<article>Na deponiji na Brajićima izbio je požar, prenosi Portal RTV  Budva.Prema riječima načelnika budvanske Službe zaštite i spašavanja, Dragana Božovića, ekipe su već na terenu i rade na lokalizaciji vatre.Više informacija biće poznato uskoro.</article>

Na deponiji na Brajićima izbio je požar, prenosi Portal RTV &nbsp;Budva.
Prema riječima načelnika budvanske Službe zaštite i spašavanja, Dragana Božovića, ekipe su već na terenu i rade na lokalizaciji vatre.
Više informacija biće poznato uskoro.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

brajići

požar

budva

Hronika

Požar na deponiji na Brajićima

Na deponiji na Brajićima izbio je požar, prenosi Portal RTV  Budva.
Prema riječima načelnika budvanske Službe zaštite i spašavanja, Dragana Božovića, ekipe su već na terenu i rade na lokalizaciji vatre.
Više informacija biće poznato uskoro.

U Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome postoji li trka u naoružanju na Zapadnom Balkanu. Sagovornici su bili dva vojna analitičara – Igor Tabak, analitičar zagrebačkog portala Odbrana i sigurnost, i Nikola Lunić, konsultant u oblasti geopolitike i bezbjednosti iz Beograda.
Bilo je riječi o tome da li će Srbija moći za godinu i po dana da udvostruči svoje vojne kapacitete, kao što je najavio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koliko je Hrvatska uspjela da obnovi svoje naoružanje otkako je ušla u NATO pakt, odakle oružje nabavlja Srbija, a odakle Hrvatska i da li je na vojnoj paradi septembara prošle godine u Beogradu bilo prikazano oružje koja Srbija tajno uvozi, piše RSE.
Razgovaralo se i o tome kakav je značaj dva sporazuma o vojnoj saradnji potpisana prošle godine – jednog između Hrvatske, Kosova i Albanije, a drugog između Srbije i Mađarske – zašto Vučić smatra da sporazum između Hrvatske, Albanije i Kosova direktno ugrožava Srbiju, zašto je Hrvatska oktobra prošle godine uvela obavezno služenje vojnog roka, da li će to uskoro da učini i Srbija i da li su priče o naoružavanju i vojnim savezima u regionu više propaganda namijenjena domaćoj javnosti, nego prijetnja stabilnosti Zapadnog Balkana.
Omer Karabeg: Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nedavno je izjavio da će Srbija u narednih godinu i po dana udvostručiti svoje vojne kapacitete. Da li je to izvodljivo?
Nikola Lunić: To nije realno. Srbija već sada za vosku izdvaja 2,5 odsto svog bruto društvenog proizvoda i teško da može više. Na kraju krajeva, vojna snaga svih zemalja u regionu opada bez obzira na velika sredstava koja se troše na naoružanje.
Omer Karabeg: Da li Hrvatska planira značajno uvećanje svojih vojnih kapaciteta?
Igor Tabak: Hrvatska je dio NATO saveza, a NATO je pod američkim pritiskom pristao da gotovo udvostruči svoje vojne proračune. Prvo je za sve zemlje NATO-a bio problem dostići dva odsto izdvajanja bruto društvenog proizvoda za odbranu, onda se pristalo na 3,5 odsto za čistu obranu i do pet odsto kad se uračunaju širi sigurnosni troškovi.
Dakle, ako u idućih nekoliko godina skočimo od 2 odsto na 5 odsto BDP-a, onda to znači da će Hrvatska, ali i sve druge NATO članice, radikalno povećavati svoja izdvajanja za obranu. I to nije pitanje utrke u naoružanju na Zapadnom Balkanu, već se odnosi na sve zemlje članice NATO-a. To je trend koji je nedvosmislen. Na to su pristala sva politička vođstva NATO zemalja. Veliki NATO brod se krenuo okretati teško i nevoljno, ali sad, kad je to krenulo, nema puno stajanja.
Oružje i sa Istoka i sa Zapada
Omer Karabeg: Odakle Srbija nabavlja oružje?
Nikola Lunić: Srbija je do sada imala, kako su to zvaničnici nazvali, multivektorski pristup. Nabavljala je oružje ne samo iz Rusije i Kine, nego i sa Zapada, prije svega iz Francuske, znači, imala je i zapadnu i istočnu tehnologiju. To je u jednu ruku dobro i korisno, ali je problem za održavanje borbenih sistema u smislu logistike što pokazuje primjer Ukrajine. U tom kontekstu nabavljanje oružja sa svih strana može biti i kontraproduktivno.
Omer Karabeg: Odakle Hrvatska nabavlja svoje oružje?
Igor Tabak: Hrvatska je jasno svrstana. Mi smo krenuli u prenaouružvanje izbacujući svu staru opremu i kompletno se okrećući zapadnoevropskim i NATO izvorima. Hrvatska se zadnjih petnaestak-dvadesetak godina kontinuirano naoružava u Zapadnoj Evropi i SAD. Time Hrvatska smanjuje logističke troškove koje kolega spominje. Jer logistika je najskuplji dio vojnih stvari, a logistički troškovi će se smanjiti ako imate usklađenu opremu.
Omer Karabeg: Predsjednik Vučić kaže da je Srbija posljednjih godina dio oružja nabavljala u tajnosti. Zna li se koje je to oružje?
