaljna domaća regulativa usklađena s WTO pravilima. Crna Gora to još nije uradila. Čak i kada bi bila primjenjiva, WTO Anti-Dumping Agreement zahtijeva dokazivanje dampinga, materijalne štete i uzročne veze. - Kapacitet nadzora je važan faktor. Uprava za bezbjednost hrane raspolaže sa izuzetno malim brojem inspektora, što je nedovoljno za ravnopravan nadzor domaćih i uvoznih proizvoda, naročito uz 2,6 miliona turista godišnje - kazao je Rabrenović. U julu 2025. tri domaća proizvođača podnijela su zajedničku krivičnu prijavu protiv uvoznika brendova Zora i Biser iz Srbije zbog kršenja propisa o etiketi. <h2>Uticaj turizma i sezonska potražnja</h2> Turizam stvara ogromnu sezonsku potražnju za flaširanom vodom na primorju, dok su sve domaće fabrike locirane na sjeveru. Regionalni uvoznici sa razvijenom logistikom lakše zadovoljavaju potražnju. Konkretna studija o uticaju turizma na potrošnju flaširane vode ne postoji. U Crnoj Gori PDV na flaširanu vodu iznosi 21 odsto, dok vodovodska voda plaća sedam odsto. Koncesione naknade za flaširanu vodu nisu javno objavljene. Ukupna zaposlenost u sektoru procjenjuje se na 150–250 radnika, a doprinos BDP-u je zanemariv. - Paradoks crnogorske vode nije rezultat jednog krivca, već sistemskog raskoraka. Država nije formirala zakonodavstvo za trgovinsko-zaštitne mjere po CEFTA članu 22, inspekcijski kapacitet je kritično nizak, a koncesioni model ne stimuliše dovoljno proizvodnju. Trgovci donose komercijalne odluke o rafovima prema prometu, uslovima nabavke i kompletnosti asortimana, čime favorizuju regionalne igrače koji nude kompletan portfolio proizvoda - precizirao je sagovornik Portala ETV. <h2>Ključni pravci za unapređenje sektora</h2> Proizvođači se nisu udružili, a Uprava za vode još 2020. preporučila je objedinjavanje ponude i kreiranje crnogorskog brenda prepoznatljivog i na inostranom tržištu. Do danas se to nije realizovalo. Rabrenović navodi tri ključna pravca za unapređenje:  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260227230232_a1ea114e0d977cf319f1ec274274f3d45c43a66ac77ea37ae2bbc2d16835b6d6.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20260227230232_a1ea114e0d977cf319f1ec274274f3d45c43a66ac77ea37ae2bbc2d16835b6d6" data-rendition-name="original" width="1280" height="1263" loading="lazy" alt="Voda"></figure>  1. Anti-damping postupak je formalno moguć, ali zahtijeva domaću proceduru i visok standard dokazivanja. 2. Necarinske mjere (stroži inspekcijski nadzor deklarisanja, standarda i etiketiranja) predstavljaju legitimno i WTO-kompatibilno rješenje. 3. Sa kapacitetom od 350 miliona litara i proizvodnjom od jedva 33 miliona, prostor za rast je ogroman. Ključ je u koordinisanom adresiranju distribucije na primorju tokom turističke sezone, zajedničkom brendiranju i jačanju HoReCa kanala. Prodaja domaće flaširane vode tokom ljetnje sezone donijela bi povećanje prodaje od više stotina procenata i veći tržišni udio domaćih fabrika. - Iskustva svih ozbiljnih država govore da se u njihovim državama prioritetno prodaju njihovi proizvodi, svuda osim u Crnoj Gori - zaključio je Rabrenović.

Miraš Dušević

original

viewImage

baseImage

400x240

400x203

thumbnail

Ovo je zemlja čuda; Rabrenović: Imati najbolju vodu, a piti tuđu, duplo skuplju - crnogorski paradoks

