Uz mnoge druge lažibajke koje je progutala naša glasačka prostota svih vjera i nacija, aktuelni režim dokopao se vlasti i uz pomoć narativa o obnovi tradicije. U jednoj od kanonskih knjiga crnogorske tradicije, "Primjerima čojstva i junaštva" Marka Miljanova, u poznatoj priči o Leki Ivanovu, kazuje se kako je Lekina šćer čuvši pucnjavu blizu kuće ocu kazala: "Eno ljuđi đe ćeraju čoeka", na što joj je otac odgovorio: "Otvori vrata tome što bježi, a zatvori tome što ćera!" Nije ni pitao ko koga ni zašto ćera, ali je sudbinu kompletne familije podredio zaštiti onoga koji je spas potražio pod njegovim krovom.
Da današnji obnovitelji tradicije ne samo veze s tom tradicijom nemaju no joj se svakim svojim postupkom potvrđuju kao antipod, svjedoče ovih dana podgoričke ulice na kojima se progone, prebijaju i na linč pozivaju oni što su krov nad glavom potražili u Crnoj Gori.&nbsp;
Uzaludna su demagoška izvrtanja stvarnosti da oni koji se protive fašističkoj antimuslimanskoj histeriji nemaju nikakve empatije za momka koji je zadobio lake tjelesne povrede od nekolicine migranata. Vinovnici toga mrskoga događaja imaju svoje ime i prezime, a - kako smo naknadno viđeli - nijesu čak ni Turci nego trojica Azerbejdžanaca i jedan Turčin. Da demonstranti pružaju podršku povrijeđenome i traže zaštitu građana od države, nosili bi transparente s imenima vinovnika, a ne bi klicali progonu Turaka iz Crne Gore.&nbsp;
Ako je bista četničkoga koljača za crnogorskoga premijera Spajića bila seoska tema, duh Pavla Đurišića pušten da slobodno šeta ulicama glavnoga grada nametnuo se kao gradska tema. A tu su temu nametnule Spajićeve kolege s raznih nivoa vlasti koje su pozivima na naoružavanje i samoorganizovanje okuražile građane na islamofobne izlive fašizma. Slika od policije uza zid postrojenih Turaka koju smo "na blic" viđeli samo jenastavak akcije koju sprovode za mir zabrinuti građani što šire nemir podgoričkim ulicama. Spajićevo ekspresno ukidanje bezviznoga režima s Turskom svojevrsna im je potvrda da je Crna Gora ugrožena turskim migrantima. Ko ne zna za nebrojena klanovska ubistva, za razne naoružane kriminalce koji kad zatreba sarađuju i s policijom kao u vrijeme protesta na Belvederu, ko ne zna da je uho građana sviklo na sirenu policije i službe hitne pomoći, pomislio bi da je stoljetni mir prvi put narušen prije neku noć bahatim nasiljem nekolicine migranata. Ko ne zna da su i vlast i za mir zabrinuti građani šutke ispratili jeziva ubistva 23 Cetinjana, možda bi sad zaista povjerovao u poruke medijskih trovačnica da je ovđe riječ o iznuđenom očuvanju mira i bezbjednosti.
Tužilačka i policijska aktivnost usmjerena ovih dana na građane koji na ulicama pozivaju na linč Turaka jeftini su zastor iza kojega se želi prikriti stvarna odgovornost i plan onih koji su izveli motkama naoružane ljude na ulice. Umjesto da procesuiraju sve partijske, državne i gradske funkcionere koji su pozvali na ulične nemire, na oružje i na tobožnju samoodbranu protiv izmaštanih stotinu hiljada Turaka koji ugrožavaju Crnu Goru, tužilaštvo i policija prikrivaju da nije riječ o spontanim okupljanjima već o planskim i naručenim aktivnostima.
Da nije ovđe riječ samo o migrantima iz Turske ili prevashodno o njima, objasnio nam je i istaknuti kulturni stvaralac Milutin Mićović porukom da se sve ovo zbiva zbog "nedostatka Gorskoga vijenca", koji on očito čita u maniru popa Mića iz istoimenoga djela.
Ulice Podgorice više nijesu mjesto za noćnu šetnju. Ne zbog Turaka no zbog onih koji su Crnu Goru oslobodili prvo od antifašizma a sad je oslobađaju od Turaka - bez sumnje prije od onih domaćih no od stranih. U domaće Turke, valjda više to ne treba objašnjavati, spadaju svi kojima Vučić nije predśednik, kojima Čiča Draža i Pavle Đurišić nijesu heroji, kojima 1918. godina nije jubilarna. Po zakonima te oslobodilačke vlasti - u Crnoj Gori svi su nevini dok se ne dokaže da su Turci ili Crnogorci.
Vlast u Crnoj Gori ne čine samo DF, Demokrate i PES. Neodvojivi dio te vlasti čini partija Ervina Ibrahimovića i albanske partije. Oni koji su ih glasali na sljedećim izborima ne smiju zaboraviti da im ni ulični izliv islamofobije, ksenofobije i fašistički izlivi bijesa prema makar dijelu onih koje predstavljaju nijesu bili dovoljni da napušte tu vlast ili da je makar uslove procesuiranjem stvarnih krivaca za nabujali fašizam. Gradskim temama koje im je gazda nametnuo oni se bave "po seljački".

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Kad seoske teme ustupe mjesto gradskima

Povodom neviđenoga pritiska tužilačke grupe na medije koji nijesu na beogradskome platnom spisku ministrica Vujović izjavila je: "Sloboda medija je sloboda da objavljujete ono što mislite da treba, ali sa slobodom dolazi i velika odgovornost."
Te bi odgovornosti, koja se odnosi i na slobodu govora uopšte, prije drugih morala biti svjesna naša ministrica kad je u istoj izjavi istakla da "nešto što je mene najviše pogodilo u svemu onome, ja ga zovem zemljotresom koji se desio kada se ta naredba za sprovođenje istrage izdala – to je raspirivanje vjerske i nacionalne mržnje u Crnoj Gori”. Ko je raspirivao vjersku mržnju, prema kojoj je to nacionalnoj skupini ispoljavana mržnja na targetiranim medijima - to nam gđa ministrica nije saopštila. Ako je više puta isticani antidržavni i anticivilizacijski karakter litijaškoga pokreta za našu gđu ministricu vjerska i nacionalna mržnja, onda je njeno tolkovanje stvarnosti promašeno bezlijeka.
Očito da naša gđa ministrica, kao fanatični sljedbenik svetosavske ideologije, ne zna da pravoslavlje nije isto što i svetosavlje. Ili možda ona ipak ima u vidu neke tekstove koji su objavljeni protiv pravoslavne dogme ili protiv srpskoga etničkoga i nacionalnoga korpusa? Ako ih ima, zbog odgovornosti koju potcrtava morala bi ih navesti.
Što se državne arhitektonike tiče, tu bi joj već prije svega trebalo preporučiti kakav stariji rječnik manje poznatih riječi jer ovi savremeni teško da tu riječ tumače kao manje poznatu iako je njeno značenje našoj ministrici očita nepoznanica.
Kao dokaz da sloboda medija u Crnoj Gori nije ugrožena naša borkinja za medijska prava i slobode navodi: "Nijedan ni urednik, ni novinar – koliko sam ja vidjela – nijesu na optuženičkoj klupi, ali su dio te jedne hijerarhije, jedne priče o kojoj nam govori Specijalno državno tužilaštvo." Dakle, krivi su, ali
blagoizvoljenijem Demokrata nijesu na optuženičkoj klupi.
Mora da se naša ministrica vodila načelom slobode medija kad je preskočila pomenuti neke druge medije koji su ne samo u Crnoj Gori no i na mnogo širem prostoru prepoznati kao medijska trovačnica, kao raspirivač nacionalne i vjerske mržnje, kao platforma za širenje maligne ruske propagande.

Koju to vjeru i naciju ministrica kulture šiti od crnogorskih medija?

Ako pitate ChatGPT što je organizovana kriminalna grupa, dobićete ovo tumačenje: "Organizovani kriminal predstavlja jedan od najozbiljnijih bezbjednosnih i društvenih problema savremenog svijeta. Njegove posljedice nijesu samo ekonomske, već i političke, socijalne i moralne, jer podrivaju povjerenje građana u institucije i vladavinu prava. 
 
