HRA o napadu na Dubrovnik ’91: Procesuirati pojedince koji su narušili ugled Crne Gore

Sve što je bilo sveto crnogorskom vojniku pogazili smo 1991. godine na dubrovačkom ratištu – poručio je nekadašnji komandant III bataljona X crnogorske brigade Rade Radoman na susretu „Kafa sa sjećanjem“, koji je 20. marta u Baru organizovala NVO Akcija za ljudska prava (HRA).

Radoman je kazao da se Crna Gora tokom napada na Dubrovnik obrukala i da je, kako bi buduće generacije izvukle pouku, neophodno procesuirati sve koji su počinili zločine.

– Sve što je bilo sveto crnogorskom vojniku pogazili smo 1991. godine na dubrovačkom ratištu – poručio je Radoman.

Iz HRA su saopštili da je i ovaj susret, nakon prethodnog održanog u Podgorici, bio posvećen ulozi Crne Gore u napadu Jugoslovenske narodne armije na Dubrovnik 1991. godine.

– Nakon susreta s mladima u Podgorici, i ovaj u Baru bio je fokusiran na ulogu Crne Gore u napadu JNA na Dubrovnik ’91 u susjednoj Hrvatskoj – navodi se u saopštenju.

Radoman, koji je tokom boravka na ratištu bio odgovoran za između 700 i 920 pripadnika vojske, kazao je da su vojnici od prvog dana mobilizacije postavljali brojna pitanja, ali da na njih nije bilo odgovora.

Kako je naveo, tadašnji politički i vojni vrh nije mogao da objasni protiv koga se ide u rat niti ko je donio odluku o mobilizaciji.

– Po Ustavu SFR Jugoslavije to je moglo da uradi samo njeno Predsjedništvo, a ono to nije uradilo, to je bilo jasno – naveo je Radoman.

On tvrdi da je bio svjedok pljački, paljenja i uništavanja imovine civila na dubrovačkom području.

– Ta vojska nije bila spremna za rat. Pojedinci su bili spremni za pljačku, za neke nečasne stvari, a ne i za rat. Nažalost, ljaga pada na cijelu crnogorsku vojsku koja je tamo bila angažovana, iako je nečasne radnje radila manjina, dva do tri odsto vojnika, dok u vrhu vojske nije bilo volje da se to suzbije – kazao je Radoman.

Dodao je da se kroz istoriju ratovalo mnogo puta, ali da se takvi zločini i nečasna djela ranije nijesu dešavali.

– Mogu da kažem da su Crnogorci vječito ratovali kroz istoriju, ali da se nikada takvi zločini i fukarluci nisu dešavali kao na dubrovačkom ratištu – naglasio je on.

Iz HRA podsjećaju da je tokom devetomjesečne opsade Dubrovnika sa šireg područja grada prognano oko 33 hiljade ljudi, dok je uništeno više od dvije hiljade stambenih objekata.

U tom periodu stradalo je 116 civila, ubijena su 94 hrvatska borca, dok je poginulo i 165 pripadnika JNA iz Crne Gore, prema podacima organizacije Documenta.

Neophodno procesuiranje zločina

Izvršna direktorica HRA Tea Gorjanc-Prelević podsjetila je da su pred Haškim tribunalom za ratne zločine počinjene na dubrovačkom ratištu osuđena samo dva generala JNA.

– Ostalo je na nama da procesuiramo ostale, međutim, crnogorsko tužilaštvo nije procesuiralo nijedan slučaj do danas. Samo dvojicu najviših generala, Pavla Strugara i Miodraga Jokića, osudio je Međunarodni tribunal, i to samo za granatiranje Starog grada Dubrovnika. Za masovne pljačke i uništavanje imovine, kao i za ubistva mnogih civila, niko nije odgovarao – upozorila je Gorjanc-Prelević.

Radoman je naveo da je tokom napada na Dubrovnik iz njegovog bataljona bio uhapšen određeni broj vojnika JNA, ali da protiv njih nijesu vođeni postupci.

– Ratni vojni sudovi i ratno tužilaštvo bili su dužni da pokrenu postupak za učinjena nedjela, ali koliko mi je poznato niko nije odgovarao. Politički pritisci civilne vlasti i vojnog vrha doprinijeli su da oni nakon nekoliko dana budu vraćeni u jedinice – tvrdi Radoman.

Dodao je da je procesuiranje odgovornih nužno kako se slični događaji nikada više ne bi ponovili.

– Smatram da svi oni koji su se nečasno ponašali treba da nose žig iz tog vremena. Moraju da budu procesuirani da se to više ne bi ponovilo – poručio je on.

Propaganda i uloga medija

Na skupu je istaknuto i da su mediji imali ključnu ulogu u pripremi javnosti za rat.

Istoričar Miloš Vukanović objasnio je da su početkom devedesetih mediji bili pod kontrolom države i da su kroz propagandu uticali na formiranje javnog mnjenja.

– To su bili mediji od povjerenja – državne novine Pobjeda, državna Televizija i Radio Titograd. Ljudi su im vjerovali decenijama, a onda su odjednom počeli da govore da su Slovenci, a potom i Hrvati neprijatelji – kazao je Vukanović.

Radoman je dodao da je stvarna situacija na terenu bila potpuno drugačija od one koja je predstavljana u medijima.

– Za sve vrijeme koje sam proveo na ratištu nisam vidio veću formaciju od čete. Na dubrovačko-hercegovačkom ratištu nije bilo više od tri i po hiljade Hrvata pod slabim oružjem – rekao je on.

Profesorica književnosti Marija Šušter podsjetila je da je i u Crnoj Gori bilo ljudi koji su se otvoreno suprotstavili ratu.

– Na Cetinju su se ljudi spontano organizovali 1991. godine i govorili protiv rata u Dubrovniku. To nam je osvjetlalo obraz – kazala je Šušter.

Učesnici su naglasili da je obaveza društva da prepozna i razotkrije propagandu koja vodi ka sukobima.

– Čuvajte se pokvarenjaka koji vam sugerišu da mrzite bilo koji narod. To je pogrešno, nerazumno i zlonamjerno – upozorila je Gorjanc-Prelević.

Iz HRA navode da je cilj događaja „Kafa sa sjećanjem“ podizanje svijesti mladih o ratovima devedesetih, o kojima, kako ističu, često nemaju priliku da uče kroz formalno obrazovanje.

Događaj je organizovan u okviru projekta „Zajedno do trajnog mira kroz obrazovanje, dijalog i memorijalizaciju“, koji Akcija za ljudska prava sprovodi uz podršku regionalne inicijative „Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu“, finansirane od Evropske unije i realizovane u saradnji sa Programom Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP).