Da li su nas političari zaista ubijedili da je inflacija dobra za državu – centralna je tema emisije E uživo, na Televiziji E. Spornu izjavu, koja dolazi iz poslaničkih klupa, komentariše doktor ekonomskih nauka Jovan Rabrenović, koji će se osvrnuti i na otvaranje dijaloga u vezi sa neradnom nedjeljom. Sagovornik TV E komentarisaće i prijedlog budžeta za 2026 – kako će se sve te cifre odraziti na svakodnevni život građana.
Gost emisije E uživo je i poznati crnogorski karatista Vladimir Mijač, sa kojim ćemo razgovarati o državnom prvenstvu za kadete, juniore i mlađe seniore, kao i mladim zvijezdama crnogorskog sporta, koje obećavaju svijetlu budućnost.
Panelisti emisije osvrnuće se na listu neobičnih zanimanja koja donose značajnu zaradu - među kojima su profesionalni ožalošćeni, degustatori hrane za kućne ljubimce, profesionalni grlitelji i drugi.
Tema današenje emisije E uživo biće i neverbalna komunikacija – pitamo: pokazuje li naše tijelo misli i osjećanja – prije nego ih izgovorimo.
Emisiju E uživo gledajte na TV E – od 16 do 18 sati.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

E uživo: Da li su nas političari zaista ubijedili da je inflacija dobra za državu?

Šta nam donosi prijedlog Budžeta za narednu godinu, je li on potrošački ili razvojni, te koje su ključne manjkavosti – Portal ETV pitao je dr Jovana Rabrenovića iz Instituta ekonomskih nauka.
On kaže da prijedlog Zakona o budžetu za 2026. godinu, projektovan na iznos od gotovo 3,8 milijardi eura, nije isključivo finansijski dokument već političko-ekonomska odluka koja određuje smjer razvoja Crne Gore i definiše koliko je država spremna da se suoči sa strukturnim slabostima.
– Ovo je prvi budžet koji u potpunosti reflektuje efekte programa Evropa sad 2 kroz cijelu fiskalnu godinu, a njegova analiza otkriva model budžetiranja koji sve manje podsjeća na razvojnu platformu, a sve više na instrument kratkoročnog održavanja potrošnje – rekao je.
Rabrenović daje stručnu, detaljnu i međunarodno uporedivu analizu ključnih fiskalnih tačaka koje će obilježiti 2026. godinu: transformaciju penzionog sistema, rast mandatornih izdataka, skriveni deficit zdravstva i strategiju zaduživanja koja stvara više rizika nego fiskalnog prostora.
– Najznačajnija, ali istovremeno i najpotcjenjenija promjena nalazi se u penzijskom sistemu. Prijedlog budžeta predviđa izdvajanja za penzije od oko 837 miliona eura, dok su prihodi od doprinosa procijenjeni na svega 399 miliona eura. To znači da Fond PIO završava u minusu od 438 miliona eura, a doprinosi zaposlenih pokrivaju tek 47% potrebnih sredstava – rekao je.
<h3>RIZIK</h3>
Prema njegovim riječima, Crna Gora je, praktično neformalno, napustila tradicionalni Bismarckov model zasnovan na generacijskoj solidarnosti i prešla na sistem u kojem se penzije finansiraju iz opštih poreza.
– Time se rizik penzijske održivosti direktno vezuje za stabilnost potrošnje i prihoda od PDV-a. Penzije više ne zavise od kretanja zaposlenosti i produktivnosti, već od snage turističke sezone i povoljnih eksternih okolnosti – kazao je.
Rabrenović napominje da je takav model održiv samo u godinama visokog rasta.
– Čim dođe do usporavanja ekonomije, pad prihoda od PDV-a preliva se direktno na fiskalni kapacitet države da isplaćuje penzije bez dodatnog zaduživanja. U nedostatku amortizera u vidu visokog učešća doprinosa, sistem je izložen šokovima koji bi se ranije ublažavali automatski – ocijenio je sagovornik Portala ETV.
<h3>DRŽAVA NAJVEĆI POTROŠAČ</h3>
Budžet fiksne potrošnje: država kao najveći potrošač, a ne investitor
– Kada se analiziraju rashodi, vidljiva je struktura koja je u potpunosti određena mandatornim izdacima. Bruto zarade u javnom sektoru planirane su na 726 miliona eura, dok penzije, socijalni transferi i druge fiksne obaveze čine preko 80% tekućeg budžeta. To znači da je fiskalni prostor izuzetno uzak, a gotovo svi rashodi unaprijed zadati. Ovakvim planiranjem budžeta država predstavlja najvećeg potrošača, a ne investitora – kazao je.
Kako dodaje, predložena struktura ima nekoliko ozbiljnih posljedica:
– Javna administracija ostaje najveći i najpoželjniji poslodavac, što povećava pritisak na zapošljavanje u sektoru koji je već preglomazan.
Ocjenjuje da državna potrošnja dominantno odlazi na uvoz, jer se povećana potrošnja troši na uvoznu robu, čime se produbljuje spoljnotrgovinski deficit.
– Minimalni dio budžeta usmjeren je ka onim sektorima koji dugoročno povećavaju rast i zaposlenost – istakao je.
Rabrenović podvlači da, dok god preko 80% budžeta čine unaprijed definisane stavke, Crna Gora neće imati razvojni, već potrošački model fiskalne politike.
– Prijedlog budžeta dozvoljava mogućnost zaduživanja do približno 1,7 milijardi eura. Razlika između potrebe i zakonskog okvira otvara prostor za ono što se u našoj ekonomiji može nazvati hazardom. Kada Vladi date širok limit za zaduživanje, ali bez jasno definisanih kreditora, namjene i rokova, to stvara privid fiskalne komocije, nemogućnost upravljanja dugom bez stvarne fiskalne konsolidacije i opasnost da se oslobođena sredstva preusmjere na tekuću potrošnju – rekao je.
Upozorava da se zaduženje pravda prijevremenom otplatom starih, skupljih dugova, što u principu može biti opravdano. Međutim, međunarodno iskustvo pokazuje da vlade često koriste takve mehanizme kako bi prikrile rast tekuće potrošnje pod okriljem refinansiranja.
– Iza ovog budžeta nedostaje fiskalni mehanizam zaštite: ne postoji Fiskalni savjet, ne postoje ex-ante analize namjene i troškova zaduživanja, niti se Skupštini dostavlja plan servisiranja duga koji uključuje rizike kretanja kamatnih stopa. U zemlji sa javnim dugom blizu 61% BDP-a, ovo je ozbiljan problem – istakao je.
<h3>PROBLEMI ZDRAVSTVENOG SISTEMA</h3>
Rabrenović jasno ukazuje da je zdravstveni sistem već godinama latentni izvor fiskalnog rizika. Kako dodaje, ukidanjem doprinosa za zdravstvo, sektor je postao u potpunosti zavisan od budžetskih transfera. Međutim, ti transferi se planiraju po inerciji, bez uzimanja u obzir medicinske inflacije, demografskih trendova i rasta troškova specijalističkih usluga.
– Rezultat je jasan: nastaje skriveni deficit, koji se ne vidi u budžetskim tabelama, ali se manifestuje kroz rast dugova prema dobavljačima, povremene nestašice i rebalanse koji retroaktivno ‘krpe’ problem – ocjenjuje sagovornik Portala ETV.
Ukazuje da se u međunarodnoj praksi zdravstvo smatra ulaganjem u ljudski kapital i ravnotežu tržišta rada. Kod nas se tretira kao neophodna, ali sekundarna stavka. Dok god sistem ne pređe na predvidiv i održiv model finansiranja, dugoročna stabilnost će zavisiti od ad hoc rebalansa i kreditnih aranžmana.
– Planirani kapitalni budžet od oko 300 miliona eura predstavlja pozitivnu stranu prijedloga. Posebno je važan nastavak izgradnje autoputa (Mateševo–Andrijevica), kao i mogućnost povlačenja sredstava iz evropskih fondova – kazao je on.
Međutim, Rabrenović navodi da je ključni problem kapitalnog budžeta u Crnoj Gori realizacija. Čak i u godinama sa visokim planovima, stopa realizacije se često kreće između 40% i 70%.
– Ako se ova praksa nastavi, kapitalni budžet će ponovo biti glavni izvor ‘ušteda’ u slučaju rebalansa, a tekuća potrošnja ostati netaknuta – kazao je.
Pravi uspjeh budžeta za 2026. mjeriće se time da li će kapitalna sredstva biti pretvorena u projekte na terenu, a ne ostati samo u planovima.
– Prijedlog budžeta za 2026. godinu predstavlja fiskalnu konstrukciju zasnovanu na potrošnji, zaduživanju i optimističnim pretpostavkama. On uspijeva da obezbijedi socijalni mir i kratkoročnu stabilnost. Ali dugoročno, ovaj budžet ne rješava nijedan od ključnih strukturnih problema – rekao je, dodajući:
– Penzijski sistem postaje potpuno zavisan od PDV-a i fiskalne stabilnosti.
Upozorava da zdravstvo funkcioniše uz permanentan implicitni deficit. Mandatorni rashodi guše fiskalni prostor.
– Zaduživanje se otvara široko, a nadzor ostaje labav – kazao je.
Jasno poručuje da kapitalne investicije zavise od efikasnosti birokratije, koja je tradicionalno slaba.
<h3>UPOZORENJE</h3>
U godini koja dolazi, stabilnost javnih finansija Crne Gore zavisiće manje od kvaliteta budžetskog planiranja, a mnogo više od spoljnog okruženja, turističke sezone, cijene kapitala i opšte ekonomske klime.
– To je, za malu i otvorenu ekonomiju, rizična pozicija. Zato ovaj budžet treba posmatrati ne samo kao finansijski dokument, već kao upozorenje: bez strateških reformi PIO sistema, održivog modela zdravstva, jačanja fiskalne odgovornosti i stvarnog povećanja kapitalne realizacije, Crna Gora nastavlja hod po fiskalnoj žici bez sigurnosne mreže – zaključio je Rabrenović u razgovoru za Portal ETV.