Organizovana kriminalna grupa (OKG) označava stabilno udruženje više lica koja djeluju dogovoreno i planski sa ciljem da vrše teža krivična djela radi sticanja koristi, najčešće materijalne. Takve grupe imaju unutrašnju strukturu, hijerarhiju, podjelu uloga i često koriste nasilje, korupciju ili zastrašivanje radi zaštite svojih interesa i izbjegavanja zakonske odgovornosti."
Ko i površno prati crnogorsku društvenu scenu teško da može izbjeći zaključak da djelovi našega tužilaštva djeluju kao organizovana kriminalna grupa.
Ima li makar tri člana koja udruženo djeluju? Ima. Ostavlja li ekonomske, moralne i socijalne posljedice na one protiv kojih djeluje? Ostavlja. Podriva li povjerenje građana u institucije i vladavinu prava? Podriva. Ima li hijerarhiju i plan? Ima. Djeluje li organizovano? Djeluje. Služi li se zastrašivanjem? Služi obilato.
Suviše je freško da bismo zaboravili: Da bi se iz tužilaštva uklonio Milivoje Katnić, izmijenjen je zakon kojim je on prisilno penzionisan. Kako penzionisanje Milivoja Katnića nije zadovoljilo potrebe OKG, Katnić je skandaloznom optužnicom faktički osuđen bez suda na smrt u spuškome zatvoru - uprkos tome što je sva crnogorska javnost svjedočila da nema nikakvih indicija da bi Milivoje Katnić ikad pobjegao iz zemlje čak i pred takvom optužnicom takvoga tužilaštva. Kao dio navodne OKG čiji je gdin Katnić član na sličan je način moralno diskreditovan i tužilac Saša Čađenović. Nije li indikativno što je gdin Čađenović uhapšen nepunih neđelju dana pred istek roka za predaju nove optužnice u slučaju "Državni udar" i time, kao i tužiteljica Nastić, zapravo skrajnut s toga slučaja? Kao dio navodne OKG i gdin Čađenović i gdin Katnić terete se zbog saradnje s kavačkim kriminalnim klanom uprkos tome što su i jedan i drugi sprovodili akcije protiv toga klana koji je, kako svjedoči sky prepiska, planirao njihove likvidacije i likvidacije članova njihovih porodica.
Članovi tužilačke OKG nedavno su suspendovali i moralno diskreditovali, kao članicu navodne kriminalne grupe, i tužiteljicu Andrijanu Nastić koja je, prema pisanju medija, predstavljala opasnost za stvarno rasvjetljavanje okolnosti dva masovna ubistva na Cetinju. Sličnu javnu i medijsku dehumanizaciju prošla je i Jelena Perović, direktorica ASK, koja rad institucije kojom upravlja nije pristala staviti u službu aktuelne marionetske vlasti u Crnoj Gori.
Tretirajući SPC faktički kao državnu crkvu u Crnoj Gori, odnosno svetosavlje kao državnu religiju, tužilačka OKG se potonjom optužnicom predstavila kao servis te religijsko-političke organizacije, odnosno servis litijaškoga pokreta koji je bio i antidržavni i antizakonski jer je bio formalno usmjeren protiv legitimno usvojenoga Zakona o slobodi vjeroispovijesti.
Premda nije dobila željeni sudski epilog, jedna nedavna akcija našega tužilaštva bila je usmjerena protiv prof. dr Bobana Batrićevića zbog njegove kritike djelovanja SPC u Crnoj Gori i regionu, zasnovane isključivo na citiranju predstavnikā te crkve.
Najnovija optužnica ogledni je primjer staljinističkoga progona koji se kroz medijsko-tužilačku spregu sprovodi nad jednim biznismenom, tužiteljicom, bivšim funkcionerima bezbjednosnoga sektora, funkcionerom najjače opozicione partije te najpoznatijim mimerom kritičarem vlasti uz difamaciju urednikā svih procrnogorskih medija s mogućnošću proširenja optužnice na sve kritičare vlasti koji su u proteklome periodu imali pisanu telefonsku komunikaciju. Ta potonja optužnica kriminalizuje i privatna ćaskanja na račun Amfilohija Radovića, čije monstruozne javne poruke poput onih "bio proklet tri puta i tri hiljade puta" ili "živo meso od njega otpadalo" te otvorena i javna saradnja s ratnim zločincima nije nikad bila predmet pravosudnoga gonjenja.
Sasvim jasnu figurativnu poruku da treba odrati novinara koji se ostvario kao sluga tuđih državnih interesa potonja optužnica tretira maltene kao poziv na njegovo ubistvo. I dok u današnjoj Crnoj Gori svaki drugi osnovac šeta s ajfonom u džepu, navodni poklon mobilnoga telefona marke Samsung lideru najjače opozicione partije tretira se kao ogledni slučaj podmićivanja.
Sve ove akcije bile bi izvan očiju javnosti da tužilačko-policijska predstava hapšenja s lisicama na rukama uz pratnju maskiranih uniformisanih osoba nije javnosti plasirana posredstvom kamera uslužnih medija. No i te kamere tek su djeličak akcije dehumanizacije i diskreditacije ljudi protiv kojih se udruženom akcijom bori beogradska posluga na vlasti u Crnoj Gori i crnogorsko tužilaštvo, čiji je faktički PR tzv. novinarka Jelena Jovanović, koju sky prepiska razotkriva kao članicu zvanično najjačega kriminalnog klana u Crnoj Gori koji je posredstvom nje uticao i utiče na kreiranje javnoga mnjenja u zemlji.
Teško je zamisliti da i u ovako sluđenoj i zatupljenoj zemlji ima nekoga kome je moglo promaći da naša tužilačka OKG nije uspjela pronaći ništa sporno ni pravosudno zanimljivo u djelovanju aktuelnih državnih funkcionera (računajući tu i djelovanje funkcionera državne crkve) ili u djelovanju medija koji imaju ulogu propagandne platforme te vlasti, poput recimo RTCG (čiji direktor i Savjet ne padaju ni pod teretom pravosnažnih sudskih odluka), Borba, In4S ili latinične verzije In4S - Vijesti.
Još je teže razumjeti ćutnju tužilaca koji su svjesni da je makar progon njihovih dojučerašnjih kolega M 
Katnića, S. Čađenovića i A. Nastić politički motivisana kriminalna akcija te da je progon urednika slobodnih medija protivustavno zastrašivanje u cilju ukidanja slobode govora.
Ne zaboravimo: u doba Đukanovićeve neviđene diktature tužilaštvo je procesuiralo drugoga politički najjačega čovjeka u državi - Svetozara Marovića, drugoga čovjeka bogoboračke Đukanovićeve partije, te gradonačelnike iz Đukanovićeve partije. Može li iko od onih koji su 30. avgusta 2020. širom otvorili vrata velikosrpskome fašizmu kod nas zamisliti danas procesuiranje bilo kojega značajnijeg funkcionera vlasti?

OKG tužilaštvo

Nema nijednoga prelomnoga društvenog trenutka u Crnoj Gori u kojemu je Sreten Perović bio na pogrešnoj strani istorije – poručio je prodekan za nastavu na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost Adnan Čirgić na omažu crnogorskom intelektualcu i jednom od potonjih utemeljivača crnogorske kulturne montenegristike koji je danas održan u okviru Cetinjskih filoloških dana. Čirgić je decidan da Perović, ni krajem osamdesetih i početkom devedesetih - kad je revizionistički talas zapljusnuo Crnu Goru, nije pokleknuo pred izazovom pred kojim su pali i padaju mnogi – da, koristeći se posrnućem društvenih vrijednosti, rehabilituje nepravdu iz svoje porodične prošlosti. - Naprotiv, bile su to godine u kojima je Sreten Perović uložio sebe u stvaranje organizacija koje su nadomještale nepostojanje institucija koje će zastupati Crnu Goru pred svijetom i pred sobom – ustvrdio je Čirgić. On je ukazao i da je zalaganje za pravo na postojanje crnogorske književnosti, jezika i kulture značilo osuditi sebe na izolaciju, progon iz svemoćne partije, ali i na žig nacionaliste, separatiste i sličnih titula koje je takvima dodjeljivala ondašnja „služba“. - Perović je za svoga dugoga vijeka, pune 93 godine, ostavio značajan i neizbrisiv trag. Ostavio je brojne tekstove, zbornike, antologije, prikaze, pjesme. Imao je bezbroj prilika da poklekne, no ni u jednoj se nije ni okliznuo – istakao je Čirgić.&nbsp; Perović je, prema njegovim riječima, bio rijetka pojava među Crnogorcima i na crnogorskoj javnoj sceni.&nbsp; - No, sedamdeset godina njegovog predanog emancipatorskog rada ništa bolje ne govori od institucionalne ćutnje u Crnoj Gori povodom smrti velikana. Ćutnja namjesničke vlasti, posrnulih kulturnih institucija, mrtvi san Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, izostanak makar i kurtoaznoga izraza saučešća ustanova s kojima je tokom sedamdeset godina rada Sreten Perović sarađivao, omaž su Sretenu Peroviću jednako kao i saborcima iz njegove generacije. Kao čovjek i kulturni stvaralac – on je bio sve ono što oni nikad neće biti – jasan je Čirgić.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250918180920_2f98f505ced6c2a413a9cd03cf46ed8f41b8ae959cddecd098e32408d56d5bf1.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250918180920_2f98f505ced6c2a413a9cd03cf46ed8f41b8ae959cddecd098e32408d56d5bf1" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Omaž Sretenu Peroviću "> <figcaption>Omaž Sretenu Peroviću(Photo: Portal ETV/Vjera Ljuljđuraj )</figcaption> </figure>  Kako je kazao dekan Aleksandar Radoman, odlaskom Perovića Crna Gora je igubila izuzetnoga kulturnog pregaoca i hrabroga intelektualca kojemu je i u najtežim vremenima bastalo braniti crnogorski identitet, kulturu i jezik, ali i vrijednosti građanskoga i multikulturnoga društva. - O brojnim pitanjima vezanim za crnogorski identitet, jezik i kulturu Perović se osobito često oglašavao tokom devedesetih godina 20. vijeka, bilo u ondašnjim opozicionim glasilima i kulturnim časopisima, bilo saopštenjima Crnogorskog PEN centra. I u tim njegovim apelima za očuvanje i afirmaciju crnogorskoga identiteta, kao i protiv rata na prostorima tadašnje Jugoslavije, nesumnjivo, povjesno svjedočaštvo kako zlim vremenima, tako i jedne istinski humane i emancipatorske misije – navodi Radoman.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250918180924_58a5d801efeb0d389897fd218a6f982319ea427701c1d0f468cbe3ce59fda8d7.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250918180924_58a5d801efeb0d389897fd218a6f982319ea427701c1d0f468cbe3ce59fda8d7" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Omaž Sretenu Peroviću"> <figcaption>Omaž Sretenu Peroviću(Photo: Portal ETV/Vjera Ljuljđuraj )</figcaption> </figure>  Profesor na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost Vladimir Vojinović je podsjetio na to da je Perović dobio nagradu „Risto Ratković“ za knjigu „Gladno oko“ iz 1976. godine, te da ju je vratio 1993. kada je Radovan Karadžić dobio tu nagradu. Perović je, kako je naglasio Vojinović, bio jedan od onih koji su čuvali obraz Crnoj Gori. - Sreten Perović je sa svojim koleginicama i kolegama – pjesnicima, prozaistima, dramskim piscima – devedesetih godina u Crnoj Gori, kada je bjesnio rat, stajao na strani onih koji su se suprotstavljali zlu – zaključio je Vojinović.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250918180924_502b85cb3832f1d4918c96be4d5c81deed7746e119e97c21e16f61d2dc19f8b8.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250918180924_502b85cb3832f1d4918c96be4d5c81deed7746e119e97c21e16f61d2dc19f8b8" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Omaž Sretenu Peroviću"> <figcaption>Omaž Sretenu Peroviću(Photo: Portal ETV/Vjera Ljuljđuraj)</figcaption> </figure>

Vjera Ljuljđuraj

1250x600

1084x550

Perović imao bezbroj prilika da poklekne, a ni u jednoj se nije ni okliznuo

Nakon verbalnog sukoba s popom Beogradske patrijaršije u Brčelima ekspresno je priveden Nenad Nikaljević i određeno mu zadržavanje od 24 sata. Jutros je u policiji zadržana i njegova supruga.
Narodna milicija i tužilaštvo, pomislili bi naivni, rade svoj posao na održavanju javnog reda i mira. Samo kad selektivna pravda ne bi bila najgora nepravda. I kad se sve ovo ne bi dešavalo u danu kad je tužilaštvo obznanilo da u huškačkim pozivima Marka Kovačevića na pogrom i istrebljenje svega što ne prihvata njegov fašizam nema elemenata krivičnog djela. I kad se sve ovo ne bi dešavalo u državi koja nema kontrolu nad dijelom svoje teritorije pa dok se tužilaštvo i policija dopisuju je li važniji Ustav ili Temeljni ugovor spomenik se ratnom zločincu šepuri u porti Đurđevih stupova.
Vidite, za ovu vlast, za ovo sramno tužilaštvo i policiju, teške riječi Nenada Nikaljevića upućene provokatoru u mantiji su besprizorni krimen, no za tu istu vlast pozivi Metodija Ostojića na obračun s narodima, na konačno rješenje - jer velikosrpski fašizam neće mirovati dok god bilo kakva forma Drugog postoji na ovome dunjaluku - e to nije nikakvo krivično djelo, nije poziv na nasilje i raspirivanje nacionalne mržnje, već valjda Temeljnim ugovorom zagarantovano pravo.
To vam je, dakle, mjera pravde na koju nas ćeraju da se naviknemo. Pravde u kojoj će se cijela Crna Gora pretvoriti u Kolašinski zatvor Pavla Đurišića a Beogradska patrijaršija zamijeniti i sudsku i zakonodavnu i izvršnu vlast. Ako im to mi dozvolimo!