Iako zvanični ekonomski pokazatelji često sugerišu stabilnost, ispod površine se gomilaju duboke strukturne neravnoteže koje ozbiljno ugrožavaju održivost javnih finansija. Zdravstveni sistem funkcioniše pod hroničnim deficitom, budžet je dominantno potrošački, inflacija sistematski potkopava životni standard građana, dok se javni dug formalno „smanjuje“ isključivo zahvaljujući inflatornom rastu nominalnog bruto domaćeg proizvoda. O stvarnim uzrocima ovih problema, fiskalnim rizicima koji se akumuliraju i mogućim izlazima iz postojećeg ekonomskog modela, za Portal ETV govori dr Jovan Rabrenović sa Instituta ekonomskih nauka. HRONIČNI DEFICIT Portal ETV: Da li je pogrešnom ekonomskom politikom aktuelna vlast dovela Fond za zdravstveno osiguranje do kolapsa? Postoji li izlaz iz ove situacije? RABRENOVIĆ: Da, strukturna neravnoteža u finansiranju zdravstva je realna i lako mjerljiva. Fond za zdravstveno osiguranje nije u potpunom kolapsu, ali se nalazi u stanju hroničnog deficita koji, bez intervencije, vodi u sistemsku krizu. Izlaz postoji, ali zahtijeva fundamentalne promjene u modelu finansiranja. Fond za zdravstveno osiguranje je za 2025. godinu zatražio budžet od 535 miliona eura, dok je Vlada odobrila 452,6 miliona eura. Razlika od 82,4 miliona eura predstavlja godišnji strukturni jaz. Fond je za ljekove tražio 178 miliona eura, a dobio je 140 miliona, pri čemu razlika od 38 miliona eura direktno utiče na dostupnost terapija pacijentima. Nakon ukidanja doprinosa za zdravstveno osiguranje, Fond je izgubio izvorne prihode i postao u potpunosti budžetski zavisan. Akumulirani dug u iznosu od 30 do 40 miliona eura dodatno opterećuje sistem. Potpuna budžetska zavisnost dovodi do apsolutne zavisnosti od donosilaca odluka, čime se profesionalna nezavisnost rukovodstva Fonda dovodi u pitanje. Vlada time direktno vrši politički uticaj na Fond, za šta imamo više nego svjež primjer - smjenu uspješnog direktora i njegovo zamjenjivanje osobom koja nema isti nivo profesionalne i stručne ekspertize za obavljanje ovog složenog posla. Zaključak: Izlaz postoji kroz: zakonsku formulu za automatsko finansiranje zdravstva (minimum 6–7% BDP-a), petogodišnji plan sanacije duga, reviziju efikasnosti zdravstvenih ustanova, uspostavljanje modela koji eliminiše političke uticaje.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260107160132_72490d0b3d4134e92d9c09667569eb49f83f68d31b4742aef5a01bf846b5968c.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260107160132_72490d0b3d4134e92d9c09667569eb49f83f68d31b4742aef5a01bf846b5968c" data-rendition-name="original" width="1320" height="1192" loading="lazy" alt="tabele"> </figure>  EKONOMSKA DIJAGNOZA Portal ETV: Čuli smo i čuvenu rečenicu da je inflacija dobra za državu, ali ne i za građane. Da li je to suština aktuelne ekonomske politike - da građani stežu kaiš, dok država preko njihovih leđa puni budžet, jer drugačije ne umije? RABRENOVIĆ: Da, to je tačna ekonomska dijagnoza. Inflacija je de facto funkcionisala kao skriveni porez na građane, omogućavajući državi da poboljša fiskalne pokazatelje bez stvarnog smanjenja duga. Nominalni BDP porastao je sa 4,19 milijardi eura u 2020. godini na 8,0–8,28 milijardi eura u 2025. – gotovo udvostručenje. Prosječna plata je nominalno porasla sa 527 eura na 876 eura (godišnji prosjek za 2024), ali realni rast iznosi svega 35–40%, zbog kumulativne inflacije od 20–25%. Crna Gora duguje gotovo isto kao i ranije – oko 4,77 milijardi eura. Međutim, taj dug sada čini manji procenat BDP-a: 58,6% umjesto nekadašnjih 105%. Razlog je jednostavan – ukupna vrijednost ekonomije je porasla usljed inflacije. Dug nije smanjen, već samo izgleda manji jer se mjeri u odnosu na veći zbir. Upravo zato je inflacija „dobra“ za državu – jer prikriva stvarno stanje. Nominalni rast ekonomije ne znači suštinski rast. Veći prihodi ne znače veću produktivnost niti stvaranje nove vrijednosti. To je statistička iluzija. Za građane je ovo zamka. Političke izjave se prihvataju kao stručne ocjene, a nominalna poboljšanja kao realno bolji život, koji u suštini nije bolji. Za političare je ovaj model izuzetno povoljan – dok oni uživaju privilegije vlasti, građani se svakodnevno bore da sebi i svojim porodicama obezbijede dostojanstven život. Zaključak: Model nije održiv. Potrebni su: automatska indeksacija penzija i socijalnih primanja, metodologija praćenja realnog životnog standarda, fiskalni stimulansi za štednju, uvođenje modela mjerenja lične inflacije kao stvarnog pokazatelja troškova života svakog građanina. Na ovo Institut ekonomskih nauka već godinama upozorava donosioce odluka.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260107160132_d9e4cf7362b4907d9bc44bca739176b94a6af1409d692a09d580b6ec8d52a904.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20260107160132_d9e4cf7362b4907d9bc44bca739176b94a6af1409d692a09d580b6ec8d52a904" data-rendition-name="original" width="1320" height="1142" loading="lazy" alt="tabele"> </figure>  POTROŠAČKI BUDŽET Portal ETV: Kakav je Budžet za 2026. godinu - razvojni ili potrošački? Da li ponovo gledamo masovno zapošljavanje partijskih kadrova radi političkog opstanka? RABRENOVIĆ: Budžet za 2026. godinu je nedvosmisleno potrošački. Kapitalni budžet iznosi svega 8,05%, što je gotovo upola manje od razvojnog praga od 15%. Ukoliko želimo stvarni razvoj, kapitalna ulaganja moraju iznositi između 15 i 20%, dok neke države u razvoju dostižu i 25%. Podaci o zapošljavanju u javnom sektoru izazivaju ozbiljnu zabrinutost. Kontinuirani rast broja zaposlenih stvara balon koji jednom mora pući. Uhljebljenje partijskih kadrova i njima bliskih osoba predstavlja za crnogorsku, ionako slabašnu ekonomiju, veću opasnost i od inflacije i od spoljnog deficita. Riječ je, po pravilu, o kadrovima slabih stručnih kompetencija, koji ne mogu unaprijediti ekonomiju, već predstavljaju teret partijske neodgovornosti koja će jednom morati biti sankcionisana. Dok građani ne prihvate da su ovakve političke prakse opasne za budućnost države, napretka neće biti. Primjer zdravstva je najilustrativniji - sistem sa hroničnim nedostatkom kadra i ljekova. Dok se i pored toga na izborima donose pogrešne odluke, nema sreće u državi. Ukupan budžet iznosi 3,788 milijardi eura. Struktura je sljedeća: tekući budžet 1,609 mlrd (42,46%), fondovi 1,404 mlrd (37,06%), kapitalni budžet samo 305 miliona eura (8,05%). Gotovo 80% budžeta odlazi na tekuće rashode. Broj zaposlenih u državnim preduzećima porastao je za 29,28% u periodu 2020–2024, sa 10.748 na 13.895. Poreski dug tih preduzeća premašuje 40 miliona eura. Pritisak sindikata na rast koeficijenata plata generisao bi dodatni trošak od 80 do 90 miliona eura godišnje. Neodgovornost Vlade i neefikasnost sindikata doveli su u ozbiljan problem oko 100.000 zaposlenih u javnom i privatnom sektoru. Zaključak: Budžet favorizuje potrošnju nad razvojem. Potrebno je: ograničiti tekuće rashode na maksimalno 75%, uvesti moratorijum na zapošljavanje do revizije, formirati javni registar zaposlenih, izvršiti provjeru radnih i stručnih kompetencija novozaposlenih.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260107160132_a85cf3d627bf94bc7f22d7d4a4531db1659f282523cb42c468ca8be8ccb6b1af.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20260107160132_a85cf3d627bf94bc7f22d7d4a4531db1659f282523cb42c468ca8be8ccb6b1af" data-rendition-name="original" width="1320" height="1290" loading="lazy" alt="tabele"> </figure>  PROJEKCIJE SVJETSKE BANKE I MMF Portal ETV: Da li se aktuelna ekonomska politika zasniva na realnim projekcijama rasta ili na privremenim prihodima i zaduživanju? RABRENOVIĆ: Djelimično. Projekcije rasta su realne i potvrđene od MMF-a i Svjetske banke, ali se finansiranje javne potrošnje u velikoj mjeri oslanja na zaduživanje koje odlaže rješavanje strukturnih problema. MMF procjenjuje realni rast BDP-a na oko 3,2% godišnje u periodu 2025 - 2026, uz blago usporavanje u 2027. Međutim, istovremeno raste javni dug - sa 58,9% BDP-a u 2025. na 61,7% u 2027, dok Svjetska banka procjenjuje čak 65,8%. Posebno je indikativan „paradoks duga“: od 2020. do 2025. otplaćeno je oko 3 milijarde eura, ali je nominalni dug ostao gotovo nepromijenjen - oko 4,7–4,8 milijardi eura. Dug se ne smanjuje, već se stalno rotira. Zaključak: Projekcije rasta nijesu problem, već rizičan model finansiranja. Bez promjene strukture potrošnje i jačanja proizvodnje, zaduživanje samo odlaže probleme.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260107160132_613d179268ff3653cc13184bec3d4147e07126699c4f585207db4e79e492cdce.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20260107160132_613d179268ff3653cc13184bec3d4147e07126699c4f585207db4e79e492cdce" data-rendition-name="original" width="1320" height="1250" loading="lazy" alt="tabele"> </figure>  VISOK FISKALNI RIZIK&nbsp; Portal ETV: Koliki je stvarni fiskalni rizik u narednih tri do pet godina? RABRENOVIĆ: Fiskalni rizik je visok i kumulativan. U baznom scenariju, dug raste na 61–62% BDP-a do 2027. U negativnom scenariju dostiže 65–68%, uz realnu mogućnost aranžmana sa MMF-om. Visoke potrebe refinansiranja (14–17% BDP-a godišnje) i deficit tekućeg računa od oko 18% BDP-a dodatno povećavaju ranjivost. Zaključak: Rizik nije neposredan, ali je realan. Neophodne su: jasna strategija upravljanja fiskalnim rizicima, fiskalni stabilizacioni fond od najmanje 3% BDP-a, preventivne kreditne linije sa međunarodnim finansijskim institucijama.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260107160132_0bb7d9116fc200f91e77552a28f84281b6864036d6fb0d662daa2cecd5ddc6d9.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20260107160132_0bb7d9116fc200f91e77552a28f84281b6864036d6fb0d662daa2cecd5ddc6d9" data-rendition-name="original" width="1320" height="936" loading="lazy" alt="tabele"> </figure>  ZAVRŠNA OCJENA Crna Gora nije u fiskalnoj krizi, ali se nalazi na putanji koja, bez korekcija, vodi u sistemsku neodrživost u naredne tri do pet godina. Ključni nalazi: FZO ima strukturni jaz od 82,4 miliona eura godišnje. Inflacija je smanjila odnos dug/BDP sa 105% na 58,6%, ali je urušila kupovnu moć. Budžet za 2026. godinu je potrošački – kapitalni dio iznosi samo 8,05%. Projekcije rasta su realne, ali model finansiranja odlaže probleme. Fiskalni rizik je visok – bazni scenario predviđa dug od 61–62% BDP-a do 2027. Cijena odlaganja raste eksponencijalno. Svaka godina bez strukturnih reformi povećava buduće troškove i smanjuje prostor za manevar.