Miraš Dušević

Rabrenović o budžetu: Fiskalna konstrukcija zasnovana na potrošnji, zaduživanju i optimističnim pretpostavkama

Dok se rafovi pune, a novčanici prazne, Crna Gora ulazi u najosjetljiviju fazu poskupljenja u posljednjoj deceniji. Hrana, energenti i osnovni proizvodi skaču iz sedmice u sedmicu, a teret inflacije pada direktno na leđa građana. U razgovoru za Portal ETV, dr Jovan Rabrenović iz Instituta ekonomakih nauka, &nbsp;ogolio je ekonomski paradoks u kojem živimo – statistika govori jedno, život drugo – i jasno upozorio da su udari na tržištu postali prijetnja svakom domaćinstvu u državi.
Rabrenović je u razgovoru za Portal ETV kazao da Crna Gora danas živi paradoks u kojem statistika i svakodnevni život više ne prate jedno drugo. Kazao je da, iako agregatni pokazatelji pokazuju da je ukupni nivo cijena i dalje niži u odnosu na prosjek Evropske unije – indeks nivoa cijena iznosi oko 63 odsto – taj podatak ne ublažava realni pritisak koji osjeća gotovo svako domaćinstvo. Rabrenović je naglasio da, dok su pojedine kategorije zaista jeftinije, ključni proizvodi koji čine srž porodične potrošačke korpe – mliječni proizvodi, jaja, sezonsko voće i energenti – poskupjeli su dovoljno da ugroze svakodnevni standard građana.
Rabrenović je objasnio da je inflacija u periodu januar–avgust 2025. iznosila oko 3,6 odsto u odnosu na prethodnu godinu, a da su u pojedinim mjesecima godišnje stope dosezale između 4 i 4,9 odsto. Iako statistički te brojke ne djeluju dramatično, kazao je da one u stvarnosti predstavljaju povećanja koja domaćinstva osjećaju svakog mjeseca, na svakom računu.
- Prosječna neto plata kreće se oko 1.010–1.015 eura. Nominalni rast zarada postoji, ali realna kupovna moć mnogih porodica slabi zbog bržeg rasta cijena osnovnih proizvoda. Istovremeno, fiskalni okvir ograničava mogućnosti države: javni dug iznosi približno 4,8 milijardi eura, odnosno oko 60–61 odsto BDP-a. Rabrenović je istakao da u takvim okolnostima država ne može uvoditi široke, trajne subvencije bez ozbiljnih posljedica po javne finansije- naveo je on.&nbsp;
U svakodnevnom životu građana, kazao je Rabrenović, taj pritisak izgleda ovako: cijena domaćeg sira u trgovinama dostiže i 12 eura po kilogramu, dok tradicionalni skorup – zavisno od vrste – košta i do 30–40 eura. Sezonsko voće u pojedinim sedmicama košta između 6 i 15 eura po kilogramu, a cijene nekih kultura gotovo su udvostručene u odnosu na isti period prošle godine. Pelet je sa ljetnjih 190 eura po toni skočio na 250–280 eura, a ponegdje i do 335 eura. Jaja su poskupjela 0,03–0,05 eura po komadu – mali iznos po jedinici, ali veliki kumulativni trošak za domaćinstva i pekarsku industriju.
<h3>Zašto dolazi do ovakvog rasta cijena?</h3>
Rabrenović je objasnio da su razlozi višeslojni i međusobno isprepleteni.
Prvo, rast ulaznih troškova – stočne hrane, ambalaže, energenata i transporta – pritiska proizvođače, koji zbog pada margina prenose troškove na otkupne i maloprodajne cijene.
Drugo, sezonalnost i klimatski rizici, poput lošijih prinosa i nepovoljnih vremenskih uslova, utiču na velike oscilacije u ponudi, posebno kod svježeg voća i dijela mliječnih proizvoda.
Treće, struktura tržišta – mala veličina, visoka uvozna zavisnost i koncentracija u distribuciji – povećava jedinične troškove i olakšava prebacivanje tereta na potrošače.
I konačno, fiskalna ograničenja i institucionalna neosjetljivost otežavaju pravovremeno uvođenje ciljnih i efikasnih mjera.
<h3>Jaja kao indikator ranjivosti sistema</h3>
Rabrenović je posebno istakao jaja kao dobar pokazatelj osjetljivosti lanca snabdijevanja. Naizgled mali rast otkupne cijene od 3 do 5 centi po jajetu značajan je za porodice koje mjesečno konzumiraju velike količine. Mali proizvođači, koji posluju uz minimalne marže, ne mogu dugo izdržati takve troškove. Ako mnogi od njih odustanu od proizvodnje, Crnu Goru može pogoditi nestašica i novi talas rasta cijena – što, kako je kazao, jasno pokazuje kako mali pomaci u ulaznim troškovima prerastaju u makroekonomski problem.
<h3>Ne vjeruje u mjere bez pokrića&nbsp;</h3>
Rabrenović je rekao da administrativno zamrzavanje cijena ili marži može kratkoročno stvoriti utisak odlučnosti, ali bez kompenzacionog okvira proizvođačima takvi potezi brzo vode ka nestašicama, padu kvaliteta i urušavanju domaće proizvodnje.&nbsp;
- S obzirom na nivo javnog duga, naglasio je da svaka intervencija mora imati jasno finansijsko pokriće, vremenski okvir i precizno definisane kriterijume- upozorava.&nbsp;
<h3>Koje mjere su hitne, realne i izvodljive?</h3>
1. Uspostaviti javnu listu ključnih artikala i referentne cijene, uz sedmični monitoring dostupnosti u najvećim maloprodajnim lancima po regionima. Ako dostupnost padne ispod 85 odsto, država i proizvođački klasteri moraju reagovati odmah.
2. Uvesti ciljanu podršku proizvođačima – subvencije ili vaučere za stočnu hranu i ambalažu, kao i hitne kreditne linije uslovljene dokazom pada marže i zadržavanja proizvodnje. Prioritet trebaju biti jaja, mlijeko i sir.
3. Ubrzati ulaganja u skladišne kapacitete, hladnjače i lokalnu preradu, kao srednjoročno rješenje za smanjenje sezonske volatilnosti i uvozne zavisnosti.
4. Socijalnu politiku usmjeriti na ciljane vaučere za najugroženije, umjesto univerzalnih subvencija koje opterećuju budžet, a ne pogađaju one kojima je pomoć najpotrebnija.
- Ne mislim da je država namjerno zaboravila građane- kazao je.
Rabrenović je poslao jasnu poruku.
- Smatram da su mnoge mjere bile nedovoljno precizne, loše tempirane i često bez jasnog finansijskog i operativnog pokrića – što građanima ostavlja utisak da su zaboravljeni. A oni posljedice osjećaju svaki put kada kupe sir, jagode, jaja ili plate komunalije. Pozivam donosioce odluka na odgovornost: prekinite s najavama bez efekta i ponudite rokove i mjerljive rezultate- naveo je on.&nbsp;
Na kraju je poručio da građani ne traže čuda, već racionalnu, ciljanu i vremenski ograničenu politiku koja će zaštititi kupovnu moć i sačuvati domaću proizvodnju.
- To je minimum koji sugrađani zaslužuju- zaključio je Rabrenović u razgovoru za Portal ETV.&nbsp;

Šokovi na tržištu, cijene divljaju: Od sira do peleta – udar na svako domaćinstvo