Selektivna pravda

Ispratili smo juče na posljednji počinak jednoga od potonjih iz generacije utemeljivača savremene kulturne montenegristike. Nema potrebe ponavljati biografske detalje - nijesu nepoznati, a internetski su dostupni na raznim stranama.&nbsp;
Sreten Perović (1932-2025) za svoga dugoga vijeka, za pune 93 godine, ostavio je značajan i neizbrisiv trag. Ostavio je uzornu familiju, koja mu je u vrijeme kad mu je to bilo najpotrebnije uzvratila pažnju kojom ih je obasipao. Ostavio je brojne tekstove, zbornike, antologije, prikaze, pjesme. Ugradio je sebe u temelje svih institucija i pokreta koji su za cilj imali emancipaciju Crne Gore. A cio je njegov rad bio emancipatorski.
Za svoga dugoga vijeka imao je bezbroj prilika da poklekne. No ni u jednoj se nije ni okliznuo. Bio je svjedok raznih društvenih prilika i neprilika. Rođen u doba kad Crna Gora nije uspjela sačuvati ni ime, silom i prije vakta odrastao u ratnim i poratnim uslovima, školovan u univerzitetskom centru đe se Crna Gora od njegova osnivanja tretira kao dio srpskoga etničkog prostora, ostvarivan u jugoslovenskoj Crnoj Gori koja je sva svoja prepoznatljiva obilježja položila na lažni oltar bratstva i jedinstva, Sreten Perović bio je sve ono što nije smio biti - jedan od utemeljivača nauke koja je kulturne fenomene u Crnoj Gori tretirala kao nacionalno crnogorske, uprkos onome što je oficijelna nauka očekivala.
Biti u društvu braće Radojevića - Radoja i Danila, Vojislava P. Nikčevića, Radoslava Rotkovića, Milorada Stojovića, Branka Banjevića, Dragoja Živkovića, zalagati se za pravo na postojanje crnogorske književnosti, crnogorskoga jezika, crnogorske kulture - značilo je osuditi sebe na društvenu izolaciju, na progon iz svemoćne partije, na žig nacionaliste, separatiste i sl. titula koje je ondašnja "služba" dodjeljivala rijetkima.
Nema nijednoga prelomnoga društvenog trenutka u Crnoj Gori u kojemu je Sreten Perović bio na pogrešnoj strani istorije. Ni krajem 80-ih i početkom 90-ih, kad je revizionistički talas zapljusnuo Crnu Goru, nije Perović pokleknuo pred izazovom pred kojim su pali i padaju mnogi da, koristeći se posrnućem društvenih vrijednosti, rehabilituje nepravedu iz svoje porodične prošlosti. Naprotiv, bile su to godine u kojima je Sreten Perović uložio sebe u stvaranje organizacija koje su nadomještale nepostojanje institucija koje će zastupati Crnu Goru pred svijetom i pred sobom: Crnogorski PEN centar, Crnogorska pravoslavna crkva, Matica crnogorska, Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje...
Sedamdeset godina bio je prisutan na crnogorskoj javnoj sceni: kao pjesnik, kao književni kritičar, kao pozorišni djelatnik, kao esejist, kao prevodilac, kao kulturolog u najširem značenju te riječi. Bio je za sve to vrijeme i uzoran suprug, i brat, i otac, i đed, a bio je - bilo bi mu drago da se to spomene - i uzoran vinogradar za kojega nikad &nbsp;nijeste mogli znati je li mu milije kad mu pohvalite rakiju ili pjesmu. Bio je rijetka pojava među Crnogorcima jer je lako i brzo praštao svima - osim šovinistima.&nbsp;
Upoznao sam ga posredstvom Vojislava P. Nikčevića i mogu svjedočiti koliko su ga radovali uspjesi mlađih generacija. Ništa manje nije bio ponosan na uspjehe svoje generacije, o čemu svjedoče desetine tekstova o njegovim savremenicima.
Omaž o Sretenu Peroviću u okviru Cetinjskih filoloških dana sljedećega mjeseca, u organizaciji FCJK i Crnogorskoga PEN centra, biće prilika da se podrobnije priśetimo brojnih zasluga njegovih za ukupnu montenegristiku. No o sedamdeset godina njegova predanoga emancipatorskog rada ništa bolje ne govori od institucionalne ćutnje u Crnoj Gori povodom smrti velikana. Ćutnja namjesničke vlasti, ćutnja posrnulih kulturnih institucija, mrtvi san Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, izostanak makar i kurtoaznoga izraza saučešća Ministarstva kulture i drugih ustanova s kojima je tokom sedamdeset godina rada Sreten Perović sarađivao omaž su Sretenu Peroviću jednako kao i saborcima iz njegove generacije. Kao čovjek i kulturni stvaralac on je bio sve ono što oni nikad neće biti. &nbsp;
Slava mu!
Autor je prodekan na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost Adnan Čirgić

Čirgić: Perović ostavio značajan i neizbrisiv trag

Nakon današnje izjave episkopa CS Metodija da će spomenik koljača Pavla Đurišića na čijim je zločinačkim rukama krv više od deset hiljada nevinih ljudi unijeti u crkvu u kojoj će se, kako veli, ljudi okupljati u Pavlovo ime niko se više ne može praviti mutav i neznaven kad je u pitanju zločinačka misija Crkve Srbije. Da, Crkve Srbije a ne Srpske pravoslavne crkve, jer je prilikom otkrivanja spomenika monstrumu Đurišiću i faktičke najave njegove beatifikacije intonirana himna države Srbije.
U hrišćanskim crkvama, u monoteističkim hramovima uopšte, ljudi se okupljaju u ime Božije. Na poziv ne koga drago no na poziv episkopa Crkve Srbije ljudi će se u beranskoj crkvi okupljati ne u Božije ime no u ime koljača Pavla Đurišića, čije su zasluge: etničko čišćenje muslimana, brutalna borba protiv antifašista boraca i njihovih jataka, služenje nacistima i fašistima te rad na utapanju Crne Gore u Veliku Srbiju kao konačni cilj četničkoga pokreta.
Postupak episkopa Metodija svjedoči o tome da Crkva Srbije nije hrišćanska nego četnička, suštinski antihrišćanska i antiteistička jer krši makar četiri od ukupno deset Božijih zapovijesti. Pritom uvodi antiteističko idolopoklonstvo čovjeku koji spada u sâm svrh svjetskih zlikovaca Drugoga svjetskoga rata.
Građani Crne Gore koje je godinama zavodila ta satanistička sekta koja količinom prolivene nevine krvi za Veliku Srbiju mjeri martirstvo svojih svetaca i velikomučenika moraju osvijestiti misiju te pseudohrišćanske religijske institucije i makar joj prezirom iskazati odnos koji joj Crna Gora duguje. U suprotnom, saučesnici ste promotera zločina, genocida i etničkoga čišćenja, pastva ste crkve koja se okuplja ne u Božije no u Pavlovo ime, kako to reče jedan od prvosveštenika - Metodije Ostojić.
Hitnu reakciju na njegove izjave treba tražiti od svih političkih faktora - kako onih koji su juče, s pozivom na zakon a ne na istorijske činjenice, tražili uklanjanje spomenika tako i čelnika bezbjednosnog sektora iz reda Demokrata koji su izgleda biber sprej potrošili uoči trinaestojulskoga protesta pa nemaju čime razagnati rulju koja podriva ustavne temelje crnogorskoga društva i slavi heroje nestanka crnogorske države.

Neophodna je hitna reakcija povodom djelovanja episkopa CS Metodija

U moru skandala kojima nas svakodnevno obasipa aktuelni marionetski režim u Crnoj Gori, gotovo da je neprimijećeno prošla još jedna, ovaj put međunarodna provokacija u režiji Demokrata. Ministarstvo odbrane Crne Gore, na čijem je čelu Dragan Krapović, odbilo je zvanični poziv Republike Hrvatske da pošalje vojnu delegaciju na obilježavanje 30-godišnjice vojne operacije Oluja.
Zašto je ovo prvorazredni međunarodni skandal?
1. Crna Gora je danas članica najsnažnije vojno-bezbjednosne alijanse na svijetu – NATO. Dakle, Crna Gora i Hrvatska danas su saveznice pa bi to trebalo da znači da ne samo da dijele zajedničke odbrambene interese već i poštuju zajedničke principe i vrijednosti. Jedan od tih principa je i nepovredivost državnih granica te obaveza svih članica Alijanse da u slučaju spoljnjega napada na neku od članica sve države članice reaguju.&nbsp;
Da su, recimo, 1991. godine Hrvatska i Crna Gora bile članice NATO, Crna Gora bi bila u obavezi da se uključi u odbranu državnoga suvereniteta i teritorijalnoga integriteta Hrvatske, čiju je gotovo trećinu teritorije tokom 1991. godine okupirala Jugoslovenska narodna armija, mimo svih zakona i Ustava tada odumiruće SFRJ. Nažalost, uloga Crne Gore u agresiji na Hrvatsku 1991. godine bila je sramna, budući da je savezništvom sa zločinačkom politikom Slobodana Miloševića legitimisala agresiju i – napadom na Dubrovnik, u kojem su učestvovale pretežno jedinice mobilisane u Crnoj Gori – na sebe preuzela ulogu agresora.&nbsp;
Zbog te i takve uloge današnja Crna Gora morala bi iskazivati posebnu senzibilnost prema onima koji su u toj agresiji bili žrtve i nikako ne pristajati na reafirmaciju propagandnih matrica Miloševićeva režima. Nasuprot tome, dio režima, u prvom redu Demokrate,danas svakodnevno obnavljaju Miloševićev legat – istorijskim revizionizmom, guranjem prijedloga da se ratnim zločincima poput Pavla Bulatovića dodijele ulice, submisivnim odnosom prema promoterima velikosrpskog hegemonizma ili aktima koje se u Hrvatskoj mogu tumačiti kao neprijateljski, kao što je tzv. Rezolucija o Jasenovcu.&nbsp;
Kad iz punih usta govore o pogubnoj politici „bivšega režima“, Demokrate zapravo isključivo misle na epohu od 1997. do 2020. godine, premda je upravo period od 1990. do 1997, godine najmračniji dio novije crnogorske istorije, vrijeme kad se Crnom Gorom upravljalo s kanabea zločinca Slobodana Miloševića, kad je uvučena u tri rata, kad je kriminal zaposio ulice, privreda razorena a društvo inficirano virusom neofašizma.&nbsp;
Ponikli u omladinskom pogonu SNP-a, partije koju je u Crnoj Gori instalirao Milošević, Demokrate se danas s nostalgijom priśećaju toga perioda, čineći s pozicije moći sve da obnove njegove tekovine, što im – zasad, doduše, bez ratova – lijepo polazi za rukom. I danas se, naime, Crnom Gorom upravlja s kanabea beogradskoga autokrate, i danas se crna hronika svakodnevno puni novim „uspjesima“ Demokrata, privreda se razara a virus novofašizma nanovo prijeti da opustoši crnogorsko društvo.
2. Nakon što je tokom 1991. godine Jugoslovenska narodna armija – stavljajući se pod komandu Slobodana Miloševića – vojnom agresijom zapośela gotovo trećinu teritorije Republike Hrvatske, uz razaranje Vukovara, Dubrovnika i brojnih drugih gradova, s okupiranih teritorija djelova śeverne Dalmacije, Like, Banije, Korduna, Slavonije i Baranje proćerano je, po podacima tužilaštva Suda za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije, oko 220.000 građana Hrvatske nesrpskoga porijekla.&nbsp;
U avgustu 1991. godine pod pokroviteljstvom Savjeta ministara Evropske ekonomske zajednice formirana je Arbitražna komisija Mirovne konferencije o Jugoslaviji, poznata pod imenom Badinterova komisija, koja je tako nazvana po njezinom predśedniku Robertu Badinteru, predśedniku Ustavnoga savjeta Francuske. Zadatak Komisije bio je da rješava pravne sporove u vezi s raspadom SFRJ.&nbsp;
Već krajem novembra 1991. godine Badinterova komisija konstatovala je da je SFRJ u procesu raspada, a u mišljenjima koja su uslijedila konstatovana je i nepovredivost granica republika bivše Jugoslavije, čime je otvorena mogućnost da bivše republike, u skladu s mišljenjima koja su formulisana za svaku od njih pojedinačno, ostvare nezavisnost u granicama koje su imale u SFRJ. Sve članice Evropske unije priznale su nezavisnost Hrvatske 15. januara 1992. godine, a hrvatska se zastava 22. maja 1992. godine zavijorila i pred śedištem Ujedinjenih nacija na Ist Riveru.&nbsp;
O marionetskoj paradržavi Republici Srpskoj Krajini, koju je Milošević uspostavio na dijelu teritorije Hrvatske, najbolje govori to što su dva njezina predśednika – Milan Babić i Milan Martić – od strane Međunarodnoga suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije osuđena na višedecenijske kazne za ratne zločine kao dio udruženoga zločinačkoga poduhvata koji je „imao za cilj stvaranje jedinstvene srpske države putem nasilnog ukljanjanja nesrpskog stanovništva koje je nastanjivalo područja pod njegovom kontrolom“. Treći krajiški predśednik Goran Hadžić preminuo je tokom suđenja.&nbsp;
Danas nema nikakve sumnje da je paradržavna tvorevina koja je tri i po godine postojala na trećini teritorije Hrvatske bila instalirana te finansijski i logistički održavana iz Beograda. Uostalom, oficiri Srpske vojske Krajine platu su primali s posebne budžetske linije Vojske Jugoslavije, a učešće Službe državne bezbjednosti Srbije u agresiji dokumentovano je i presudom Međunarodnoga rezidualnog mehanizma (MMKS) za krivične sudove u Hagu tadašnjim čelnicima SDB-a Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću.
Stanišić i Simatović tvorci su tzv. crvenih beretki, jedinice koja je pod njihovom komandom a pod raznim imenima i s različitim lokalnim komandantima učestvovala u agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.&nbsp;
3. Operacija Oluja legitimna je vojna akcija kojom je jedna međunarodno priznata država obnovila suverenitet na dijelu svoje okupirane teritorije. Sprovedena je nakon što su iscrpljena sredstva za mirno rješavanje spora, budući da je vojni i politički vrh tzv. Republike Srpske Krajine odbio Plan Z-4 koji je srpskoj manjini u Hrvatskoj nudio izuzetno visok stepen autonomije.&nbsp;
Hrvatska danas s pravom obilježava događaj koji joj je omogućio povratak suvereniteta na okupiranim teritorijama u Dalmaciji, Liki, Kordunu i Baniji te omogućio da se otvori proces mirne reintegracije Baranje i Istočne Slavonije. Time je, tri i po godine nakon što je stekla međunarodno priznanje Republika Hrvatska potvrdila svoj teritorijalni integritet, u granicama u kojima je i priznata.&nbsp;
Rezultati operacije bili su povoljni i za Bosnu i Hercegovinu, budući da je bihaćka enklava koja je od proljeća 1992. u izuzetno teškim prilikama opstajala u potpunom okruženju Srpske vojske Krajine i Vojske Republike Srpske, avgusta 1995. prestala biti u neprijateljskome obruču. Tokom operacije Oluja, nažalost, poginuo je legendarni heroj odbrane bihaćkoga džepa – general Izet Nanić. Dok vojni i politički segment operacije nije moguće osporiti, ostaje otvoreno pitanje njezinih demografskih i humanitarnih posljedica. Činjenica je da je najveći dio srpskoga stanovništva tokom operacije napuštio svoje domove.&nbsp;
Po procjeni UN-a riječ je o 150.000 do 200.000 stanovnika. No, isto tako, činjenica je i da je naredbu o evakuaciji stanovništva s prostora śeverne Dalmacije i Like 4. 8. 1995. godine u 16:45 donio tzv. predśednik Republike Milan Martić. Miloševićeva marioneta koja je učestvovala u pobunjivanju srpskoga stanovništva u djelovima Hrvatske, osoba koja je od strane Međunarodnoga tribunala pravosnažno osuđena na 35 godina za ratne zločine nad nesrpskim stanovništvom, potpisala je i naredbu o evakuaciji srpskoga stanovništva, pokrećući tako humanitarnu katastrofu širokih razmjera.&nbsp;
Presudom Međunarodnoga suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije 2012. odbačena je optužnica protiv generala Anta Gotovine i Mladena Markača za učešće u zločinačkome poduhvatu, čime je skinuta hipoteka s Oluje kao organizovane akcije iseljavanja i likvidacije srpskoga stanovništva iz Hrvatske. Brojnim zločinima počinjenim u toku i nakon operacije bavi se hrvatsko pravosuđe.&nbsp;
Do 2012. godine, kad je izrečena oslobađajuća presuda Gotovini i Markaču, za djela protiv imovine, masovno paljenje, ubistva i ratne zločine na sudovima u Republici Hrvatskoj osuđeno je 2380 osoba, no pitanje posljedica operacije zahtijeva puni angažman pravosudnih vlasti na otkrivanju nestalih te procesuiranju zločina.
Ako je Crna Gora danas okrenuta u punom kapacitetu ispunjenju uslova za pristupanje Evropskoj uniji, onda je jedan od ključnih izazova pred kojim se nalazi – suočavanje s prošlošću. Suočavanje s negativnom ulogom države u prvoj polovini 90-ih godina i njezina nedvosmislena osuda jedan je od neophodnih koraka u tome procesu.&nbsp;
No aktuelni režim, zaklanjajući se iza parola o EU integracijama, poseže za suprotnim procesom forsirajući gotovo svakodnevno istorijski revizionizam te relativizaciju ili slavljenje ratnih zločinaca i zločina kao poželjne društvene vrijednosti. U tom poslu svoju podmuklu ulogu igra upravo Miloševićev podmladak okupljen u Demokratama, pa iz toga ugla treba čitati i Krapovićevu odluku da umjesto razvijanja dobrosuśedskih i partnerskih odnosa s Republikom Hrvatskom posegne za ignorisanjem poziva i otvorenim provokacijama.&nbsp;