610x380

Rabrenović: Partijsko zapošljavanje kao ekonomska bomba – balon javnog sektora prijeti da eksplodira

Da li su nas političari zaista ubijedili da je inflacija dobra za državu – centralna je tema emisije E uživo, na Televiziji E. Spornu izjavu, koja dolazi iz poslaničkih klupa, komentariše doktor ekonomskih nauka Jovan Rabrenović, koji će se osvrnuti i na otvaranje dijaloga u vezi sa neradnom nedjeljom. Sagovornik TV E komentarisaće i prijedlog budžeta za 2026 – kako će se sve te cifre odraziti na svakodnevni život građana.
Gost emisije E uživo je i poznati crnogorski karatista Vladimir Mijač, sa kojim ćemo razgovarati o državnom prvenstvu za kadete, juniore i mlađe seniore, kao i mladim zvijezdama crnogorskog sporta, koje obećavaju svijetlu budućnost.
Panelisti emisije osvrnuće se na listu neobičnih zanimanja koja donose značajnu zaradu - među kojima su profesionalni ožalošćeni, degustatori hrane za kućne ljubimce, profesionalni grlitelji i drugi.
Tema današenje emisije E uživo biće i neverbalna komunikacija – pitamo: pokazuje li naše tijelo misli i osjećanja – prije nego ih izgovorimo.
Emisiju E uživo gledajte na TV E – od 16 do 18 sati.

Portal ETV

500x500

1250x600

1084x550

E uživo: Da li su nas političari zaista ubijedili da je inflacija dobra za državu?

Šta nam donosi prijedlog Budžeta za narednu godinu, je li on potrošački ili razvojni, te koje su ključne manjkavosti – Portal ETV pitao je dr Jovana Rabrenovića iz Instituta ekonomskih nauka.
On kaže da prijedlog Zakona o budžetu za 2026. godinu, projektovan na iznos od gotovo 3,8 milijardi eura, nije isključivo finansijski dokument već političko-ekonomska odluka koja određuje smjer razvoja Crne Gore i definiše koliko je država spremna da se suoči sa strukturnim slabostima.
– Ovo je prvi budžet koji u potpunosti reflektuje efekte programa Evropa sad 2 kroz cijelu fiskalnu godinu, a njegova analiza otkriva model budžetiranja koji sve manje podsjeća na razvojnu platformu, a sve više na instrument kratkoročnog održavanja potrošnje – rekao je.
Rabrenović daje stručnu, detaljnu i međunarodno uporedivu analizu ključnih fiskalnih tačaka koje će obilježiti 2026. godinu: transformaciju penzionog sistema, rast mandatornih izdataka, skriveni deficit zdravstva i strategiju zaduživanja koja stvara više rizika nego fiskalnog prostora.
– Najznačajnija, ali istovremeno i najpotcjenjenija promjena nalazi se u penzijskom sistemu. Prijedlog budžeta predviđa izdvajanja za penzije od oko 837 miliona eura, dok su prihodi od doprinosa procijenjeni na svega 399 miliona eura. To znači da Fond PIO završava u minusu od 438 miliona eura, a doprinosi zaposlenih pokrivaju tek 47% potrebnih sredstava – rekao je.
<h3>RIZIK</h3>
Prema njegovim riječima, Crna Gora je, praktično neformalno, napustila tradicionalni Bismarckov model zasnovan na generacijskoj solidarnosti i prešla na sistem u kojem se penzije finansiraju iz opštih poreza.
– Time se rizik penzijske održivosti direktno vezuje za stabilnost potrošnje i prihoda od PDV-a. Penzije više ne zavise od kretanja zaposlenosti i produktivnosti, već od snage turističke sezone i povoljnih eksternih okolnosti – kazao je.
Rabrenović napominje da je takav model održiv samo u godinama visokog rasta.
– Čim dođe do usporavanja ekonomije, pad prihoda od PDV-a preliva se direktno na fiskalni kapacitet države da isplaćuje penzije bez dodatnog zaduživanja. U nedostatku amortizera u vidu visokog učešća doprinosa, sistem je izložen šokovima koji bi se ranije ublažavali automatski – ocijenio je sagovornik Portala ETV.
<h3>DRŽAVA NAJVEĆI POTROŠAČ</h3>
Budžet fiksne potrošnje: država kao najveći potrošač, a ne investitor
– Kada se analiziraju rashodi, vidljiva je struktura koja je u potpunosti određena mandatornim izdacima. Bruto zarade u javnom sektoru planirane su na 726 miliona eura, dok penzije, socijalni transferi i druge fiksne obaveze čine preko 80% tekućeg budžeta. To znači da je fiskalni prostor izuzetno uzak, a gotovo svi rashodi unaprijed zadati. Ovakvim planiranjem budžeta država predstavlja najvećeg potrošača, a ne investitora – kazao je.
Kako dodaje, predložena struktura ima nekoliko ozbiljnih posljedica:
– Javna administracija ostaje najveći i najpoželjniji poslodavac, što povećava pritisak na zapošljavanje u sektoru koji je već preglomazan.
Ocjenjuje da državna potrošnja dominantno odlazi na uvoz, jer se povećana potrošnja troši na uvoznu robu, čime se produbljuje spoljnotrgovinski deficit.
– Minimalni dio budžeta usmjeren je ka onim sektorima koji dugoročno povećavaju rast i zaposlenost – istakao je.
Rabrenović podvlači da, dok god preko 80% budžeta čine unaprijed definisane stavke, Crna Gora neće imati razvojni, već potrošački model fiskalne politike.
– Prijedlog budžeta dozvoljava mogućnost zaduživanja do približno 1,7 milijardi eura. Razlika između potrebe i zakonskog okvira otvara prostor za ono što se u našoj ekonomiji može nazvati hazardom. Kada Vladi date širok limit za zaduživanje, ali bez jasno definisanih kreditora, namjene i rokova, to stvara privid fiskalne komocije, nemogućnost upravljanja dugom bez stvarne fiskalne konsolidacije i opasnost da se oslobođena sredstva preusmjere na tekuću potrošnju – rekao je.
Upozorava da se zaduženje pravda prijevremenom otplatom starih, skupljih dugova, što u principu može biti opravdano. Međutim, međunarodno iskustvo pokazuje da vlade često koriste takve mehanizme kako bi prikrile rast tekuće potrošnje pod okriljem refinansiranja.
– Iza ovog budžeta nedostaje fiskalni mehanizam zaštite: ne postoji Fiskalni savjet, ne postoje ex-ante analize namjene i troškova zaduživanja, niti se Skupštini dostavlja plan servisiranja duga koji uključuje rizike kretanja kamatnih stopa. U zemlji sa javnim dugom blizu 61% BDP-a, ovo je ozbiljan problem – istakao je.
<h3>PROBLEMI ZDRAVSTVENOG SISTEMA</h3>
Rabrenović jasno ukazuje da je zdravstveni sistem već godinama latentni izvor fiskalnog rizika. Kako dodaje, ukidanjem doprinosa za zdravstvo, sektor je postao u potpunosti zavisan od budžetskih transfera. Međutim, ti transferi se planiraju po inerciji, bez uzimanja u obzir medicinske inflacije, demografskih trendova i rasta troškova specijalističkih usluga.
– Rezultat je jasan: nastaje skriveni deficit, koji se ne vidi u budžetskim tabelama, ali se manifestuje kroz rast dugova prema dobavljačima, povremene nestašice i rebalanse koji retroaktivno ‘krpe’ problem – ocjenjuje sagovornik Portala ETV.
Ukazuje da se u međunarodnoj praksi zdravstvo smatra ulaganjem u ljudski kapital i ravnotežu tržišta rada. Kod nas se tretira kao neophodna, ali sekundarna stavka. Dok god sistem ne pređe na predvidiv i održiv model finansiranja, dugoročna stabilnost će zavisiti od ad hoc rebalansa i kreditnih aranžmana.
– Planirani kapitalni budžet od oko 300 miliona eura predstavlja pozitivnu stranu prijedloga. Posebno je važan nastavak izgradnje autoputa (Mateševo–Andrijevica), kao i mogućnost povlačenja sredstava iz evropskih fondova – kazao je on.
Međutim, Rabrenović navodi da je ključni problem kapitalnog budžeta u Crnoj Gori realizacija. Čak i u godinama sa visokim planovima, stopa realizacije se često kreće između 40% i 70%.
– Ako se ova praksa nastavi, kapitalni budžet će ponovo biti glavni izvor ‘ušteda’ u slučaju rebalansa, a tekuća potrošnja ostati netaknuta – kazao je.
Pravi uspjeh budžeta za 2026. mjeriće se time da li će kapitalna sredstva biti pretvorena u projekte na terenu, a ne ostati samo u planovima.
– Prijedlog budžeta za 2026. godinu predstavlja fiskalnu konstrukciju zasnovanu na potrošnji, zaduživanju i optimističnim pretpostavkama. On uspijeva da obezbijedi socijalni mir i kratkoročnu stabilnost. Ali dugoročno, ovaj budžet ne rješava nijedan od ključnih strukturnih problema – rekao je, dodajući:
– Penzijski sistem postaje potpuno zavisan od PDV-a i fiskalne stabilnosti.
Upozorava da zdravstvo funkcioniše uz permanentan implicitni deficit. Mandatorni rashodi guše fiskalni prostor.
– Zaduživanje se otvara široko, a nadzor ostaje labav – kazao je.
Jasno poručuje da kapitalne investicije zavise od efikasnosti birokratije, koja je tradicionalno slaba.
<h3>UPOZORENJE</h3>
U godini koja dolazi, stabilnost javnih finansija Crne Gore zavisiće manje od kvaliteta budžetskog planiranja, a mnogo više od spoljnog okruženja, turističke sezone, cijene kapitala i opšte ekonomske klime.
– To je, za malu i otvorenu ekonomiju, rizična pozicija. Zato ovaj budžet treba posmatrati ne samo kao finansijski dokument, već kao upozorenje: bez strateških reformi PIO sistema, održivog modela zdravstva, jačanja fiskalne odgovornosti i stvarnog povećanja kapitalne realizacije, Crna Gora nastavlja hod po fiskalnoj žici bez sigurnosne mreže – zaključio je Rabrenović u razgovoru za Portal ETV.