Nikola Lunić: Vidjeli smo to na vojnoj parade septembra prošle godine. Jedna od tih stvari je rusko oružje, ruski borbeni sistemi za elektronsko i protivelektronsko ratovanje – Moskva, Krasuha itd. koji su dostavljeni, pretpostavljam, vazdušnim letovima, ali se ne zna na koji način jer sasvim sigurno nijesu stigli direktno iz Rusije.
S druge strane, tajno su nabavljeni i neki složeni i sofisticirani sistemi iz Izraela za koje je javnost saznala tek pred samu vojnu paradu. U ovom trenutku je posebno intenzivna vojna saradnja sa Izraelom, Riječ je o uvozu i izvozu oružja na obje strane. To se unekoliko može reflektovati na spoljnu politiku, ali mislim da je to još uvijek ograničenog kapaciteta.
Vojni savezi?
Omer Karabeg: Hrvatska je 18. marta prošle godine potpisala sa Albanijom i Kosovom Deklaraciju o suradnji na području odbrane i bezbjednosti, a Srbija je dvadesetak dana nakon toga 1. aprila potpisala sa Mađarskom Sporazum o strateškoj saradnji u oblasti odbrane. Da li se ova dva ugovora mogu smatrati vojnim savezima?
Igor Tabak: Hrvatska je prije desetak godina potpisala sa Srbijom gotovo identičan ugovor kao ovaj koji vi spominjete. Da li se i to može smatrati odbrambenim savezom? Ja mislim da nema ništa normalnije od odbrambene saradnje među susjedima. A činjenica da se sporazum Hrvatske sa Srbijom ne primjenjuje je možda veći izvor zabrinutosti nego činjenica da je Hrvatska potpisala takve ugovore praktički sa svim ostalim zemljama u susjedstvu.
Jer Hrvatska nastoji biti konstruktivna. Hrvatska je priznala Kosovo kao suverenu i samostalnu državu i biće joj drago pomoći ubezbjednosnoj stabilizaciji ove regija koja je zadnjih decenija vidjela dosta problema. I bio bi red da se kao regija konačno prestanemo pojavljivati na kartama nestabilnosti.
Nikola Lunić: To nijesu nikakvi vojni savezi. U tom pogledu to su bezsadržajni dokumenti. U Deklaraciji Zagreba, Prištine i Tirane eksplicitno piše da ona ne stvara nove međunarodnopravne ili međuvladine obaveze među državama potpisnicama, niti utiče na njihove postojeće obaveze sa drugim zemljama. To dovoljno govori o vrsti savezništva. Takvi sporazumi su unutrašnjepolitički dokumenti koji služe da se napravi kohezija biračkog tijela i da se eventualno dobije na nekakvom rejtingu.
Paradoksalno je što je u reakciji na Deklaraciju Hrvatske, Kosova i Albanije Ministarstvo spoljnih poslova Srbije izdalo saopštenje u kome, pored ostalog, postavlja pitanje zašto je Srbija isključena iz bilo kakvih pregovora o kolektivnoj bezbjednosti u regionu. To pitanje je Ministarstvo spoljnih poslova trebalo postaviti vrhovnoj vlasti u Beogradu, odnosno svom premijeru i predsjedniku.
Zašto je Srbija isključena? Jedan od osnovnih razloga je povjerenje. Umjesto da upravo sada kada, vlada globalna geopolitička histerija, jačamo povjerenje kako bismo gradili, naizgled nevjerovatna i nemoguća, bezbjednosna savezništva da bismo opstali u ovom nesigurnom vremenu, mi kreiramo virtuelnu bezbjednosnu trku u naoružanju koju naši budžeti ne mogu da izdrže i koja sasvim sigurno nije potrebna ovom reginu.
Vučićevi strahovi
Omer Karabeg: Predsejdnik Srbije Vučić doživio je Deklaraciju o vojnoj saradnji Hrvatske, Albanije i Kosova kao direktnu prijetnju Srbiji. On je to nekoliko puta ponovio. Može li ta saradnja ugroziti Srbiju?
Igor Tabak: Hrvatska na dnevnom nivou sarađuje s Albanijom u NATO okviru jednako kao sa Mađarskom, Rumunijom, Bugarskom, Grčkom, Sjevernom Makedonijom i Crnom Gorom. To je okvir u kojem je Srbija odlučila ne učestvovati. Kad se to zna, vjerujem da je čitava ta priča jako drugačija od onoga kako se predstavlja iz Beograda. Nama je jako čudno slušati sve te stvari i upoređivati ih s našim dnevnim iskustvima funkcionisanja u zajedničkim savezničkim partnerskim okvirima.
Nikola Lunić: Ponekad se naša elita izgubi u prošlosti, u nekoj nezavršenoj istoriji i onda na osnovu emocija daje izjave koje ne odgovaraju realnosti. Ukoliko saradnja Hrvatske, Kosova i Albanije generiše nekakvu opasnost za Srbiju, onda je NATO sasvim sigurno izvor bezbjednosnih problema za Srbiju. Hrvatska je već odavno prenijela dio svog suvereniteta na NATO i Evropsku uniju u bezbjednosnom i svakom drugom pogledu. I ne samo Hrvatska, dio svog suvereniteta prenijeli su na NATO i Crna Gora i Makedonija. Ponekad se na to zaboravlja i onda se pojedini političari vole igrati rizika i upoređivati vojnu snagu između zemalja bivše Jugoslavije.
