Kritike molitvi za kišu u organizaciji Crkve Srbije u Crnoj Gori su zasigurno motivisane raznovrsnim razlozima.
Vjerujem da je odnos ove crkvene organizacije prema državi Crnoj Gori, odnosno, koncentrisan napor vladajućih struktura da taj odnos modifikuju u skladu s njihovim vjerskim svetonazorom, važno pitanje koje se ne treba zanemarivati u kritičkim osvrtima na legitimizaciju paganskih obreda.
Crna Gora je formalno sekularna država - nejaka i rasuta, ali još uvijek sekularna.
Poziv na molitvu za kišu je nesumnjivo značajna intervencija Crkve Srbije u javnom prostoru i u vremenu ozbiljne krize.
Ovom intervencijom se istovremeno pokazuje pomenuta slabašnost i rasutost države i profesionalna nesposobnost njenih političkih lidera i birokratskih administratora, kao i moć koju Crkva Srbije ima u našoj državi.
Moć Crkve Srbije se legitimiše kada poslanici u najvišem zakonodavnom tijelu u državi vokalizuju zahvalnice svojem bogu na ispunjenju molitvenih želja.
Stoga ovakvi nastupi zakonodavnih birokrata u skupštini države predstavljaju novo testiranje i pomjeranje granice koja bi trebala da odvaja Crkvu Srbije od državnog aparata Crne Gore. Ovakvi nastupi su još jedan korak ka daljoj desekularizaciji društva.
Kritički odnos prema ovakvom djelovanju treba da bude argumentovan i nepokolebljiv u istoj mjeri u kojoj je oštar i snažan strojevi korak vjerskih fundamentalista koji su trenutno na vlasti.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Kolumne

Molitva o “kruhu inosušnom”

Ne znam kako, ali Sretena Perovića sam u životu srio samo jednom. Bilo je to u biblioteci Radosav Ljumović na tribini posvećenoj životu i djelu njegovog višedecenijskog prijatelja, istoričara Radoja Pajovića. Sreten Perović je tu veče briljirao i zaista je bila čast biti u njegovom društvu.
Iako ga, dakle, nijesam lično poznavao, njegovo djelo dakako jesam. Kao potpredśednik Crnogorskoga PEN centra više sam puta predstavljao tu organizaciju na svjetskim kongresima. Tamo bi me predstavnici renomiranih književnih udruženja na svijetu, poput starijih kolega iz Francuske ili Italije pitali za Sretena, kako je, što radi i da li još objavljuje. Pamtile su ga i neke mlađe kolege iz Međunarodnog PEN-a. Predstavnik Tršćanskoga PEN centra (koji su obrazovali Slovenci) mi je jednom pričao o Sretenovim naporima da uoči crnogorskog referenduma 2006. godine među svjetskim piscima populariše ideju obnove nezavisnosti.
Ponajbolji slovenački profesor književnosti i poznati pisac Boris A. Novak, koji je učinio ogroman posao da Crnogorski PEN centar postane dio porodice Međunarodnog PEN-a na kongresu u Beču 1991. više puta mi je pozitivno govorio o Sretenu Peroviću i njihovim druženjima, naročito u pogledu antiratne kampanje crnogorskih pisaca tokom 90-ih godina. Kolege iz Makedonije posebno su znale za njegovo djelo, što i ne čudi s obzirom da je Perović u u toj državi bio i član Akademije nauka i umjetnosti i počasni građanin Skoplja i vrlo priznat stvaralac i prevodilac.
I zaista, Sreten je bio jedna od najvažnijih pojava na crnogorskoj književnoj sceni više od pola vijeka. Njegov izdavački, publicistički, prosvjetni, književno-teorijski, književno-istoriografski i književni rad ostavio je dubokoga traga u našoj kulturi. Institucije i organizacije u kojima je radio i koje je gradio, poput Leksikografskoga zavoda, PEN centra, Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, bile su i ostale stubovi crnogorskoga identiteta i glavna brana asimilatornim i velikodržavnim politikama na Balkanu. Za njegov odlazak se zaista može reći da je nenadoknadiv gubitak za crnogorsku kulturu, a naročito zbog činjenice što je pošao posljednji predstavnik utemeljivača savremene montenegristike.
Na nama je da nastavimo Sretenov put i afirmišemo njegovo djelo, hrabro i dostojanstveno, kako je on sam radio. Siguran sam da će ljudi s Fakulteta za crnogorski jezik i književnost to raditi s posebnom pažnjom.
Slava mu!
P. S. Današnja Crna Gora, nažalost, daleko je od ideala kojemu je Sreten posvetio cijeli život pa je i vijest o smrti jednoga od najznačajnijih crnogorskih stvaralaca ostala prećutana u udarnome dnevniku Javnoga servisa. No sramota je samo njihova, a uspomena na Sretena biće trajni orijentir neke bolje Crne Gore, za koju se on, ruku pod ruku s najdarovitijim i najboljim duhovima svoje generacije, beskompromisno borio.

1250x600

1084x550

Sreten

Banda koja je započela četiri rata devedesetih godina, koja je harala po susedstvu, napravila silne ratne zločine, uništila sve čega se domogla, unesrećila milione ljudi i na tome izgradila karijeru – sad bi da nešto slično pokrene na domaćem terenu. Pošto rat više ne mogu da izvoze van granica Srbije, radikali svih boja bi da malo satiru sopstveni narod, sve ostale su već satrli, a i trenutno su im van dosega.
Formalni predsednik Srbije Aleksandar Vučić skinuo je rukavice i vratio se izvornoj radikalštini. Masovno nezadovoljstvo građana ne jenjava od novembra prošle godine, čak ni lenji letnji meseci nisu umanjili sveopšti bes protiv kriminalnog naprednjačkog režima, rejting Srpske napredne stranke opada, stvorena je atmosfera koja jasno poručuje Vučiću da je bivši. Šta god je preduzeo protiv pobunjenih studenata i građana ne samo da nije urodilo plodom, već je samo dodatno pojačalo sveopšti otpor. Jednostavno, Vučiću i naprednjačkim razbojnicima istekao je rok trajanja, predugo smo ih trpeli, došlo im je vreme da siđu sa političke pozornice i završe tako gde im je mesto – u ćelijama, na dugogodišnjim robijama.
Nisu se Vučić i njegovi napredni skakavci libili nasilništva ni ranije, ali poslednjih dana su radikalno pojačali dozu nasilja, pokušavajući da izazovu građanske sukobe, a možda i rat. Takav razvoj događaja je sasvim logičan – radikali ne znaju ni za kakve druge metode političkog delovanja osim nasilja, siledžijstvo je njihova suština od nastanka početkom devedesetih godina prošlog veka.
Vučićeve falange
Slike brutalnog, ogoljenog nasilja preplavile su medije i društvene mreže. Naprednjačke falange špartaju Srbijom i napadaju demonstrante – u Bačkom Petrovcu, Bačkoj Palanci, Vrbasu, Novom Sadu, Beogradu… Maskirani, nabildovani, tetovirani momci, uglavnom pokrivenih lica, naoružani noževima, štanglama, drvenim palicama sa zašiljenim metalnim vrhom, kamenicama, pirotehničkim sredstvima, zaleđenim flašama vode i smrznutim jajima, te raznim drugim tupim predmetima za razbijanje glava – postrojavaju se tamo gde im gazda kaže i nasrću na mirne demonstrante.
Vučićeve falange okupljaju se u prostorijama SNS-a, pa odatle ispaljuju opasnu pirotehniku na kolone pobunjenih građana. Postrojavaju se i na ulici, strateški raspoređeni u blizini protesta, pa odatle zasipaju građane, među kojima ima mnogo žena i maloletne dece – topovskim udarima, flašama, kamenčugama, francuskim ključevima, raznim metalnim predmetima. Jure demonstrante po ulicama i prebijaju ih.
Batinaške falange napadale su ljude koji su organizovali izložbu o protestima u Bačkom Petrovcu. Nekoliko stotina naprednjačkih nasilnika farbalo je fasade zgrada po Novom Sadu u srpsku trobojku i tuklo stanare koji su se bunili protiv nagrđivanja njihovih stambenih zgrada. U Vrbasu su zasuli demonstrante unapred pripremljenim projektilima, mahom smrznutim flašama i sličnim, koje su prethodno pripremili i držali u hladnjači parkiranoj u blizini stranačkih prostorija. U Novom Sadu su gađali demonstrante zabranjenim pirotehničkim sredstvima i nasrtali na njih u više navrata. I tako redom.
Naprednjačke SA trupe
Lična Vučićeva vojska sačinjena od takozvanih “lojalista” zapravo je talog srpskog društva, bašibozuk koji se već decenijama okuplja oko Srpske radikalne stranke. Takvi su devedesetih postajali dobrovoljci u paravojnim formacijama i odlazili u Hrvatsku i Bosnu da kolju i pljačkaju, a danas fizički nasrću na sopstveni narod. Još nisu počeli da koriste snajpere, kao njihovi prethodnici, ali jedan je izvadio pištolj i pripucao ispred stranačkih prostorija u Novom Sadu.
Vučićeve huliganske falange sastavljene su od kriminalaca raznih vrsta, narko-dilera, nasilnika, ubica koji su odslužili kaznu, zelenaša, šatro navijača, siledžija, sumnjivih tipova koji su našli utočište u vladajućoj stranci, dakle – u prirodnom okruženju. Na društvenim mrežama građani su prepoznali mnoge od njih, najčešće se radi o osobama iz podzemlja i kriminalnog miljea. Uz njih su ponegde prisutni i stranački funkcioneri, što na prvi pogled deluje bizarno, ali je zapravo logično. Naprednjački kadrovi su po svojoj vokaciji batinaši, šljam, a na funkcijama u javnoj upravi i na partijskim položajima su se našli upravo zbog tih svojih sociopatskih osobina.
Vučić je napravio svoju verziju SA trupa, Šturmabtajlunga, jurišnih divizija. Kao što su izvorne SA falange po ulicama nemačkih gradova tukle protivnike nacista, a ponekad ih i ubijale, tako današnji naslednici Šturmabtajlunga po ulicama srpskih gradova ganjaju i mlate protivnike naprednjaka. Što bi se reklo – Vučić se vratio na fabrička radikalska podešavanja i sledi uzore svoje zlikovačke mladosti. Ne treba nikad zaboraviti da je on bio visoki funkcioner zločinačke Srpske radikalne stranke, Šešeljev ađutant, da se obilazio srpske položaje tokom opsade Sarajeva, da je pretio da će pobiti sto muslimana za jednog Srbina, da je učestvovao u progonu i iseljavanju Hrvata iz Srbije, kao i u otimanju njihove imovine.
Policija kao posluga kriminalaca
Dok naprednjačke jurišne divizije divljaju i povređuju pobunjene građane, policija i žandarmerija sve to mirno posmatraju. Ne samo da ne preduzimaju ništa kako bi zaštitili napadnute od kriminalaca, nego i sami trpe nasilje od naprednjačke paravojske. U Vrbasu smo mogli da vidimo bizarne scene – Vučićevi jurišnici gađaju policajce i žandarme raznim projektilima, a ovi mirno podnose udarce, iako su pod punom opremom za razbijanje demonstracija, iako su dužni da odbrane i sebe i druge.
Policija zapravo blisko sarađuje sa stranačkom paravojskom, štite ih, kad se ovi okupe u prostorijama partije – žandarmi okruže taj prostor kako bi sprečili demonstrante da priđu. Dok falangisti mlate građane, policija se pravi blesava, potom hapsi one koje su napadnuti i tučeni, a nasilnike ostavlja na miru, ne pada im na pamet da gone izgrednike i siledžije. Vučićev Šturmabtajlung je iznad zakona, moćniji od policije, partijski kriminalci su pod specijalnom zaštitom takozvanih snaga reda. Zapravo, u Srbiji policija više ne postoji, to je neka uniformisana, naoružana grupa koja ne štiti zakone, red, poredak, živote i imovinu građana, već isključivo funkcioniše kao stranačka policija, braneći razbojničku družinu koja je uzurpirala vlast i državu.
Ovo je toliko bizarno da zahteva objašnjenje za predškolski uzrast. U svakoj zajednici ima sociopatskih pojedinaca, potencijalnih ubica, lopova i razbojnika. Zato se zajednica organizuje, skupi pare, pa uposli jednu grupu ljudi da brani sve ostale od takvih manijaka. Ta grupa se zove – policija. Međutim, u Srbiji ta grupa koju građani plaćaju uopšte ne štiti građane, ne radi svoj posao, već radi za kriminalce, pritom većina policajaca to čini besplatno. Eto, dotle smo stigli nakon dva veka pokušaja da stvorimo državu. Tja, možda država ipak nije za svakoga.
Decenije zla i naopakog
Banda koja je započela četiri rata devedesetih godina, koja je harala po susedstvu, napravila silne ratne zločine, uništila sve čega se domogla, unesrećila milione ljudi i na tome izgradila karijeru – sad bi da nešto slično pokrene na domaćem terenu. Pošto rat više ne mogu da izvoze van granica Srbije, radikali svih boja bi da malo satiru sopstveni narod, sve ostale su već satrli, a i trenutno su im van dosega. Javnost deluje pomalo zatečeno, što je takođe bizarno. Ratni huškači i ratni zločinci forsiraju pokretanje građanskog rata, pa to je logično, sama reč kaže, nema mesta zaprepašćenosti.
Sav užas koji je ovih dana skolio Srbiju posledica je nesavladane prošlosti, laži, zla, samoobmana, nemoći da se suočimo sa sopstvenim zločinstvom, da izađemo iz začaranog kruga zla i naopakog u koji smo upali nakon Osme sednice. Skoro četiri decenije gajimo i gojimo ratne zločince, profitere, huškače, gušimo se u nacionalističkoj mahnitosti, dozvoljavamo najgorem šljamu i kriminalcima da nam jašu na grbači.
Već decenijama većina stanovništva glasa za razne radikale, naprednjake, narodnjake i ostale derivate neljudske, krvoločne ideologije. Ta razbojnička banda, koja okupira sve srpske institucije decenijama, ubila nam je premijera Zorana Đinđića koji je pokušao nešto da promeni i vratila nas u mrkli mrak nakon kratkog perioda nade. Takozvane demokratske snage su relativizovale prošlost, odbijale suočavanje sa zločinima, kohabitirale, pravile deklaracije o pomirenju sa socijalistima, pravile nas sve budalama.
Posledice zaboravljenih grehova
Ratnim profiterima nikad nije oduzeta opljačkana imovina, politički zlikovci nisu lustrirani, zakon o lustraciji nikad nije primenjen, a SPS i SRS nisu zabranjene, zahvaljujući Koštunici, čoveku koji je održao kontinuitet sa Miloševićevim dobom i režimom. Sve ovo su samo posledice tih davnih, za većinu zaboravljenih grehova.
Ogromna većina se pravi luda, negira genocid u Srebrenici, nikad čuli da je Sarajevo bilo pod opsadom, pojma nemaju da je pola kosovskih Albanaca proterano sa Kosova, ne znaju za hladnjače, veze nemaju o masovnim grobnicama, baš ih briga za konc-logore, spaljena sela, porušene gradove, za godine masovnog ubijanja i satiranja naših prvih komšija.
I sad je sve to guranje zla pod tepih, paktiranje sa zločincima, tolerisanje najgoreg polusveta došlo na naplatu. Sada krv teče po srpskim, a ne više po hrvatskim, bosanskim i kosovskim gradovima. Rat se vraća kući. Vraćaju ga oni isti zlikovci, jer su ostali nekažnjeni, jer su za svoja zločinstva nagrađeni od ovog raspalog društva.