Kako Demokrate obnavljaju legat Slobodana Miloševića

Prodekan za nastavu na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost, Adnan Čirgić za Portal ETV je kazao da sve što Crnu Goru čini državom, svi elementi identiteta danas su na udaru više nego ikad.
- Nijesu to više samo crnogorski jezik, istorija, nacija, kultura i sl. Na udaru su i državne granice jer gotovo svakodnevno svjedočimo javnim porukama o ujedinjenju tobožnjih srpskih država ili o nemogućnosti opstanka ‘avnojevskih granica Crne Gore’ - kaže on.
<h2>BEOGRAD JE CENTAR UDARA NA CRNU GORU</h2>
Nema više, kako dodaje, nikoga kome može biti nejasno ko to udara na crnogorske državne i nacionalne temelje. Centar je toga udara i danas đe je bio i prije sto godina – u Beogradu.
- A udara se posredstvom uslužnih institucija i pojedinaca u Crnoj Gori. Djelovali oni kroz političke partije, kriminalne grupe ili u mantijama Srpske crkve – cilj im je potpuno isti. Razoriti ne samo crnogorsko građansko ustrojstvo nego razoriti i pamet građana, ućerati strah, ukinuti slobodu riječi, ukinuti pravo na protest, na javno okupljanje, stvarnu tradiciju zamijeniti fabrikovanom rusko-srpskom tradicijom itd - navodi Čirgić u izjavi za Portal ETV.
Prema njegovim riječima, krajnji je cilj obesmisliti postojanje države Crne Gore i svesti nacionalne Crnogorce na zanemarljivu etničku skupinu u sopstvenoj državi.
- Suštinska vlast u Crnoj Gori pripada deklarisanome četničkom vojvodi Andriji Mandiću posredstvom kojega se Crnom Gorom vlada iz Beograda. Ko zna koje su osnove četničke ideologije, ne može mu biti nejasno koji su ciljevi Andrije Mandića. I ne samo njega no i svih nosilaca vlasti koji mu saslužuju u toj đavoljoj raboti - navodi sagovornik Portala ETV.
Pitali smo Čirgića šta danas misli o jednoj izjavi njegovoj od prije nekoliko godina.
Naime, tada je Čirgić kazao “da je jedini lijek za najezdu bjelaško-četničke ideologije koja je okupirala Crnu Goru objedinjavanje svih procrnogorskih partija i partija manjinskih naroda, te svih nevladinih i građanskih udruženja u jedan blok – blok za odbranu onih vrijednosti koje su pobijedile na referendumu 2006.
Je li moguće da se to danas desi i što ako se to, ipak, ne dogodi?
Čirgić je jasan - I dalje vjeruje da je to jedini put ka oslobođenju.
- Nažalost, na osnovu onoga čemu svakodnevno svjedočimo, teško je prognozirati kad će svi ti pobrojani subjekti prevazići strahove ili odlučiti da izađu iz zone komfora i suprotstave se najsofisticiranijoj okupaciji u istoriji Crne Gore - navodi on.
<h2>CRVENA LINIJA</h2>
Napominje kako je teško reći što bi to mogla biti crvena linija za te subjekte.
- Za političke predstavnike Bošnjaka nije to ni negatorski odnos prema genocidu u Srebrenici, ni glorifikacija monstrumā potonjega rata – Radovana Karadžića i Ratka Mladića, ili faktička beatifikacija Pavla Đurišića. Za političke predstavnike Albanaca nije to ni odnos ove vlasti prema Kosovu i onima koji su Kosovarima pružili utočište pred sigurnom smrću koja ih je čekala od onih koje su oni danas politički prigrlili - podvlači Čirgić.
Smatra da za dobar dio civilnoga sektora nije to ni svakodnevno brutalno kršenje osnovnih ljudskih prava, ni činjenica da u današnjoj Crnoj Gori mre politički zatočenik Milivoje Katnić, čija je krivica što je prije nepunu deceniju otkrio veleizdajničku zavjeru današnjih najviših predstavnika vlasti.
- Za crnogorsku akademsku zajednicu (ako takva uopšte postoji) nije to ni činjenica da je na čelu jedinoga državnog univerziteta rusko-srpski agent koji je prije deset godina objašnjavao kako posredstvom uticaja SPC dovesti Crnu Goru u položaj u kome se danas nalazi, ili činjenica da je potpredśednik Vlade Crne Gore koji je zadužen za obrazovanje prepoznatljiv samo po negaciji Crne Gore i glorifikaciji anticrnogorskoga četničkoga pokreta - jasan je sagovornik Portala ETV.
<h2>VLAST HOĆE DA UNIŠTI CRNU GORU</h2>
Za opoziciju, dodaje, nije to ni neskrivena namjera vlasti da uništi Crnu Goru – i politički, i ekonomski, i kulturno, da poništi slavni referendumski rezultat i od crnogorske države načini srpsku teritoriju u kojoj će, kao u rezervatima, živjeti oni koji se ne uklapaju u ideološko-političku matricu vlasti. Prije svega su to Crnogorci, ali nema sumnje da će sudbinu Crnogoraca podijeliti i ostali nesrbi.
- Ubijeđen sam, međutim, da se to neće desiti, jer velikosrpski fašizam ulazi u novu, brutalniju fazu. A ta će faza neminovno proizvesti reakciju. Možda to neće biti reakcija onih koje danas prepoznajemo na javnoj sceni, nego ćemo svjedočiti novim iskrama koje će izazvati ti velikosrpski udari o crnogorski kamen - ocjenjuje on.
Kako kaže, često pominjemo antifašizam kao temeljnu vrijednost društva.
- Mislim da je taj antifašizam samo dio crnogorske hiljadugodišnje slobodarske tradicije. Slobodarstvo je, po mome sudu, jedna od glavnih odlika crnogorskoga društva. To slobodarstvo očito danas ne budi ni opozicija, ni akademska zajednica, ni nevladin sektor. Ali mu svakodnevno svjedočimo kroz građansku neposlušnost izdajničkim ili zločinačkim namjerama vlasti. Zato vjerujem da će to slobodarstvo probuditi upravo ova vlast – i to onaj njezin najgori dio – bivši DF i Demokrate, i da će se kao odgovor na njihovu brutalnost izroditi novi oslobodilački pokret koji će objediniti sve kojima je na srcu ova zemlja i spokojan život u njoj - poručio je Čirgić u razgovoru za Portal ETV.

Miraš Dušević

Čirgić: Brutalnost Demokrata i bvšeg DF-a izazvaće rađanje novog oslobodilačkog pokreta koji će okupiti sve kojima je Crna Gora u srcu

U savremenim demokratskim društvima, sloboda medija podrazumijeva ne samo pravo na izvještavanje, već i obavezu odgovornog, istinitog i etičkog odnosa prema javnoj riječi. Kada se medijski prostor pretvori u poligon za širenje mržnje, targetiranje neistomišljenika i brutalnu propagandu autoritarnih ideologija, tada više ne govorimo o medijima već o propagandnim mehanizmima sa zadatkom da obesmisle istinu, demonizuju kritičko mišljenje i relativizuju osnovna ljudska prava.
Takvu ulogu u Crnoj Gori, već godinama unazad, besprizorno i sistematski obavlja portal IN4S. U proteklim danima, ovaj propagandni servis poznat po agresivnoj promociji velikosrpske i proruske političke agende, orkestrirao je još jedan brutalni napad - ovoga puta na profesora FCJK Adnana Čirgića, predśednika Crnogorskoga PEN centra. Povod za ovu hajku bilo je saopštenje PEN-a kojim se traži poštovanje ljudskih prava bivšeg Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, koji se, prema dostupnim informacijama, nalazi u krajnje teškom zdravstvenom stanju zbog sovjetske prakse tužioca Šoškića i uprave UIKS-a.
Zamjerka koja se Čirgiću i njegovim kolegama stavlja na teret jeste to što se usuđuju da dignu glas protiv institucionalne represije i za poštovanje osnovnih ljudskih prava. IN4S, međutim, u maniru najgorih autoritarnih režima, reaguje upravo onako kako se u prošlosti reagovalo na moralni autoritet: pokušajem njegove kompromitacije, javnim linčom i sistematskom demonizacijom.
Ono što posebno zabrinjava jeste metodologija napada. Tekstovi IN4S-a nijesu puke kritike, oni predstavljaju oblik digitalnog linča, oblikovanog u skladu s obrascima poznatim iz ruskih i srpskih propagandnih brloga: difamacija, ruganje, iskrivljavanje stvarnosti, te organizovana dehumanizacija mete. Ne treba zanemariti ni dugoročnu kampanju protiv FCJK i svih koji se zalažu za crnogorsku jezičku, kulturnu i političku samobitnost, jer za njih, svaki oblik evropske orijentacije i građanske demokratije predstavlja neprijateljsku ideologiju.
Važno je takođe razobličiti iluziju da se ovim sadržajima upravlja isključivo iz krugova koje simbolizuje rektor Božović. Medijski inženjering koji IN4S sprovodi godinama unazad ima jasne političke, ideološke i bezbjednosne korijene, a Gojko Raičević, koji bradom i stomakom stoji iza tehničkog i uređivačkog aparata ovoga glasila, samo je jedan od vidljivih eksponenata tog agenturnog sistema finansiranog od crnih fondova duboke srpske države koja rovari mir na Balkanu. Njegov javni i ideološki profil, izgrađen na ekstremnom nacionalizmu i šovinističkim obrascima, razotkriva prirodu propagande koju IN4S proizvodi.
U tom smislu, IN4S je više od medijske aberacije, on je simptom duboke političke patologije koja ne priznaje pluralizam, ne priznaje ljudska prava, ne priznaje civilizacijski okvir moderne Crne Gore. U njegovim tekstovima ne nalazimo tragove novinarstva, već mehanizme javnog huškanja koje podśeća na najgore propagandne prakse iz XX vijeka. Nije preuveličano povući paralelu sa ozloglašenim Völkischer Beobachterom (da nam se ne naljuti polupismeni g. Simunović iz NSD) nacističkim glasilom koje je označavalo "neprijatelje naroda", pripremajući ih za društvenu i fizičku eliminaciju.
Zato je nužno da se akademska, medijska i civilna zajednica u Crnoj Gori suprotstavi ovakvom govoru mržnje i političkoj instrumentalizaciji medija. Jer ćutnja pred ovakvim pojavama nije neutralnost, to je saučesništvo.
Ako se ne usprotivimo danas, śutra će se ova logika nasilja preseliti i na druge sfere društva, produbljujući polarizaciju i otvarajući prostor za novu autoritarnu regresiju. A cijena koju će društvo platiti za taj istorijski pad biće previsoka.
P. S. Svjetska PEN porodica se prvi put globalno ujedinila kao antifašistička akcija, posredstvom velikana poput Tomasa Mana. I to je očigledno ono što anonimnim autorima još jedne hajke na Adnana Čirgića posebno smeta, demaskirajući njihovu u osnovi fašističku prirodu. Zato im poručujemo - nema te sile koja će PEN centar skrenuti s antifašističke staze niti tog anonimnog huškača koji će ućutkati slobodomisleće građane poput Adnana Čirgića!

Medijska patologija kao instrument političke represije: slučaj IN4S i napad na Adnana Čirgića

Šefica diplomatije Evropske unije Kaja Kalas izjavila je da Rusija „nema zakonsko pravo“ da zahtijeva ustupke od Ukrajine u okviru predstojećih mirovnih pregovora, prenio je Skaj njuz.
Kalas je naglasila da „svi žele da se rat završi", ali da je presudno važno kako će se završiti.
- Rusija nema zakonsko pravo da traži bilo kakve ustupke od zemlje koju je napala. Ovo je veoma opasan trenutak za sve nas - poručila je ona.
Ona je navela da Evropa ima „jasan plan" za Ukrajinu, u trenutku kada su u opticaju novi predlozi predsjednika SAD Donalda Trampa za rješavanje sukoba.