Rabrenović o budžetu: Fiskalna konstrukcija zasnovana na potrošnji, zaduživanju i optimističnim pretpostavkama

Dok se rafovi pune, a novčanici prazne, Crna Gora ulazi u najosjetljiviju fazu poskupljenja u posljednjoj deceniji. Hrana, energenti i osnovni proizvodi skaču iz sedmice u sedmicu, a teret inflacije pada direktno na leđa građana. U razgovoru za Portal ETV, dr Jovan Rabrenović iz Instituta ekonomakih nauka, &nbsp;ogolio je ekonomski paradoks u kojem živimo – statistika govori jedno, život drugo – i jasno upozorio da su udari na tržištu postali prijetnja svakom domaćinstvu u državi.
Rabrenović je u razgovoru za Portal ETV kazao da Crna Gora danas živi paradoks u kojem statistika i svakodnevni život više ne prate jedno drugo. Kazao je da, iako agregatni pokazatelji pokazuju da je ukupni nivo cijena i dalje niži u odnosu na prosjek Evropske unije – indeks nivoa cijena iznosi oko 63 odsto – taj podatak ne ublažava realni pritisak koji osjeća gotovo svako domaćinstvo. Rabrenović je naglasio da, dok su pojedine kategorije zaista jeftinije, ključni proizvodi koji čine srž porodične potrošačke korpe – mliječni proizvodi, jaja, sezonsko voće i energenti – poskupjeli su dovoljno da ugroze svakodnevni standard građana.
Rabrenović je objasnio da je inflacija u periodu januar–avgust 2025. iznosila oko 3,6 odsto u odnosu na prethodnu godinu, a da su u pojedinim mjesecima godišnje stope dosezale između 4 i 4,9 odsto. Iako statistički te brojke ne djeluju dramatično, kazao je da one u stvarnosti predstavljaju povećanja koja domaćinstva osjećaju svakog mjeseca, na svakom računu.
- Prosječna neto plata kreće se oko 1.010–1.015 eura. Nominalni rast zarada postoji, ali realna kupovna moć mnogih porodica slabi zbog bržeg rasta cijena osnovnih proizvoda. Istovremeno, fiskalni okvir ograničava mogućnosti države: javni dug iznosi približno 4,8 milijardi eura, odnosno oko 60–61 odsto BDP-a. Rabrenović je istakao da u takvim okolnostima država ne može uvoditi široke, trajne subvencije bez ozbiljnih posljedica po javne finansije- naveo je on.&nbsp;
U svakodnevnom životu građana, kazao je Rabrenović, taj pritisak izgleda ovako: cijena domaćeg sira u trgovinama dostiže i 12 eura po kilogramu, dok tradicionalni skorup – zavisno od vrste – košta i do 30–40 eura. Sezonsko voće u pojedinim sedmicama košta između 6 i 15 eura po kilogramu, a cijene nekih kultura gotovo su udvostručene u odnosu na isti period prošle godine. Pelet je sa ljetnjih 190 eura po toni skočio na 250–280 eura, a ponegdje i do 335 eura. Jaja su poskupjela 0,03–0,05 eura po komadu – mali iznos po jedinici, ali veliki kumulativni trošak za domaćinstva i pekarsku industriju.
<h3>Zašto dolazi do ovakvog rasta cijena?</h3>
Rabrenović je objasnio da su razlozi višeslojni i međusobno isprepleteni.
Prvo, rast ulaznih troškova – stočne hrane, ambalaže, energenata i transporta – pritiska proizvođače, koji zbog pada margina prenose troškove na otkupne i maloprodajne cijene.
Drugo, sezonalnost i klimatski rizici, poput lošijih prinosa i nepovoljnih vremenskih uslova, utiču na velike oscilacije u ponudi, posebno kod svježeg voća i dijela mliječnih proizvoda.
Treće, struktura tržišta – mala veličina, visoka uvozna zavisnost i koncentracija u distribuciji – povećava jedinične troškove i olakšava prebacivanje tereta na potrošače.
I konačno, fiskalna ograničenja i institucionalna neosjetljivost otežavaju pravovremeno uvođenje ciljnih i efikasnih mjera.
<h3>Jaja kao indikator ranjivosti sistema</h3>
Rabrenović je posebno istakao jaja kao dobar pokazatelj osjetljivosti lanca snabdijevanja. Naizgled mali rast otkupne cijene od 3 do 5 centi po jajetu značajan je za porodice koje mjesečno konzumiraju velike količine. Mali proizvođači, koji posluju uz minimalne marže, ne mogu dugo izdržati takve troškove. Ako mnogi od njih odustanu od proizvodnje, Crnu Goru može pogoditi nestašica i novi talas rasta cijena – što, kako je kazao, jasno pokazuje kako mali pomaci u ulaznim troškovima prerastaju u makroekonomski problem.
<h3>Ne vjeruje u mjere bez pokrića&nbsp;</h3>
Rabrenović je rekao da administrativno zamrzavanje cijena ili marži može kratkoročno stvoriti utisak odlučnosti, ali bez kompenzacionog okvira proizvođačima takvi potezi brzo vode ka nestašicama, padu kvaliteta i urušavanju domaće proizvodnje.&nbsp;
- S obzirom na nivo javnog duga, naglasio je da svaka intervencija mora imati jasno finansijsko pokriće, vremenski okvir i precizno definisane kriterijume- upozorava.&nbsp;
<h3>Koje mjere su hitne, realne i izvodljive?</h3>
1. Uspostaviti javnu listu ključnih artikala i referentne cijene, uz sedmični monitoring dostupnosti u najvećim maloprodajnim lancima po regionima. Ako dostupnost padne ispod 85 odsto, država i proizvođački klasteri moraju reagovati odmah.
2. Uvesti ciljanu podršku proizvođačima – subvencije ili vaučere za stočnu hranu i ambalažu, kao i hitne kreditne linije uslovljene dokazom pada marže i zadržavanja proizvodnje. Prioritet trebaju biti jaja, mlijeko i sir.
3. Ubrzati ulaganja u skladišne kapacitete, hladnjače i lokalnu preradu, kao srednjoročno rješenje za smanjenje sezonske volatilnosti i uvozne zavisnosti.
4. Socijalnu politiku usmjeriti na ciljane vaučere za najugroženije, umjesto univerzalnih subvencija koje opterećuju budžet, a ne pogađaju one kojima je pomoć najpotrebnija.
- Ne mislim da je država namjerno zaboravila građane- kazao je.
Rabrenović je poslao jasnu poruku.
- Smatram da su mnoge mjere bile nedovoljno precizne, loše tempirane i često bez jasnog finansijskog i operativnog pokrića – što građanima ostavlja utisak da su zaboravljeni. A oni posljedice osjećaju svaki put kada kupe sir, jagode, jaja ili plate komunalije. Pozivam donosioce odluka na odgovornost: prekinite s najavama bez efekta i ponudite rokove i mjerljive rezultate- naveo je on.&nbsp;
Na kraju je poručio da građani ne traže čuda, već racionalnu, ciljanu i vremenski ograničenu politiku koja će zaštititi kupovnu moć i sačuvati domaću proizvodnju.
- To je minimum koji sugrađani zaslužuju- zaključio je Rabrenović u razgovoru za Portal ETV.&nbsp;