To je sada neuporedivo jer kao što Beograd 1989. nije shvatio šta u geopolitičkom kontekstu znači pad Berlinskog zida, pa je kao noj držao glavu u pijesku, tako i danas, čini mi se, slabo shvata kakve se promjene dešavaju. Srbija treba praviti saveze, a najbolji i najčvršći savezi su sa komšijama u regionu. Ukoliko se naše spoljne politike približe, to će biti benefit za cijeli region, a ne samo za jednu zemlju.
Omer Karabeg: Šta Srbija očekuje od sporazuma sa Mađarskom o strateškoj saradnji u oblasti odbrane?
Nikola Lunić: Srbija nikada nije imala pretjerano veliku vojnu saradnju sa Mađarskom. Potpisivali smo okvirne sporazume i memorandume o vojnoj saradnji koji nijesu rezultirali strateškom saradnjom. Ponavljam, mi moramo biti usmjereni jedni na druge. Mnogi će to vidjeti kao utopiju, ali smatram da bi najbolji bezbjednosni savezi bili oni između država bivše Jugoslavije bez obzira što sada između političkih elita vladaju određeni animoziteti. Ono što je najveća opasnost za destabilizaciju regiona nijesu same zemlje regiona jer one nemaju kapacitet da se međusobno ugroze, već kreiranje geopolitičkog vakuuma u regionu u kojem bi velike sile nastojale da ostvare svoje sopstvene interese preko zemalja u regionu. Bitno je da ne dozvolimo da postanemo alat u tuđim rukama.
Igor Tabak: Hrvatskoj je potpuno u redu da svi naši susjedi međusobno sarađuju. Pa makar to bile i EU kandidatkinje koje tvrde da su neutralne, a naoružavaju se bog zna s koje strane. Saradnja Mađarske i Srbije ne da nam nije problem, nego je dobro došla. Ovih dana se iz francuskih izvora čulo da čitav niz NATO i EU zemalja nastoji Srbiju uvezati u razne programe saradnje ne bi li se time izbjegle čudne situacije u koje se Beograd periodički dovodi. Time bi se podigla bezbjednost regije i smanjio rizik od konflikta. To je ono što u krajnjoj liniji vidimo i u odnosima Mađarske i Srbije, Bugarske i Srbije, Rumunije i Srbije, Grčke i Srbije. To je, u stvari, aktivnost kojom Europska unija nastoji srediti svoje dvorište, pa time i hrvatsko susjedstvo.
Vojska kao vaspitač?
Omer Karabeg: Hrvatska je krajem oktobra prošle godine donijela odluku o ponovnom uvođenju obaveznog služenja vojnog roka. Zašto je to uradila?
Igor Tabak: Ima tu više razloga. Jedan od češće spominjanih je najava povratka vojnog roka u Srbiji. S druge strane, sada svi gledaju Ukrajinu i manjak ljudi u vojnim operacijama. Evropska unija je u više navrata raspravljala o mogućem aspektima pomoći Ukrajini. Hrvatska učestvuje u koaliciji voljnih koja se formirala u kontekstu evropske pomoći Ukrajini. Sve je to dovelo do preispitivanja vlastitih vojnih kapaciteta u klasičnom, konzervativnom smislu – koliko je vojnika potrebno da se rasporede na granici pri tome zaboravljajući na policiju koja je možda i brojnija od vojske i koja kontroliše naše šengenske granice.
Onda su se ljudi krenuli sjećati svoje mladosti kad su služili vojsku, pa bi htjeli da im mlade odgaja neko drugi, a ne roditelji i škola, vojska im dođe kao neko ko treba tjerati mlade da ustaju rano i da ih uči kako namještati krevet. To je bio koloplet razloga koji su utcali da Hrvatska napravi taj korak kao da je granična zemlja sa Rusijom ili Bjelorusijom. A opšta obveza služenja vojnog roka je zastario sistem čije će se mane ponovno pokazati na isti način kao što su bile vidljive prije nego što je Hrvatska taj sistem zamrznula krajem 2007. godine.
Omer Karabeg: U Srbiji se dugo najavljuje uvođenje obaveznog vojnog roka. Može li se očekivati da će sada i Srbija nakon Hrvatske donijeti tu odluku?
Nikola Lunić: Političari to najavljuju, ali ja sam skeptičan iz prostog razloga što je u Srbiji duboka politička i društvena kriza koja se neće riješiti bez vanrednih izbora koji se najavljuju za kraj godine. Ne vjerujem da će vlast uvesti obavezni vojni rok prije izbora jer bi to generisalo još veću opstrukciju i bunt u narodu, posebno među mladim ljudima. Kada se zalažu za uvođenje obaveznog služenja vojnog roka, političari veoma često koriste argument vaspitanja mladih.
Biću jasan – vojna obuka nikad nije bila vaspitavanje. To je uvijek bio dril i obuka koja nema apsolutno nikakve veze sa vaspitavanjem. Kada je riječ o stručnom kontekstu, za 75 dana, koliko bi trajao obavezni vojni rok u Srbiji – 60 dana obuke i 15 dana vojnih vježbi – može se izvesti samo opšta vojna obuka bez imalo mogućnosti da se regruti obuče u nekim specijalističkim vještinama. A, kao što smo vidimo iz ukrajinskog rata, rat je evaluirao u takvom smjeru da su svakoj vojsci neophodne specijalističke vještine koje se za 75 dana ne mogu steći.