Polaganje vozačkog ispita u Crnoj Gori postalo je značajna finansijska investicija, tvrde stručnjaci. Cijena obuke danas gotovo dostiže iznos prosječne plate u državi. I dok se mnogi pitaju da li je ovakav rast cijena opravdan, instruktori vožnje ističu da jeste jer nova ulaganja omogućavaju usklađivanje sa evropskim standardima i praksama. Međutim, pored pitanja koliko će modernizacija auto-škola doprinijeti kvalitetu obuke i vještinama budućih vozača, sve češće se postavlja i ono drugo, podjednako važno pitanje: koliko će budući vozači moći sebi da priušte takvo „modernizovano usavršavanje".
<h2>EVROPSKI STANDARDI, DOMAĆE CIJENE&nbsp;</h2>
Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija izmijenili su i dopunili Pravilnik o načinu organizovanja i sprovođenja polaganja vozačkog ispita. Promjene se ne odnose samo na pravila, već i na cijene. Obuka za polaganje sada, u prosjeku, košta oko 900 eura. Stručnjaci upozoravaju da bi nova cijena mogla dodatno opteretiti građane.&nbsp;
- To znači da ćemo, ako je zaista postignut efekat, višom cijenom imati veći nivo kvaliteta i veći nivo bezbjednosti i tokom obuke i poslije, na osnovu znanja koje je stečeno u samom saobraćaju. U tom slučaju to je odlična vijest. Ali, ako se to uradilo zbog same inflacije, povećanja troškova života, goriva, troškovima obuke, odnosno održavanja osnovnih sredstava, onda je to već druga priča i bojim se da sami polaznici kurseva neće dobiti na kvalitetu - ocijenio je za Televiziju E Jovan Rabrenović iz Instituta ekonomskih nauka.
Oni koji svakodnevno rade sa budućim vozačima ipak tvrde da je rast cijena opravdan.
- Posljednje promjene Ministarstva uticale su na to da naše dozvole budu priznate i u Njemačkoj, što u mnogome znači priznavanje našeg kvaliteta rada i naše opremljenosti. Mi ne možemo da upotrebljavamo sva sredstva i opremu koja su iz uvoza - gorivo, vozila, oprema i ostalo. Kada budemo morali da se digitalizujemo, da se opremimo savremenim kompjuterima, moraćemo da dobijemo nova vozila. Tu će biti vozila sa više npr. er begova itd. Sve to utiče na cijenu - kazao je za TV E instruktor vožnje Budo Nikolić.
Cijene obuke, kažu stručnjaci, sada su gotovo izjednačene sa evropskim standardima. Ipak, problem nastaje kada se one uporede sa prosječnim primanjima građana Crne Gore.
- U Crnoj Gori će iznos biti od 100 do 120 odsto ličnog dohotka, u drugim državama Evropske unije to je nekih 40 do 45 procenata njihovog ličnog dohotka. Znači, njima je prihvatljivije. U Sjedinjenim Državama, koje su često mjera nekog kvaliteta, cijena obuke u auto školama je do 13 odsto ličnog dohotka. Pričamo o prosječnim primanjima. E, to može malo da izazove problem samih polaznika kako će obezbijediti sredstva za polaganje. Za nekoga ko tek treba da uđe u svijet vožnje iznos od 1.000 do 1.200 eura, koliko to već može da košta, uz već neko ponavljanje testova, dodatih ispita, može da bude dodatno opterećenje - ocijenio je Rabrenović.
<h2>Dodatno opterećenje ili realna cijena</h2>
Instruktori vožnje tvrde da su obuke kod nas i dalje pristupačnije nego u većini zemalja regiona.
- Cijena je slična onima u okruženju, mada je i srazmjerno mnogo niža ako pogledamo prosječne cijene i zarade u regionu. U Crnoj Gori je oko 1.010 eura za avgust, a u Srbiji i Bosni je to negdje od 845 do 880 eura. Tamo cijena obuke prelazi preko te prosječne zarade. Znači, kod nas je cijena obuke i dalje ispod prosječne mjesečne zarade - kazao je instruktor Nikolić.
Prema podacima Uprave za statistiku (Monstat), u Crnoj Gori je tokom 2024. godine zabilježeno 6.649 saobraćajnih nezgoda. U njima je život izgubilo 75 osoba, dok je povrijeđeno više od tri hiljade ljudi.&nbsp;
Upravo zato, polaganje vozačkog ispita od sada podrazumijeva stroža i modernizovana pravila – više časova vožnje, više teorijske nastave, digitalizaciju auto škola i promjenjiva pitanja na ispitu. Cilj je jednostavan - kvalitetnije učenje i bezbjedniji saobraćaj.

Vozački ispit značajna investicija: Mogu li budući vozači priuštiti „modernizovano usavršavanje"?

Crna Gora se nalazi pred jednim od najozbiljnijih ispita svoje ekonomske zrelosti – kako istovremeno zaštititi turske državljane, sačuvati investicije i održati povjerenje stranog kapitala.
Nedavni incidenti koji su uzdrmali odnose s Turskom mogli bi, upozorava dr Jovan Rabrenović iz Instituta ekonomskih nauka, prerasti u lančanu reakciju sa ozbiljnim posljedicama po tržište nekretnina, bankarski sistem i državne finansije.
- Ovo nije samo pitanje bezbjednosti, već test ekonomske suverenosti i institucionalne zrelosti Crne Gore - poručio je sagovornik za Portal ETV
Rabrenović je kazao je da se Crna Gora suočava sa značajnim izazovom koji nadilazi vidljive diplomatske i bezbjednosne incidente, a koji direktno utiče na zaštitu turskih državljana i očuvanje turskog kapitala.
Rekao je da ovo pitanje nije samo diplomatsko, već predstavlja test nacionalne ekonomske stabilnosti, vladavine prava i signal svim stranim ulagačima da li su njihove investicije sigurne u Crnoj Gori. Istakao je da je turski kapital, kao jedan od ključnih stubova ekonomije u prethodnih nekoliko godina, postao ranjiv usljed koncentracije u osjetljivim sektorima poput nekretnina, građevinarstva, turizma i komercijalnih usluga, što ga čini podložnim sigurnosnim i političkim rizicima.
<h2>EKONOMSKI ZNAČAJ TURSKIH ULAGANNA I NJIHOVA RANJIVOST</h2>
Rabrenović je podsjetio da se crnogorska ekonomija u velikoj mjeri oslanja na strani kapital, koji je glavni pokretač rasta već dvije decenije. Kako je rekao, Turska je u tom kontekstu jedan od ključnih partnera:
• U prvim osam mjeseci 2024. godine Turska je bila najveći strani investitor sa prilivom od 92,2 miliona eura, što predstavlja 21% ukupnog stranog direktnog ulaganja u Crnoj Gori.
• U 2023. godini turska ulaganja iznosila su između 85,4 miliona eura i 100,9 miliona eura, čime je Turska bila drugi ili treći najveći investitor.
• U proteklih šest godina (2019–avgust 2024) ukupna turska ulaganja dostigla su 451,7 miliona eura, od čega 217,9 miliona eura u kupovinu nekretnina, 35 miliona eura u direktna ulaganja u kompanije i 193,7 miliona eura kroz međukompanijske dugove.
• Na teritoriji Crne Gore registrovano je oko 14.500 preduzeća sa turskim kapitalom, od čega oko 12.500 firmi ima turske osnivače, što predstavlja 20% od ukupno 68.000 kompanija u zemlji.
• Među stranim kompanijama (ukupno 29.960 aktivnih u 2024) turske čine 9.818, ili oko 33%.
• Aktivne kompanije ostvaruju godišnji promet veći od 90 miliona eura.
- Međutim, struktura ulaganja predstavlja ranjivu tačku - naglasio je Rabrenović.
• Više od 62% ukupnih ulaganja (oko 62 miliona eura) plasirano je u sektor nekretnina, što čini kapital osjetljivim na bezbjednosne i političke rizike.
• Ova koncentracija u ‘vrućem kapitalu’, kako je kazao, može dovesti do brzog povlačenja investicija, pada cijena nekretnina i negativnih trendova, posebno kada preliminarni indikatori pokazuju pad priliva stranih direktnih investicija i rast odliva kapitala ne-rezidenata. Ukupni strani direktni ulozi u Crnoj Gori u 2023. iznosili su 856,9 miliona eura, u padu sa 1,15 milijardi eura u 2022.
<h2>MOGUĆI EFEKTI I REPUTACIONI ŠOK</h2>
Nedavni incidenti sa turskim državljanima, prema riječima dr Rabrenovića, predstavljaju ozbiljan reputacioni šok. On je upozorio da, ako dođe do pogoršanja odnosa, godišnji priliv kapitala iz Turske mogao bi pasti za 40% do 60%, što bi direktno uticalo na budžetske prihode, tržište nekretnina, bankarski sektor i ukupno povjerenje investitora.
- Ovo bi izazvalo domino-efekat – smanjenje likvidnosti, pad zaposlenosti u građevinarstvu, rast fiskalnog deficita, smanjenje vrijednosti kolaterala, rast nenaplativih kredita i pritisak na bankarsku likvidnost - kazao je Rabrenović.
Prema njegovim riječima, šteta bi se manifestovala kroz tri ključna kanala:
1. Finansijska reakcija – masovne prinudne prodaje, obustava novih ulaganja i smanjenje reinvestiranja smanjuju likvidnost u građevinarstvu i pratećim sektorima.
2. Reputacioni učinak – povećana procjena rizika među ulagačima i turistima dovodi do pada posjeta i smanjenja prihoda, što slabi fiskalne mogućnosti države.
3. Prekid saradnje – smanjenje partnerstava u javnom i privatnom sektoru, uključujući zdravstvo, obrazovanje i infrastrukturu, donosi dugoročne socijalne i strateške posljedice.
<h2>STRATEŠKI ZNAČAJ TURSKE IZVAN FINANSIJA</h2>
Rabrenović je istakao da strateški značaj Turske za Crnu Goru nije samo finansijski:
• Zdravstvo – Acıbadem i zdravstveni turizam: turske bolnice poput Acıbadem-a pružaju pristup savremenim uslugama (tretmani tumora, robotizovana hirurgija), doprinoseći kvalitetu zdravstvene zaštite i razvoju medicinskog turizma.
• Humanitarni i razvojni aspekt TIKA: Turska agencija TIKA uložila je preko 20 miliona eura u više od 500 projekata širom Crne Gore, uključujući obnovu škola, kulturnih objekata i opremanje bolnica medicinskom opremom vrijednom 2,5 miliona eura. Povlačenje TIKA-e predstavljalo bi gubitak partnera u razvoju lokalnih zajednica.
• Turizam i lokalna potrošnja: u 2024. godini Crna Gora je zabilježila 2.606.854 dolazaka turista i 15.594.299 noćenja, od čega su strani turisti ostvarili 96,1% noćenja. Turski turisti ostvaruju 4,9% noćenja stranih turista (u 2023: 6,7% turista i 740.000 noćenja, odnosno 4,9% ukupnih noćenja). Oko 13.500 turskih državljana sa privremenim ili stalnim boravkom doprinosi budžetu sa oko 40 miliona eura godišnje kroz poreze, doprinose i potrošnju. Administrativne prepreke (npr. vize) mogle bi obeshrabriti turiste i investitore.
<h2>KASKADNI KOLAPS I DVOJNI ŠOK</h2>
Kako je upozorio dr Rabrenović, ako bilateralni odnosi narastu bez adekvatne reakcije, postoji rizik od intenzivnih udara: pad tržišnih vrijednosti nekretnina, direktni fiskalni gubici kroz smanjene porezne prihode i PDV, te slabljenje percepcije političke pouzdanosti.
Rekao je da regulatorna nepredvidivost (npr. ad hoc restrikcije) u kombinaciji sa bezbjednosnom nesigurnošću stvara „dvojni šok“, što može dovesti do smanjenja angažmana ili potpunog povlačenja rezidenata i ulagača.
<h2>HITNE I STRATEŠKE MJERE ZA OČUVANJE POVJERENJA</h2>
Dr Rabrenović je poručio da bi se rizici mogli minimizirati samo kroz koordinisano djelovanje države.
Hitno (prve sedmice):
• Pokrenuti brzu, nezavisnu i transparentnu istragu incidenata; objaviti korake javnosti i partnerima.
• Aktivirati diplomatske kanale za umirenje aktera i potvrdu zaštite stranaca i investicija.
• Uvesti privremene mjere likvidnosne podrške (odlaganje poreskih obaveza, administrativne olakšice) za prevenciju prinudnih likvidacija.
Kratkoročno (1–3 mjeseca):
• Pokrenuti kampanju reputacionog menadžmenta sa porukama o vladavini prava i sigurnosti.
• Pregledati administrativne procedure i objaviti predvidljive rokove za rješavanje zahtjeva.
• Uvesti monitoring transakcija na tržištu nekretnina i procjene izloženosti bankarskog sektora rizicima likvidnosti i nenaplativih kredita (NPL).
Dugoročno (6–36 mjeseci):
• Diversifikovati profil ulaganja kroz podsticaje za tehnologiju, proizvodnju i obnovljive izvore energije.
• Institucionalizovati mehanizme upravljanja rizicima stranih ulaganja i kriterijume za intervenciju.
• Jačati kapacitete pravosudnih i policijskih institucija za efikasno procesuiranje slučajeva sa stranim akterima.
- Diplomatski kanali moraju biti maksimalno iskorišćeni, uz javne poruke solidarnosti i garancije sigurnosti turskim državljanima i kompanijama - istakao je Rabrenović.
Na kraju je poručio da Crna Gora ne može priuštiti gubitak partnera poput Turske, koja nije samo investitor već i strateški saveznik.
- Ovo je test ekonomske suverenosti i geopolitičke pouzdanosti. Samo brza, odlučna i transparentna reakcija može spriječiti da bezbjednosni šok preraste u dugoročnu štetu. Država mora pokazati da je pravno sigurna, demokratska i otvorena, štiteći sve investitore jednako, kako bi očuvala ekonomski identitet i reputaciju kao stabilne destinacije - zaključio je Rabrenović za Portal ETV.