Kalas o mirovnom planu: Rusija nema pravo da traži ustupke od zemlje koju je napala

Unutar vladajuće Hrišćansko-demokratske unije (CDU) rasplamsala se rasprava o njemačkoj politici prema Rusiji. Pokrenuo ju je saksonski premijer Mihael Krečmer. U intervjuu za Funke Media Group ovih dana rekao je: „Moramo razmotriti sankcije protiv Rusije i iz sopstvene ekonomske perspektive.“ Zato, kako je dodao, mora biti u interesu Njemačke „da se nastavi isporuka energije iz Rusije nakon primirja“.
Evropi je jednostavno potrebna energija po pristupačnim cijenama, rekao je Krečmer. Rusija zato mora „dugoročno gledano ponovo postati trgovinski partner – bez stvaranja nove zavisnosti“, smatra šef vlade istočnonjemačke savezne pokrajine Saksonije.
Ovo nije prvi put da se Krečmer zalaže za bliže odnose s Rusijom kada je reč o energetskoj politici. Još 2022. godine, dakle nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, taj političar CDU-a javno je izrazio slično mišljenje.
<h2>„Kontraproduktivne besmislice“</h2>
Zbog toga ga je oštro kritikovao njegov stranački kolega Roderih Kizeveter. Taj stručnjak CDU-a za spoljnu politiku u izjavi za list Handelsblatt naglasio je: „Apsurdno je danas nagađati o isporukama energije iz Rusije, kada ista ta Rusija svakodnevno bombarduje ukrajinske kuće i energetsku infrastrukturu.“ Takve izjave su „kontraproduktivne i bezbjednosno-političke besmislice“, dodao je poslanik CDU-a u Bundestagu.
Njemački interes mora biti „da Ukrajina dobije rat, vrati svoje granice iz 1991. godine i potpuno potisne Rusiju“, smatra Kizeveter. Rusija pod predsjednikom Vladimirom Putinom mora da odustane od svojih imperijalnih ambicija, dodaje: „To se neće dogoditi ponavljanjem starih grešaka ili podizanjem dimne zavjese.“ Kizeveter je zaključio da je „najveća opasnost“ za Evropu – Rusija.
Rukovodstvo CDU-a na saveznom nivou, kao i savezna vlada, u protekle tri godine dosljedno su odbijali Krečmerove zahtjeve, ističući da je Rusija ta koja mora da prekine rat u Ukrajini, odnosno da nema nikakvih naznaka da je uopšte spremna na takav potez.
<h2>Sankcije nakon invazije na Ukrajinu</h2>
Prije ruskog napada na Ukrajinu 2022. godine, Rusija je bila jedan od najvažnijih snabdijevača energijom za Njemačku. Gas i nafta iz Rusije više se ne isporučuju Njemačkoj. U oktobru su se zemlje EU složile da postepeno ukinu preostali uvoz prirodnog gasa iz Rusije do kraja 2027. godine.
Zbog agresije na Ukrajinu, Evropska unija je usvojila nekoliko paketa dalekosežnih sankcija protiv Moskve.

Velike svađe u vrhu CDU: "Moramo razmotriti sankcije protiv Rusije i iz sopstvene ekonomske perspektive"

Bivši brazilski predsjednik Žair Bolsonaro uhapšen je u subotu u svom domu u glavnom gradu Brazila, nekoliko dana prije nego što je trebalo da počne sa služenjem zatvorske kazne zbog vođenja pokušaja državnog udara.
Savezna policija je u saopštenju navela da je izvršila nalog za preventivno hapšenje koji je sama policija zatražila, a odobrio Vrhovni sud, izvijestio je CNN.&nbsp;
Uhapšen je u svom domu u Braziliji.
Izvori su rekli CNN Brazil da je bdenje koje je organizovao Bolsonarov najstariji sin, senator Flavio Bolsonaro, ispred kompleksa stambenih zgrada u kojima živi bivši predsjednik pokrenulo zahtjev za preventivni pritvor.
Bolsonaro je ranije ove godine osuđen na 27 godina zatvora zbog planiranja ostanka na vlasti nakon što je izgubio izbore 2022. godine od predsjednika Luiza Inasija Lule da Silve i nalazi se u kućnom pritvoru.

Uhapšen bivši predsjednik Brazila Žair Bolsonaro

U Sloveniji će sjutra biti održan referendum o potpomognutom samoubistvu, drugi u prethodne dvije godine.
Prvi referendum, održan prošle godine i koji je bio savjetodavne prirode, pokazao je da je 55 odsto birača izrazilo podršku uvođenju Zakona o pomoći pri dobrovoljnom okončanju života.
Nakon što je ovaj zakon usvojen u Slovenskom parlamentu, pojavila se peticija za održavanje novog referenduma o ovom pitanju. Peticiju je potpisalo više od 46.000 građana Slovenije.
Vlasti su zbog toga odlučile ssa sazovu referendum kako bi građani imali posljednju riječ u vezi s potpomognutim samoubistvom.
Za odbacivanje zakona potrebno je ispuniti dva uslova: da većina birača koji izađu na referendum glasa protiv i da najmanje 20 odsto svih registrovanih birača glasa protiv.
S obzirom na to da Slovenija ima 1.696.025 registrovanih birača, najmanje 339.205 birača mora glasati protiv zakona da bi on bio odbijen.
Prema Zakonu o pomoći pri dobrovoljnom okončanju života, pacijenti u Sloveniji mogli bi dobiti pristup potpomognutom samoubistvu. Ako se zahtjev pacijenta odobri, pacijent bi dobio supstancu kojom bi sam mogao da okonča život.
Pacijenti će morati dva puta da izraze svoju namjeru svom doktoru prije podnošenja formalnog zahtjeva, koji mora odobriti još jedan, nezavisni doktor. Njihovu sposobnost donošenja odluke procijeniće i psihijatar.
Zdravstveni radnici zadržavaju pravo da odbiju da učestvuju u proceduri, dok pravo neće moći da koriste osobe mlađe od 18 godina i pacijenti čija neizdrživa patnja proizlazi isključivo iz mentalne bolesti.

Građani Slovenije izlaze na referendum: Da li će potpomognuto samoubistvo ostati legalno?

Slučaj mlade Podgoričanke koja skoro godinu odbija da preda kćerku bivšem suprugu, jer je on, kako tvrdi, fizički zlostavljao kada je posljednji put bila kod njega, otvorio je brojna pitanja razumijevanja, znanja i poštovanja međunarodnih konvencija o pravima i zaštiti majke i đeteta, kako pravosudnih institucija, tako i službi zaduženih za praćenje sprovođenja sudskih odluka i njihovog uticaja na psihičko i mentalno zdravlje đeteta. &nbsp; Pogotovo je upitno njihovo razumijevanja dječijih prava u svjetlu činjenice da uporno insistiraju da prinude djevojčicu da boravi kod oca, iako ona to odbija, a išli su dotle da je majka po nalogu suda u oktobru završila u zatvoru, iako je tada bila u sedmom mjesecu rizične trudnoće, zbog odbijanja da preda dijete. Poslije desetak dana puštena je na slobodu po odluci Ministarstva pravde. <h2>INSTITUCIONALNO NASILJE</h2> Dok je bila u zatvoru institucije su u dva navrata probale da predaju djevojčicu ocu, ali oba puta bezuspješno, jer je ona odbila da ide sa njim. Jedan od izvršitelja prijetio je tada babi djevojčice da će im se „obiti o glavu“ što dijete neće da ide kod oca, a predlagao joj je i da je ostavi i pobjegne, kako bi je oni predali ocu?! Te detalje Portalu ETV prenijela je porodica mlade Podgoričanke. A onda je 30. oktobra Služba za djecu i mlade Centra za socijalni rad dostavila Osnovnom sudu u Podgorici nalaz i mišljenje broj 0101-31054/2025-2, koji su potpisale J. M. - psihološkinja, J. O. - socijalna radnica i I. S. članica komisije, u kojem se konstatuje „da su se stekli uslovi“ i da predlažu „da sud preispita roditeljsko pravo majke“, odnosno da smatraju „da je svrsishodno ograničenje njenog roditeljskog prava“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251121071112_d57cc0d8fbc0964c6eca1fde76eb12e7c9732b5eb3d06a077a86367cab7626a3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251121071112_d57cc0d8fbc0964c6eca1fde76eb12e7c9732b5eb3d06a077a86367cab7626a3" data-rendition-name="original" width="1200" height="900" loading="lazy" alt="Centar za socijalni rad"> <figcaption>Podgoričanka podnijela krivičnu prijavu protiv Komisije Centra za socijalni rad(Photo: Centar za socijalni rad u Podgorici)</figcaption> </figure>  U međuvremenu, po nalogu suda, odnosno sutkinje Ine Hrković, koja je na zatvorsku kaznu osudila Podgoričanku i naložila u oktobru da bude sprovedena u zatvor, sudska vještakinja, psihologica Radmila Stupar Đurišić dostavila je 10. novembra nalaz i mišljenje u kojem je, pored ostalog, konstatovala da dijete ne pokazuje emocionalnu bliskost sa ocem, već ga doživljava kao prijetnju?! - Sutkinja Ina Hrković je tokom višemjesečnog postupka uporno sprovodila mjere koje su imale za posljedicu traumu i patnju djeteta i mene, u visokorizičnoj trudnoći, iako je bilo jasno vidljivo da dijete uporno odbija kontakt sa ocem. Pred prisutnim službenim licima je plakala, vrištala, fizički odbijala kontakt i u više navrata uriniralo od straha pred samom sutkinjom, jasno govoreći: „Ne želim da ga vidim“, „Ne želim da idem kod njega“. “On me tuče“ – kazala je za Portal ETV Podgoričanka. Ona je ogorčena na postupanje sutkinje Hrković, protiv koje je podnijela i krivičnu prijavu, ali i na mišljenje Komisije Centra za socijalni rad koja je predložila da se djevojčica povjeri ocu, a da je majka gleda u kontrolisanim uslovima. - Ova lica su, tvrdim, povezana i instruisana od mog bivšeg supruga. Cijenim da to nije tako, službena lica se ne bi ponašala na takav nezakonit način i kršila osnovna ljudska i dječija prava. Uprkos mojim pisanim zahtjevima za obustavu postupka, pozivanju na zaštitu djeteta i na sopstveno zdravstveno stanje zbog visokorizične trudnoće, sutkinja Hrković nije prestala. Naprotiv, organizovala je moje lišenje slobode putem Viber aplikacije, što je protivno svim propisima o postupanju suda i potpuno nezakonito – ističe naša sagovornica. Podsjeća da je u zatvoru provela 11 dana, a da su za to vrijeme nastavljeni „pokušaji prisilnog oduzimanja djeteta, iako su stručni nalazi Centra za socijalni rad i ljekara jasno ukazivali na štetnost takvih radnji“. <h2>NOVI NALAZ VJEŠTAKA</h2> - Da dijete ne smije silom da se preda ocu potvrdio je i nalaz sudske vještakinje Radmile Stupar Đurišić. U njemu nedvosmisleno piše da „dijete pokazuje izražen strah, anksioznost i odbijanje kontakta sa ocem“, da „tokom razgovora sa psihologom, dijete je jasno i uporno verbalizovalo odbijanje ('Ne želim da ga vidim', 'Ne želim da idem kod njega')“, „navodi konkretne opise fizičkog nasilja ('Udarao me u stomak', 'Bio me koprivom po nogama')“, „dijete pokazuje visoku unutrašnju napetost, izraženu bespomoćnost i intenzivne emocije“, „ne pokazuje znakove emocionalne bliskosti sa ocem, već ga doživljava kao prijetnju“, „prisutan je osećaj nesigurnosti i potreba za zaštitom“... Iz nalaza jasno proizilazi da je dijete prema ocu razvilo strah, osjećaj ugroženosti i nedostatak emocionalne sigurnosti, što je upravo ono na što sam mjesecima upozoravala – da se mom djetetu nasilnim kontaktima nanosi ozbiljna psihološka šteta – ogorčena je Podgoričanka.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112107118_654f5beb5eaeac9e98a0152882f89aa30fce5d88d9fe884d6d59b6a4e6c9c79d.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025112107118_654f5beb5eaeac9e98a0152882f89aa30fce5d88d9fe884d6d59b6a4e6c9c79d" data-rendition-name="original" width="1118" height="745" loading="lazy" alt="Osnovni sud u Podgorici"> <figcaption>STIGAO NOVI NALAZ VJEŠTAKA: Osnovni sud u Podgorici(Photo: Osnovni sud u Podgorici)</figcaption> </figure>  Kategorična je da je sutkinja Hrković svojim postupanjem u ovom predmetu kršila preporuke stručnih institucija, prava djeteta i pravo na porodični život.&nbsp; - Time je ne samo prekršila profesionalne i etičke standarde, već je i narušila osnovna ljudska prava djeteta i majke. Njeno postupanje, od organizovanja lišenja slobode putem Vibera, do upornog sprovođenja radnji koje su uzrokovale psihičku traumu djetetu, zahtijeva punu institucionalnu reakciju i sankciju. Ovo nije samo moj lični slučaj. Ovo je pitanje odgovornosti sudstva i zaštite djece u Crnoj Gori. Dužnost svakog suda je da štiti dijete – ne da ga prisiljava da se suočava sa strahom, nasiljem i traumom – zaključila je sagovornica Portala ETV. Psihološkinja je u nalazu decidirana da „sprovođenje odluke o kontaktima ili predaji djeteta mora biti postupno, bez prisile i u sigurnom prostoru“, te da je potrebno da prije svakog pokušaja dijete bude emocionalno pripremljeno i da bude obezbjeđeno prisustvo stručne osobe koja ima izgrađen odnos povjerenja sa djevojčicom. - Svaki pokušaj prinudne primopredaje može dovesti do traumatskog reagovanja i pogoršanja emocionalnog stanja djeteta. Neophodno je paralelno uključiti dijete u psihološku podršku i rad sa roditeljima u cilju smanjenja konflikta i olakšavanja procesa prilagođavanja – piše u nalazu sudske vještakinje, kao i da je „majci predočeno da ukoliko ne pripremi dijete na kontakt sa ocem njene roditeljske kompetencije mogu i biće ispitane“. Psihijatri N. P. i S. K, te psihološkinja N. Š. U aprilu su uradili nalaz i mišljenje u kojem su konstatovali da dijete nije doživjelo traumatsko iskustvo, već ponavlja naučene fraze od majke. Podgoričanka je kategorična da je to laž, zbog čega je protiv ovog tima vjeeštaka podnijela krivičnu prijavu kojom ih tereti za zloupotrebu službenog položaja, nesavjestan rad u službi i lažno vještačenje. Tvrdi i da su tokom vještačenja djevojčici govorili: „Moraš sa ocem, tata je dobar“. Ovaj nalaz bio je osnov da tužilaštvo odbaci njenu krivičnu prijavu protiv bivšeg supruga zbog zlostavljanja đeteta. Na svojim nalozima na društvenim mrežama ona je nedavno objavila audio i video snimke koji, kategorična je, potvrđuju da je otac tukao djevojčicu kada je boravila kod njega. - Postoje snimci i audio koji potvrđuju ono što pričam od početka: i njegov najbliži rođak (stric) govori o zlostavljanju koprivom. Taj snimak je potpuno razumljiv. Ali u rješenju o odbacivanju moje krivične prijave piše da je „snimak nečujan“. Umjesto da država postupa po tim dokazima, tužilaštvo je odbacilo moje prijave, a protiv mene je otvaralo predmete – kao odmazdu. Tako ispada da sam ja problem, jer sam prijavila nasilje, a ne onaj ko je nasilje vršio – kazala je ona tada za Portal ETV.