Neodrživa neutralnost
Omer Karabeg: Da li se trka u naoružanju na Zapadnom Balkanu, stvarna ili virtuelna, može svesti na rivalstvo između Srbije i Hrvatske?
Igor Tabak: Mislim da ne. Jer Hrvatska sve što radi u odbrani mora uvelike objašnjavati i usklađivati sa saveznicima. A naši saveznici nijesu samo u regiji, nijesu samo naši susjedi. Hrvatska je ušla u dvije velike asocijacije – Evropsku uniju i NATO – koje su potpuno promijenile karakter naših odnosa. Naša kompletna logistika je okrenuta na tu stranu. Sa evropskim zemljama rade se zajedničke nabave oružja i razvoj novih tehnologija u sklopu evropskog razvoja odbrane.
Nama je trenutno problem kako doći do zajedničkih evropskih sredstava i kako našu malu i skromnu odbrambenu industriju uvezati u evropske projekte, na koji način joj osigurati pristup NATO i EU novcem da bi mogla razvijati napredne tehnologije. To su izazovi koji su puno širi od naših odnosa bilo sa Srbijom, Bosnom i Hercegovinom ili Slovenijom. To su naši problemi. A susjedstvo je, nažalost, nestabilni okvir iz kojeg bismo najradije iskoračili u nešto pristojnije, normalnije da se možemo stvarno koncentrisati na ove bitne stvari.
Nikola Lunić: I ja mislim da ne postoji rivalstvo između Srbije i Hrvatske u naoružavanju. Ne mogu isključiti da u glavama nekih ljudi to postoji, ali objektivno sagledavajući situaciju i geopolitiku regiona mislim da ne samo ne postoji, nego i da ne bi ni trebalo da postoji. Mi bismo se trebali kompatibilno razvijati, možda čak imati neke zajedničke integrisane sisteme. Jer sadašnji tehnološki razvoj je takav da Srbija samostalno ne može odgovoriti na sve bezbjednosne rizike.
Hrvatska to radi kroz organizaciju NATO, a Srbija je izabrala virtuelnu i neodrživu vojnu neutralnost koja u ovakvim vremenima može predstavljati egzistencijalnu opasnost ne samo za državu, nego i za naciju. Ukoliko se pogrešno percipiraju bezbjednosni problemi, onda se moraju snositi i posljedice. Za Beograd je u ovom trenutku strateški važno da reši normalizaciju odnosa sa Prištinom. To je još više važno Zapadu, odnosno Evropskoj uniji. Zašto? Zato što je Zapad želio da vidi Kosovo kao jedinstveni slučaj. Međutim, Kosovo je očigledno postalo presedan u međunarodnim odnosima koji se sada pojavljuje širom planete.
Moramo vidjeti da li smo posvijećeni Vestfalskim postulatima – suverenitetu i teritorijalnom integritetu. Beograd ne smije da vrluda u spoljnoj policiji. Ne smije da se sakriva ispod kamena što je ovih dana preporučio predsjednik Vučić. Nego upravo suprotno – treba da jasno stavi do znanja koje su nam vrijednosti, koji su nam principi i da na tome ustraje bez obzira na cijenu.
Propaganda
Omer Karabeg: I na kraju, da li su sve te najave o kupovini oružja i svi ti sporazumi o vojnoj saradnji više namijenjeni domaćoj javnosti, nego što će to stvarno biti realizovano?
Igor Tabak: Ja mislim da tu treba jako ozbiljno sagledati stvari. Ova jesen donijela je famoznu vojnu paradu u Beogradu koju su jako pažljivo gledali svi susjedi, a posebno sve članice NATO i Evropske unije. Na njoj se vidjelo puno ruske vojne tehnike, čak i bjeloruske, vidjela se i kineska i izraelska vojna tehnika. Za NATO i Evropsku uniju Bjelorusija i Rusija su pod sankcijama, a Kina je direktan trgovinski i ekonomski takmac. Takve saradnje stavljaju Srbiju van potencijalnog EU članstva. I Izrael je za mnoge EU države problematičan.
Hrvatska je u jednom momentu razmišljala o kupovini borbenih aviona iz Izraela, pa se onda jasno pokazalo koliko je to nesklopivo sa NATO kontekstom. Znate, neutralnost je jako dobra kad ju se deklariše, ali da bi neutralnost imala svoj smisao sve okolne zemlje moraju je priznati kao stvarno stanje. Bojim se da status Srbije, kao, ako se ne varam, jedine evropske države koja nije uvela sankcije Rusiji govori nešto drugo. I stvara problem povjerenja za sve ostale koji su u nekim drugim kontekstima. I to je regionalni problem.
Nikola Lunić: Mislim da u svemu tome što se radi oko naoružavanja i vojne saradnje ima propagande za domaću javnost. Jer, govorim o Srbiji, organizovati vojnu paradu i sajam naoružanja u roku od tri dana sasvim sigurno znači da se promovišu kohezija i političko jedinstvo. Međutim, to je djelimično i percepcija geopolitičke nestabilnosti i miješanja velikih sila i spoljnih igrača, u ovom slučaju Turske, u prilike na Balkanu. Jer kad ministar spoljnih poslova Turske otvoreno i eksplicitno poziva na islamsko ujedinjenje, onda to izaziva određenu vrstu zebnje da bi se to moglo eventualno odraziti i na naš region.