Šokovi na tržištu, cijene divljaju: Od sira do peleta – udar na svako domaćinstvo

Polaganje vozačkog ispita u Crnoj Gori postalo je značajna finansijska investicija, tvrde stručnjaci. Cijena obuke danas gotovo dostiže iznos prosječne plate u državi. I dok se mnogi pitaju da li je ovakav rast cijena opravdan, instruktori vožnje ističu da jeste jer nova ulaganja omogućavaju usklađivanje sa evropskim standardima i praksama. Međutim, pored pitanja koliko će modernizacija auto-škola doprinijeti kvalitetu obuke i vještinama budućih vozača, sve češće se postavlja i ono drugo, podjednako važno pitanje: koliko će budući vozači moći sebi da priušte takvo „modernizovano usavršavanje".
<h2>EVROPSKI STANDARDI, DOMAĆE CIJENE&nbsp;</h2>
Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija izmijenili su i dopunili Pravilnik o načinu organizovanja i sprovođenja polaganja vozačkog ispita. Promjene se ne odnose samo na pravila, već i na cijene. Obuka za polaganje sada, u prosjeku, košta oko 900 eura. Stručnjaci upozoravaju da bi nova cijena mogla dodatno opteretiti građane.&nbsp;
- To znači da ćemo, ako je zaista postignut efekat, višom cijenom imati veći nivo kvaliteta i veći nivo bezbjednosti i tokom obuke i poslije, na osnovu znanja koje je stečeno u samom saobraćaju. U tom slučaju to je odlična vijest. Ali, ako se to uradilo zbog same inflacije, povećanja troškova života, goriva, troškovima obuke, odnosno održavanja osnovnih sredstava, onda je to već druga priča i bojim se da sami polaznici kurseva neće dobiti na kvalitetu - ocijenio je za Televiziju E Jovan Rabrenović iz Instituta ekonomskih nauka.
Oni koji svakodnevno rade sa budućim vozačima ipak tvrde da je rast cijena opravdan.
- Posljednje promjene Ministarstva uticale su na to da naše dozvole budu priznate i u Njemačkoj, što u mnogome znači priznavanje našeg kvaliteta rada i naše opremljenosti. Mi ne možemo da upotrebljavamo sva sredstva i opremu koja su iz uvoza - gorivo, vozila, oprema i ostalo. Kada budemo morali da se digitalizujemo, da se opremimo savremenim kompjuterima, moraćemo da dobijemo nova vozila. Tu će biti vozila sa više npr. er begova itd. Sve to utiče na cijenu - kazao je za TV E instruktor vožnje Budo Nikolić.
Cijene obuke, kažu stručnjaci, sada su gotovo izjednačene sa evropskim standardima. Ipak, problem nastaje kada se one uporede sa prosječnim primanjima građana Crne Gore.
- U Crnoj Gori će iznos biti od 100 do 120 odsto ličnog dohotka, u drugim državama Evropske unije to je nekih 40 do 45 procenata njihovog ličnog dohotka. Znači, njima je prihvatljivije. U Sjedinjenim Državama, koje su često mjera nekog kvaliteta, cijena obuke u auto školama je do 13 odsto ličnog dohotka. Pričamo o prosječnim primanjima. E, to može malo da izazove problem samih polaznika kako će obezbijediti sredstva za polaganje. Za nekoga ko tek treba da uđe u svijet vožnje iznos od 1.000 do 1.200 eura, koliko to već može da košta, uz već neko ponavljanje testova, dodatih ispita, može da bude dodatno opterećenje - ocijenio je Rabrenović.
<h2>Dodatno opterećenje ili realna cijena</h2>
Instruktori vožnje tvrde da su obuke kod nas i dalje pristupačnije nego u većini zemalja regiona.
- Cijena je slična onima u okruženju, mada je i srazmjerno mnogo niža ako pogledamo prosječne cijene i zarade u regionu. U Crnoj Gori je oko 1.010 eura za avgust, a u Srbiji i Bosni je to negdje od 845 do 880 eura. Tamo cijena obuke prelazi preko te prosječne zarade. Znači, kod nas je cijena obuke i dalje ispod prosječne mjesečne zarade - kazao je instruktor Nikolić.
Prema podacima Uprave za statistiku (Monstat), u Crnoj Gori je tokom 2024. godine zabilježeno 6.649 saobraćajnih nezgoda. U njima je život izgubilo 75 osoba, dok je povrijeđeno više od tri hiljade ljudi.&nbsp;
Upravo zato, polaganje vozačkog ispita od sada podrazumijeva stroža i modernizovana pravila – više časova vožnje, više teorijske nastave, digitalizaciju auto škola i promjenjiva pitanja na ispitu. Cilj je jednostavan - kvalitetnije učenje i bezbjedniji saobraćaj.

Vozački ispit značajna investicija: Mogu li budući vozači priuštiti „modernizovano usavršavanje"?