Rat se vratio kući

Politički projekat pod krstom, obavještajna mreža pod mantijama tiha okupacija koja traje, Crna Gora ćuti.
Udar u srce države
Srpska crkva u Crnoj Gori odavno nije samo vjerska institucija. Ona je dobro uvezana politička i obavještajna struktura, čvrsto integrisana u strategiju “srpskog sveta”, ideološkog projekta koji pod mantijom i liturgijom nosi plan demontaže crnogorske državnosti.
Njen uticaj je sistematski građen decenijama: od preuzimanja crnogorskih manastira i crkava, do infiltracije u obrazovanje, medije i politiku. I sve to uz prećutnu, a ponekad i otvorenu podršku domaćih političkih struktura koje, iz interesa ili straha, pokorno ćute.
Jonikije i Metodije – mitropoliti sa političkom agendom
Mitropolit crnogorsko-primorski Jonikije nije samo poglavar Srpske crkve u Crnoj Gori, on je politički akter sa jasnim zadatkom: cementirati srpski identitet i crkvenu vlast nad Crnom Gorom. Njegovi javni nastupi često su maskirani “brigom za narod”, dok u praksi proizvode duboke društvene podjele, demonizuju crnogorski jezik i istoriju, te otvoreno štite interese Beograda.
Mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije, nasljednik Amfilohijevog radikalnog modela, nastavlja istu strategiju: umrežavanje parohija sa tzv. pravoslavnim bratstvima koja se pretvaraju u poluvojne formacije, lojalne Srpskoj crkvi. Pod njegovim blagoslovom održavaju se okupljanja na kojima se otvoreno pjevaju četničke pjesme, promoviše velikosrpska ikonografija, negira crnogorski identitet, &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;otkriva spomenik ratnom zločincu.
Struktura koja prelazi granice vjere.
Srpska crkva u Crnoj Gori ima sve elemente jedne paralelne vlasti:
- Poitički vrh &nbsp;i mitropoliti koji koordiniraju poruke sa Beogradom;
- Medijski aparat, portali, televizije i štampani mediji pod kontrolom Srpske crkve, koji šire propagandu;
- Logistika – mreža “vjernika” spremnih za ulične akcije, pritiske i provokacije;
-Fiansijski resursi – donacije iz Srbije i Rusije, mimo državne kontrole;
- Obavještajna veza – koordinacija sa srpskim i ruskim službama, uz aktivno prikupljanje podataka o političkim protivnicima.
Posljedice kapitulacije
Zakon o slobodi vjeroispovijesti bio je prva ozbiljna prijetnja monopolističkom položaju Srpske crkve u Crnoj Gori. Ali, umjesto dosljedne primjene, država je pod pritiskom litija i političkih ucjena, kapitulirala. Povlačenje zakona otvorilo je vrata još agresivnijem djelovanju Srpske crkve a institucije su pokazale svoju nemoć i potpunu podložnost crkveno- poitičkom pritisku.
Ovo više nije crkveno pitanje
Ovo nije spor oko ikona, liturgija ili vjeronauke. Ovo je pitanje političkog opstanka države. Dok god Srpska crkva ima militarističko &nbsp;prapolitičku komponentu, Crna Gora će biti taoc jedne ideologije. To je ideologija koja ne priznaje postojanje crnogorskog naroda, jezika ni kulture, i koja je spremna da to “riješi” svim sredstvima.
Dosta je bilo pokoravanja. Dosta je bilo straha pred mantijom koja komanduje kao general, a glumi pastira. Crna Gora nije ničija eparhija, niti oltar na kojem će se žrtvovati njen narod, jezik i sloboda.
Ko danas zatvara oči pred političkom i obavještajnom mašinerijom Srpske crkve, śutra će gledati kako nestaje država u kojoj živi. A kada posljednji put zazvone zvona sa otetih crnogoroskih manastira i crkava neće zvoniti na &nbsp;molitvu, već na uzbunu , da je Crna Gora pala.
Zato, ili ćemo sada prekinuti ovu okupaciju u mantiji, ili ćemo vječno živjeti kao narod bez imena, pod tuđim barjakom i tuđim jezikom.&nbsp;
Nema trećeg puta.
Da je vječna Crna Gora!!!