RSE: Koje oružje je Srbija tajno nabavila?

U Crnoj Gori je, prema nezvaničnim podacima koje Nacionalnoj turističkoj organizaciji (NTO) dostavljaju lokalne, u četvrtak boravilo 12,46 hiljada turista, što je ostvarenje od 91 odsto u odnosu na isti prošlogodišnji period.
Direktorica NTO Ana Tripković Marković kazala je u intervjuu agenciji Mina-business da su dominantni turisti iz regiona, kao i iz Velike Britanije, Njemačke, Francuske, Poljske, Kine, Izraela i Sjedinjenih Američkih Država (SAD).
Trenutni broj turista predstavlja rast od 62 odsto u odnosu na isti period 2019. godine.
Tripković Marković je, govoreći o zimskoj turističkoj sezoni, kazala da je anketa koju su sproveli pokazala da turistička privreda ima visoka očekivanja kada je riječ o zimskoj sezoni.&nbsp;
- Rezultati prvog dijela sezone, koji se odnose na novogodišnje praznike, su opravdali ta očekivanja. Lokalne destinacije su pripremile kvalitetne i raznovrsne programe, što je značajno doprinijelo velikoj posjećenosti tokom prazničnog perioda - navela je Tripković Marković.&nbsp;
Ona je kazala da ih raduje i činjenica da će i ostatak zimske sezone biti obilježen atraktivnim manifestacijama. Posebnu pažnju privlače događaji poput Kotor Winter Fest, a od 13. februara počinje i Praznik mimoze, jedna od najprepoznatljivijih i najdugovječnijih manifestacija u Crnoj Gori i regionu, koja iz godine u godinu okuplja veliki broj domaćih i stranih posjetilaca.
Na pitanje koje su glavne aktivnosti, kampanje i strateški prioriteti koje NTO planira za tekuću godinu, Tripković Marković je odgovorila da će u narednom periodu, NTO nastaviti intenzivnu promociju Crne Gore kroz prisustvo na najvažnijim međunarodnim sajmovima i B2B događajima, uključujući ITB Berlin, WTM London, FITUR Madrid i sajam u Njujorku.&nbsp;
- Poseban fokus biće na direktnom povezivanju sa turoperatorima kroz B2B događaje i podsticajne mjere. Nastavljamo s realizacijom kampanje Uncover Your Wild Side, koja će biti prilagođena različitim tržištima, kako bi se dodatno osnažio imidž Crne Gore kao autentične i raznovrsne destinacije - rekla je Tripković Marković.
Ona je poručila da će strateški promovisati oblike turizma koji doprinose produženju sezone i razvoju cjelogodišnje turističke ponude, sa akcentom na aktivni, kulturni i MICE turizam.&nbsp;
- U cilju jačanja MICE segmenta, planirano je učešće na specijalizovanim sajmovima i događajima, ali i sprovođenje podsticajnih mjera usmjerenih na podršku organizaciji događaja i unapređenje MICE kapaciteta - navela je Tripković Marković.
Pored toga, kako je dodala, nastavljaju sa primjenom podsticajnih mjera za partnerstva sa turoperatorima i turističkim agencijama, kroz zajedničke kampanje i podršku organizovanim avio-dolascima, čime se dodatno podstiče turistički promet sa prioritetnih tržišta.
- U fokusu će biti i digitalni marketing s ciljem preciznog targetiranja i povećanja vidljivosti destinacije u online prostoru. Nastavljamo s projektom Montenegro Quality, koji za cilj ima podizanje kvaliteta turističke ponude i unapređenje ukupnog iskustva gostiju u destinaciji kroz sertifikaciju u turizmu - navela je Tripković Marković.&nbsp;
