Evo na osnovu čega SDT tvrdi da je Mijajlović uređivao Antenu M

Na 70-ak stranica Naredbe o istrazi SDT protiv biznismena Aleksandra Mijajlovića, dva pasusa posvećena su komunikaciji sa mnom! Samo dva pasusa za šest posmatranih godina!? Što je prvi razlog za moju veliku zapitanost: zašto samo toliko kad smo od inkriminisane 2018. razmijenili dovoljno poruka da popune svih 70-ak stranica Naredbe o istrazi.

Istina, većina tih poruka su "bla-bla" prirode, ali je, tvrdim po pouzdanom sjećanju, SDT ignorisao gomilu onih čiji je sadržaj - informacija. Eto drugog razloga za moju veliku zapitanost: zašto nema poruka u kojima mi Mijajlović šalje, recimo, fotografije i video zapise o probijenom ili završenom tunelu na autoputu, izgrađenom mostu, klip sa neke utakmice košarkašica Budućnosti Bemax, reprezentacije CG... 

Možda zbog toga što su neupotrebljive za tužilačku  konstrukciju da Mijajlović uređuje Antenu M? Ovo nije moja treća velika zapitanost, ovo je retoričko pitanje.

Koliko su one koje su navedene dokaz za tu tvrdnju SDT, neka prosudi svako za sebe. Izvolite, čitajte!

Fakat je da čitav prvi pasus djeluje prilično blesavo jer uglavnom ne znamo (danas ne znam ni ja) na koje Mijajlovićeve poruke odgovaram. Možda zbog namjere SDT da stvori utisak o Mijajlovićevoj nadređenosti meni? Ne, ni ovo nije moja treća velika zapitanost, ovo je moje drugo retoričko pitanje.

Moja treća velika zapitanost, a zapravo treće retoričko pitanje je: a đe su desetine i stotine Mijajlovićevih poruka- informacija koje nijesu objavljene na Anteni M? Treba li da ponudim odgovor na to pitanje? Ne, jer ga svaki slušalac i čitalac Antene M zna. A za "masne vreće" kojima je SDT ovim skandalom unio malo veselja u prazne živote, koga briga.

U drugom pasusu imamo koliko-toliko dvosmjernu komunikaciju, povodom jednog tragičnog slučaja, događaja koji po svojoj prirodi zahtijeva tačnost, oprez i pažljivo baratanje riječima, pravilnu odluku o momentu objavljivanja uz, očigledno iz prepiske, iščekivanje zvaničnog saopštenja UP. Mijajlović je, i to je jasno, izvor koji u vrijeme komunikacije raspolaže podacima koji su bitni. I, da, razmjenjujemo mišljenje jer mi to koristi za odluku koju ću donijeti ja ili dežurni urednik. Ne Aco Mijajlović.

To je, dakle, podloga na kojoj SDT gradi konstrukciju kojom hoće da sruši duže od tri decenije sticani kredibilitet Antene M! To je osnov za pokušaj mojeg i kompromitovanja medijske kuće na čijem sam čelu?

Tako to radi SDT, koje u svom saopštenju koristi termin iz prošlog vijeka:"sredstva javnog informisanja", pokazujući i time da ne samo što o novinarstvu ne zna dovoljno da može razlikovati prikupljanje informacija od uređivanja, nego da baštini i svijest iz 1948, kad je, otprilike, ta formulacija ovđe ušla u upotrebu.

Nije, međutim, ključni problem u neznanju tužilaca. Problem je u umišljaju, u njihovoj svjesnoj, planiranoj akciji pokušaja obračuna sa Antenom M i još nekoliko glasila koja pružaju otpor političkim nalogodavcima SDT. U mom, a zacijelo i u telefonu svakog drugog urednika, postoje hiljade poruka sličnog sadržaja, iz komunikacije sa legitimnim izvorima- bez kojih nema ni novina, ni novinarstva. Aleksandar Mijajlović je u vrijeme koje je označeno na porukama, apsolutno legitiman izvor - ni suđen, ni zatvaran.

Svaki novinar, prije objave informacije, mora(o bi) pitati osobu od koje je dobio da li je saglasna da bude objavljena. Tako se izbjegava rizik od objave "off the record" sadržaja. To se utvrđuje pitanjem: (je li) za objavu? Da objavimo? Ili slično formulisanim.

Rješenjem i te "misterije" stavljam tačku na ovu temu. Lopta je sad u dvorištu SDT, a završni udarac uputiće Antena M.