Armenko: Osuđujuće presude za zlostavljanje nijesu dovoljne, potrebne adekvatne kazne
Ustavni sud Crne Gore će kroz svoje odluke nastaviti da demonstrira nultu toleranciju na slučajeve zlostavljanja, posebno u odnosu na lica gdje postoji sumnja da se nad njima sprovodi mučenje i drugo nečovječno ili ponižavajuće postupanje, a koja se nalaze pod kontrolom države, kao što su zatvorene ustanove, poručila je predsjednica Ustavnog suda Snežana Armenko na predstavljanju izvještaja “Monitoring suđenja slučajeva torture i rodno-zasnovanog nasilja u organizaciji Akcije za ljudska prava i Centra za ženska prava.
Predsjednica Ustavnog suda, kako se navodi u saopštenju, podsjetila je da se godinama unazad Ustavni sud kroz više poznatih slučajeva bavio efikasnošću postupanja državnih organa koji se tiču torture poput slučaja Zlatarske ulice, prebijanja Milorada Mija Martinovića i slučaja Milić i Nikezić koji su dobili svoj epilog i pred Evropskim sudom za ljudska prava.
Kako se ističe, u analizi HRA i CŽP obuhvaćene su četiri odluke Ustavnog suda koje su se ticale mučenja. Armenko je navela da joj predstavlja zadovoljstvo što je Akcija za ljudska prava prepoznala da praksa Ustavnog suda u protekle tri godine predstavlja važan korektiv institucionalnih propusta u postupanju policije, državnih tužilaštava i sudova.
- Kao što ste i sami primijetili, važan doprinos Ustavnog suda ogleda se u predmetu koji se odnosi na neadekvatnu kaznenu politiku u skladu sa najnovijim standardima Evropskog suda za ljudska prava u slučaju mučenja u UIKS-u. Upravo je ovaj predmet predstavljao prekretnicu u dosadašnjoj praksi Ustavnog suda u ovim najosjetljivijim predmetima, važnim za zaštitu prava ovih lica kako na nacionalnom nivou ali i za reputaciju države na međunarodnom nivou. Naš doprinos je dakle bio da naglasimo i uspostavimo standard da nije dovoljno da se ishoduje osuđujuća presuda, već i da kaznena politika bude takva da odvraća takvo postupanje, a posebno onih koji su upravo zaduženi za zaštitu lica pod čijom se kontrolom nalaze, daleko od očiju javnosti - istakla je Armenko.
Nakon što je Ustavni sud usvojio ustavne žalbe ovih zlostavljanih lica, navela je Armenko, oni su pokrenuli parnične postupke zbog pretrpljenih duševnih bolova.
- Sada su na potezu sudovi da poučeni našom praksom, na adekvatan način sagledaju i primijene standarde iz odluka Ustavnog suda kako se ne bi povrede ponavljale odnosno kako bi se adekvatno obeštetili na nacionalnom nivou. Podsjetiću da na poštovanje odluka Ustavnog suda u kontinuitetu pozivaju i Evropski sud za ljudska prava, i u to u najnovijoj odluci “Lipa protiv Crne Gore”, kao i Evropska komisija - kazala je Armenko.
Ona je dodala da je Ustavni sud posljednji branik zaštite ljudskih prava na nacionalnom nivou i stoga je aktivni i krajnji sudionik u sudskim postupcima sa aspekta zaštite ljudskih prava i sloboda.
- Kada Evropski sud za ljudska prava utvrdi povredu, prethodno ocijeni da li je tu povredu Ustavni sud prepoznao. Dakle, nadležnost zaštite ljudskih prava na nacionalnom nivou ali i najveća odgovornost jeste na Ustavnom sudu. Sa druge strane, primarnu zaštitu subjektivnih i osnovnih ljudskih prava i sloboda, pružaju redovni i specijalizovani sudovi jer sudeći u predmetima, zapravo sude o ljudskim pravima - istakla je Armenko.
Armenko je navela da je potpuno opravdano zapažanje u analizi da su podnosioci ustavnih žalbi u analiziranim predmetima mučenja u kojima je Ustavni sud odlučivao, svoju pravdu čekali i do tri godine. Upravo zbog toga je, kaže, važno što je pravilnom organizacijom rada i zalaganjem stručnog kadra, Sud došao do toga da danas nema u radu ustavne žalbe starije od dvije godine.
- Međutim bez obzira na broj ustavnih žalbi koje se nalaze pred Ustavnim sudom i opterećenost predmetima, ustavne žalbe povodom navodne kršenje prava na zabranu mučenja za Ustavni sud će uvijek biti prioritet - dodala je ona.
Armenko je upozorila da se pred Ustavnim sudom javlja sve veći broj složenih i izazovnih predmeta koji zahtijevaju ozbiljnu analizu i obučeni kadar koji će u potpunosti primjenjivati evropske standarde kako bi građani dobili pravdu pred domaćim organima, ne čekajući odlazak pred Evropski sud gdje se takođe čeka na odlučivanje po nekoliko godina.
- Brzo, efikasno ali nadasve kvalitetno rješavanje ovih predmeta, nije moguće bez ulaganja države a to prije svega traži donošenje novog Zakona o Ustavnom sudu jer primjenom postojećeg koji već jedanaest godina egzistira u pravnom poretku, prepoznali smo brojna pitanja koja su zrele za promjene kako bi se trajno riješilo pitanje njegovog statusa, nezavisnosti i samostalnosti po uzoru na ustavne sudove razvijenih zemalja Evropske unije čije standarde slijedimo - zaključila je Armenko.