Prema njenim riječima, u cilju jačanja konkurentnosti i prepoznatljivosti Crne Gore kao turističke destinacije visokog kvaliteta, NTO ove godine realizuje aktivnosti u pravcu unapređenja destinacijskog menadžmenta. U okviru tih aktivnosti, radiće sa tri odabrane destinacije u Crnoj Gori na jačanju kapaciteta za efikasno upravljanje turizmom kroz šest ključnih oblasti: strateško upravljanje, analize i istraživanja, razvoj turističkih proizvoda, promociju i brendiranje, digitalizaciju i inovacije, kao i monitoring i evaluaciju.&nbsp;
- Cilj je da svaka destinacija dobije konkretne smjernice, edukaciju i podršku kako bi se unaprijedila njena ponuda i povećala konkurentnost na tržištu. Jedan od noviteta biće i uvođenje digitalne destinacijske kartice, kao inovativnog alata za promociju Crne Gore i unapređenje turističkog iskustva - rekla je Tripković Marković.&nbsp;
Ona je kazala da im je cilj da podstaknu povezivanje nosioca marke kvaliteta (MQ) i drugih visoko-kvalitetnih pružaoca usluga, te da omoguće turistima jednostavan pristup popustima, pogodnostima i kreiranje itinerera tokom cijele godine.
Oko 1,5 miliona turista tokom tri mjeseca ljetnje sezone
Tripković Marković je, govoreći o protekloj ljetnjoj turističkoj sezoni, kazala da je tokom tri mjeseca ljetnje turističke sezone Crnu Goru posjetilo oko 1,5 miliona turista, što predstavlja rast od približno tri odsto u odnosu na isti period prethodne godine.&nbsp;
- Najveći broj posjetilaca dolazio je sa tržišta regiona, Njemačke, Velike Britanije i Francuske, a primjetan je i rast broja turista sa tržišta Poljske, SAD i baltičkih zemalja - navela je Tripković Marković.&nbsp;
Prema njenim riječima, posebno ohrabruje činjenica da se bilježe pozitivni rezultati u predsezoni i postsezoni, što ukazuje na napredak u razvoju cjelogodišnjeg turizma. Prema podacima Monstata, u septembru je boravilo oko 313 hiljada turista, što je 13 odsto više u odnosu na isti mjesec 2024. godine, dok je u oktobru registrovano više od 180 hiljada turista, odnosno deset odsto više u odnosu na 2024. godinu.
- Kada je riječ o izazovima, turistička privreda je u anketi koju smo sproveli posebno istakla infrastrukturna pitanja, saobraćajne gužve i radove na putevima. Upravo su to oblasti na koje je neophodno dodatno usmjeriti pažnju kako bi se unaprijedilo ukupno iskustvo turista - ocijenila je Tripković Marković.
Promotivne aktivnosti na velikom broju tržišta
Na pitanje na kojim tržištima NTO trenutno najintenzivnije sprovodi promotivne aktivnosti, Tripković Marković je odgovorila da promotivne aktivnosti NTO obuhvataju veliki broj tržišta, čime se kontinuirano radi na diverzifikaciji turističke tražnje i jačanju pozicije destinacije na globalnoj mapi.&nbsp;
- Poseban fokus usmjeren je na ključna emitivna tržišta, Veliku Britaniju, Njemačku i Francusku, dok se promotivne aktivnosti realizuju i na drugim značajnim tržištima poput Poljske, Austrije, Španije, skandinavskih i baltičkih zemalja, kao i Kine i SAD-a - rekla je Tripković Marković.
Ona je, kao vrlo značajnu aktivnost, istakla partnerstvo sa turoperatorima i turističkim agencijama kroz program podsticajnih mjera. Putem te mjere ostvarena je saradnja sa 12 renomiranih međunarodnih turoperatora, među kojima su Jet2holidays, easyJet holidays, TUI, Expedia, Reisen Aktuell i eSky.&nbsp;
- U okviru ovih partnerstava realizuje se ukupno 18 zajedničkih marketinških kampanja, čiji se ukupni doseg procjenjuje na oko 85 miliona, što značajno doprinosi diverzifikaciji turističkog tržišta imajući u vidu da smo time obuhvatili i tržišta poput Španije, SAD, Kanade, Poljske i skandinavskih zemalja - objasnila je Tripković Marković.&nbsp;