Mantija kao bajonet: Kako Srpska crkva i njeni mitropoliti razaraju Crnu Goru

Osvrnuću se na potonji indirektni intervju predśednika Milatovića, dat Portalu Antena M, mudrošću Viktora Igoa i njegovim riječima da je svaki kompromis sa zlom uvijek nauštrb dobra. Izgleda da to predśedniku Crne Gore nije jasno i da je u teškoj zabludi kad mu je uravnotežena politika nezamjeranje ni dobru, ni zlu. A ako nije sposoban da razlikuje zlo od dobra, onda nije ni dorastao mjestu na kojem je. Kukavičko dociranje kako on ne ispunjava tuđe želje nije ništa drugo do isprika za vrstu karaktera, koja se u žargonu naziva - bevanda. Vremena u kojima živimo se stalno usložnjavaju i sve više traže odgovorne državnike, koji popularnost neće graditi jeftinim populizmom po društvenim mrežama i koji će isključivo „kupovati“ naklonost građana svojim djelima. Nažalost, više je nego očigledno da Crna Gora nema čvrsto definisanu politiku u većini ministarstava u trenutku kada bi morala imati jasan plan za nekoliko narednih godina. Ili se vuku potezi ad hoc, ili post festum, kada je šteta već učinjena. Presudna uloga Crkve Srbije i litijaški staž kao referenca za formiranje vlasti, stavljaju Crnu Goru među najkonzervativnije i najnazadnije zemlje u Evropi. Ne kaže se džabe da učitelj u selu pali svijetlo, a pop ga gasi. <h2>SUJEVJERJE UMJESTO VJERE</h2> Crnoj Gori fali mnogo toga: škola, vrtića, domova zdravlja, aviokompanija, infrastruktura... samo joj ne fali crkava. A upravo se jedino crkve grade. Crna Gora ima više crkava po glavi stanovnika od bilo koje zemlje u Evropi. A i dalje se masovno grade. A gradi ih crkva koja malo ima veze sa hrišćanstvom. Hrišćanstvo je eshatološko učenje, koje život na zemlji smatra privremenim na putu u vječni život. Odlasci u crkvu ne donose dobitke u kladionicama, krstovi obješeni o retrovizore ne čuvaju od saobraćajnih nesreća, krimose ne štite krstovi ni donacije crkvi od smrti ili zatvora, ikone na zidu ne štite kuće, molebani ne donose kišu... Ostroga mi. Bog nije đed Mraz koji ispunjava želje. Molebani za kišu su pagansko nasljeđe. Kao i mnoge druge crkvene procesije. Crkva u Crnoj Gori ne širi vjeru, već sujevjerje. Na sujevjerju, prijetnjama nehrišćanskim božjim kaznama, ponižavanjem vjernika klečanjem i bauljanjem po podovima, zaludili su veliki broj građana Crne Gore i oduzeli im racionalan način razmišljanja. Tako iskrivljenu vjeru koriste za ogromnu političku moć. Plus što su, zahvaljujući pokvarenim političarima, spremnim i za izdaju države radi sopstvene koristi, stekli moć koja je često iznad moći države. Nažalost, kao da su se svi pomirili sa tim i niko ne pokušava pravno da suspenduje ogromna prava, koja su neustavno i nezakonito ostvarili. Na tronu Petra I Petrovića Njegoša i Petra II Petrovića Njegoša danas su nikšićki ponavljač i sarajevska izbjeglica, više nego beznačajne ličnosti. Oni su politički postavljeni, dio su imperijalne politike Beograda, zato podstiču sve što je u funkciji te politike. Revizionizmom se popularišu ideologije iz prošlosti u kojima ne postoji Crna Gora i za koje je Crna Gora dio „homogene Srbije“. Argumentaciju za veličanje zločinaca i saradnika fašista iz Drugog svjetskog rata maskiraju tobožnjom lažnom komunističkom verzijom istorije, što mogu popiti samo lijeni ili plitki umovi. Italijani i Njemci su u vrijeme okupacije Crne Gore i Srbije vodili urednu dokumentaciju, tako da ne postoji ništa lakše nego inostranim arhivama dokazati izdaju i kolaboraciju četnika sa fašistima, kao i njihove zločine. Recimo, Norman Nojbaher, izaslanik Hitlera na Balkanu, u svojim memoarima piše, nakon što je oslobodio Pavla Đurišića iz zarobljeništva i primio ga u svojoj kancelariji, da ga je pitao zašto je pobio toliko muslimana kad ih Srbi smatraju Srbima koji su prevjerili? Na to je Pavle Đurišić odgovorio da su muslimani izrodi koje treba potpuno uništiti. Pavle Đurišić je zločinac, to je svima jasno. To što se on slavi kao junak govori više o onima koji ga slave i njihovom odnosu prema muslimanima i Crnogorcima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250817080824_540e262f7f7a02d4533eba620e72377c51874d1585671ef21eef048a312f8df5.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250817080824_540e262f7f7a02d4533eba620e72377c51874d1585671ef21eef048a312f8df5" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="Spomenik Đurišiću"><figcaption>REVIZIONIZAM: Spomenik ratnom zločincu, saradniku nacista Pavlu Đurišiću(Photo: Stevo Vasiljević/Pobjeda)</figcaption></figure>  Kad se molebanima priziva kiša kojom bi se pogasili brojni požari po Crnoj Gori, znači li to da se crkva molitvama obraća Bogu da pošalje kišu? Ako nije Bogu, kome se obraćaju? A ako se obraćaju Bogu, znači li to da je suša njegovo djelo? Hoće li tada Crkva Srbije objasniti građanima kojima su izgorjele kuće da je to Božja volja? <h2> „PREBROJAVANJE“ VODE</h2> Ili će političari vlasti i oni koje je teško nazvati novinarima, a bave se tim poslom, pronaći krivca, kako bi se i teška nesreća iskoristila u političke svrhe? Krivi su oni prije jer su sve uništili? Mantra! Naravno, istina nije na njihovoj strani. Pere se sopstvena nesposobnost time što se odgovornost prebacuje na predavgustovsku vlast. Demantuje ih to što je za vrijeme te vlasti Crna Gora bila odmah iza Hrvatske po opremljenosti za gašenje požara. Danas je na začelju. Možete mislite o kakvim političkim diletantima se radi kad potpredśednik Vlade za vanjske poslove Filip Ivanović umjesto da se zahvali na pomoći svim zemljama koje su je poslali, prebrojava koliko je ko prosuo vode i iz koje je zemlje. A poenta je da bi potencirao kako je helikopter iz Srbije izasuo najviše vode, ne pominjući da su, dok se požar toliko raširio da je prijetila opšta katastrofa, tri dana čekali da pozovu međunarodnu pomoć preko NATO sistema uzajamne pomoći. Valjda je bilo bitno da prvo dođe vazduhoplov iz Srbije, kako bi se potencirala „bratska pomoć“ i Srbija kao jedina koja je poslala pomoć. Beskrupuloznost vlasti su insinuacije da požari imaju politički karakter i da protivnici vlasti hoće da stvore haos kako bi destabilizovali vlast. Istina je da crnogorski patriote ne vole sadašnju vlast, da je smatraju najgorom u istoriji Crne Gore, da je smatraju anticrnogorskom, ali i da toliko vole Crnu Goru da je nikada neće uništavati da bi smjenili vlast. Valjda nam nikada nije falilo hrabrosti da se srcem izborimo za slobodu? Podśećanja radi, samo od 1. jula do 8. jula 2017. godine u Crnoj Gori je buktalo više od 240 požara, u Podgorici je tog 12. jula izbilo 67 požara, 14. jula 52, a 15. jula preko 50... Je li tadašnja opozicija izazivala te požare, kad sad optužuje druge? Bolje uporedite koliko su uspješnije gašeni tada požari sa sopstvenim sredstvima, za razliku od danas, umjesto što se služite prljavštinama. Postoje mnoge stvari koje se mogu zamjeriti predavgustovskoj vlasti, ali količina laži koju postavgustovska vlast konstruiše o svom položaju u to vrijeme i žrtve koje su podnijeli prelazi granice dobrog ukusa. Kao i obično, strvinarski su pokušali da iskoriste požare po Crnoj Gori i optuže DPS da je prodao pet kanadera koji su bili u vlasništvu savezne države.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250817080824_8484f5e2834001a7f147d19d9951c9bd3b22d162e1ddae9f76c6be6e1248e0f0.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250817080824_8484f5e2834001a7f147d19d9951c9bd3b22d162e1ddae9f76c6be6e1248e0f0" data-rendition-name="original" width="859" height="1601" loading="lazy" alt="dps kanaderi"></figure>  Svi su, valjda, IT pismeni, uključujući i nazovinovinare koji obmanjuju javnost, pa je lako preko pretraživača pronaći sudbinu tih pet kanadera. Kanadere je Grcima prodao Slobodan Milošević preko ambasade u Atini, đe je ambasador bio Milan Milutinović, kasnije predśednik Srbije. Kanaderi su iz baze u Zadru 1995. ilegalno stigli u Grčku, a da niko u Jugoslaviji nije znao da su prodati, sem onih koji su bili dio tog posla. Među njima nije bilo nikog iz Crne Gore. Grčki ministar poljoprivrede Stefanos Cumakas potpisao je ugovor u ime premijera Andreasa Papandreua, sa kojim je posao direktno dogovorio Slobodan Milošević. Prodaja je obavljena preko novootvorene of šor kompanije na Kipru za 24,4 miliona usd. Državi je od tih 24,4 miliona usd prebačeno nešto više od 8 miliona. Crna Gora nije ni obavještena o tome ni nakon obavljenog posla. Kao što u tim vremenima skoro nikad nije ni konsultovana za mnoge odluke. Čak je Momir Bulatović, tadašnji predśednik Crne Gore, politički otac današnje vlasti, jednom prilikom rezignirano izjavio „što će nam vlada, što će nam predśednik i rukovodstvo ako se ništa ne pitamo“. Kao da sadašnja vlast, pod palicom Andrije Mandića želi ponovo takvu poziciju Crne Gore sa Srbijom. Posebno što Srbija danas ima na vlasti pravog nasljednika Miloševića, koji ga je i prevazišao u mnogim stvarima. Posebno u despotizmu i autokratiji. Pitao sam prijatelja iz DPS-a zašto ne reaguju na strvinarske laži o kanaderima u tako tragičnoj situaciji izazvanoj požarima, za koju su, u najvećoj mjeri, odgovorni upravo oni koji šire te laži, svojim nemarom, neznanjem ili čak i namjerom. Dobio sam odgovor da ne žele da koriste nesreću i da se prepucavaju u situaciji kada je otac četvoro đece izgubio život, kad ljudi gube imovinu u vatrenoj stihiji i kad gori pola Crne Gore. Većina je u Crnoj Gori davno izgubila ośećaj za čestitost i čojstvo, pa nijesam siguran da će mnogi to pravilno shvatiti. Bojim se da će im ignorisanje laži postati argument.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250817080824_411b0d193e9c6192c4d05467861cc9675bd37bbc75560bfedecf7f835fd576ff.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250817080824_411b0d193e9c6192c4d05467861cc9675bd37bbc75560bfedecf7f835fd576ff" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Požari u okolini Podgorice"><figcaption>VLASTIMA I ZA POŽARE KRIV DPS: Vatrena stihija u okolini Podgoice ne jenjava</figcaption></figure>  Po ko zna koji put se pokazalo da Ministarstvo unutrašnjih poslova nije sposobno da obavlja valjano svoj posao i da su odgovorni za mnogobrojne propuste na bezbjednosnom polju i sada, u aktuelnim vanrednim okolnostima. Jasno je da se radi o ljudima nesposobnim za taj posao, nedoraslim izazovima koji su pred njima, sa karakterom iskompleksiranih, prepotentnih, nadobudnih nesposobnjakovića. Ili, što bi Niče rekao, višak sujete pokazuje manjak pameti. Crna Gora je u stanju raspadanja, neizvjesnosti za budućnost, sa velikim šansama da doživi grčki scenario kada će građanima povjerioci određivati visinu plata, dok se sami građani ponašaju kao nezainteresovani posmatrači.