Ulog od pola milijarde eura: Da li Crna Gora može sačuvati turske investicije?

U nedjeljnom izdanju emisije Vikend Popodne na Televiziji E, donosimo vam zanimljive i inspirativne priče! Prvo ćemo bolje upoznati braću Jovana i Jova Rabrenovića poznate ekonomske analitičare, koji će sa nama podijeliti svoja razmišljanja o aktuelnim ekonomskim trendovima i izazovima savremenog tržišta.&nbsp;
Zatim razgovaramo sa ekspertkinjom za strateško komuniciranje koja će nam približiti razlike u kulturi komunikacije između Crne Gore i drugih zemalja Evrope i svijeta.
Na kraju, u našem kulinarskom segmentu, Sandra Manojlović priprema ukusno i jednostavno jelo, savršeno za vikend uživanje. Ne propustite opušteno i sadržajno popodne uz zanimljive goste i teme! Vidimo se u 17 sati!
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 75%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FBzV3QKBwJfI&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Vikend popodne na TV E: Rabrenovići o ekonomskim trendovima i izazovima savremenog tržišta

Inflacija u Crnoj Gori ne jenjava, a Vlada je odustala od ključne zaštitne mjere za najugroženije građane. U trenutku kada cijene osnovnih životnih namirnica rastu, a plate i penzije ostaju zamrznute, ukidanje administrativnih ograničenja cijena predstavlja udarac na budžet najsiromašnijih. Dok država ostvaruje veće prihode od PDV-a zahvaljujući poskupljenjima, obični ljudi osjećaju sve veći teret koji im ugrozava standard i egzistenciju. Ovo nije samo ekonomski problem, već duboka socijalna nepravda kojoj je potrebno hitno stati na put. Jovan Rabrenović sa Instituta ekonomskih nauka, za Portal ETV ističe da je Vlada Crne Gore na početku inflatornog udara primijenila administrativne mjere ograničavanja cijena osnovnih životnih namirnica s ciljem zaštite najugroženijih slojeva stanovništva. Međutim, ova praksa je napuštena bez jasnog obrazloženja, i to upravo u trenutku kada inflatorni pritisci i dalje prže, a realni prihodi građana ostaju na izuzetno niskom nivou. - Vlada je početkom inflatornog udara pribjegla ograničavanju cijena da bi zaštitila najugroženije, ali je ovu mjeru ukinula bez jasnog razloga, uprkos i dalje prisutnim inflatornim pritiscima- navodi on. Razlozi za ukidanje ove mjere kriju se i u fiskalnim interesima i u pritiscima moćnih maloprodajnih lanaca- navodi on. Kako ističe, ograničavanje cijena, iako korisno za potrošače, smanjuje nominalne prihode od PDV-a – dok rast cijena, iako štetan za građane, donosi veći prihod u državni budžet. Sa druge strane, trgovci su pod pritiskom Vlade zbog smanjenih marži prijetili nestašicama i smanjenjem ponude, što je dodatno uticalo na odluku o ukidanju mjere. - Rast cijena donosi veće prihode od PDV-a, dok ograničavanje cijena ostavlja prazninu u budžetu. Trgovci su pritiskali prijetnjama nestašicama da se mjera ne produži- smatra dr Rabrenović. Pored toga, podvlači da Vlada Crne Gore ne posneduje stratešku politiku za suzbijanje strukturnih problema koji izazivaju skok cijena – poput monopolske tržišne strukture, slabe kontrole uvoznih marži i odsustva robnih rezervi kao zaštitnog mehanizma. Da li je ovo punjenje budžeta na štetu građana? Rabrenović nema dilemu - definitivno jeste.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250716090756_6b8ba40cdad4a675d239e7fa24682a7765b27257dc15459372dc3f2ff7a280fb.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250716090756_6b8ba40cdad4a675d239e7fa24682a7765b27257dc15459372dc3f2ff7a280fb" data-rendition-name="original" width="847" height="497" loading="lazy" alt="rabrenović"> </figure>  - Kada cijena litra ulja poraste sa 1,50 na 2,20 €, država ubire gotovo 50% više PDV-a po istoj stopi od 21%. Međutim, građani, naročito oni sa minimalnim primanjima, troše znatno veći dio svog dohotka na iste proizvode. Ova regresivna fiskalna politika najteže pogađa najsiromašnije slojeve društva- smatra sagovornik Portala ETV. Problem je što se ti dodatni prihodi ne vraćaju direktno građanima kroz ciljane subvencije ili pojačanu socijalnu zaštitu, što dodatno produbljuje socijalne nejednakosti. Rabrenović ima preporuke za Vladu Crne Gore: • Ponovno ograničiti marže na esencijalne proizvode (hljeb, mlijeko, brašno, ulje, šećer), uz jasan i transparentan nadzor. • Formirati državne robne rezerve koje bi služile za hitne intervencije u slučaju nestašica ili zloupotreba na tržištu. • Uvesti ciljanu socijalnu pomoć putem vaučera ili kartica za hranu za najugroženije kategorije stanovništva. • Normirati maksimalne dozvoljene marže na proizvode od javnog interesa, po uzoru na Francusku i Italiju. • Razviti digitalne platforme za transparentno poređenje cijena, čime bi se podstakla konkurencija i zaštitio potrošač. Kako sitiče, neaktivnost u ograničavanju cijena predstavlja fiskalni oportunizam i socijalnu neosjetljivost Vlade. Teret inflacije nije ravnomjerno raspoređen, već je prebačen na najranjivije građane. Kratkoročne uštede u budžetu dugoročno će se vratiti kroz rastuću socijalnu ranjivost i potrebu za naknadnim intervencijama. - Neaktivnost u ograničavanju cijena je fiskalni oportunizam i socijalna neosjetljivost – teret inflacije plaćaju najranjiviji, a dugoročno će država morati ispravljati ovu grešku - zaključio je Rabrenović u razgovoru za Portal ETV.