Prirodno partnerski odnos sa lokalnim turističkim organizacijama
Na pitanje da ocijeni saradnju NTO sa lokalnim turističkim organizacijama i turističkom privredom i koliko je važno jedinstveno predstavljanje Crne Gore na međunarodnom tržištu, Tripković Marković je odgovorila da saradnja sa lokalnim turističkim organizacijama i turističkom privredom predstavlja osnovu svih aktivnosti NTO-a.
- Riječ je o prirodnom partnerskom odnosu, jer samo kroz zajedničko djelovanje svih aktera u turizmu možemo efikasno promovisati destinaciju, unapređivati ponudu i odgovoriti na zahtjeve savremenog tržišta - smatra Tripković Marković.&nbsp;
Dodatno jačanje saradnje sa turističkom privredom ostvaruje se kroz brojne projekte i inicijative, među kojima se posebno izdvaja &nbsp;Montenegro Quality. Taj projekat, razvijen u skladu sa međunarodnim standardima, usmjeren je upravo na unapređenje kvaliteta ponude i jačanje konkurentnosti domaćih turističkih subjekata.&nbsp;
- Riječ je o oznaci kvaliteta koja se dodjeljuje na osnovu jasno definisanih i objektivnih kriterijuma, kao i iskustava gostiju, a danas je nosi više od 50 turističkih subjekata u Crnoj Gori. U okviru projekta organizuju se edukacije i radionice za turističku privredu, čime se dodatno osnažuje partnerstvo i stvaraju temelji za dugoročan razvoj turizma - navela je Tripković Marković.
Na pitanje koje su ključne promotivne aktivnosti i projekti koje je NTO realizovala tokom prethodne godine i kakvi su bili njihovi rezultati, Tripković Marković je odgovorila da su promotivnim aktivnostima tokom prošle godine obuhvatili oko 20 ključnih emitivnih tržišta.&nbsp;
- Učestvovali smo na 18 međunarodnih sajmova, uključujući prestižne sajmove u Londonu (WTM), Njujorku, Berlinu, Rigi, Minhenu i Frankfurtu, čime je ostvarena snažna prisutnost na globalnoj turističkoj sceni - kazala je Tripković Marković.
Ona je podsjetila da su organizovane studijske posjete predstavnika renomiranih svjetskih medija iz Njemačke, Velike Britanije, Belgije, SAD-a, Španije i drugih zemalja, što je rezultiralo medijskim objavama o Crnoj Gori u publikacijama kao što su The Telegraph, Conde Nast Traveler, ADAC Reisemagazin, Snow i Wings magazine.
- Posebna pažnja bila je posvećena direktnom povezivanju sa turoperatorima. Pored pomenutih podsticajnih mjera, organizovan je kongres belgijskih turoperatora sa prisustvom oko 160 učesnika. Pored toga, NTO je učestvovala na B2B događajima u Francuskoj, Velikoj Britaniji, Češkoj i Belgiji - precizirala je Tripković Marković.
Posebno se, kako smatra, istakla kampanja Uncover Your Wild Side, čiji je promotivni film osvojio do sada rekordan broj nagrada na tri kontinenta. Najznačajnije priznanje je drugo mjesto na prestižnom globalnom takmičenju pod pokroviteljstvom UN Turizma, gdje se Crna Gora, u konkurenciji više od četiri hiljade filmova iz 50 zemalja, našla među pet najboljih destinacija uz Švajcarsku, Švedsku i Portugal.&nbsp;
- Film je, pored toga, nagrađen i na vodećim međunarodnim festivalima turističkog filma, kao i prestižnim Webby Awards, što potvrđuje njegov snažan međunarodni odjek - dodala je Tripković Marković.
Crna Gora je, kako je kazala, tokom čitave godine bila među deset najbolje ocijenjenih destinacija u mjesečnim izvještajima Evropske komisije za putovanja, što dodatno potvrđuje uspješnost sprovedenih aktivnosti i povećan interes turista za našu zemlju.