Podgoričanka krivi sutkinju Hrković da sprovodi mjere zbog kojih ona i kćerka proživljavaju traume i patnju

Vlada u roku od 60 dana nije odgovorila na pismo tri izvjestiteljke Ujedinjenih nacija koje su joj se obratile zbog javnih prijetnji funkcionera Demokratske Crne Gore upućenih advokatu Veselinu Raduloviću i izvršnoj direktorici Akcije za ljudska prava (HRA) Tei Gorjanc Prelević.
Advokat Veselin Radulović kazao je za Portal ETV da izostanak odgovara jasno ukazje na prećutnu saglasnost premijera i kompletne Vlade za sve što Demokrate rade.
- To nije dobro ni za državu Crnu Goru da se tako neozbiljno i neodgovorno odnosi prema jednoj takoj ozbiljnoj međunarodnoj organizaciji, da ne odgovori ili ne pokuša da odgovori na bilo koji način. Veoma loša poruka je poslata od Vlade i veoma loš imidž države Crne Gore je predstavljen organizaciji Ujedinjenih nacija – kazao je Radulović.
Tri specijalne izvjestiteljke Ujedinjenih nacija - Margaret Satertvejt, specijalna izvjestiteljka za nezavisnost sudija i advokata, Irena Kan, specijalna izvjestiteljka za slobodu izražavanja, i Meri Loulor specijalna izvjestiteljka za branitelje ljudskih prava u pismu su navele da su Radulović i Gorjanc Prelević bili izloženi prijetnjama, javnim napadima i pokušajima diskreditacije, i to u kontekstu procesa vetinga u policiji, zbog čega UN eksperti izražavaju zabrinutost zbog „mogućeg zastrašivanja i ograničavanja slobode izražavanja“.
Advokat Radulović je kazao i da do sada nije dobio bilo kakvo obavještenje od Specijalnog državnog tužilaštva zbog više krivičnih prijava koje je podnio protiv političke partije Demokratska Crna Gora i njenih funkcionera zbog sumnje u izvršenje više krivičnih djela, među kojima su i prijetenje na koje se ukazuji i u pismu izvjestiteljki Ujedinjenih nacija.
- Nažalost Specijalno državno tužilaštvo me do sada nije obavijestilo o radnjama koje su preuzeli i u kojoj je fazi postupak, uprkos mojim urgencijama. Do sada nijesam dobio nikakvu povratnu informaciju ili obavještenje i to je loše – kazao je Radulović.
On je dodao da razumije da Specijalno državno tužilaštvo u radu ima mnogo predmeta i da ne mogu blagovremeno i brzo odgovoriti na svaku krivičnu prijavu ali radi se o ozbiljnim krivičnim djelima i radi se o prijetnjama na koje bi Tužilaštvo moralo da reaguje. Zato ih ne opravda opterećenost i veliki obim posla.
Nereagovanje Tužilaštvo posebno je problematično pogotovo u slučajevima kada su među prijavljenim javni funkcioneri – predstavnici vlasti.
- To doprinosi utisku koji javnost ima već godinama da Tužilaštvo uvijek kalkuliše ili procjenjuje da li će neko postupanje ostaviti političke posljedice ili kakav će biti efekat. Ukoliko se ne postupa po krivičnoj prijavi u kojoj je prijavljen javni funkcioner to može produbiti i izazvati nove sumnje da je Tužilaštvo pod određenom vrstom političkog pritiska, ili da samo procjenjuje da možda nije poželjno da u ovom momentu pokreće postupak, što Tužilaštvo ne bi trebalo da radi, već da postupa profesionalno i onako kako saopštavaju javnosti da njih ne interesuju imena, prezimena i funkcije koje neko obnaša – zaključio je advokat Radulović.

Radulović: Izostanak odgovora ukazuje na prećutnu saglasnost premijera i Vlade za sve što rade Demokrate