Rabrenović upozorava: Vlada ignoriše nekontrolisanu skupoću, ovo je udar na najsiromašnije

Nedavne inicijative bojkota velikih trgovačkih lanaca u Crnoj Gori, pokrenute zbog visokih cijena osnovnih životnih namirnica, izazvale su snažnu reakciju javnosti i otvorile pitanje uticaja potrošačkih odluka na ekonomiju i društvo. Ovaj građanski protest može dovesti do promjena u poslovnim praksama trgovaca, ali i imati šire ekonomske posljedice.
Pozitivni efekti bojkota
Bojkot je skrenuo pažnju na problem rasta cijena i podstakao raspravu o fer poslovanju trgovačkih lanaca u Crnoj Gori. Građani su pokazali da zajedničkim djelovanjem mogu uticati na kompanije da preispitaju svoje poslovne strategije. Pritisak javnosti već je natjerao trgovce da preispitaju cijene određenih proizvoda, dok su nadležne institucije pokrenule analize tržišnih uslova.
Negativni efekti bojkota
Ipak, bojkot nosi i određene rizike. Dugotrajno smanjenje prihoda trgovačkih lanaca može uticati na poslovanje domaćih dobavljača, smanjiti investicije i dovesti do mogućih otpuštanja radnika. Takođe, smanjena konkurencija može, paradoksalno, u budućnosti dovesti do povećanja cijena, što bi dugoročno štetilo potrošačima.
Ekonomske posljedice bojkota u Crnoj Gori i regionu
Bojkot može izazvati poremećaje u lancima snabdijevanja, posebno ako potraje duži vremenski period. Smanjenje prometa u velikim trgovačkim lancima može uticati na stabilnost dobavljača, uključujući domaće poljoprivrednike i proizvođače. U regionu, gdje su tržišta međusobno povezana, posljedice mogu biti osjetne kroz smanjenje izvoza i poremećaje u distribuciji robe. Prema dostupnim podacima, promet u velikim trgovačkim lancima u Crnoj Gori smanjen je za 15% u prvim danima bojkota, dok su neki proizvođači prijavili pad narudžbina od 10% do 20%. Ukoliko bojkot potraje, moguće je dodatno smanjenje prihoda u maloprodaji i pad BDP-a za 0,3% na kvartalnom nivou. Dugoročno, ovakvi bojkot pokreti mogu natjerati velike kompanije da prilagode svoje strategije i ponudu, ali i dovesti do rasta inflacije ukoliko tržišni mehanizmi ne pronađu adekvatan balans.
Kvantitativni pokazatelji posljedica bojkota
Prema podacima Poreske uprave, pet najvećih trgovinskih lanaca u Crnoj Gori zabilježilo je pad prometa od 56,14% u odnosu na uporedni dan, 24. januar. Ovaj značajan pad prometa ukazuje na snažan uticaj potrošačkog bojkota na maloprodajni sektor. Slične akcije zabilježene su i u regionu, posebno u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini, gdje su građani takođe izrazili nezadovoljstvo visokim cijenama kroz bojkot trgovinskih lanaca. Ovi pokreti ukazuju na rastuću svijest potrošača o njihovoj moći i uticaju na tržište.
Iako bojkot može dovesti do kratkoročnih smanjenja prihoda trgovaca, dugoročne posljedice mogu uključivati prilagođavanje poslovnih strategija trgovačkih lanaca, ali i potencijalne rizike poput smanjenja investicija ili otpuštanja radnika. Stoga je važno pažljivo razmotriti sve ekonomske aspekte ovakvih akcija.
Društveni i politički aspekti
Bojkot je pokazao da crnogorski građani postaju svjesniji svog uticaja na tržište i da kolektivnim akcijama mogu vršiti pritisak na velike kompanije. Takođe, podrška različitih društvenih grupa ukazuje na širu podršku borbi za povoljnije cijene i bolje poslovne prakse. Vlada i regulatorne institucije sada su pod dodatnim pritiskom da uvedu efikasnije mjere za zaštitu potrošača.
Ključne poruke javnosti
• Građani imaju moć – Kolektivno djelovanje može natjerati kompanije na promjene, ali je važno da akcije budu strateški osmišljene kako bi imale dugoročan efekat.
• Cijene nisu isključivo odluka trgovaca – Na formiranje cijena utiču globalni lanci snabdijevanja, troškovi uvoza i ekonomska politika države, zbog čega je važno djelovati i na širem nivou.
• Očuvanje konkurencije je ključno – Gašenje trgovinskih lanaca može dovesti do monopola i još većih cijena, pa je potrebno jačati lokalne alternative umjesto isključivo bojkotovati postojeće trgovce.
• Država mora preuzeti aktivniju ulogu – Regulatorne institucije moraju osigurati da se tržišni uslovi ne koriste za neopravdano povećanje cijena i zaštititi domaće proizvođače.
Alternativna rješenja
Umjesto dugotrajnog bojkota, preporučuju se konstruktivni koraci kao što su direktni pregovori između trgovaca, potrošača i države, uvođenje strožih tržišnih regulativa te podsticanje razvoja manjih lokalnih trgovinskih mreža. Edukacija građana o tržišnim mehanizmima takođe može doprinijeti boljem razumijevanju ekonomskih procesa i dugoročnom poboljšanju uslova kupovine.
Zaključak
Bojkot trgovačkih lanaca u Crnoj Gori istakao je nezadovoljstvo građana i pokazao moć kolektivne akcije. Iako može donijeti kratkoročne rezultate, dugoročno rješenje leži u dijalogu, regulatornim promjenama i razvoju konkurentnijeg tržišta. Ključno je pronaći balans između pritiska na trgovce i zaštite ekonomske stabilnosti zemlje.

Ključan balans između pritiska na trgovce i zaštite ekonomske stabilnosti zemlje

Za građane je važno napomenuti &nbsp;da se ništa strašno neće desiti 1. januara, ukoliko država funkcioniše kako treba, a vlasti nas uvjeravaju da država funkcioniše - kazao je u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, analitičar tržišta dr ekonomskih nauka Jovo Rabrenović.
Neusvajanje budžeta za 2025.godinu, kaže Rabrenović, predstavlja izazov za ekonomsku i fiskalnu politiku države, ali i za, dodaje on, politički dio sistema i cjelokupno, kako tvrdi, funkcionisanje &nbsp;države.
- Ne radi se o nikakvom strašnom sudu, niti o apokalipsi u ekonomskom sistemu Crne Gore. To su scenariji koji su se dešavali i u prošlosti Crne Gore, tako da smo imali nešto slično i 2009.godine, pa zatim 2020.godine, kada je trebalo budžet za 2021.godine, pa je usvojen tek u junu mjesecu 2021.godine, pa sad imamo i budžet za 2025.godinu. Kritika bi trebalo da bude upućena na cjelokupan politički sistem, prije svega na zakonodavnu vlast, jer oni, iako ih struka upozorava decenijama, kasno usvajaju budžet, zadnjih dana, ili zadnjih minuta tekuće godine, za narednu godinu, što je strašno loša politika, i strašno loša praksa, sa tim se mora prekinuti, kako ne bi došli u sličnu situaciju - rekao je Rabrenović.
Za građane je važno napomenuti, poručuje Rabrenović, da se ništa strašno neće desiti 1.januara, ukoliko, ističe on, država funkcioniše kako treba, a vlasti nas, kako kaže, uvjeravaju da država funkcioniše.
- Posle 1. januara će biti i plate, penzije, socijalna davanja, i sve ono što je država obavezna da svojim građanima isporiči, i što je ključna, i možda najvažnija obaveza koju ima. Prihodovna strana budžeta se ne mijenja, ona ostaje standardno ista, znači svi oni prihodi koje država ima od poreza, carina, i raznih drugih doprinosa, i raznih drugih instrumenata koji joj daju snagu, koji daju novac budžetu, će funkcionisati nesmetano, čak će biti &nbsp;po pravilu i uvećani, jer je najavljeno da će od 1.januara biti dodatno naplaćivana neka vrsta carine za proizvode koji se naručuju prelo online platformi, tako da će država ostvariti dodatne prihode na taj način. Problem političarima je rashodna strana, jer se kod nas političari i poslanici brinu ko će koliko da zahvati iz toga budžeta i da rasporedi za neke svoje političke ideje, što mislim da je u ovom trenutku vrlo pogrešno, i da se ne razmišlja o onome što je bitno i što je konkretno, a to je da se unaprijedi investicioni ciklus u Crnoj Gori, i da se bolje funkcioniše - zaključio je Rabrenović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DpRTBFTG-pww&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Rabrenović: Neće biti apokalipsa u ekonomskom sistemu zato što nije usvojen budžet za 2025.godinu