Crna Gora se nalazi pred jednim od najozbiljnijih ispita svoje ekonomske zrelosti – kako istovremeno zaštititi turske državljane, sačuvati investicije i održati povjerenje stranog kapitala.
Nedavni incidenti koji su uzdrmali odnose s Turskom mogli bi, upozorava dr Jovan Rabrenović iz Instituta ekonomskih nauka, prerasti u lančanu reakciju sa ozbiljnim posljedicama po tržište nekretnina, bankarski sistem i državne finansije.
- Ovo nije samo pitanje bezbjednosti, već test ekonomske suverenosti i institucionalne zrelosti Crne Gore - poručio je sagovornik za Portal ETV
Rabrenović je kazao je da se Crna Gora suočava sa značajnim izazovom koji nadilazi vidljive diplomatske i bezbjednosne incidente, a koji direktno utiče na zaštitu turskih državljana i očuvanje turskog kapitala.
Rekao je da ovo pitanje nije samo diplomatsko, već predstavlja test nacionalne ekonomske stabilnosti, vladavine prava i signal svim stranim ulagačima da li su njihove investicije sigurne u Crnoj Gori. Istakao je da je turski kapital, kao jedan od ključnih stubova ekonomije u prethodnih nekoliko godina, postao ranjiv usljed koncentracije u osjetljivim sektorima poput nekretnina, građevinarstva, turizma i komercijalnih usluga, što ga čini podložnim sigurnosnim i političkim rizicima.
<h2>EKONOMSKI ZNAČAJ TURSKIH ULAGANNA I NJIHOVA RANJIVOST</h2>
Rabrenović je podsjetio da se crnogorska ekonomija u velikoj mjeri oslanja na strani kapital, koji je glavni pokretač rasta već dvije decenije. Kako je rekao, Turska je u tom kontekstu jedan od ključnih partnera:
• U prvim osam mjeseci 2024. godine Turska je bila najveći strani investitor sa prilivom od 92,2 miliona eura, što predstavlja 21% ukupnog stranog direktnog ulaganja u Crnoj Gori.
• U 2023. godini turska ulaganja iznosila su između 85,4 miliona eura i 100,9 miliona eura, čime je Turska bila drugi ili treći najveći investitor.
• U proteklih šest godina (2019–avgust 2024) ukupna turska ulaganja dostigla su 451,7 miliona eura, od čega 217,9 miliona eura u kupovinu nekretnina, 35 miliona eura u direktna ulaganja u kompanije i 193,7 miliona eura kroz međukompanijske dugove.
• Na teritoriji Crne Gore registrovano je oko 14.500 preduzeća sa turskim kapitalom, od čega oko 12.500 firmi ima turske osnivače, što predstavlja 20% od ukupno 68.000 kompanija u zemlji.
• Među stranim kompanijama (ukupno 29.960 aktivnih u 2024) turske čine 9.818, ili oko 33%.
• Aktivne kompanije ostvaruju godišnji promet veći od 90 miliona eura.
- Međutim, struktura ulaganja predstavlja ranjivu tačku - naglasio je Rabrenović.
• Više od 62% ukupnih ulaganja (oko 62 miliona eura) plasirano je u sektor nekretnina, što čini kapital osjetljivim na bezbjednosne i političke rizike.
• Ova koncentracija u ‘vrućem kapitalu’, kako je kazao, može dovesti do brzog povlačenja investicija, pada cijena nekretnina i negativnih trendova, posebno kada preliminarni indikatori pokazuju pad priliva stranih direktnih investicija i rast odliva kapitala ne-rezidenata. Ukupni strani direktni ulozi u Crnoj Gori u 2023. iznosili su 856,9 miliona eura, u padu sa 1,15 milijardi eura u 2022.
<h2>MOGUĆI EFEKTI I REPUTACIONI ŠOK</h2>
Nedavni incidenti sa turskim državljanima, prema riječima dr Rabrenovića, predstavljaju ozbiljan reputacioni šok. On je upozorio da, ako dođe do pogoršanja odnosa, godišnji priliv kapitala iz Turske mogao bi pasti za 40% do 60%, što bi direktno uticalo na budžetske prihode, tržište nekretnina, bankarski sektor i ukupno povjerenje investitora.
- Ovo bi izazvalo domino-efekat – smanjenje likvidnosti, pad zaposlenosti u građevinarstvu, rast fiskalnog deficita, smanjenje vrijednosti kolaterala, rast nenaplativih kredita i pritisak na bankarsku likvidnost - kazao je Rabrenović.
Prema njegovim riječima, šteta bi se manifestovala kroz tri ključna kanala:
1. Finansijska reakcija – masovne prinudne prodaje, obustava novih ulaganja i smanjenje reinvestiranja smanjuju likvidnost u građevinarstvu i pratećim sektorima.
2. Reputacioni učinak – povećana procjena rizika među ulagačima i turistima dovodi do pada posjeta i smanjenja prihoda, što slabi fiskalne mogućnosti države.
3. Prekid saradnje – smanjenje partnerstava u javnom i privatnom sektoru, uključujući zdravstvo, obrazovanje i infrastrukturu, donosi dugoročne socijalne i strateške posljedice.
<h2>STRATEŠKI ZNAČAJ TURSKE IZVAN FINANSIJA</h2>
Rabrenović je istakao da strateški značaj Turske za Crnu Goru nije samo finansijski:
• Zdravstvo – Acıbadem i zdravstveni turizam: turske bolnice poput Acıbadem-a pružaju pristup savremenim uslugama (tretmani tumora, robotizovana hirurgija), doprinoseći kvalitetu zdravstvene zaštite i razvoju medicinskog turizma.
• Humanitarni i razvojni aspekt TIKA: Turska agencija TIKA uložila je preko 20 miliona eura u više od 500 projekata širom Crne Gore, uključujući obnovu škola, kulturnih objekata i opremanje bolnica medicinskom opremom vrijednom 2,5 miliona eura. Povlačenje TIKA-e predstavljalo bi gubitak partnera u razvoju lokalnih zajednica.
• Turizam i lokalna potrošnja: u 2024. godini Crna Gora je zabilježila 2.606.854 dolazaka turista i 15.594.299 noćenja, od čega su strani turisti ostvarili 96,1% noćenja. Turski turisti ostvaruju 4,9% noćenja stranih turista (u 2023: 6,7% turista i 740.000 noćenja, odnosno 4,9% ukupnih noćenja). Oko 13.500 turskih državljana sa privremenim ili stalnim boravkom doprinosi budžetu sa oko 40 miliona eura godišnje kroz poreze, doprinose i potrošnju. Administrativne prepreke (npr. vize) mogle bi obeshrabriti turiste i investitore.
<h2>KASKADNI KOLAPS I DVOJNI ŠOK</h2>
Kako je upozorio dr Rabrenović, ako bilateralni odnosi narastu bez adekvatne reakcije, postoji rizik od intenzivnih udara: pad tržišnih vrijednosti nekretnina, direktni fiskalni gubici kroz smanjene porezne prihode i PDV, te slabljenje percepcije političke pouzdanosti.
Rekao je da regulatorna nepredvidivost (npr. ad hoc restrikcije) u kombinaciji sa bezbjednosnom nesigurnošću stvara „dvojni šok“, što može dovesti do smanjenja angažmana ili potpunog povlačenja rezidenata i ulagača.
<h2>HITNE I STRATEŠKE MJERE ZA OČUVANJE POVJERENJA</h2>
Dr Rabrenović je poručio da bi se rizici mogli minimizirati samo kroz koordinisano djelovanje države.
Hitno (prve sedmice):
• Pokrenuti brzu, nezavisnu i transparentnu istragu incidenata; objaviti korake javnosti i partnerima.
• Aktivirati diplomatske kanale za umirenje aktera i potvrdu zaštite stranaca i investicija.
• Uvesti privremene mjere likvidnosne podrške (odlaganje poreskih obaveza, administrativne olakšice) za prevenciju prinudnih likvidacija.
Kratkoročno (1–3 mjeseca):
• Pokrenuti kampanju reputacionog menadžmenta sa porukama o vladavini prava i sigurnosti.
• Pregledati administrativne procedure i objaviti predvidljive rokove za rješavanje zahtjeva.
• Uvesti monitoring transakcija na tržištu nekretnina i procjene izloženosti bankarskog sektora rizicima likvidnosti i nenaplativih kredita (NPL).
Dugoročno (6–36 mjeseci):
• Diversifikovati profil ulaganja kroz podsticaje za tehnologiju, proizvodnju i obnovljive izvore energije.
• Institucionalizovati mehanizme upravljanja rizicima stranih ulaganja i kriterijume za intervenciju.
• Jačati kapacitete pravosudnih i policijskih institucija za efikasno procesuiranje slučajeva sa stranim akterima.
- Diplomatski kanali moraju biti maksimalno iskorišćeni, uz javne poruke solidarnosti i garancije sigurnosti turskim državljanima i kompanijama - istakao je Rabrenović.
Na kraju je poručio da Crna Gora ne može priuštiti gubitak partnera poput Turske, koja nije samo investitor već i strateški saveznik.
- Ovo je test ekonomske suverenosti i geopolitičke pouzdanosti. Samo brza, odlučna i transparentna reakcija može spriječiti da bezbjednosni šok preraste u dugoročnu štetu. Država mora pokazati da je pravno sigurna, demokratska i otvorena, štiteći sve investitore jednako, kako bi očuvala ekonomski identitet i reputaciju kao stabilne destinacije - zaključio je Rabrenović za Portal ETV.

Ulog od pola milijarde eura: Da li Crna Gora može sačuvati turske investicije?