Slobodan Jovanović

Nema slobode bez hrabrosti

Dok Crna Gora gori, dok vatrena stihija proždire imanja i kuće, Demokrate tihuju. Nema Alekse, ni Borisa, ni Momčila... Danilo se javio tek kad ga je Spajki podsjetio da bi trebalo da pozove pomoć. Isti onaj Danilo koji je u maju na Momčilov forhend - kako smo se spremili za požarnu sezonu, odgovorio bekhendom - da smo šampioni u regionu. U nespremnosti - definitivno.
Kancer koji proždire sistem bezbjednosti očito požare ne svrstava u domen svojih nadležnosti. Njegove su neke ozbiljnije situacije... Kao recimo ranjavanje Marka Ljubiše u Pržnu. A sve što su mogli su učinili da se ne desi - &nbsp;jasno su koju sedmicu ranije upozorili bezbjednosno interesantne ličnosti da se čuvaju... I to bi, po njima, bilo to. Zamalo pa nevolja bilo je to što se na istoj lokaciji u Pržnom nalazila i štićena ličnost koja je - a šta je drugo preostalo, evakuisana sa lica mjesta.
Vjerovatno će u nekom od sljedećih saopštenja biti preporuka da na plažu štićene ličnosti idu naoružane. Ili da ne izlaze, kao što je preporučeno bezbjednosno interesantnim licima. Tako bi, kako zna da kaže VD direktora policije - građani imali još više sreće potrebne da ne postanu slučajne mete mafijaških obračuna. Na kraju, kako je uopšte došlo do toga da u neposrednoj blizini borave štićena i bezbjednosno interesantne osobe???
Taći u proces koji je od imena pa dalje naopak, Demokrate doživljavju kao prst u oko. U crnogorskoj legislativi još uvijek nije uspostavljen proces vetinga, dakle to je nešto što postoji taman koliko i funkcija pomoćnika (ili zamjenika, ko će ga znati) premijera, koju je sebi dodijelio Alekse Bečića, sveta je stvar za Demokrate. U veting se kunu, zbog njega se pada u trans, čine razne gluposti... I nezakonitosti... I mnogo paniče u posljednje vrijeme.
Posljednji je svoju ličnu i partijsku frustraciju u javni prostor istresao, a ko drugi do glasnogovornik, siva eminencija, stranački ideolog, pravnik sa Megatrenda i čovjek bez supruge - Boris Bogdanović.
Panika. Sllična onoj u nastupu Danila Šaranovića i Lazara Šćepanovića onomad u skupštini. Očigledno, manjak argumenata neumoljivo tuče u glavu. Pa je tako na listu navodnih protivnika vetinga, odnosno formiranja partijske vojske poslušnika od bezbjednosnog sektora dodao i advokata Veselina Radulovića. Koji se, vjerovali ili ne, drznuo da najavi krivične prijave protiv Danila i Lazara, zbog protivpravnog progona njegovih kijenata, biših visokih policijskih funkcionera Darka Mađarića i Tihomira Goranovića.
Nećemo ulaziti u sadržaj Bogdanovićevog saopštenja, znate već - sluge, gazde, tanjiri supe, „šef“ iz noćnih mora, policajci s knjižicama, mafija sa značkama, mediji, cigare, supruga koje nema, lične karte iz prošlog vijeka...
Najava krivičnih prijava protiv Šaranovića i Šćepanovića po Borisu je napad na tekovine likove i djela njegove partijske bratije koju izjednačava sa državom. Kao da je to svršen čin. Kao da nema razmatranja prijave, odlučivanja o osnovanosti, pa tek onda proces, ako za to ima razloga. Vjerovatno su uvjereni u to jer „na trupicu“ procesuiraju profesionalce iz policije, pa mislie da to tako treba. Pravnik sa Megatrenda po ko zna koji put sa pozicije moći, spinuje i vrši pritisak na tužilaštvo ili pravosuđe, čak i prije nego su prijave predate. I dodaje da neće biti ni predate jer advokat Radulović nema hrabrosti za to.
Ali zato se, kaže, oni ne plaše, nikoga... Ne klimaju glavom pred moćnicima, ne povlače se kad neko digne glas, ne boje se prijetnji... Ma nikoga.
Osim izgleda – poštara. Jer kako objasniti da hrabri Boris Bogdanović od februara nije imao petlju da primi tužbu koju je protiv njega podnijela kompanija Bemax zbog kleveta i uvreda, i na koju treba da dostavi odgovor. Kakav je to junak koji nema hrabrosti da se suoči sa sopstvenim tvrdnjama, javno izrečenim.&nbsp;
I iskoristiti priliku da ih javno potvrdi pred sudom. Kako objasniti da javna ličnost ne može biti pronađena, barem na poslu za koji zna vascijela zemlja. Možda ga nije strah poštara, možda je to isti onaj koji evo godinu i više ne može da nađe Vesnu Bratić. Ili tužbu u fioci hrabro čuva Bogdanovićev partijski kolega, prvi poštar Crne Gore, Josip Đurašković. Ko će ga znati.

Siniša Adamović

Čega se plaši Boris Bogdanović

Ovi iz vlasti treba da znaju da je vjernost koja počiva na interesnom razlogu - neiskrena. Kad razlog ode k vragu, ode i puvanje.
16.08.
15:37h
Evo pročitah da mještani Pipera zahvaljuju kompaniji "Bemax" na nesebičnoj pomoći u gašenju požara.
Sve ljudski i podrazumjevajuće.
Kao što se i drugo podrazumijeva.
Da tu vijest - zahvalnicu, slučajno ne objavi RTCG, koja je juče u prilogu o požarima imala slomiti sve zakone fizike.
Ide snimak, leti helikopter, i onda udarnička egzibicija iz montaže da se na malim ekranima ni slučajno ne vidi da na cistijernama piše ime firme koja im nervira gazde.
Svačija je "bolest".
Koju ni nečije pregalaštvo, dobra namjera, ljudskost, ne mogu izliječiti.
Makar dok se avioni i druge letjelice ne poprave. Za zimsku sezonu.
Nikada se ne zna, s obzirom da se u Crnoj Gori, u tim mjesecima, aktivira veliki broj šporeta na drva.
A šume blizu.
I nije samo RTCG.
I jedan dnevni list, za koji sam onomad pisao kolumne, ne bi o ovoj pomoći ni slučajno. Znam da Slavica Jovanović ne zna taj fakat (evo, izlajah se o kome se radi), ali, znam kome tamo smeta.
A gasili mu u postojbinu.
Zavist je osjećanje slabih ljudi, kao što je u pojedinim religijama, kako kaže Pekić, biti "bolestan" značilo biti zdrav na naročiti način.
P.S: Ovi iz vlasti treba da znaju da je vjernost koja počiva na interesnom razlogu - neiskrena.
Kad razlog ode k vragu, ode i puvanje.
E, sad, đe?
Vrlo važno.

Zoran Piperović

Zavist je osjećanje slabih ljudi

Pametan ima više opcija, razmišlja, bira, kaže što misli i kad ga sve to može skupo koštati. Glupi nema tu obavezu.
15.08.
14:03 h
Nije tajna. Uvijek je bilo više glupih ljudi.
Pametni čovjek je danas incidentna pojava.
Posebno ako je garniran kosmičkom unutrašnjom slobodom. To je posebna rijetkost. Posebno u Montenegru. I taj je uvijek spreman da plati taj višao kvaliteta, ma koja cijena bila.
Pametan ima više opcija, razmišlja, bira, kaže što misli i kad ga sve to može skupo koštati.
Glupi nema tu obavezu.
Iz gluposti se ni instinkt ne rađa.
Od nje se rodi samo još veća glupost.
Iako je glupost dio opše patnje zbog nje, nju ima glupi i oni koji ga kao takvoga vole.
Stoga, on nije samo nesrećan što je glup, već i kriv zbog onih koji su zbog njega nesrećni i koji pate. Jer je njihov.
Ponekad pate oni koji ga ne vole.
Tako biva kad neki ljube, a neki ne - političara.
Znate li zašto?
GLUPI SE LJUDI NIKADA NE BOJE DA BUDU DOSADNI.
Evo, nama je jedan bio dosađivao po cijeli dan. Rekao je da će lavovi biti mace, tigrovi -male mace, ulice mirne, mjaukaće svi opasni. Pištolji isčeznuti.
Vatrogasce nije spominjao.
Ja sam znao da je taj iz one definicije odozgo, koja govori ko se ne boji da bude dosadan.
I nema ga, evo nekoliko.
Sve u plam pođe, Evropu o jadu zabavismo moljakanjem, a njegovi rekli da smo po tom pitanju (protivpožarna zaštita) prvaci svijeta.
I Pipera.
P.S.Ne tražite od mene da kažem na koga sam mislio.
Riječi ponekad govore više od slike.
Njegove.