Ako je neko htio da napravi loš potez, kad je u pitanju turistička privreda, i uopšte ekonomija Crne Gore, nije mogao izabrati bolji potez kojim će oštetiti ono što su bili planovi i predikcije turističke ekonomije i turističkih radnika za srednjoročni i dugoročni period, kazao je u jutarnjem programu "Budilnik", na Televiziji E, dr ekonomskih nauka Jovan Rabrenović.
Prema izvještaju Centralne banke Crne Gore prihodi Crne Gore od turizma u prva tri kvartala iznosili su 1.312 milijardi eura, što je za 49,5 miliona eura manje u odnosu na isti period prošle godine.
Pad prihoda od turizma je prvenstveno zbog manjeg broja turista, kaže Rabrenović, i taj broj je, dodaje on, otprilike pet procenata, i za toliko je i manji broj noćenja.
- Dominantan deficit prihoda je u trećem kvartalu, znači ona tri ključna mjeseca kad je crnogorska ekonomija, posebno crnogorski turizam imao najveće prihode od od turizma, i kad je bilo najviše gostiju, ta tri mjeseca bilježimo oko 40 miliona manji prihod, nego što je to bilo u trećem kvartalu prošle godine. Znači, turistička sezona je podbacila, u odnosu na turističku sezonu prošle godine, a mislim da tu ima uticaja i manji broj gostiju iz zemalja poput Rusije, Ukrajine, ali i zemalja koje su zadnjih godina bili tradicionalno prisutni kod nas - rekao je Rabrenović.
Ako se vize za ruske državljane budu uvele to će uticati na turističku sezonu, mišljenja je Rabrenović, iako bi takav postupak bio opravdan, to je, dodaje on, radikalan metod, koji bi otežao posao, kako kaže, turističkim agencijama koje dovode turiste iz Rusije.
- Postoji opravdana bojazan da uvođenje viza za Ruse, za Turke, kasnije i za još neke građane određenih država, će smanjiti naš turistički prihod, i uopšte prihod koji naša ekonomija ostvaruje. Ja, da budem optimista, smatram da to neće značajnije uticati, i da, pored svega toga, fokus naše politike, posebno kada je u pitanju turizam, ne bi trebalo da bude na tim državama. Naša ciljana tržišta bi trebalo da budu zapadna tržišta, od tržišta zemalja Evropske unije, do Amerike, Japana, Austrije. To su države koje imaju visoko platežne goste i države koje mogu da ponude goste koji će doći u Crnu Goru bez ikakvih ograničenja kad su vize u pitanju - istakao je Rabrenović.
Povećanje PDV-a sa sedam na 15 odsto će definitvo uticati, smatra Rabrenović, jer je to povećanje preko 100 odsto, i to je, kako kaže, ogroman udarac turističkoj privredi.&nbsp;
- Mislim, ako je neko htjeo da napravi neki loš potez, kad je u pitanju turistička privreda, i uopšte ekonomija Crne Gore, nije mogao izabrati bolji potez kojim će bukvalno oštetiti ono što su bili planovi i predikcije turističke ekonomije i turističkih radnika za srednjoročni i dugoročni period. Ovo znači povećanje cijene smještaja, veće troškove hotelskim preduzećima, kad su u pitanju cijene aranžmana. Problem je za sljedeću godinu i to što su u najvećoj mjeri svi turistički aranžmani prodati, po porezu koji je bio 7 procenata, znači cijene aranžmana moraju pretrpjeti korekcije, što je nemoguće uraditi sa ozbiljnim poslenicima u dovođenju turista, jer povećanje od par procenata mora biti najavljeno par godina unaprijed, a ne za preko 100 posto i to će definitivno uticati strašno na crnogorsku ekonomiju, koja je i ovako slabašna, a prije svega će uticati na ozbiljna turistička preduzeća, kakvih u Crnoj Gori nemamo puno, dok na individualne izdavaoce smještaja neće, jer je jedan dobar dio i u sivoj zoni - naglasio je Rabrenović.
Povećanje PDV-a na hotelski smještaj je jednostrana odluka, poručuje Rabrenović, jer nije konstatovana struka iz oblasti na koju se to odnosi, dodaje on, a povećanje nije zanemarljivo, nego, kako kaže, preko 100 posto.
- Jednostrano povećanje poreza, bez konsultacije sa najširom mogućom bazom pravi probleme koje ćemo mi tek da vidimo, već iduće godine. Imaćemo i dodatni problem sa konkurentnošću naše turističke destinacije, koja nije baš najkonkurentnija i zbog povećanja cijena, zbog inflacije koja je prisutna, a tek sada, uz sve ovo što imamo kao negativne efekte loše organizacije turističke ponude, i uopšte, loše pripremljena turistička sezona, koja je prisutna iz godine u godinu, posljedice će biti takve kakve si pretpostavljamo da će biti - zaključio je Rabrenović.

Rabrenović: Povećanje poreza preko 100 odsto je ogroman udarac turističkoj privredi

Iranske vlasti osudile su danas napad na vojnog komandanta Hezbolaha, šiitske grupe saveznice Teherana, koji je ubijen u nedjelju u izraelskom vazdušnom napadu u južnim predgrađima Bejruta.
- Iransko Ministarstvo spoljnih poslova najoštrije osuđuje kukavički atentat na velikog komandanta Libanskog islamskog otpora, mučenika Hajtama Alija Tabatabaija - navedeno je u saopštenju.
Tabatabai, kojeg je Izrael opisao kao “šefa štaba Hezbolaha”, najviši je vođa libanskog pokreta koji je ubijen od prekida vatre koji je stupio na snagu prije skoro godinu dana, ali uprkos tome Izrael nastavlja svoje vazdušne napade u Libanu.
Hezbolah, koji je osnovao i finansirao Iran, ozbiljno je oslabljen posljednjim ratom sa Izraelom i padom svog saveznika Bašara el Asada u Siriji u decembru.
Iransko ministarstvo dodalo je da atentat na Tabatabaija “predstavlja flagrantno kršenje primirja sklopljenog u novembru 2024. i brutalan napad na nacionalni suverenitet Libana”.
Tabatai je unaprijeđen u vojnog komandanta Hezbolaha poslije smrti najviših vojnih lidera pokreta tokom rata sa Izraelom.
Iran je takođe pogođen izraelskim i američkim vazdušnim napadima na njegova nuklearna postrojenja tokom 12-dnevnog rata sa Izraelom koji je počeo izraelskim napadom u junu.

Iran osudio ubistvo komandanta Hezbolaha

Idbornici u Skupštini Glavnog grada prihvatili su prijedlog da se postavi spomen-ploča bivšem mitropolitu Amfilohiju Radoviću i Podgoričaninu Halitu Đečeviću.
Ova odluka je izglasana sa 30 glasova za, dva protiv i dva uzdržana.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 45.63%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fdurickovic-odluka-o-podizanju-spomen-obiljezja-amfilohiju-i-decevicu-ce-unijeti-nove-podjele-u-drustvu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Sa 35 glasova "za" prihvaćeno je i da gradski prevoz za onkološke pacijente u Podgorici bude besplatan.
Odbornici su usvojili i prijedlog odluke o finansiranju sporta u Podgorici i usaglasili se da vrate teritorije na Zabjelu i Tuškom putu državi za potrebe izgradnje škole.
Prihvatili su i statut Javne ustanove za brigu o djeci "Dječiji savez".&nbsp;
Na sjednici je usvojena Informacija o potrebi pokretanja postupka proglašenja brda Ljubović za park prirode, kao i o učešću u Regionalnom programu lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu 3 (RELOAD3).

Podgorica dobija spomen-obilježje posvećeno Amfilohiju i Halitu Đečeviću, gradski prevoz za onkološke pacijente biće besplatan...

Predsjednik Poljske Karol Navrocki poručio je danas na predavanju na Karlovom univerzitetu u Pragu da istorija uči da Rusija, koja je po njegovoj ocjeni glavni neprijatelj Evrope i država koja ne poštuje dogovorene i potpisane sporazume, ne samo da može biti obuzdana, već i pobijeđena.
- Istorija nam je pokazala da Rusija, bilo carska, boljševička ili sovjetska, može ne samo da se zaustavi, već i da bude pobijeđena. Svaki put kada je poražena to je donijelo talas političkih promjena - kazao je Navrocki.
Poljski predsjednik izrazio je nadu da će Ukrajina uspjeti da se izbori sa svoja dva glavna neprijatelja - Rusijom, ali i svojim unutrašnjim neprijateljem - korupcijom.
- Spoljašnji izazovi su egzistencijalni - preporođeni ruski neoimperijalizam. Unutrašnji izazovi nijesu tako očigledni - kazao je Navrocki o glavnim prijetnjama za Poljsku i Evropu.
Veći dio predavanja posvetio je nabrajanju prijetnji koje, po njegovom mišljenju, dolaze za manje zemlje iz Brisela, i optužio Evropsku uniju da pod maskom federalizacije pokušava da centralizuje Evropu, oduzimajući suverenitet svim narodima osim dvjema najjačim članicama.
Navrocki je rekao da, uprkos rasprostranjenom uvjerenju, poljski konzervativni nacionalisti u koje ubraja i sebe nijesu neprijatelji EU.
- EU je naše prirodno životno okruženje. Ali budimo iskreni, ovo nije Unija naših snova. Ulazili smo u EU da bismo dobili ekonomske šanse. I dobili smo ih. Ulazili smo da bismo mogli da koristimo šengenski prostor. I koristimo ga. Ali cilj nije bio da nam EU diktira uslove našeg društvenog poretka, šta jedemo ili da vaspitava poljsku djecu - kazao je Navrocki.
Poljski predsjednik iznio je i nekoliko prijedloga kako da se zaustave pokušaji dublje integracije EU i njene centralizacije, a dio nadležnosti koje su pripale EU vrati na nacionalni nivo, kao prije usvajanja Lisabonskog sporazuma.
Karol Navrocki danas boravi u posjeti Češkoj gdje je, zajedno sa predsjednikom Češke Petrom Pavelom, složno ocijenio da je Rusija najveća prijetnja bezbjednosti i demokratiji u cijeloj Evropi i da je u nacionalnom interesu i Poljske i Češke da se nastavi pomoć Ukrajini kako ta zemlja ne bi podlegla agresoru.
I Pavel i Navrocki oprezno su pozdravili činjenicu da se u najnoviji američko-ruski mirovni plan za Ukrajinu unose radikalne promjene, te da se više ne ide samo na štetu Ukrajine i zemalja istočnog krila NATO, a u korist Rusije.
Obojica su na konferenciji za medije konstatovala da saradnju u Višegradskoj grupi, zbog stava Mađarske i Slovačke prema ratu u Ukrajini i njihove podrške Rusiji, nije moguće obnoviti u punoj mjeri, ali da je nužno obnoviti saradnju u oblastima gdje nema sporova, kao što su klimatski ciljevi, migracija i energetska bezbjednost.
Budući češki premijer Andrej Babiš takođe se sastao danas sa Navrockim, a jedna od tema bila je upravo obnavljanje saradnje sa Mađarskom i Slovačkom u okviru Višegradske grupe.
- Želim da se obnovi saradnja tamo gdje se slažemo. Ako neke zemlje V4 imaju različit stav prema ratu u Ukrajini, to ne znači da ne možemo zajedno da rješavamo dozvole za emitovanje gasova zagađivača ETS2, nelegalnu migraciju, prije svega energente i druge stvari koje muče Evropu - kazao je Babiš nakon sastanka s poljskim predsjednikom.

Navrocki: Istorija nas uči da se Rusija može pobijediti

Ekološki aktivista i odbornik Pokreta Preokret u Skupštini Opštine Danilovgrad Vuk Iković objavio je danas na društvenim mrežama video snimak na kojem auto Glavnog grada, registarskih oznaka PG CG L07, prolazi podgoriičkim Trgom nezavisnosti.
Iković je podsjetio da su trgovi „najslobodnija zona za pješake“.
- Ako tu zonu ne štite funkcioneri, ko će(?) - naveo je Iković u objavi na društvenim mrežama.
Naglasio je da je ovo jedan od „razloga zašto građani sve manje vjeruju institucijama i zašto pada poštovanje prema službenim licima“.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 660px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 63%; padding-top: 284px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.instagram.com%2Freel%2FDRb718aCPrc%2F%3Futm_source%3Dig_embed&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

(VIDEO) Službenim vozilom preko Trga nezavisnosti u Podgorici

„Quod ab initio vitiosum est, non producit effectum“ – zapisali su još starorimski pravnici. Veliki Valtazar Bogišić, tvorac crnogorskog „Opšteg imovinskog zakonika“, jedinog građansko-pravnog propisa na ovim prostorima koji nije prost prevod odgovarajućeg dokumenta neke velike sile, latinsku je sentencu formulisao u svima razumljivo „Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi“.&nbsp;
Grbo se rodio i pokušaj Srbije da ima more. Ako ne računamo situaciju da je prvo more pobeglo od Srbije još mnogo pre njenog nastanka – Panonsko more – naredni pokušaj Srbije da ima more zbio se u vreme cara Dušana. Velika ranosrednjovekovna država obuhvatala je skoro ceo Balkan s odgovarajućom morskom vodom, i bila naseljena mnogim narodima, među kojima su tadašnji Srbi (Raščani) bili među najmalobrojnijim. Ta je država propala posle kratkog trajanja u praksi, ali je ostala da živi u šovinističkim mozgovima velikodržavnih ambicija do danas.
Opet nešto moramo da ne-računamo. Dok je Srbija bila Smederevski sandžak Osmanskog carstva, imala je more. Ne jedno, već nekoliko mora. Ali, ni jedno nije bilo srpsko, već Sultanovo. Kao i Srbi. Pa se to ne računa; najzad, ni jedan nedovoljno slavan period srpske istorije ne sme u istoriji ni da prenoći, kamo li da ostane i da se „računa“.
Tričavih pet vekova kasnije, Srbija je opet pokušala da ima more. Osmansko carstvo se raspadalo, posle samo nešto više od 600 godina postojanja (srpsko je trajalo čak devet godina!), pa je svaka balkanska državica poskočila da otrgne koje parče. Srbija se dokopala Drača, i imala more celih četiri meseca: od kraja novembra 1912, do aprila 1913. &nbsp;
A onda, pet godina kasnije, more se ukazalo kao realna šansa. Formirana je Kraljevina SHS, u koje su Kraljevina Crna Gora (ne baš svojom voljom) i Država Slovenaca, Hrvata i Srba (današnje – skoro - Slovenija, Hrvatska i BiH) unele i more. Ali, avaj: ti koji su uneli more u zajedničku državu držali su da je to ulog jednak srpskim planinama i rekama – dakle, zajednički – dok je za drugu stranu sve to bio zasluženi ratni plen. I tako su Srbi imali more, kao što su imali i sve ostale priznate i nepriznate narode od početka kljakave kraljevine, skoro 22 godine. Ko zna šta bi bilo, da velika tragedija svetskog rata nije rasparčala i tu, unutrašnjim mržnjama i nezadovoljstvom onih koji su bili pasivni subjekti srpskog posedovanja, već nagriženu državu.
Naredni pokušaj da more bude zajedničko takođe se završio katastrofom: Srbima su more „oteli“ oni koji i izlaze na more, i čije je i bilo to more uneto u zajedničku državu, tad bratstvo-jedinstvenu SFRJ. Pokušalo se devedesetih da se spasi što se spasiti može, da se zadrže bar „srpski Dubrovnik“ i „srpska Crna Gora“, sa sve pripadajućom slanom vodom, ali avaj: ni Hrvati ni Crnogorci se s time nikako nisu slagali. Onda je proklete 2006. zakucan poslednji ekser u kovčeg prirodnog hegemonističkog prava Srba: „otcepila“ se Crna Gora.
I upravo je u vreme uspešnog crnogorskog referenduma za obnovu državne nezavisnosti Aleksandar Vučić, tada još revnosni Šešeljev radikal, poručio da je crnogorska nezavisnost samo privremena. Što će reći, i da je period Srbije bez mora privremeno stanje.
Od momenta kada je postao potpredsednik srpske vlade, pa do dana današnjeg, Vučić je pozivao građane Srbije da ne letuju na „hrvatskom moru“. Crnogorsko more nije pominjao, a ovih smo dana saznali i zbog čega.
„Lakše bismo odgovorili da imamo more. Zato nemamo more, zato su odvojili Crnu Goru od Srbije, zato Pašiću nisu dali izlaz na more, iako se borio svim srcem“, rekao je Vučić za nešto što se zove medijem u Srbiji.
Dakle, tradicionalna belosvetska zavera protiv Srbije u svim epohama postojanja Planete je dala efekta. Posle onolikih klipova u točkove, ubacivali su nam i klipove u peraja, a od srpskog naroda je i ta istina skrivana. Eh, da Srbija ima more, gde bi joj kraj bio?&nbsp;
Ne bi bilo ni korupcije, ni rasprodaje prirodnih resursa, ni nerešenih ubistava političkih protivnika; ne bi bilo ni rušenja nadstrešnice, ni izbegavanja odgovornosti za to; ne bi se kršio zakon da bi se omogućilo rušenje „Jugoslavije“ ili „Generalštaba“; ne bi se zidali najveći zagađivači u plodnoj ravnici Vojvodine, dočim bi tamošnji veliki gradovi zasigurno imali pitku vodu; ne bi se noću rušilo u Savamali, ne bi niko tražio dva minuta snimka s naplatne rampe, niko ne bi pitao da li je zaista bio pijan pilot srušenog helikoptera; ne bi kriminalci mleli ljude, ne bi „navijači“ divljali, ne bi maskirane barabe „menjale“ policiju u uniformama...&nbsp;
Da ima mora, mislite da bi se osetilo što su nekompetentni duduci i vlasnici pečenjara uništili sistem Elektroprivrede Srbije? Eh, da je mora, ne bi Kinezi u njihovim proizvodnim otrovima zagađenoj Istočnoj Srbiji imali, maltene, svoju državu. Da ima mora, ne bi Kinezi i Rusi iznosili srpsko zlato i druge rude uz simboličnu nadoknadu. Uz more, kako bi Rusi držali špijunski centar u Nišu i kako bi dirigovali srpskim „političarima“ kao pačjom školom? Da ima mora, „Ćacilend“ bi mogao da se baškari i na plaži. Sve to, i još svašta. Samo zbog nemanja mora.
Čak je i onaj kanal Moravom do Egeja ostao negde u brojnim radikalskim planovima kojih je toliko bilo da su, jamačno, neki prosto zaboravljani, a kako bi tek Srbija odgovorila da bar do mora može Moravom. Odgovor bi, ima li mesta sumnji, bio moćan.&nbsp;
I da ne pominjemo Kosovo, tu rak-ranu srpske stvarnosti od Nikolaja Velimirovića naovamo, Kosovo kojeg je Srbija istorijski „imala“ još kraće nego more, ali ga sada zasigurno nema – zato što nema more. Dobro, ima Matiju Bećkovića, i to je nešto.
Na more, koje su im zlikovci uzeli, Srbi, dabome, imaju svako pravo. Kao i na Crnu Goru koja je, kao što je opštepoznato, srpska država, a Crnogorci ne postoje, i svako ko drugačije kaže je Milogorac i kopile iz Titovog Jajca. Poznata je ta doktrina iz „Načertanijem“ zagađenog srpskog uma, koja, opet, postaje sve glasnija kako ovovremena, aktuelna, živuća država Srbija zbog svoje nesposobne i zapadnoazijskim bezbednosnim službama instruisane vlasti doživi kakav politički poraz.
Ruku na srce, imaju Srbi pravo i na grčko more, što zbog Krfa i Soluna, što zbog pokojnog jagodinskog siledžije Palme koji je dobio „srpsko parče“ plaže za „plićak – kolo“ u Paraliji. Muka je, međutim, što je Grčka em daleko, em vojno i politički kudikamo moćnija, pa bi ćar pojeo vajdu. Ne računamo nedavno na društvenim mrežama lansiranu tezu da Srbija, iz nepoznatih razloga, ima pravo na – recimo, autor nije tačno zapamtio - četvrtinu Krita: fantazije u stilu Deretića ipak nisu postale zvanični stav Beograda. Još.
Više je nego zanimljiva ta potreba da se umesto u stvarnosti živi u kompleksima i izmišljenoj istoriji upodobljenoj da opravda svako bivše i buduće nepočinstvo. Nesrećni zbog onog što nemaju i što nije njihovo, zanemaruju ono šta imaju i šta propada jer je tuđe slađe. Ali, to je već stvar one grane medicine koja se bavi psihičkim zdravljem, i, u nekim slučajevima, krivičnog prava.
Ono o čemu može jedan medijski tekst da raspravlja je pitanje niza političkih i ekonomskih neuspeha današnje srbijanske vlasti, koji se maskiraju aktuelizovanjem davno sklonjenih pitanja iz prošlosti ili buđenjem tek zakopanih aveti balkanskih mržnji i sukoba. Nemoć Srbije da se uobroči u sopstveni guber i dvorište, koje u mnogim njenim delovima danas zvrji avetinjski prazno, problem je za komšije koje „imaju more“ ili već nešto što vazda nezasitim radikalima treba. Ali, čini se još više, to je problem za samu Srbiju, koja odbija i izbegava napredak i sreću, jureći rep sopstvenih fantazija i slobodnom rukom pisanih hegemonističkih noćnih polucija.
„Nihil est in intellectu, quod antea non fuerit in sensu“, napisao je odavno Džon Lok. „Nema ničega u intelektu što pre toga nije bilo u čulima“. I možda baš to pokazuje problem s intelektom, ne samo u današnjoj Srbiji već i u nekim drugim državama uspostavljenim na ovom zlosrećnom parčetu Raja – jer im kroz čula nije prošla istina i stvarnost, već frustracijama pogurana izmišljotina, što neverovatnija to za primaoca stvarnija.
Tako i ova priča o moru: mora da prođe kroz čula, kakva-takva, da bi mogla da bude predstavljena kao noćna mora i razlog nekih budućih neuspeha. Ali, noćne more se često završe enurezom. Mislite o tome, Vrhovni komandante.

