Šokovi na tržištu, cijene divljaju: Od sira do peleta – udar na svako domaćinstvo

Dok se rafovi pune, a novčanici prazne, Crna Gora ulazi u najosjetljiviju fazu poskupljenja u posljednjoj deceniji. Hrana, energenti i osnovni proizvodi skaču iz sedmice u sedmicu, a teret inflacije pada direktno na leđa građana. U razgovoru za Portal ETV, dr Jovan Rabrenović iz Instituta ekonomakih nauka,  ogolio je ekonomski paradoks u kojem živimo – statistika govori jedno, život drugo – i jasno upozorio da su udari na tržištu postali prijetnja svakom domaćinstvu u državi.

Rabrenović je u razgovoru za Portal ETV kazao da Crna Gora danas živi paradoks u kojem statistika i svakodnevni život više ne prate jedno drugo. Kazao je da, iako agregatni pokazatelji pokazuju da je ukupni nivo cijena i dalje niži u odnosu na prosjek Evropske unije – indeks nivoa cijena iznosi oko 63 odsto – taj podatak ne ublažava realni pritisak koji osjeća gotovo svako domaćinstvo. Rabrenović je naglasio da, dok su pojedine kategorije zaista jeftinije, ključni proizvodi koji čine srž porodične potrošačke korpe – mliječni proizvodi, jaja, sezonsko voće i energenti – poskupjeli su dovoljno da ugroze svakodnevni standard građana.

Rabrenović je objasnio da je inflacija u periodu januar–avgust 2025. iznosila oko 3,6 odsto u odnosu na prethodnu godinu, a da su u pojedinim mjesecima godišnje stope dosezale između 4 i 4,9 odsto. Iako statistički te brojke ne djeluju dramatično, kazao je da one u stvarnosti predstavljaju povećanja koja domaćinstva osjećaju svakog mjeseca, na svakom računu.

- Prosječna neto plata kreće se oko 1.010–1.015 eura. Nominalni rast zarada postoji, ali realna kupovna moć mnogih porodica slabi zbog bržeg rasta cijena osnovnih proizvoda. Istovremeno, fiskalni okvir ograničava mogućnosti države: javni dug iznosi približno 4,8 milijardi eura, odnosno oko 60–61 odsto BDP-a. Rabrenović je istakao da u takvim okolnostima država ne može uvoditi široke, trajne subvencije bez ozbiljnih posljedica po javne finansije- naveo je on. 

U svakodnevnom životu građana, kazao je Rabrenović, taj pritisak izgleda ovako: cijena domaćeg sira u trgovinama dostiže i 12 eura po kilogramu, dok tradicionalni skorup – zavisno od vrste – košta i do 30–40 eura. Sezonsko voće u pojedinim sedmicama košta između 6 i 15 eura po kilogramu, a cijene nekih kultura gotovo su udvostručene u odnosu na isti period prošle godine. Pelet je sa ljetnjih 190 eura po toni skočio na 250–280 eura, a ponegdje i do 335 eura. Jaja su poskupjela 0,03–0,05 eura po komadu – mali iznos po jedinici, ali veliki kumulativni trošak za domaćinstva i pekarsku industriju.

Zašto dolazi do ovakvog rasta cijena?

Rabrenović je objasnio da su razlozi višeslojni i međusobno isprepleteni.

Prvo, rast ulaznih troškova – stočne hrane, ambalaže, energenata i transporta – pritiska proizvođače, koji zbog pada margina prenose troškove na otkupne i maloprodajne cijene.

Drugo, sezonalnost i klimatski rizici, poput lošijih prinosa i nepovoljnih vremenskih uslova, utiču na velike oscilacije u ponudi, posebno kod svježeg voća i dijela mliječnih proizvoda.

Treće, struktura tržišta – mala veličina, visoka uvozna zavisnost i koncentracija u distribuciji – povećava jedinične troškove i olakšava prebacivanje tereta na potrošače.

I konačno, fiskalna ograničenja i institucionalna neosjetljivost otežavaju pravovremeno uvođenje ciljnih i efikasnih mjera.

Jaja kao indikator ranjivosti sistema

Rabrenović je posebno istakao jaja kao dobar pokazatelj osjetljivosti lanca snabdijevanja. Naizgled mali rast otkupne cijene od 3 do 5 centi po jajetu značajan je za porodice koje mjesečno konzumiraju velike količine. Mali proizvođači, koji posluju uz minimalne marže, ne mogu dugo izdržati takve troškove. Ako mnogi od njih odustanu od proizvodnje, Crnu Goru može pogoditi nestašica i novi talas rasta cijena – što, kako je kazao, jasno pokazuje kako mali pomaci u ulaznim troškovima prerastaju u makroekonomski problem.

Ne vjeruje u mjere bez pokrića 

Rabrenović je rekao da administrativno zamrzavanje cijena ili marži može kratkoročno stvoriti utisak odlučnosti, ali bez kompenzacionog okvira proizvođačima takvi potezi brzo vode ka nestašicama, padu kvaliteta i urušavanju domaće proizvodnje. 

- S obzirom na nivo javnog duga, naglasio je da svaka intervencija mora imati jasno finansijsko pokriće, vremenski okvir i precizno definisane kriterijume- upozorava. 

Koje mjere su hitne, realne i izvodljive?

1. Uspostaviti javnu listu ključnih artikala i referentne cijene, uz sedmični monitoring dostupnosti u najvećim maloprodajnim lancima po regionima. Ako dostupnost padne ispod 85 odsto, država i proizvođački klasteri moraju reagovati odmah.

2. Uvesti ciljanu podršku proizvođačima – subvencije ili vaučere za stočnu hranu i ambalažu, kao i hitne kreditne linije uslovljene dokazom pada marže i zadržavanja proizvodnje. Prioritet trebaju biti jaja, mlijeko i sir.

3. Ubrzati ulaganja u skladišne kapacitete, hladnjače i lokalnu preradu, kao srednjoročno rješenje za smanjenje sezonske volatilnosti i uvozne zavisnosti.

4. Socijalnu politiku usmjeriti na ciljane vaučere za najugroženije, umjesto univerzalnih subvencija koje opterećuju budžet, a ne pogađaju one kojima je pomoć najpotrebnija.

- Ne mislim da je država namjerno zaboravila građane- kazao je.

Rabrenović je poslao jasnu poruku.

- Smatram da su mnoge mjere bile nedovoljno precizne, loše tempirane i često bez jasnog finansijskog i operativnog pokrića – što građanima ostavlja utisak da su zaboravljeni. A oni posljedice osjećaju svaki put kada kupe sir, jagode, jaja ili plate komunalije. Pozivam donosioce odluka na odgovornost: prekinite s najavama bez efekta i ponudite rokove i mjerljive rezultate- naveo je on. 

Na kraju je poručio da građani ne traže čuda, već racionalnu, ciljanu i vremenski ograničenu politiku koja će zaštititi kupovnu moć i sačuvati domaću proizvodnju.

- To je minimum koji sugrađani zaslužuju- zaključio je Rabrenović u razgovoru za Portal ETV.