Borba za vlastiti integritet je borba za svoju i egzistenciju svoje porodice. Zato ću preduzeti sva pravna sredstva koja su mi na raspolaganju - poručio je glavni i odgovorni urednik Televizije E Draško Đuranović govoreći o akciji Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) kojom su targetirani kritički nastrojeni mediji u pokušaju da budu kriminalizovani.
Sa tim se, ukazuje Đuranović, do sada nijesmo susrijetali.&nbsp;
- U slučaju naredbe o sprovođenju istrage protiv Aleksandra Mijajlovića se ispostavilo da su našli vrlo sumnjivim da smo dio mreže uticaja koji je on ostvarivao preko svoje organizovane kriminalne grupe - time što smo razmjenjivali poruke s njim jednom mjesečno... Taj podatak, po meni, nije tačan. Kakav je to uticaj i kriminalna struktura koja funkcioniše jednom mjesečno? Iz čitave procedure koje je odradilo SDT vrlo je jasno da se radi o svjesnom targetiranju i stavljanju ljudi iz medija u kriminalni kontekst. To je nešto što nije zabilježeno - jasan je Đuranović.
Razgovarao je, kaže, sa mnogo uticajnih ljudi iz inostranstva koji su se okupiili na Cetinjskom forumu i oni kažu da ne pamte ovakvu situaciju.
- I nije čudo što je ambasador Delegacije Evropske unije (EU) u Crnoj Gori Johan Satler primio glavne urendike medija na razgovor ovim povodom, ali ostaje pitanje što država Crna Gora ili što društvo u Crnoj Gori radi u tom slučaju? Što se dešava ako državna institucija, koja bi trebalo da pravo koristi za suzbijanje kriminala, kriminalizuje medije? - pita Đuranović.
Ova naredba je, kako je konstatovao Đuranović, trebalo da bude tajna, a odjednom je data i objavljena u jednom mediju. Zato, pored ostalog, i cijeni da se radi o udruženom poduhvatu kriminalizacije medija.
Đuranović čeka, kako je rekao, da vidi rasplet situacije: ali će svakako preduzeti sva pravna sredstva za odbranu svog integriteta.
<h2>PRVA CRVENA LINIJA</h2>
Podsjetio je i na prošlogodišnje targetiranje novinara - u periodu podizanja optužnice protiv bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, tužioca Saše Čađenovića i nekadašnjeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića.
- Pet novinara i pisac su targetirani jer su ostvarivali komunkaciju sa Katnićem. Na teret nam je stavljena komunikacija sa glavnim specijalnim tužiocem - iako je upravo to u opisu našeg posla: da zovemo, pitamo i komuniciramo sa institucijama i ljudima koji su njihovom čelu - istakao je Đuranović.
Tada se, decidan je on, prvi put prešla crvena linija gdje je SDT krenulo u targetiranje novinara.&nbsp;
No napadi političara i partija su, ukazuje Đuranović, nešto sa čime novinari moraju da se izbore. To nije isto što i SDT.
- Ovdje se radi o instituciji, o Specijalnom državnom tužilaštvu - koje kriminalizuje medije. Smatram da je ovo udruženi poduhvat rušenja integriteta - poručio je glavni i odgovorni urednik TV E.
Niko, kaže, nije ni očekivao da će ministarka kulture i medija Tamara Vujović da zaštiti medije.
- Ona tu nije došla da štiti medije - nego kao članica Demokrata, čiji se čelni ljudi u posljednje dvije-tri godine trude da svi pričaju jezikom koji oni pričaju - naglasio je Đuranović.
<h2>OVOJ VLASTI NIJE U INTERESU DA POSTOJE MEDIJI POPUT TV E</h2>
Danas je Svjetski dan televizije, a Đuranović konstatuje da je taj medij u drugačijoj situaciji nego ranije.
- Uloga televizije se znatno promijenila, ali je svakako najuticajniji medij. Televizija najviše utiče na oblikovanje javnog mnjenja. Zato je i tolika želja političara da je kontrolišu - istakao je on.
Televizija je, kaže on, i u novim društvenim okolnostima ipak &nbsp;nezamjenjiv instrument za utvrđivanje istine.
- Mogućnost manipulacije su bile nevjerovatne kada je televizija bila jedini, uslovno rečeno, elektronski medij. To su bile nevjerovatne manipulacije. Pitanje dezinformacija je staro pitanje. Postoji niz situacija kada je provjera lagano ostvariva, a vrlo su rijetke situacije kada, ako ste profeisonalan medij, možete da budete navučeni na neku vrstu prevare. Bojim se da se manipulacije svjesno i temeljno rade - ocijenio je Đuranović.
On je na nedavno održanom Cetinjskom forumu otvorio pitanje vlasničke strukture televizija u Crnoj Gori - koje su uglavnom u vlasništvu iz Srbije.
- Nemate nijednu televiziju koja je u vlasništvu Hrvatske ili Sjeverne Makedonije... Crna Gora sa stanovišta ekonomije teško može biti isplativa za Srbiju. Onda imate i ekonomski i politički problem - naveo je on.
Sadašnja struktura vlasti, prema njegovom mišljenju, apsoultno nema namjeru da zaštiti crnogorske televizije.
- Prije svega jer su u velikoj mjeri u ovoj Vladi eksponenti srpskog interesnog kruga i njima nije u interesu da postoje mediji kao što je Televizija E i mediji koji su ovdje osnovani - smatra Đuranović.
<h2>MILATOVIĆ FRIZIRAO ISTORIJU DODJELJIVANJEM ORDENA AMFILOHIJU&nbsp;</h2>
Osvrnuo se na to što je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović posthumno mitropolitu crnogorsko- primorskom Amfilohiju Radoviću dodijelio najviše državno priznanje koje Crna Gora može dodijeliti svom državljaninu. Đuranović je stava da je time frizirao istoriju.
- Ono za što je Milatović opredijelio nagradu pokojnom mitropolitu Amfilohiju Radoviću je nešto što je falsifikovanje istorije. Kad se istorija falsifikuje sa vrha države to je mnogo opasno jer lažnu istoriju uvodite u javni diskurs. Stara je priča da su oni koji zaboravljaju prošlost osuđeni na to da je ponavljaju - upozorava Đuranović.
Radović je negirao crnogorsku naciju, nazivao Crnogorce „komunističkim nakotom ili kopiladima“, islam lažnom vjerom, a odlikovan je za „ogroman doprinos u jačanju međunarodnog ugleda države i očuvanje duhovne tradicije, izgradnju društvenog mira i oblikovanje jednog od najvažnijih poglavlja naše savremene istorije“.
Odluku Đukanovićeve DPS 2008. da prizna Kosovo Amfilohije Radović nazivao je „najvećom sramotom i izdajom Crne Gore“, a tadašnju politiku Crne Gore kletvama je pokušavao da vrati ka Rusiji.
- Ko ne bio vjeran jednojezičnoj, jednokrvnoj Rusiji, dabogda živo meso od njega otpadalo. Bio proklet tri puta i tri hiljade puta od mene - govorio je Radović.
Amfilohije je aktivno podržavao Srbiju u vođenju pet ratova na teritoriji bivše Jugoslavije, dočekivao, branio, slavio i krio ratne zločince iz ratova devedesetih, među kojima su i Željko Ražnatović Arkan i Radovan Karadžić i podržavao je opsadu Dubrovnika.
Bio je protivnik NATO, koji je nazivao Četvrtim rajhom. Parade ponosa LGBT zajednice smatrao je „paradama smrti i uništenja“. Pod Amfilohijevim patronatom formirana je prva Vlada Crne Gore, nakon smjene DPS-a. Na mjestu mitropolita naslijedio ga je Joanikije Mićović.
<h2>SVAKO ODRADIO SVOJ POSAO</h2>
Đuranović je tokom gostoavanja u emisiji Na kraju dana podsjetio i na medijske natpise da su litije „emancipatorski pokret“.
- To je javno 2020. godine saopštio jedan od vlasnika koncerna Vijesti. A imamo niz primjera u kojima su mediji napadali sve ono što govori o građanskom konceptu Crne Gore. Mislim da je svako odradio svoju ulogu u ponižavanju Crne Gore i rušenju njenog građanskog koncepta. Crna Gora kao četnička će biti podijeljena čak i teritorijalno - jer ta priča o Crnoj Gori koja može da postoji u kojoj jedna nacija dominira - bilo crnogorska ili srpska - to nije izvorno Crna Gora. Ona može da opstane kao samo građanska i multikulturalna država. Stvar je u tome ko treba da stvara tu građansku Crnu Goru - ako su to ljudi kojima su uzori četnički koljači ili kvislinzi ili oni koji su podržavali nacizam, ta Crna Gora neće trajati dan - jasan je Đuranović.
Mora, kaže, priznati da Andrija Mandić (lider NSD-a i predsjednik Skupštine) ima smisla za cinizam.
- Jer staviti za logo Skupštine zgradu Zetske banovine kad Crna Gora nije postojala i nije imala državnih granica - to je vrhunski cinizam. Ja prosto ne bih mogoa da stanem ispod tog obilježja ili stavim naljepnicu preko toga i onda da smatram da ne psotoji. To postoji i zvanični je logo Skupštine Crne Gore - rekao je Đuranović aludirajući na tadašnju reakciju opozicije.
Ukazao je i na to da je 2015. godine sadašnji rektor Vladimir Božović &nbsp;iznio plan kako da se meka moć Rusije preko Srpske pravoslavne crkve (SPC) instalira u Crnu Goru.
- Te godine se niko pretjerano nije uzbudio oko toga. 11 godina poslije mislim da se to sprovodi u dobroj mjeri i ne treba neki veliki trud da bi se dokazalo da Crna Gora preko srpskog sveta treba da bude dio tog političkog mozaika koji je objedinjava antievropske strategije koje sprovode Moskva i Beograd - dodao je Đuranović.

Đuranović: Borba za vlastiti integritet je i borba za egzistenciju, preduzeću sva pravna sredstva koja su mi na raspolaganju

21.11.
13:25h
U tekstu u "Vijestima", napisana je nepreciznost koja tretira razlog lišavanja slobode Vladana Ivanovića.
On je, ovo se ja obraćam mojoj drugarici Jeleni, uhapšen i pritvor mu je određen zbog osnovane sumnje da je blagajna "Master inženjeringa" uzela novac za stanove Zvicera, ali da ih nije kroz knjige "provela".
Kako je izmišljena nepostojeća blagajna (zbog čega blagajnik, naravno, nepostojeći lik, nije saslušan) desio se obrt.
Ivanović, nakon što je uhapšen Ranko Ubović, za koga se još utvrđuje da li je to taj Tigar (ovo kroz postavljanje pitanja svjedocima), a ja velim da jeste, a znam za jadac i Sky nebitnu poruku, postaje u opisu nove naredbe onaj koji krije vlasništvo preko svoje firme.
I blagajna je nestala.
Iako je Vlado zbog nje u pritvoru.
Pitaće se neki iole obrazovani pravnik - pa što se onda saslušavaju svjedoci u odnosu na njega? Kako oni znaju šta je on prikrio?
Tapetari su.
Nije mu određen pritvor da je prikrio imovinu Zvicera, već da je uzeo pare od Zvicera.
Ima još gore. I pored svega navedenog sada SDT traži tačku 4 za produženje pritvora. Kod Apelacionog suda.
Iako je sutkinja Kovačević kazala po prvi put u istoriji pravosuđa Crne Gore, da se na pravosnažno rješenje o određivanju pritvora ne može ništa novo dodati.
I ništa nije revolucionarno kazala, već citirala kolokvijalno znanje koje je skupa sa svima nama stekla na drugoj godini studiranja prava.
Ali, rekla je ljekovitu stvar.
Zna se da se ne može, ali se proba.
Ne bi li Apelacioni sud popustio. I iznova nekome napravio ćef.
To što bi time napravio krivično djelo, sada nikoga nije briga. A doći je dan kada će nekoga biti briga.
Uostalom, popustila je i Drinska divizija.
A sjećate se koliko sam prozivao onomad kada se tačka 4 dodala Lazoviću.
I tada se Sudski savjet stavio u zaglušak.
I Ministarstvo pravde.
A tek Vrhovni sud na čelu sa legendarnom A.V.
Zamislite da pitaju predsjednika Višeg suda, sudiju Vrhovnog suda A.V, ministra pravde, na ispitu sledeće pitanje:&nbsp;
Da li žalbeni sud po predlogu tužioca za produženje pritvora može na pravosnažno rješenje kojim je isti određen dodati novi osnov za njega?
I oni kažu - može.
Koju bi ocjenu ispitivač upisao u indeks iz krivično - procesnog prava ovim licima?
I sve tako.
I sve Boris do Dritana, via Momo Koprivica. Minus dva poslanika Demokrata.
Inače, Vlado je prečica do Tigra.
Kojeg bih ja držao sto godina u pritvoru ako upućeni iz medija, policije i tužilaštva stave ruku na srce i kažu da nijesu čuli kako skoro svi graditelji dio stanova prodaju za keš.
Znaju za to svi oni, ali ima jedna sitnica. Nijesu Tigrovi.
Kada se nađe da je Bemax prodao jedan jedini stan za gotov novac - ikada ikome, ili nađu da je Ranko Ubović, otac vlasnika, Bemaxa od nekoga uzeo gotovinu - neka ga ne puštaju iz pritvora.
Ovako, moraće.
Osim ako ne izmisle novi pritvorski osnov koji glasi:&nbsp;
Pritvor se može odrediti i onda kada je nekome ćef.
P.S. Od čuda niko ne zahtijeva da pojašnjava nego da nas začuđuje.

Tag: adnan-cirgic