More i noćne more

Crnogorskim medijima iz kabineta predsjednika Skupštine dostavljena je čestitka predsjednika parlamenta Andrije Mandića povodom Dana opštine Bar koji se obilježava danas. Međutim, naslov zvaničnog dokumenta iz kabineta glasi "Predsjednik Mandić čestitao Dan opštine Pljevlja". Tako je, naslovljenom na Pljevlja, čestitkom Mandić poručio da je Bar oduvijek važio za ključno saobraćajno raskršće i opštinu od izuzetnog značaja za našu državu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251124121152_2da95f70a5fa605cd811772fd1505b5a2a23babf5de9c9d40d5501d03e8b2484.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251124121152_2da95f70a5fa605cd811772fd1505b5a2a23babf5de9c9d40d5501d03e8b2484" data-rendition-name="original" width="948" height="656" loading="lazy" alt="Čestitka"> <figcaption>Čestitka(Photo: screenshot)</figcaption> </figure>  Podsjetimo Dan opštine Pljevlja obilježava se 20. novembra, a ono što jeste interesantno je da ove godine, vodeći se pretragom sa sajta Skupštine, Mandić nije uputio čestitku. Prošle godine predsjednik Skupštine čestitao je predsjendiku Opštine Pljevlja Dariju Vranešu, predsjednici skupštine opštine Jovani Tošić kao i svim građanima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251124121152_f5f5e2a81864d0a8a93b026eaceef7abcd467ac6efb04dc34af2ac18b0488745.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251124121152_f5f5e2a81864d0a8a93b026eaceef7abcd467ac6efb04dc34af2ac18b0488745" data-rendition-name="original" width="926" height="922" loading="lazy" alt="Čestitka"> </figure>  Ove godine to je izostalo, već čestitka za Dan opštine Pljevlja koja je stigla iz Skupštine upućena je od potpredsjednika Nikole Camaja. Da li je Mandić zaboravio ili planirao da čestita Dan opštine Pljevlja pa odustao i tako ostao sačuvan draft sa tim naslovom, ili je u pitanju nepažnja, ostaje na javnosti da cijeni.

FOTO: Mandićeva čestitka za Dan opštine Bar naslovljena na Pljevlja

Šimun o ostavci nakon tragičnih događaja u zdravstvenim ustanovama: Kada nastupe izazovi ne treba bježati; Mikić: Red bio da se podnese ostavka

Znanje nečega uvijek je istinitije od dobrog zaključivanja. Posebno kada onaj koji zaključuje zna - zašto baš tako zaključuje. A za jadac zna i onaj - koji zna.
24.11.
19:40h
Ne znam ko će u Apelacionom sudu zadužiti predmet u kojem se traži da se pritvor koji je produžen Vladanu Ivanoviću za još dva mjeseca - isključivo zbog uticaja na svjedoke, produži i zbog tačke 4. Koja se u prevodu zove - nikad u dom.
Znam jedno. Da te sudije treba da pogledaju dispozitiv naredbe o istrazi koja je Vladana poslala "tamo" i dispozitiv nove naredbe u kojoj on nije sam (ima ih još), a koji je spojen sa naredbom gdje Ivanović samuje. U toj prvoj pare uzima njegov blagajnik, u drugoj pare uzima Ubović, a Vlado prikriva stanove sa svojom firmom.
Svjedoci su isti.
Za sve okrivljene i pravna lica.
Koji treba svjedočkim iskazom, kako napisa sud, u rješenju o određivanju pritvora da pomognu finansijskom vještaku.
Tapetari.
Koju će dokumentaciju da vještače vještaci - vile znaju. Nje nema. Ona ne postoji. Postoji jedna skaj poruka trećeg lica.
A zašto sudije treba da pogledaju?
Da vide, pod jedan, zašto je pritvor uopšte određen, pod dva, kako se po prvi put u istoriji spajaju dvije različite radnje istog okrivljenog.
I pod tri, da se upitaju, što bi rekli mladi, "može li ovo".
Ima i pod 4 - vidjeće da se pritvor hoće pojačati jer je samo njegova dužina bitna. Ostalo nije.
Koliko me intelekt služi - opasna su vremena.
Kada se ovo traži i može.
Ili ja pojma nemam.
Što je vrlo moguće.
P.S: Znanje nečega uvijek je istinitije od dobrog zaključivanja.
Posebno kada onaj koji zaključuje zna - zašto baš tako zaključuje.
A za jadac zna i onaj - koji zna.

Tag: jovan-rabrenovic