Jasavić: Ako za 13 ubijenih niko ne odgovara, što onda znači policijska odgovornost u Crnoj Gori?
Dokument Tužilaštva razotkriva da su dugogodišnja politička kadrovanja uništila operativnost sektora. Dok se policija dijeli kao politički plijen, sposobni i obučeni kadrovi se potiskuju, što rezultira sistemom bez funkcionalnog komandnog lanca, jasnih protokola i sposobnosti da efikasno reaguje u kriznim situacijama. Kada se na istom mjestu, u kratkom periodu, dogodi drugi masakr, a sistem ponovo reaguje haotično i bez koordinacije, to više nije splet okolnosti već duboka sistemska erozija. Nakon svakog tragičnog događaja slušamo politička obećanja o jačanju kapaciteta, a nalaz Tužilaštva pokazuje da se suštinski ništa nije promijenilo – smatra Jasavić
Ako za teške propuste u postupanju policije, u slučaju u kojem je ubijeno 13 osoba, niko ne odgovara, onda se postavlja pitanje što uopšte znači policijska odgovornost u Crnoj Gori i da li ona u praksi uopšte postoji. Tako je za Portal ETV penzionisani policijski funkcioner i magistar bezbjednosti Ekan Jasavić komentarisao stav Tužilaštva da nema dokaza o krivičnoj odgovornosti policijskih službenika, komandira ili rukovodilaca Uprave policije u vezi sa masakrom koji se dogodio 1. januara 2025., na Cetinju kada je Aco Martinović ubio 13 osoba među kojima i dvojicu dječaka – devetogodišnjeg Vukana i četrnaestogodišnjeg Jovana Vuletića.
IZOSTANAK ODGOVORNOSTI
Prema mišljenju Jasavića, stav Tužilaštva da među policijskim službenicama nije utvrđena zloupotreba službenog položaja, dok se u istom dokumentu konstatuje niz ozbiljnih propusta na terenu, predstavlja prebacivanje odgovornosti na „apstraktni sistem“ umjesto na ljude koji njime upravljaju.
-Ako policija tog dana nije imala jasnu koordinaciju, ako je reakcija bila spora i ako policijski službenici nijesu bili obučeni niti opremljeni za kriznu situaciju ove razmjere, to nijesu apstraktne greške, već konkretni propusti policijskih starješina koji su planirali rad i komandira koji su vodili akciju na terenu – kazao je Jasavić.
On dodaje da stav Tužilaštva predstavlja pokušaj da se konkretni i ozbiljni propusti policije sakriju iza formalnih pravnih definicija, ali i, kako ističe, ovo je ujedno i očigledan primjer da u bezbjednosnom sektoru komandna i policijska odgovornost izostaje.
-Čak i ako Tužilaštvo ne nalazi umišljaj u postupanju koje bi predstavljalo zloupotrebu službenog položaja, nedopustivo je zanemariti pitanje nesavjesnog rada u službi unutar policijskih redova. Policijski službenik ima zakonsku i profesionalnu obavezu da reaguje pravovremeno i efikasno kako bi zaštitio život građana. Ovakvim stavom šalje se opasna poruka i policajcima i javnosti — da policijsko rukovodstvo ne snosi nikakvu odgovornost za operativni debakl – istakao je Jasavić.
On se osvrnuo i na konstataciju Tužilaštva da „je izostala efikasna i koordinirana akcija Uprave policije, da sistem bezbjednosti nije bio optimalno organizovan i da nije raspolagao dovoljnim kapacitetom“. Takvi zaključci, prema njegovom mišljenju, ukazuju na ozbiljan institucionalni slom u sektoru bezbjednosti. Nalaz Tužilaštva, kako je naglasio, nije iznenađenje, već zvanična potvrda onoga što građani preživljavaju - da bezbjednosni sistem u kritičnim trenucima nije sposoban da ispuni svoju osnovnu ustavnu funkciju i zaštiti živote građana.
NEMAR RUKOVODSTVA
-Ovaj dokument razotkriva da su dugogodišnja politička kadrovanja uništila operativnost sektora. Dok se policija dijeli kao politički plijen, sposobni i obučeni kadrovi se potiskuju, što rezultira sistemom bez funkcionalnog komandnog lanca, jasnih protokola i sposobnosti da efikasno reaguje u kriznim situacijama. Kada se na istom mjestu, u kratkom periodu, dogodi drugi masakr, a sistem ponovo reaguje haotično i bez koordinacije, to više nije splet okolnosti već duboka sistemska erozija. Nakon svakog tragičnog događaja slušamo politička obećanja o jačanju kapaciteta, a nalaz Tužilaštva pokazuje da se suštinski ništa nije promijenilo – smatra Jasavić.
Kao posebno nedopustiv, neshatljiv propust rukovodstva policije, naš sagovornik navodi činjenicu da se na Cetinju, nakon tragedije u Medovini, dogodio još jedan maskr.
On ukazuje da prva obaveza svake ozbiljne države nakon takvog događaja trebalo da bude uspostavljanje posebnih protokola za postupanje u situacijama sa aktivnim napadačem kao i adekvatno opremanje operativnih i specijalizovanih jedinica kako bi mogle da reaguju i da neutrališu prijetnju u najkraćem mogućem roku.
- Činjenica da na Cetinju ponovo nije bilo dovoljno obučenih i opremljenih službenika koji mogu odmah da reaguju i preuzmu rizik govori o ozbiljnom propustu i nemaru rukovodstva u periodu između dvije tragedije. Šest sati za lociranje masovnog ubice koji se teško naoružan slobodno kretao po gradu, u XXI vijeku — u eri dronova, termovizijskih kamera, naprednih sistema za lociranje i savremene taktičke opreme — predstavlja ozbiljan operativni neuspjeh. Dok je policiji trebalo šest sati da se organizuje, locira i izoluje prijetnju, građani su bili prepušteni sami sebi, izloženi direktnoj i smrtonosnoj opasnosti. To nije samo pitanje sporosti, već pitanje adekvatne taktičke pripreme i odgovornosti unutar komandnog lanca, gdje se odluke donose prekasno ili se ne donose uopšte – zaključio je Jasavić.