U nedjeljnom izdanju emisije Vikend Popodne na Televiziji E, donosimo vam zanimljive i inspirativne priče! Prvo ćemo bolje upoznati braću Jovana i Jova Rabrenovića poznate ekonomske analitičare, koji će sa nama podijeliti svoja razmišljanja o aktuelnim ekonomskim trendovima i izazovima savremenog tržišta.&nbsp;
Zatim razgovaramo sa ekspertkinjom za strateško komuniciranje koja će nam približiti razlike u kulturi komunikacije između Crne Gore i drugih zemalja Evrope i svijeta.
Na kraju, u našem kulinarskom segmentu, Sandra Manojlović priprema ukusno i jednostavno jelo, savršeno za vikend uživanje. Ne propustite opušteno i sadržajno popodne uz zanimljive goste i teme! Vidimo se u 17 sati!
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 75%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FBzV3QKBwJfI&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Vikend popodne na TV E: Rabrenovići o ekonomskim trendovima i izazovima savremenog tržišta

Inflacija u Crnoj Gori ne jenjava, a Vlada je odustala od ključne zaštitne mjere za najugroženije građane. U trenutku kada cijene osnovnih životnih namirnica rastu, a plate i penzije ostaju zamrznute, ukidanje administrativnih ograničenja cijena predstavlja udarac na budžet najsiromašnijih. Dok država ostvaruje veće prihode od PDV-a zahvaljujući poskupljenjima, obični ljudi osjećaju sve veći teret koji im ugrozava standard i egzistenciju. Ovo nije samo ekonomski problem, već duboka socijalna nepravda kojoj je potrebno hitno stati na put. Jovan Rabrenović sa Instituta ekonomskih nauka, za Portal ETV ističe da je Vlada Crne Gore na početku inflatornog udara primijenila administrativne mjere ograničavanja cijena osnovnih životnih namirnica s ciljem zaštite najugroženijih slojeva stanovništva. Međutim, ova praksa je napuštena bez jasnog obrazloženja, i to upravo u trenutku kada inflatorni pritisci i dalje prže, a realni prihodi građana ostaju na izuzetno niskom nivou. - Vlada je početkom inflatornog udara pribjegla ograničavanju cijena da bi zaštitila najugroženije, ali je ovu mjeru ukinula bez jasnog razloga, uprkos i dalje prisutnim inflatornim pritiscima- navodi on. Razlozi za ukidanje ove mjere kriju se i u fiskalnim interesima i u pritiscima moćnih maloprodajnih lanaca- navodi on. Kako ističe, ograničavanje cijena, iako korisno za potrošače, smanjuje nominalne prihode od PDV-a – dok rast cijena, iako štetan za građane, donosi veći prihod u državni budžet. Sa druge strane, trgovci su pod pritiskom Vlade zbog smanjenih marži prijetili nestašicama i smanjenjem ponude, što je dodatno uticalo na odluku o ukidanju mjere. - Rast cijena donosi veće prihode od PDV-a, dok ograničavanje cijena ostavlja prazninu u budžetu. Trgovci su pritiskali prijetnjama nestašicama da se mjera ne produži- smatra dr Rabrenović. Pored toga, podvlači da Vlada Crne Gore ne posneduje stratešku politiku za suzbijanje strukturnih problema koji izazivaju skok cijena – poput monopolske tržišne strukture, slabe kontrole uvoznih marži i odsustva robnih rezervi kao zaštitnog mehanizma. Da li je ovo punjenje budžeta na štetu građana? Rabrenović nema dilemu - definitivno jeste.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250716090756_6b8ba40cdad4a675d239e7fa24682a7765b27257dc15459372dc3f2ff7a280fb.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250716090756_6b8ba40cdad4a675d239e7fa24682a7765b27257dc15459372dc3f2ff7a280fb" data-rendition-name="original" width="847" height="497" loading="lazy" alt="rabrenović"> </figure>  - Kada cijena litra ulja poraste sa 1,50 na 2,20 €, država ubire gotovo 50% više PDV-a po istoj stopi od 21%. Međutim, građani, naročito oni sa minimalnim primanjima, troše znatno veći dio svog dohotka na iste proizvode. Ova regresivna fiskalna politika najteže pogađa najsiromašnije slojeve društva- smatra sagovornik Portala ETV. Problem je što se ti dodatni prihodi ne vraćaju direktno građanima kroz ciljane subvencije ili pojačanu socijalnu zaštitu, što dodatno produbljuje socijalne nejednakosti. Rabrenović ima preporuke za Vladu Crne Gore: • Ponovno ograničiti marže na esencijalne proizvode (hljeb, mlijeko, brašno, ulje, šećer), uz jasan i transparentan nadzor. • Formirati državne robne rezerve koje bi služile za hitne intervencije u slučaju nestašica ili zloupotreba na tržištu. • Uvesti ciljanu socijalnu pomoć putem vaučera ili kartica za hranu za najugroženije kategorije stanovništva. • Normirati maksimalne dozvoljene marže na proizvode od javnog interesa, po uzoru na Francusku i Italiju. • Razviti digitalne platforme za transparentno poređenje cijena, čime bi se podstakla konkurencija i zaštitio potrošač. Kako sitiče, neaktivnost u ograničavanju cijena predstavlja fiskalni oportunizam i socijalnu neosjetljivost Vlade. Teret inflacije nije ravnomjerno raspoređen, već je prebačen na najranjivije građane. Kratkoročne uštede u budžetu dugoročno će se vratiti kroz rastuću socijalnu ranjivost i potrebu za naknadnim intervencijama. - Neaktivnost u ograničavanju cijena je fiskalni oportunizam i socijalna neosjetljivost – teret inflacije plaćaju najranjiviji, a dugoročno će država morati ispravljati ovu grešku - zaključio je Rabrenović u razgovoru za Portal ETV.

Rabrenović upozorava: Vlada ignoriše nekontrolisanu skupoću, ovo je udar na najsiromašnije