Tripković Marković: Nastavljamo intenzivnu promociju Crne Gore

Zbog ispada KB 10 kV “Kom” iz TS 110/10 kV “Podgorica 3”, dio Doljana - Ul. Mosorska, Kučki put, dio Murtovine - preko puta trim staze na Zlatici i prema Kučkom putu i dio Zlatice - dio stare Zlatice, oko stadiona Koma, oko škole, oko stovarišta, oko Volija i naspram benzinske pumpe (EKO kod hotela Lazaro) ostali su bez napajanja električnom energijom.
Kako navode iz CEDIS-a, zbog ispada KB 10 kV “Stari Aerodrom 2” iz TS 110/10 kV “Podgorica 3”, dio Starog Aerodroma između bulevara Josipa Broza Tita, Pera Ćetkovića i Veljka Vlahovića i Ulice Cvijetne (dom zdravlja, vodovod) i dio Vrela između škole i reciklažnog centra trenutno je bez napajanja električnom energijom.
Ekipe su na terenu.

Bez struje djelovi Doljana, Zlatice i Starog aerodroma zbog ispada na mreži

Učestala blokiranja saobraćajnica, višesatni zastoji na magistralnim i regionalnim putevima, kao i najave blokada graničnih prelaza, mogli bi biti sistemski riješeni usvajanjem izmjena i dopuna Zakona o javnim okupljanjima i javnim priredbama, koje se od 23. juna 2025. godine nalaze u skupštinskoj proceduri, piše <a href="https://www.pobjeda.me/clanak/rjesenje-za-blokade-saobracajnica-i-najave-zatvaranja-granica-vec-postoji-u-skupstinskoj-proceduri-od-juna">Pobjeda.</a>
Predlog zakona, koji je upućen Skupštini Crne Gore na osnovu člana 93 Ustava i člana 130 Poslovnika Skupštine, izrađen je u saradnji i koautorstvu sa Upravom policije, a njegov cilj je jasno razgraničenje između ustavnog prava na javno okupljanje i prava drugih građana na slobodno kretanje, bezbjednost i nesmetano odvijanje saobraćaja. Predlog su tada potpisali svi predstavnici vldajuće koalicije ali je pitanje da li imajući u vidu sadašnji politički kontekst ima većinu za izglsavanje.
<h3>Jasna zabrana blokade puteva i granica</h3>
Ključna novina predloženih izmjena odnosi se na dopunu člana 6 Zakona, kojom se precizno propisuje da se za javno okupljanje ne mogu koristiti:auto-putevi, brze saobraćajnice, magistralni, regionalni i lokalni putevi, kao ni granični prelazi, ako se okupljanje održava na način koji onemogućava ili otežava odvijanje saobraćaja, ugrožava bezbjednost saobraćaja ili ograničava, onemogućava ili ugrožava kretanje lica i građana“.
Na ovaj način se po prvi put normativno zatvara prostor za višesatne blokade ključne infrastrukture, koje su u prethodnom periodu postale učestala praksa.
Izmjenama člana 8 dodatno se precizira pojam organizatora javnog okupljanja, koji se ne svodi samo na formalnog prijavioca, već obuhvata i lice koje: poziva na okupljanje, priprema i organizuje okupljanje ili svojim radnjama na mjestu okupljanja utiče na održavanje i usmjeravanje aktivnosti učesnika“.
Time se, kako je navedeno u obrazloženju, omogućava jasnije utvrđivanje odgovornosti u slučaju kršenja zakona, naročito u situacijama kada se formalni organizator pokušava izbjeći ili prikriti.
<h3>Znatno pooštrene kazne</h3>
Posebno važne izmjene odnose se na član 33, kojim se uvodi znatno strožiji kazneni okvir: novčana kazna za pravno lice – organizatora povećava se sa dosadašnjih 500–5.000 eura na 5.000–10.000 eura; odgovorno lice u pravnom licu kažnjava se sa 3.000–5.000 eura; fizičko lice kao organizator sa 1.000–2.000 eura;učesnik javnog okupljanja koji krši nove zabrane može biti kažnjen sa 500–2.000 eura.
Izmjenama člana 34 pooštrena je i odgovornost vođa okupljanja u slučajevima kada se ne omogući nesmetano odvijanje saobraćaja ili kretanje građana.
U obrazloženju se izričito navodi da je donošenje ovih izmjena uslovljeno:
„potrebom da se unaprijedi normativni okvir u cilju očuvanja javnog reda, bezbjednosti, slobode kretanja građana i nesmetanog odvijanja saobraćaja, posebno u kontekstu sve češćih okupljanja koja imaju za posljedicu blokadu saobraćajnica i ometanje rada nadležnih službi“.
Dalje se naglašava da se izmjenama: „jasno definiše granica između prava na okupljanje i prava drugih građana na bezbjednost i nesmetano kretanje“, te da se pooštravanjem kazni nastoji „spriječiti zloupotreba prava na javno okupljanje koje u praksi može imati ozbiljne posljedice po funkcionisanje društva i svakodnevni život građana“.
Iako predložene izmjene ne zahtijevaju dodatna sredstva iz Budžeta Crne Gore i predstavljaju gotov normativni odgovor na aktuelne probleme, zakon se već mjesecima nalazi u proceduri, dok se u praksi ponavljaju blokade puteva i najave zatvaranja graničnih prelaza.
Usvajanje ovog zakona dalo bi nadležnim institucijama jasan pravni osnov za postupanje, a građanima poruku da se pravo na protest štiti, ali ne na štetu bezbjednosti, ekonomije i osnovnih sloboda drugih.

Požar na deponiji na Brajićima

Tagovi

RSE: Koje oružje je Srbija tajno nabavila?

Tripković Marković: Nastavljamo intenzivnu promociju Crne Gore

Bez struje djelovi Doljana, Zlatice i Starog aerodroma zbog ispada na mreži

Rješenje za blokade saobraćajnica i najave zatvaranja granica već postoji - u skupštinskoj proceduri od juna

Programska šema

PRATITE TVe UŽIVO