Uvijek je bilo više glupih ljudi

Ujdurma oko podizanja spomenika četničkom koljaču Pavlu Đurišiću je gadluk tako orijaških dimenzija da čoveku lako mogu da promaknu sitnice. Međutim, kao što kaže izreka – đavo je u detaljima. I to bukvalno.
U govoru održanom ispred crkve u Zaostru mitropolit Metodije je svašta nadrobio, nalupetao se kao što ima običaj, a u toj papazjaniji od blasfemičnih reči našao se i sledeći neprobavljivi odlomak: “Najveća tragedija i polom ovog naroda jeste što se ubijala duša ovoga naroda cijelih 80 godina, a evo ne prestaju ni danas sa svojim mentorima da uništavaju sve ono što je sveto i čestito u ovome narodu, sve ono što je temelj ovoga naroda - tradicija, vjerovanje, istorija - oni koji ubijaju dušu ovoga naroda, a to je najveći genocid, jer po onim rečima Gospodnjim kad kaže u Jevanđelju, hrabreći svoje učenike, on im veli: Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo.... vojvodi Pavlu i Dragoljubu su ubili tijelo, ali nisu ubili dušu... no bojte se onoga koji može i ima vlast i dušu pogubiti u pakao ognjeni i pakao vječni”.
<h2>Četnici i ustaše, braća po kami</h2>
Kako je Metodije nevešto sročio ovu svoju govoranciju, ispada da je Isus Hrist rekao kako su Pavlu Đurišiću i Draži Mihailoviću ubili telo, ali im nisu ubili dušu, a jevanđelisti su sve to lepo zabeležili. Nije baš zgodno umetati komentare usred citata, ali kad neko poveruje da je uhvatio Boga za bradu, onda je logično da pomisli i kako ume da drži besedu. No dobro, to je sporedno, glavno je da mitropolit Metodije propoveda kako su komunisti počinili genocid nad Srbima tako što su im ubili dušu, pa sve to potkrepljuje citatom iz Novog zaveta.
Nije to Metodiju prvi put da optuži komuniste za masovne pokolje nad Srbima, samo je ranije bio još inventivniji u paranoičnom izmaštavanju stvarnosti koja postoji samo u njegovoj zabludeloj glavi. Pre par meseci mitropolit je ovako zborio: “Od kraja Drugog svjetskog rata ovim prostorima caruje titoističko-ustaška koalicija koja gazi i ubija, i najveći genocid vrši nad srpskim narodom”.
Istorijske činjenice vele da je genocid nad Srbima počinjen u NDH, a da su partizani pod vođstvom Josipa Broza Tita uništili tu kvislinšku tvorevinu i stali u kraj ustašama. A dotične ustaše i Metodijevi voljeni četnici su zajedno služili okupatoru, borili se protiv antifašista i klali koga stignu. Tako da mitropolitove reči nemaju ama baš nikakvog smisla, to što on i gomila drugih ljubitelja četničkih pokolja žele da je prošlost drugačija, pa misle da pukim ponavljanjem laži, gluposti, falsifikata i besmislica mogu da promene istoriju – to je njihov problem. A naš problem je što takvi bizarni zločinoljupci dospevaju na vodeća mesta crkvene hijerarhije, umesto da budu izbačeni iz crkve zbog otvorenog služenja đavolu.
<h2>Svađa sa faktima</h2>
Antikomunizam je opaka boljka, pogotovo kad se udruži sa istorijskim revizionizmom i obožavanjem kvislinga i ostalih domaćih izdajnika. Razumljivo je da neko mrzi komuniste, da ima drugačije ideološke preferencije, ali mu to ne daje za pravo da izmišlja i laže kako mu padne na pamet. Činjenice su, na mitropolitovu žalost, neumoljive i nemaju nimalo razumevanja za njegove četničke tlapnje. Naime, demografski podaci pokazuju da se u vreme tog mitropolitovog fiktivnog titoističko-ustaškog genocida nad Srbima događala vrlo čudna stvar. Tokom čitavog socijalističkog perioda broj stanovnika Srbije je konstantno rastao, iz godine u godine, o čemu svedoče svi popisi od 1948. do 1991. godine. U toku te 43 godine, broj Srba se sa 4.823.730 povećao na 6.446.595.
Nakon tog perioda u kojem su Srbi toliko stradali pod zlim komunistima da im se rapidno povećao broj, životni standard i svi ostali pokazatelji dobrog i pristojnog života, najzad su na vlast došli crkveni velikodostojnici, nacionalisti, antikomunisti i razni ljubitelji četnika. Tokom njihove vladavine broj Srba je konstantno opadao, natalitet je u totalnom minusu, razlika između mortaliteta i nataliteta iznosi 35.000 na godišnjem nivou. Tome treba dodati još pedesetak hiljada ljudi koji svake godine napuste Srbiju, odlazeći ogromnom većinom u zapadne države koje Metodije smatra osovinom zla.
<h2>Masovna bežanija iz pravoslavnog raja</h2>
Srbi masovno beže, glavom bez obzira, iz te divne pravoslavne zemlje u kojoj caruje duhovnost metodijevskog tipa. Koliko do juče, ogromna većina mladih je želela da napusti Srbiju. Prema istraživanjima Krovne organizacije mladih od prošle godine, 49 odsto mladih namerava da se odseli iz zemlje, a 31 odsto ne isključuje mogućnost da nastavi život van granica Srbije. Kao glavne razloge bežanije iz pravoslavnog raja mladi su naveli viši životni standard (33,4 odsto), dostojanstveniji život (31,8 odsto) i bolje javne usluge (14,1 odsto).
Takođe, mladi su rekli da u inostranstvu ima više slobode, te da je van naše države bolje okruženje za zasnivanje porodice. Ubiše se patrijarh Porfirije i njegovi lakeji od govorancija o porodičnim vrednostima, ali mladi nisu slepi i ne daju se zavarati, njima je jasno da su to samo prazne reči, te da je razbojnički režim kojem crkva služi usmeren i protiv porodice i protiv pojedinca.
Takvo raspoloženje je dominiralo među mladim ljudima sve do pada nadstrešnice u Novom Sadu. Nakon toga su usledili masovni protesti predvođeni pobunjenim studentima, pa se ispostavilo da bežanje iz zemlje nije slobodan izbor akademske omladine. Oni bi radije da ostanu u svojoj zemlji, pod uslovom da ta zemlja postane mesto pogodno za normalan život. Dakle, ukoliko se uspostavi vladavina prava, poštovanje zakona, normalno funkcionisanje institucija, poštovanje dostojanstva ličnosti i slične vrednosti, listom uvezene sa onog zlog Zapada – mladi će radije ostati da žive i rade u Srbiji. Zanimljivo je da na toj listi željenih vrednosti koje bi trebalo da dominiraju u srpskom društvu nema ama baš ničeg od onog što Metodije smatra tradicijom, verovanjima, običajima, nacionalnim identitetom. Sve su to mladim ljudima okovi oko vrata i mozga.
<h2>Spomenik u duši</h2>
A kako je crkva reagovala na ovaj vapaj mladih za pravdom i istinom, za poštovanjem ličnosti, za utvrđivanjem odgovornosti kriminalaca, za obračunom sa razbojnicima, dakle – za hrišćanskim vrednostima? Patrijarh je sve vreme relativizovao stvari, pozivao na tobožnje pomirenje žrtve i nasilnika, u suštini – na pokornost zlikovačkom režimu mojem služi. Potom je Porfirije otišao na kanabe kod masovnog ubice Vladimira Putina, i tamo ponovio naprednjačke, informerovske laži o “obojenoj revoluciji”, sipajući optužbe na račun studenata.
Toliko o tome koliko crkva zaista brine o svom narodu. Reklo bi se da crkveni jerarsi u taj narod ubrajaju samo glasače SNS-a, radikala, socijalista i sličnih zlikovaca, potom pristalice četnika i drugih koljača, obožavaoce Putina i ostalih diktatora i ukoljica, dočim ljude koji drže do elementarnih etičkih vrednosti tretiraju kao izdajnike i izrode. To logički proizlazi iz sledeće Metodijeve konstatacije izrečene tokom iste besede, kako je “cjelokupni srpski narod... u svojoj duši i srcu davno podigao spomenik ovom velikom vojvodi”. Dakle, ko u duši nema spomenik ubici Pavlu Đurišiću, saradniku nacističkog okupatora kojem je Hitler dodelio odlikovanje, taj ne pripada srpskom narodu.
Ko je ovlastio mitropolita da govori u ime nekoliko miliona Srba? Otkud mu vlast da određuje ko pripada narodu, a ko ne? Odakle uopšte dolazi sumanuta ideja da se celokupan jedan narod klanja koljaču žena i dece, i da mu podiže virtuelni spomenik u sopstvenoj psihi? Toliko mitropolit voli taj svoj narod da bi mu rado podmetnuo sopstvenu naklonost prema najgorim zlikovcima i ukoljicama koji su hodali zemljom. Zaista, pored ovakvih duhovnika Srbima neprijatelji uopšte nisu potrebni.
<h2>Nezgodne činjenice</h2>
Što se tiče Metodijeve suludice kako komunisti već 80 godina ubijaju dušu srpskog naroda, te kako je to najveći genocid, to je takva budalaština da nije vredno ni komentara. Ovakve bljuvotine su primerenije kakvom pijanom propalitetu koji loče pivo ispred lokalne prodavnice nego crkvenom velikodostojniku, da ih ne izriče mitropolit SPC-a, na takve reči niko ne bi obraćao pažnju. Laži je najlakše pobiti elementarnim činjenicama, pa nije zgoreg navesti neke od njih.
Pre dolaska komunista na vlast polovina stanovništva Jugoslavije bila je nepismena, a nepismenost je bila najrasprostranjenija među ženama, čak dve trećina žena nije umelo da čita i piše. Taj broj je do 1961. opao na manje od 20 posto. U Jugoslaviji je 1945. bilo samo tri univerziteta i dve visoke škole. Trideset godina kasnije bilo ih je 158. Po broju studenata SFRJ je bila na četvrtom mestu u Evropi, iza Švedske, Holandije i SSSR-a. Između 1945. i 1960. broj visokoobrazovanih porastao je deset puta, na 500.000 ljudi. Zabeležen je podatak da je šezdesetih godina 381 državni muzej posetilo osam miliona Jugoslovena, a oko 4,3 miliona gledalaca je išlo u pozorište.
Uostalom, dovoljno je uporediti današnje tiraže knjiga sa tiražima u socijalizmu, to prosto ne može da se poredi. Zbirke poezije štampane su u nadrealnih 10.000 primeraka, na primer “Gospodin Kogito” Zbignjeva Herberta. Klasici objavljivani u čuvenoj Radovoj bliblioteci “Reč i misao” imali su tiraž od 20.000 primeraka. U jugoslovenskoj štampi iz šezdesetih godina može se pronaći podatak da čitanje knjiga spada u najomiljenije načine provođenja slobodnog vremena. Mada je sasvim moguće da mitropolit pismenost, čitanje, knjige, obrazovanje, kulturu, razvoj intelektualnih sposobnosti – drži za delatnosti pogubne po dušu, jer je mnogo lakše vladati zatucanim dušama koje tavore u mraku, neznanju i sirotinji.
<h2>Laža i otac laži</h2>
Dakle, po mitropolitu Metodiju srpska duša je bila izložena uništenju i genocidu u vreme kad su se Srbi opismenjavali i prosvećivali, kad su živeli u miru sa drugim narodima, kad su napredovali i u materijalnom i u kulturnom smislu, u vreme kad su vladali solidarnost, bratstvo i empatija. A onda su povratili dušu, opravoslavili se, vratili crkvi i srušili Vukovar do temelja, držali Sarajevo u opsadi četiri godine, proterali milione ljudi iz njihovih kuća, te kuće i stanove opljačkali i oteli od vlasnika, organizovali masovna silovanja, streljali u Srebrenici i na Korićanskim stijenama, trpali civile u hladnjače, kopali masovne grobnice, raskopavali primarne i pravili sekundarne i tercijarne grobnice po kojima su razasuli delove tela onih koje su pobili, e da bi zametnuli trag svom zločinstvu, rušili gradove, spaljivali sela, otvarali konc-logore i počinili još hiljade nepočinstava.
Čudno neko poimanje duše i onog šta je za nju pogubno. Ono što propoveda nesrećni mitropolit nema veze sa hrišćanstvom, ni sa pravoslavnim, niti sa bilo kojim drugim, to je neko zločinačko krivoslavlje. Upravo su njegove propovedi i dela dušegubni. Slaviti ratne zločince, podizati spomenike masovnim ubicama, stavljati idola u obliku spomenika Đurišiću u sakralni prostor – to su teške blasfemije pogubne po duše vernika, ali i svih ostalih ljudi, bez obzira na njihova lična uverenja. Pravoslavnim vokabularom rečeno, ono što čini Metodije, kao i mnogi drugi klerici, proglašavajući radikalno zlo za vrhunsko dobro – zove se sablazan. A kako reče Evagrije Pontski: “Ko sablažnjava svetovnjake, neće ostati bez kazne”.
Mada je najbolji komentar na mitropolitove reči i nedela izrekao sam Isus Hrist pre skoro dva milenijuma: “Vaš je otac đavo; i slasti oca svog hoćete da činite: on je krvnik ljudski od početka, i ne stoji na istini; jer nema istine u njemu; kad govori laž, svoje govori: jer je laža i otac laži”.

Zločinačko krivoslavlje

Stoga je voda, odnosno njen dio, vjerovatno obezbijeđena donacijom nekih trgovinskih lanaca koji su priskočili u pomoć zajednici. Ka' vazda.
12.08.
19:45h
Zamislite kolumnu u kojoj neću da branim Bemaxa. Već da se pridružim Demokratama, PES-u, nekim medijima i neki TV kućama.
Gledam danas kako cistijerne Bemaxa pomažu da se ugasi požar u Piperima, a niko ih nije zvao. Jer da jeste - taj bi se javno zahvalio.
Dakle, trik je u pitanju.
Koji su svi provalili.
Zato svi i ćute. Ne pominju.
Jer znaju ono što i ja.
Da, prvo, Bogdanović to ne bi dozvolio. A tek Koprivica. Sve pipersko da izgori, nema veze. Oni gasiti neće.
Drugo, policija bi zaustavila ta vozila i kontrolisala, opravdano sumnjajući da je unutra nafta, benzin. I tako bi Šaranović spriječio diverziju koju je Tigar smislio. I koja bi zaždila sve u Piperima.
Treće, i da je kontrolom voda nađena, sve bi bilo stopirano. Dok se ne uzme njen uzorak i utvrdi da li je podobna da gasi vatru.
Došla bi i forenzika.
Stoga je voda, odnosno njen dio, vjerovatno obezbijeđena donacijom nekih trgovinskih lanaca koji su priskočili u pomoć zajednici. &nbsp;Ka' vazda.
Zato su mi snimci sa M portala i portala Etv skoro pa netačni.
Jer da nije tako gradonačelnik Mujović bi zahvalio ovoj kompaniji.
Moj drug Spajke ne bi.
Ne može da zaboravi snimak onih vina.
P.S. Neprijatelj se uništiti mora. Demokrate znaju ovu istinu, zato gaje Bemax, jer on po njima samo u prividu mora postojati da bi partija bila u stalnoj mobilnosti i napetosti.
P.S.2 Zato vam se i cistijerne priviđaju. Samo.

Neprijatelj se uništiti mora

Sud Bosne i Hercegovine odlučiće o predlogu sarajevskog tužilaštva da se Crnoj Gori ustupi optužnica protiv Ranka Radulovića, koji se tereti za ratne zločine u Foči devedesetih godina.
Ovo je potvrđeno Radiju Slobodna Evropa iz Suda BiH.
Radulovića, crnogorskog državljanina, krajem prošlog mjeseca Podgorici je izručio Beograd.
Za njim je bila raspisana međunarodna potjernica radi služenja dvije i po godine zatvorske kazne u Crnoj Gori, ali i procesuiranja zbog sumnji za stvaranje kriminalne organizacije, teško ubistvo podstrekavanjem, zelenaštvo i silovanje.
Nezavisno od procesa pred crnogorskim organima, u susjednoj BiH je još prije pet godina protiv njega djelimično potvrđena optužnica za zločine protiv čovječnosti počinjene 1992. u Foči, koja je tridesetak kilometara udaljena od granice Crne Gore.
Ona Radulovića tereti da je kao pripadnik Vojske Republike Srpske učestvovao u silovanjima, zatvaranjima i uništavanju imovine bošnjačkog stanovništva.
On je negirao krivicu.
Bosanskohercegovački organi odluku o ustupanju te optužnice donijeće kada "organi Crne Gore dostave tražene informacije".
Iz crnogorskog Specijalnog tužilaštva - nadležnog za ratne zločine - nisu odgovorili na upit RSE o slučaju Radulovića.
<h2>Da li može biti izručen</h2>
Ugovor Crne Gore i BiH ne dozvoljava međusobno izručivanje sopstvenih državljana optuženih za zločine protiv čovječnosti.
Uz to, pravo BiH ne poznaje suđenje u odsustvu.
U analizi Akcije za ljudska prava (HRA) se navodi da je optužnicom protiv njega obuhvaćeno 200 dokaza i 50 svjedoka, od čega sedam sa dodijeljenim mjerama zaštite.
Jedna od svjedokinja, koja je bila među zatočenicama u logoru pored Foče, tvrdi da ju je on silovao kada je imala samo 16 godina, piše u analizi.
Inicijativa da taj slučaj bude ustupljen crnogorskim organima prije par godina je "propala" jer su se tome usprotivile žrtve iz BiH.
Tada je u analizi HRA konstatovano da će "Radulović de facto biti pošteđen utvrđivanja odgovornosti... ukoliko oštećeni ne daju saglasnost za ustupanje" slučaja Crnoj Gori.
<h2>U ustupljenom slučaju dobio 20 godina robije</h2>
Ovo ne bi bio prvi put da BiH ustupa slučaj ratnih zločina Crnoj Gori.
Naime, Tužilaštvo BiH je 2018. godine podiglo optužnicu protiv Slobodana Pekovića, ranije Čurčića, koju je ustupilo Crnoj Gori.
Nekadašnji pripadnik Vojske Republike Srpske osuđen je prošlog mjeseca u Podgorici na 20 godina zatvora za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u Foči.
Osuđen je za ubistvo dvije i silovanje jedne osobe. No, presuda je još uvijek nepravosnažna.
<h2>Presude protiv crnogorskih državljana u BiH</h2>
Dvojica crnogorskih državljana Rajko Vojvodić i Milutin Đilas osuđena su krajem prošle godine na dvije, odnosno četiri godine za silovanja počinjena u Foči.
Ova presuda nije pravosnažna.
A da su pravosnažne presude Suda BiH za zločine protiv čovječnosti donijete protiv trojice crnogorskih državljana rečeno je RSE-u iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine.
Na najnižu od tri kazne - 10 godina zatvora - osuđen je Miodrag Nikačević.
Osuđen je za silovanja počinjena u Foči.
U presudi se, između ostalog, ističe da je jednu od žrtava primorao na silovanje prijetnjom da će dovesti njenog brata "da gleda što on njoj radi" ili da će mu se "nešto desiti".
Na 20 godina osuđen je Mojkovčanin Dragoje Špiro Paunović.
Paunović je avgusta 1992. naredio srpskim vojnicima da vežu ruke zatočenim bošnjačkim civilima i koristio ih kao "živi štit" u sukobu sa Armijom BiH.
Istog dana je naredio da budu strijeljani, u čemu je i sam učestvovao.
U masovnoj grobnici na istoku BiH nađeni su posmrtni ostaci 24 od 27 strijeljanih.
Troje koji su uspjeli da prežive su svjedočili na suđenju.
Sud BiH je utvrdio da je on počinio zločine protiv čovječnosti - progon i ubijanje.
Na najvišu kaznu među njima - 42 godine - osuđen je Nikšićanin Veselin Batko Vlahović, poznat kao "monstrum sa Grbavice".
U presudi se, između ostalog, navodi da je zatvorenike vodio na lokaciju u blizini Sarajeva gdje je "pokazivao tijela ubijenih civila, koja se su nalazila razbacana... govoreći da je sve te osobe on pobio".
Prvostepenom presudom je utvrđeno da je odgovoran za 31 ubistvo, nestanak 14 osoba za koje se vjeruje da ih je ubio, 13 silovanja i više od 50 premlaćivanja i teških povreda.
Sva trojica su na suđenjima negirala krivicu.
Prema podacima na internet stranici Suda BiH, Vlahović se nalazi na izdržavanju kazne, za Paunovića status kazne nije naveden dok je Nikačević desetogodišnju kaznu odslužio.
<h2>Nova optužnica protiv Nikačevića</h2>
Međutim, Tužilaštvo BiH je protiv Nikačevića krajem 2021. podnijelo novu optužnicu kojom se tereti da je učestvovao u ubistvu 10 civila, prisilnom nestanku i silovanju bošnjačkog stanovništva na tertoriji Foče.
Za njim je BiH raspisana potjernicu.
Međutim, optužnica mu nikada nije uručena jer, prema pisanju portala Detektor.ba, on nije pronađen na adresi u Crnoj Gori i prema riječima mještana on nalazi u inostranstvu.
Zamolnica je potom upućena nadležnim organima Srbije za uručenje optužnice, piše Detektor.

Sud BiH razmatra ustupanje Crnoj Gori optužnice za ratne zločine protiv Ranka Radulovića

"Vatro-ubica" je stigao dva dana prije obećanog, naveo je na mreži Iks premijer Milojko Spajić.
Podsjetimo, Spajić je prije par dana najavio da će iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) u Crnu Goru stići avion “vatro-ubica” Antonov AN-32P, koji će se pomagati u borbi protiv požara.
Takođe, avion će biti na raspolaganju Crnoj Gori do 31. oktobra.
- Zahvaljujemo Emiratima, ovaj avion će predstavljati veliku sigurnost za našu zemlju - dodao je Spajić.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FMickeySpajic%2Fstatus%2F1957455372400103737%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1957455372400103737%7Ctwgr%5E068974dde763d16a7de847fdb4b7c233f48a4ff5%7Ctwcon%5Es1_c10&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Spajić: "Vatro-ubica" stigao u Crnu Goru, velika sigurnost za našu zemlju

Danas je, 18. avgusta, u prisustvu porodice, prijatelja i poštovalaca na vječni počinak ispraćen Sreten Perović (1932-2025), jedan od potonjih iz generacije utemeljivača savremene književne, jezičke i kulturne montenegristike, saopšteno je iz Crnogorskoga PEN centra i Fakulteta za crnogorski jezik i književnost (FCJK).&nbsp;
Bio je, kako se navodi, uz brojne druge zasluge, jedan od utemeljivača Crnogorskoga PEN centra i privrženi saradnik Fakulteta za crnogorski jezik i književnost.
- Povodom njegove smrti Fakultet za crnogorski jezik i književnost i Crnogorski PEN centar organizovaće omaž Sretenu Peroviću u okviru Cetinjskih filoloških dana 17-18. septembra. Slava mu! - zaključuje se u saopštenju.&nbsp;

FCJK i PEN centar: Omaž Sretenu Peroviću biće upriličen tokom Cetinjskih filoloških dana

Zaposleni u IT sektoru u Opštini Tivat Đuro Grubišić, inače sestrić poslanika Vladimira Dobričanina, prijavljen je nadležnima pod sumnjom da je hakovao čitav opštinski sistem izrevoltiran procedurom za provjeru njegovog dugotrajnog bolovanja, saznaje Portal ETV.
Izvori Portala ETV kažu da je Grubišić na bolovanju bio duže od godinu, te da je razočaran činjenicom da predsjednik Opštine Željko Komnenović nije zaustavio proceduru koja je protiv njega pokrenuta, hakovao čitav opštinski IT sistem koji je, inače, vodio sa bolovanja.
Prema našim informacijama, sve je uništeno - trezor ruiniran, u arhivi nema jednog dokumenta za posljednjih godinu i po.
Komnenović nije htio da komentariše ovaj slučaj, a jedino što nam je rekao je da je tužilačko-policijska istraga u toku.
To nam je potvrđeno i u kotorskom ODT-u.
- O navedenom događaju je obaviješten dežurni tužilac ovog tužilaštva od strane UP OB Tivat koji je naložio preduzimanje određenih radnji, kako bi se utvrdilo da li u postupanju bilo kog lica ima elemenata krivičnog djela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti - naveli su u kotorskom ODT-u odgovarajući na pitanja Portala ETV.
Ipak, više detalja o istrazi zvanično nijesu mogli da saopšte.
- Radi zaštite od objelodanjivanja podataka koji se odnose na sadržinu preduzetih radnji u pretkrivičnom postupku i dokaza prikupljenih izviđajem, nijesmo u mogućnosti da Vam odgovorimo koje su radnje preduzete, koje ćemo eventualno preduzeti, te o sadržini prikupljenih dokaza - dodali su u kotorskom ODT-u.
Uprava policije do objave ovog teksta nije odgovarala na pitanja Portala ETV povodom ovog slučaja.

Odmazda za provjeru bolovanja: Grubišić navodno hakovao opštinski IT sistem jer Komnenović nije spriječio pokretanje procedure protiv njega

Vatrogasci Crne Gore uputili su otvoreno pismo premijeru Milojku Spajiću, direktoru Direktorata zaštite i spašavanja Miodragu Bešoviću i ministru unutrašnjih poslova Danilu Šaranoviću ukazujući da, između ostalog, za izgaranje na požarištima svih ovih dana i rizikovanje sopstvenih života, nemaju plaćen prekovremeni rad jer im to zakon ne dozvoljava. Jasno su poručili da će znati da se izbore za svoja prava i status koji im pripada, te da su na tu borbu spremni.
Konstatujući da je Bešović šest godina na poziciji direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje pitali su ga osjeća li bar malo odgovornosti za stanje u tom sistemu.
- Šest godina je problem 50000 eura da se osposobe helikopteri kako bi bili operativni za gašenje požara. Nijeste bili u stanju šest godina da servisirate i registrujete avione za gašenje požara. Sa budžeta napaćene Crne Gore se daje preko 200 plata zaposlenima u direktoratu na čijem ste čelu. Od svih zaposlenih je samo 10-15 operativaca, a ostalo službenici po kancelarijama, koji ne znaju što im je posao - naveli su vatrogasci u otvorenom pismu u koji je dostavljen Portalu ETV.
Upravo ti, kako su kazali, stručnjaci iz kancelarija se usuđuju da prave zakon koji tretira prava vatrogasaca - ljudi koji ginu na terenu i spašavaju imovinu i živote građana.
- Kaži, Bešoviću, kao jako stručno lice ko su oficiri za vezu sa stranim timovima trenutno u Crnoj Gori. Naravno da i to rade vatrogasci, kako ne bi vaši zaposleni iz kancelarija izlazili na ove visoke temperature i bili izloženi bilo kakvom riziku – dodali su oni.
Pitali su ga smatra li i on da je kompetentan i kadar da zajedno sa ljudima iz kancelarija napravi dobro zakonsko rješenje za vatrogasce.
- Smatrate li da sa sigurnošću znate šta pogađa tu ranjivu kategoriju zaposlenih, kojima je startna zarada 678 eura? Naravno da vas to suštinski ne interesuje, ili vas interesuje isto koliko opremljenost i uniformisanost tih ljudi... Ili vas sve to interesuje koliko i helikopteri i protivpožarni avioni – dodali su oni.
Ocijenili su da je samo nastavio po starom.
- Umjesto da se konačno status crnogorskih vatrogasaca riješi na najbolji mogući način za njih, i njihove porodice, vi nastavite po starom da sistem zaštite i spašavanja tumara i nazaduje, a Vama i vašim službenicima iz kancelarija preporučujemo da nastavite da obilazite najskuplje svjetske destinacije, i želimo vam da se što lakše prilagođavate različitim vremenskim zonama. Nemojte ni slučajno ni Vi ni ministar (Danilo) Šaranović pomisliti da sneste odgovornost zato što sistem ne funkcioniše, i što je veliki broj naših građana ostao bez krova nad glavom – poručili su oni ironično.
Uputili su i otvorenu molbu svim poslaničkim klubovima da se u što kraćem roku pristupi izmjenama zakonskog rješenja o zaštiti i spašavanju i da se konačno vatrogascima-spasiocima da status kakav zaslužuju.
- Da ti ljudi mogu da sa svojim porodicama žive normalno od svog rada, da im se stvori zakonska mogućnost za uvećanje koeficijenata za obračun zarada, jer njihova žrtva to zaslužuje – navelis u oni.
Cijela crnogorska javnost, kako su podvukli, bi trebalo da zna da vatrogasci koji izgaraju na požarištima sve ove dane rizikujući svoje živote, nemaju plaćen prekovremeni rad jer im to zakon ne dozvoljava.
- Uprkos činjenici da gotovo nedelju dana ne miču mlaznice iz ruku, a spavaju na zgarištima – ukazali su vatrogasci.
U konačnom bi, cijene oni, i premijer Milojko Spajić trebalo da bez odlaganja učini sve iz svoje nadležnosti da preispita rad Direktorata za zaštitu i spašavanje i pomogne da vatrogasci dobiju status kakav zaslužuju.
- Status kakav vatrogasci imaju u cijelom svijetu, sem kod nas – dodali su oni.
Biti vatrogasac je, poručuju oni, čast.
- Pomagati drugim ljudima rižikujući svoj život je hrabrost i nešto što društvo ne smije da zanemari. To su ljudi koji za svoj radni vijek nemaju mogućnost da sa svojim porodicama idu na ljetovanje, koji nikada nijesu mirni, i izloženi su stresu 24 sata dnevno - jer nikada se ne zna kakav poziv za pomoć može da uslijedi. Oni moraju biti tu, spremni da odgovore svim izazovima – ukazali su u otvorenom pismu.
Vrlo često, kažu, lokalne uprave čine sve, ali su zbog birokratije i monopola koji drži Direktorat za zaštitu i spašavanje, nemoćne da poboljšaju status vatrogasaca.
- Zvanje vatrogasac spasilac je definisano zakonom kao posebno zvanje, kao takvo postoji i u zakonu o zaradama u javnom sektoru, pa je u odnosu na zarade vazrogasaca spasilaca, kao posebno zvanje lako zakonski djelovati na uvećanje koeficijenata, upravo onako kako se uvećavaju zarade javnim funkcionerima i poslanicima – naveli su oni.
Izguraće, decidni su, sve što se postavi kao izazov - pa i ovu požarnu sezonu.
- Ali isto tako obećavamo da ćemo znati da se izborimo za naša prava i status koji nam pripada. Svi vatrogasci u Crnoj Gori kao i naš komandni sastav smo spremni i na tu borbu. Očekujemo hitnu reakciju svih političkih aktera, uz uvažavanje mišljenja vatrogasaca, a ne nikako ljudi iz kancelarija – zaključili su vatrogasci.

Vatrogasci pisali Spajiću, Bešoviću i Šaranoviću: Za izgaranje na požarištima nemamo plaćen prekovremeni rad, spremni smo na borbu za svoja prava i status

„Zato svaki pojedinac, ko god bio, počevši od mene do svakog ministra, ne smije biti iznad potrebe očuvanja volje naroda, očuvanja odnosa unutar Vlade i parlamentarne većine. Ostavka nije znak slabosti. Ostavka je znak mudrosti i spremnosti na žrtvu zarad opšteg dobra – zborio je lider Demokrata Aleksa Bečić 7. aprila 2021, tada predsjednik Skupštine Crne Gore, u pokušaju da pomogne tadašnjem premijeru Zdravku Krivokapiću da odobrovolje ministra pravde Vladimira Leposavića da podnese ostavku. Uzalud. Na kraju je Leposavić smijenjen u Skupštini, a Bečićeve Demokrate bile su uzdržane. Leposavić je platio cijenu negiranja genocida u Srebrenici. <h2>KO KONTROLIŠE KONTROLORE</h2> Bečić je danas potpredsjednik Vlade zadužen za sektor bezbjednosti, a njegovi partijski puleni Danilo Šaranović i Dragan Krapović rukovode resorima unutrašnjih poslova i odbrane. Policijom i vojskom. Oba sistema su u rasulu. Premijer Milojko Spajić uspio je nekako da otme Demokratama tajnu službu i stavi pod svoju kontrolu Agenciju za nacionalnu bezbjednost, iznenadnim imenovanjem Ivice Janovića za direktora. Toliko su mu dozvolili. Ali tek pošto su ovu Agenciju - koja je u posljednjih pet godina postala ispostava ruskih i srpskih službi, opskrbili svojim ljudima – da mogu u svakom trenutku da nadziru njen rad. Nemoć ili nezainteresovanost premijera da se pozabavi sektorom bezbjednosti jasno se pokazala i nakon što je Bečić prošle godine završio na „crnoj listi“ Hrvatske kao persona non grata, zajedno sa liderima nekadašanjeg proruskog i prosrpskog Demokratskog fronta Andrijom Mandićem, aktuelnim predsjednikom Skupštine Crne Gore i Milanom Kneževićem, poslanikom. Istovjetan status sada prijeti i Krapoviću, jer je izazvao bijes Hrvatske izradom znački za školski brod „Jadran“ koji je pod sporom. Hrvati polažu pravo na njega, ali ga Crna Gora smatra svojim... Hrvatska je prošle godine blokirala Crnoj Gori zatvaranje poglavlja 31 - Vanjska, sigurnosna i odbrambena politika, zbog usvajanja u parlamentu takozvane Rezolucije o Jasenovcu. I opet prijeti istovjetna opasnost.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250816160844_fd32711c53395266d0690741d7254f9c112a57fc5a84927331d9a169be52aba2.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250816160844_fd32711c53395266d0690741d7254f9c112a57fc5a84927331d9a169be52aba2" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="krapović"> <figcaption>OPASNA PROVOKACIJA: Dragan Krapovićetv</figcaption> </figure>  <h2>,,SLUČAJ KRAPOVIĆ“</h2> Protestna nota upućena Crnoj Gori nakon niza Krapovićevih poteza, od kojih su značke bile „kap koja je prelila čašu“, sumorno upozorava da opet možemo biti zaustavljeni na evropskom putu. Zahvaljujući sebi. Prema dostupnim informacijama, premijer Spajić spreman je da se riješi Krapovića, a „otvorio je front“ i sa Šaranovićem. No, persona non grata – Bečić - još će neko vrijeme ostati u Vladi, svjestan da će njegove Demokrate na najprljaviji mogući način braniti svoga lidera. Ali i svoj dio ovlasti u Vladi Milojka Spajića: Demokrate su od sektora bezbjednosti u Spajićevoj vladi napravile svoj „zabran“ i ne dozvoljavaju bilo kakvo uplitanje u politike resora kojima upravljaju?! Nakon što je Krapović uspio da Crnu Goru opet „posvađa“ sa Hrvatskom, Spajić se osnažio da u krugovima Vlade najavi njegovu smjenu. Demokrate su, za sada, bez reakcije. Međutim, smetnja evropskom putu naše zemlje je i kontinuirano onesposobljavanje resora unutrašnjih poslova. Šaranović je sa svojim timom organizovao nezapamćenu političku čistku, a na meti su listom iskusni službenici. Uklanjaju svakog nepodobnog. Na što Spajića upozoravaju i međunarodne adrese. <h2>POLICIJSKA NESPOSOBNOST 1. JANUARA</h2> Do danas, međutim, Spajić nije tražio Šaranovićevu ostavku, iako Crna Gora sve više postaje zemlja nebezbjedna za život. Na Cetinju se u januaru dogodio novi masovni zločin, kada je ubijeno 13 osoba, među kojima i dva dječaka, rođena braća. Policija je te kobne noći čitavih šest sati Prijestonicom jurila ubicu, koji se čak jedno vrijeme kretao centrom Cetinja, nesmetano prolazeći pored punktova policajaca?! Nijesu ga uhvatili. Ubio se pred njima. Ovaj masakr uslijedio je nepunih dvije i po godine poslije zločina u cetinjskom naselju Medovina, đe je u avgustu 2022. godine ubijeno 10 ljudi, među kojima i dvojica dječaka, isto rođena braća. Ostao je premijer gluv na zahtjeve građanki i građana Crne Gore i opozicije, poslije drugog cetinjskog masakra, da smijeni Šaranovića, kad već on nije razmišljao o ostavci.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250816160844_f372f69ed00f88cab69f2648822be518c590c8c1a75b6f7261caf667c3dd57d4.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250816160844_f372f69ed00f88cab69f2648822be518c590c8c1a75b6f7261caf667c3dd57d4" data-rendition-name="original" width="1600" height="1066" loading="lazy" alt="šaranović"> <figcaption> „ŠAPA“ NA POLICIJU: Šaranović, Bečić i Šćepanovićetv</figcaption> </figure>  <h2>KAD VLAST NE ŽELI DA ČUJE I VIDI</h2> Nije Spajić od Šaranovića zatražio da se povuče sa funkcije ni poslije niza mafijaških obračuna u zemlji, iako nas Demokrate ubjeđuju kako su baš oni „stali na kraj“ mafiji i kako sada, zahvaljujući njima, svi u Crnoj Gori mogu da se osjećaju sigurno?! A ta ,,sigurnost“ jasno se očitovala kada je mafijaško ubistvo organizovano na jednoj od najprometnijih saobraćajnica u Podgorici, u saobraćajnom špicu i kada samo pukom srećom nije bilo slučajnih žrtava. Ili kada je u julu, u Staroj Varoši, ubijena još jedna, prema operativnim informacijama policije, bezbjednosno interesantna osoba, čovjek koji je samo dva mjeseca ranije preživio pokušaj ubistva. Ispostavilo se da ga je ubio isti mladić koji je na njega pucao i u maju i za kojim je policija Danila Šaranovića i v.d. direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića navodno intenzivno tragala. Kakva je stvarna sigurnost pokazalo se i četiri dana kasnije kada je u mafijaškom ubistvu, u bašti jednog podgoričkog kafića, koja je bila puna gostiju, likvidiran još jedan Podgoričanin. Jedan od ispaljenih metaka je, srećom, samo okrznuo ženu koja je šetala ulicom. Nije to sve: u junu prošle godine, u ubistvu izvedenom aktiviranjem snažne eksplozivne naprave na Cetinju, na prometnom mjestu, u jutarnjim satima u blizini škole, isto tako samo zahvaljujući srećnim oklnostima nije stradao neko od prolaznika. Pa ubistvo bezbjednosno interesantne osobe snajperskim hicem, u dvorištu svoje kuće na Cetinju, pa likvidacija pomorca u ovom gradu... A koliko smo bezbjedni bjelodano je pokazalo i ubistvo brata i sestre, u njihovom porodičnom domu u selu Sokolac nadomak Bijelog Polja... Ubio ih je čovjek za kojim je policija prethodno mjesecima bezuspješno tragala. I nijesu ga ni nakon ovog zločina pronašli naši policajci, već je uhvaćen u Srbiji... Samo je sreća zaslužna i što niko nije poginuo u nedavnom pokušaju ubistva bezbjednosno interesantne osobe na otvorenom bazenu jednog hotela u Budvi, koji je bio pun gostiju... U kojoj mjeri se građanke i građani Crne Gore mogu osjećati sigurno pokazalo je i brutalno prebijanje predsjednika Opštine Budva Nikole Jovanovića iza čega, prema njegovim tvrdnjama, stoji mafija povezana sa državnim vlastima?! I on je napadnut i pretučen pred brojnim svjedocima... <h2>ISTINSKA NEMOĆ MOĆNIKA</h2> U, po standardima Demokrata, bezbjednoj Crnoj Gori nedavno se odigrao i zastrašujući napad na novinarske ekipe Pobjede i Vijesti, u Gornjem Zaostru kod Berana, kada je rulja od nekoliko desetina muškaraca umalo linčovala fotoreportera Pobjede Steva Vasiljevića. Prijećeno mu je i klanjem?! I sve to naočigled dvojice inspektora u civilu?! Pristalice četničke ideologije okupile su se toga dana u Gornjem Zaostru povodom otkrivanja spomenika jednom od četničkih vođa Pavlu Đurišiću, ratnom zločincu, saradniku nacista. Novinari, pogotovo Vasiljević, iz nekoga razloga im nijesu bili po volji. Pa su se odlučili na smovlašće, da se na svoj način obračunaju s njima, a inspektori se nijesu miješali?! Spajić ni poslije ovakvog nezapamćenog skandala nije pozvao Šaranovića na odgovornost. Plaši li se premijer otrovnog jezika Demokrata čiji poslanici u pralamentu demonizuju svakog kritičara, odvratno se obračunavajući s neistomišljenicima. Njihova konstantna meta su i kritički mediji, čak i personalno novinarke i novinari na čiji račun iznose ogavne neistine. <h2>ČOVJEK ZADUŽEN ZA BLAĆENJA</h2>  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250816160848_ecda6b59f86c95b56a2edf5c81e729ea27bb76e0a93d3144330d17c22ba71142.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250816160848_ecda6b59f86c95b56a2edf5c81e729ea27bb76e0a93d3144330d17c22ba71142" data-rendition-name="original" width="1200" height="838" loading="lazy" alt="bogdanović"> <figcaption>TROVAČ: Boris Bogdanović</figcaption> </figure>  Glavnu ulogu za blaćenje nepodobnih ima, poslaničkim imuniteto zaštićeni, generalni sekretar i šef Kluba poslanika Boris Bogdanović koji bez odgovornosti, zazora i stida truje crnogorsku javnost neistinama, bolesnim konstrukcijama, poluistinama. Tako mu se juče na meti našao advokat Veselin Radulović, a nakon što je za Portal ETV najavio krivične prijave protiv Šaranovića i v.d. direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića zbog teže zloupotrebe službenog položaja, jer, kako je, pored ostalog, ocijenio, rukovodstvo bezbjednosnog sektora, pod izgovorom vetinga, sprovodi obračun sa svima koji im ne odgovaraju i od policije prave „partijski odbor Demokrata kojim će rukovoditi osobe bez ličnog i profesionalnog integriteta i časti“. Ekspresno je reagovao Bogdanović i salvom uvreda zasuo Radulovića, a kada mu je ovaj odgovorio, podsjećajući ga na pravničku diplomu sa sumnjivog Univerziteta „Megatrend“, do koje je došao tek u četrdesetim godinama života, i zbog čega sa njim ne može polemisati o ozbiljnim pravničkim temama Bogdanović se razgoropadio i zasuo advokata odvratnim uvredama, nedostojnim javnoga prostora. Naravno, povezujući ga s mafijom. Kao što je s mafijom povezao i studente i studentkinje iz pokreta „Kamo śutra“ koji su nakon masovnog zločina na Cetinju u januaru, na protestima koje su organizovali, tražili ostavke Šaranovića i Bečića.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250816160848_c061d7f1fd43cbc60b1ee8cf0e036649341a254daf70d5d96e948a12ffaf7ff9.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250816160848_c061d7f1fd43cbc60b1ee8cf0e036649341a254daf70d5d96e948a12ffaf7ff9" data-rendition-name="original" width="1442" height="894" loading="lazy" alt="spajić"> <figcaption>STRAH: Milojko Spajićetv</figcaption> </figure>  <h2>SPAJIĆ NA POTEZU</h2> Ako bi Spajić odlučio da se riješi nesposobnih, ali opasnih štetočina u svojoj vladi koji dolaze iz Demokrata, jasno je da bi se žestok otrov iz njihovih usta izlio na njega. Možda premijer i lider Pokreta Evropa sad još nije spreman na takav udar? Pogotovo u svjetlu činjenice da i u svome PES-u, listom sastavljenom od prebjega iz drugih partija, ima nevolja, jer raznolika ideološko-politička skupina ne dijeli iste vrijednosti. A Crna Gora, jasno je, nema još mnogo vremena za čekanje na svom evropskom putu. Kao što je 2022. godine ulazak Crne Gore u EU bio „na dlanu“ tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću, koji je odbio ničim zasluženu ponudu Brisela, tako i Spajić ima priliku da, bez obzira na brojne probleme s kojima se suočava naša zemlja, on bude taj koji će je uvesti u EU. Da bi se to i dogodilo moraće da napravi snažniji otklon od politika koje nas uvlače u velikodržavne projekte, poput „ruskog“ ili „srpskog svijeta“ čiji je cilj slabljenje Evrope i brisanje prava utemeljenih na zapadnim vrijednostima – od demokratije i ljudskih prava, do prava na život. I jasno je da Bečić i njegove Demokrate neće pristati na ostavke, kao što nije ni onaj kojeg je Bečić prozivao te 2021. i pozivao ga na ostavku, zarad očuvanja Vlade i parlamentarne većine, kao čin žrtve zarad opšteg dobra i apelujući da nijedan pojedinac, počevši od njega samoga, ne smije biti iznad tih interesa. Samo nekoliko mjeseci kasnije i sam Bečić je tada ušao u grčevitu borbu za fotelju predsjednika Skupštine Crme Gore. Bezuspješnu. Poslije kratkog opoziciong staža opet je dio vlasti. I, jasno je, nije namjeran da se tako lako odrekne funkcije. Ni za interes Crne Gore u Evropskoj uniji. Smjena ministra Krapovića je izvjesna, smjena ministra Šaranovića sve izvjesnija, ali hoće li se premijer Spajić usuditi da se riješi i Bečića? Balast persone non grata, uz stalne opstrukcije bivših „deefovaca“ u vlasti, zlokobno prijeti Crnoj Gori da je ostavi bez nade za skori ulazak u EU.

Molitva o “kruhu inosušnom”

Sreten

Rat se vratio kući

Mantija kao bajonet: Kako Srpska crkva i njeni mitropoliti razaraju Crnu Goru

Nema slobode bez hrabrosti

Čega se plaši Boris Bogdanović

Zavist je osjećanje slabih ljudi

Uvijek je bilo više glupih ljudi

Zločinačko krivoslavlje

Neprijatelj se uništiti mora

Sud BiH razmatra ustupanje Crnoj Gori optužnice za ratne zločine protiv Ranka Radulovića

Spajić: "Vatro-ubica" stigao u Crnu Goru, velika sigurnost za našu zemlju

FCJK i PEN centar: Omaž Sretenu Peroviću biće upriličen tokom Cetinjskih filoloških dana

Molitva o “kruhu inosušnom”

PRATITE TVe UŽIVO