Nedavne inicijative bojkota velikih trgovačkih lanaca u Crnoj Gori, pokrenute zbog visokih cijena osnovnih životnih namirnica, izazvale su snažnu reakciju javnosti i otvorile pitanje uticaja potrošačkih odluka na ekonomiju i društvo. Ovaj građanski protest može dovesti do promjena u poslovnim praksama trgovaca, ali i imati šire ekonomske posljedice.
Pozitivni efekti bojkota
Bojkot je skrenuo pažnju na problem rasta cijena i podstakao raspravu o fer poslovanju trgovačkih lanaca u Crnoj Gori. Građani su pokazali da zajedničkim djelovanjem mogu uticati na kompanije da preispitaju svoje poslovne strategije. Pritisak javnosti već je natjerao trgovce da preispitaju cijene određenih proizvoda, dok su nadležne institucije pokrenule analize tržišnih uslova.
Negativni efekti bojkota
Ipak, bojkot nosi i određene rizike. Dugotrajno smanjenje prihoda trgovačkih lanaca može uticati na poslovanje domaćih dobavljača, smanjiti investicije i dovesti do mogućih otpuštanja radnika. Takođe, smanjena konkurencija može, paradoksalno, u budućnosti dovesti do povećanja cijena, što bi dugoročno štetilo potrošačima.
Ekonomske posljedice bojkota u Crnoj Gori i regionu
Bojkot može izazvati poremećaje u lancima snabdijevanja, posebno ako potraje duži vremenski period. Smanjenje prometa u velikim trgovačkim lancima može uticati na stabilnost dobavljača, uključujući domaće poljoprivrednike i proizvođače. U regionu, gdje su tržišta međusobno povezana, posljedice mogu biti osjetne kroz smanjenje izvoza i poremećaje u distribuciji robe. Prema dostupnim podacima, promet u velikim trgovačkim lancima u Crnoj Gori smanjen je za 15% u prvim danima bojkota, dok su neki proizvođači prijavili pad narudžbina od 10% do 20%. Ukoliko bojkot potraje, moguće je dodatno smanjenje prihoda u maloprodaji i pad BDP-a za 0,3% na kvartalnom nivou. Dugoročno, ovakvi bojkot pokreti mogu natjerati velike kompanije da prilagode svoje strategije i ponudu, ali i dovesti do rasta inflacije ukoliko tržišni mehanizmi ne pronađu adekvatan balans.
Kvantitativni pokazatelji posljedica bojkota
Prema podacima Poreske uprave, pet najvećih trgovinskih lanaca u Crnoj Gori zabilježilo je pad prometa od 56,14% u odnosu na uporedni dan, 24. januar. Ovaj značajan pad prometa ukazuje na snažan uticaj potrošačkog bojkota na maloprodajni sektor. Slične akcije zabilježene su i u regionu, posebno u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini, gdje su građani takođe izrazili nezadovoljstvo visokim cijenama kroz bojkot trgovinskih lanaca. Ovi pokreti ukazuju na rastuću svijest potrošača o njihovoj moći i uticaju na tržište.
Iako bojkot može dovesti do kratkoročnih smanjenja prihoda trgovaca, dugoročne posljedice mogu uključivati prilagođavanje poslovnih strategija trgovačkih lanaca, ali i potencijalne rizike poput smanjenja investicija ili otpuštanja radnika. Stoga je važno pažljivo razmotriti sve ekonomske aspekte ovakvih akcija.
Društveni i politički aspekti
Bojkot je pokazao da crnogorski građani postaju svjesniji svog uticaja na tržište i da kolektivnim akcijama mogu vršiti pritisak na velike kompanije. Takođe, podrška različitih društvenih grupa ukazuje na širu podršku borbi za povoljnije cijene i bolje poslovne prakse. Vlada i regulatorne institucije sada su pod dodatnim pritiskom da uvedu efikasnije mjere za zaštitu potrošača.
Ključne poruke javnosti
• Građani imaju moć – Kolektivno djelovanje može natjerati kompanije na promjene, ali je važno da akcije budu strateški osmišljene kako bi imale dugoročan efekat.
• Cijene nisu isključivo odluka trgovaca – Na formiranje cijena utiču globalni lanci snabdijevanja, troškovi uvoza i ekonomska politika države, zbog čega je važno djelovati i na širem nivou.
• Očuvanje konkurencije je ključno – Gašenje trgovinskih lanaca može dovesti do monopola i još većih cijena, pa je potrebno jačati lokalne alternative umjesto isključivo bojkotovati postojeće trgovce.
• Država mora preuzeti aktivniju ulogu – Regulatorne institucije moraju osigurati da se tržišni uslovi ne koriste za neopravdano povećanje cijena i zaštititi domaće proizvođače.
Alternativna rješenja
Umjesto dugotrajnog bojkota, preporučuju se konstruktivni koraci kao što su direktni pregovori između trgovaca, potrošača i države, uvođenje strožih tržišnih regulativa te podsticanje razvoja manjih lokalnih trgovinskih mreža. Edukacija građana o tržišnim mehanizmima takođe može doprinijeti boljem razumijevanju ekonomskih procesa i dugoročnom poboljšanju uslova kupovine.
Zaključak
Bojkot trgovačkih lanaca u Crnoj Gori istakao je nezadovoljstvo građana i pokazao moć kolektivne akcije. Iako može donijeti kratkoročne rezultate, dugoročno rješenje leži u dijalogu, regulatornim promjenama i razvoju konkurentnijeg tržišta. Ključno je pronaći balans između pritiska na trgovce i zaštite ekonomske stabilnosti zemlje.

Ključan balans između pritiska na trgovce i zaštite ekonomske stabilnosti zemlje

Brzom reakcijom Službe zaštite i spasavanja, spašena je mlađa ženska osoba u Podgorici, ispod Visećeg mosta, iz rijeke Morače, kazao je Portalu RTCG komandir Službe zaštite i spasavanja Nikola Bojanović.
Kako je naveo, sve se desilo oko 21 sat.
- Po zaprimanju prijave uputili smo dva vozila sa osam vatrogasaca i treće vozilo koje je krenulo sa čamcem u koliko bude bilo potrebe za njegovim angažovanjem. Ali brzom reakcijom i našim timom za alpinizam koji su se spustili do same vode uspjeli su da spasu ženu- rekao je Bojanović.

Vatrogasci spasili žensku osobu iz Morače

Većina Amerikanaca ne podržava vojnu akciju Donalda Trampa protiv Irana, pokazale su prve ankete nakon sukoba. Prema istraživanju CNN-a, 59 odsto građana ne odobrava Trampovu odluku o napadu, dok je anketa Reuters-Ipsosa pokazala da vojnu kampanju podržava samo 27 odsto ispitanika.
Napadi su izazvali zabrinutost među republikanskim saveznicima i analitičarima, koji upozoravaju da sukob nosi velike rizike po živote američkih vojnika i ekonomsku stabilnost, a političke koristi su minimalne. Odluka dodatno komplikuje predstojeće izbore i izaziva podjele unutar Trampove baze.

Većina Amerikanaca ne podržava rat protiv Irana

Odlukom Višeg suda Nikšićaninu Petru Mujoviću, koji se sumnjiči za dilovanje droge, određen je pritvor zbog opasnosti od bjekstva i ponavljanja krivičnog djela.
Mujović je tokom dana uhapšen na kapiji UIKS-a.
On je procesuiran zbog sumnje na nedozvoljenu proizvodnju, držanje i stavljanje u promet opojnih droga.
Mujoviću su lisice stavljene nakon što je trebalo da napusti &nbsp;Upravu za izvršenje krivičnih sankcija jer mu je istekao pritvor u postupku koji je protiv njega pokrenut zbog sumnje da je počinio krivična djela sa elementima organizovanog kriminala.

Mujoviću pritvor da ne bi pobjegao i ponovio djelo

Sergej Lavrov, ruski ministar vanjskih poslova, danas je telefonom razgovarao s iranskim kolegom Abasom Arakčijem o situaciji na Bliskom istoku.
U saopštenju Ministarstva vanjskih poslova Rusije navodi se da se razgovaralo o razvoju događaja u regiji koji su, kako je navedeno, rezultat neizazvane oružane agresije Sjedinjene Američke Države i Izrael protiv Irana. Tokom razgovora naglašeno je da takve akcije krše temeljne norme međunarodnog prava i imaju ozbiljne posljedice za cijeli bliskoistočni region.
Lavrov je potvrdio principijelni stav Rusije u korist deeskalacije situacije, odustajanja od upotrebe sile i prelaska na političko-diplomatsko rješavanje sukoba, ističući spremnost Rusije da tome doprinese na svaki mogući način. Takođe je naglašen prioritet preduzimanja mjera za osiguranje bezbjednosti civila i civilne infrastrukture u svim zemljama regije.
SAD i Izrael su u subotu pokrenuli veliki napad na Iran, pri čemu su ubijeni visoko rangirani iranski lideri, uključujući vrhovnog vođu ajatolaha Ali Hamenei. Teheran je odgovorio napadima dronovima i raketama na lokacije u Izraelu i na objekte povezane sa SAD-om u zemljama Persijskog zaliva.
Donald Tramp, američki predsjednik, izjavio je da će uništiti iranske rakete, sravniti raketnu industriju sa zemljom i uništiti mornaricu, ponavljajući da Iran ne može posjedovati nuklearno oružje. Napadi su se dogodili unatoč pregovorima između Vašingtona i Teherana o iranskom nuklearnom programu, u kojima je posredovao Oman.

Lavrov poručio iranskom šefu diplomatije: Rusija je spremna da pomogne

Društvo

Tender potvrdio da je Rudnik obmanjivao javnost - novo korito Ćehotine je puklo

Kolumne

,,SLUČAJ MEDENICE”: Zloupotreba državne sile u političke svrhe

Politika

Nikolić: Ako policija može čuvati Cetinjski manastir i Botun, može nadzirati i osumnjičene; Šćepanović: Ako nijedan sudija ne bude sankcionisan zbog bjekstva Medenice, neće ni policajac

Tag: jovan-rabrenovic