Šef i naša stvar!

Za početak ću da privatizujem kolumnu, iako se radi o pojavi koja se ne tiče samo mene: dobio sam prijavu MUP-a da sam prekoračio dozvoljenih 50 km u nekoj nedođiji Lepenac, opština Mojkovac, tj. da sam vozio brzinom 21km više od dozvoljene (71km). I to bi sve bilo ok da silaskom sa autoputa na svakih nekoliko kilometara ne nailazite na ograničenje brzine od 50 km. A radi se o magistralnom putu, koji se postojećom vertikalnom signalizacijom tretira kao seoski put. Kad bi svi poštovali znakove o ograničenju brzine, koja je većinom 50 km ili 60 km, putovali bi od Kolašina do graničnog prijelaza ka Srbiji duže nego od graničnog prijelaza do Beograda? Kao da je jedini cilj tih ograničenja novčana kazna, a ne bezbjednost saobraćaja. Sa signalizacijom o ograničenju brzine na 50 km na svakih nekoliko kilometara, policija može, postavljanjem skrivenih kamera i radara, obezbjediti poprilično prihoda za antiekonomski euro – neuro model. Umjesto konstantnog populističkog argumenta o smanjenju sive ekonomije, koja svakim novim oktroisanim, nazoviekonomskim modelom samo raste. 

Navedena situacija se dešavala prije izbora u Srbiji, pa sam dolaskom u Beograd svjedočio izbornim događanjima i promjenama koje su nastale još uvijek neformalnom promjenom vlasti. Ono što me oduvijek fascinira je kako ljudi na vlasti nikada nemaju svijest da neće doživotno vladati i da će jednog dana prestati biti vlast koliko god koristili silu i sijali strah, naročito što se radi o nedemokratskim, autokratskim režimima, sklonim zloupotrebama vlasti, nepotizmu, korupciji, raznim mahinacijama, uključujući i ogoljene kriminalne djelatnosti. 

Nevjerovatno je kako moć opija i kako ljudi umišljaju da su nedodirljivi za sva vremena dok su na vlasti. Pogledajte samo Demokrate u Crnoj Gori. Toliko prepotentnosti, drskosti u obraćanju medijima i oponentima, olakog kriminalizovanja, dok sami krše mnoge zakone, uključujući i Ustav Crne Gore, teško da im se neće jednog dana obiti o glavu. Ništa nijesu naučili od pada sa vlasti Vučića i njegovog režima i raspada piramide vlasti iznutra, od istih onih koji su im bili lojalni i koji su ih činili tako ubijeđene da će vječito vladati. 

ALTA BANKA

Prošli put sam raspad Vučićeve vlasti uporedio sa paranjem starog džempera, đe svakim oparanim redom ispada prljavština nagomilana godinama, čemu svjedočimo svakog dana. Mnogi se šale kako ne spavaju da ne bi propuštili neko novo hapšenje. A, ustvari, bolje bi bilo da ih nesanica muči zbog onoga što će zateći nove vlasti kada dođe taj dan da zauzmu svoja mjesta u vođenju države. 

Srbija je za vrijeme vladavine Aleksandra Vučića funkcionisala kao organizovana kriminalna grupa, hijerarhijski ustrojena, u kojoj se nijesu poštovali zakoni, u kojoj su sve institucije bile pod punom kontrolom vrha vlasti, ili šefa, kako ga i danas nazivaju oni koji su mu ostali vjerni, u kojem je lojalnost obilato nagrađivana unosnim državnim poslovima, izdašnim apanažama i amnestiranjem kriminalnih djelatnosti. 

Aktuelni slučaj ALTA banke najbolje ilustruje navedeno. Pritiv navedene banke se vodi stečajni postupak, a vlasnik Davor Macura se nalazi u pritvoru, pod optužbom, za sada, da je iz trezora banke iznio 382 miliona eura u dinarima. Od početka mi je jasno da se radi o gluposti, jer sam 1991. godine, kada je na par mjeseci dozvoljen bankama slobodan otkup deviza, ulazio u prostoriju Montex banke u kojoj se nalazilo 4,5 miliona dem, pa znam kolike su razmjere toliko manje količine novca. Da bi se iznijelo 382 miliona eura, i to u dinarima, potrebne su desetine šlepera. Siguran sam da su količine keša u trezoru ALTA banke fiktivno vođene, a da su se odatle finansirale sve mahinacije vlasti oko izbora, kupovine glasova, destabilizacija regiona, uključujući posebno Crnu Goru i BiH, plaćanja „ćacija“ i batinaša i sva druga „crna“ plaćanja. Uostalom, daleko je od svake logike da banka drži toliki keš u trezoru kao umrtvljen kapital. 

ALTA banka je za svoje „usluge“ dobijala unosne poslove državnih preduzeća, preuzimala platni promet najvećih državnih kompanija i širila vlasništvo nad mnogim firmama i građevinskim zemljištem. Recimo, kupovinom bivšeg fabričkog giganta IMT-a dobili su ogromnu nekretninu, koja je novodonijetim zakonom konvertovana u vlasništvo Macure, bez ikakve finansijske naknade, te je tako Macura postao vlasnik vrlo atraktivne, ogromne građevinske porcele na Novom Beogradu. 

Tek će stečajni postupak pokazati da li su kreditni plasmani ALTA banke, koji nijesu mali, fiktivni, nenaplativi, bez kolaterala. Moguće da su to bila formalna pokrića za nedostatak keša u trezoru. To što su viceguverneri Narodne banke Srbije poslali javno pismo kako nijesu bili upoznati sa „radom“ ALTA banke, što im je uostalom dio poslovnih obaveza, pod uslovom da je to istina značilo bi da guvernerka Jorgovanka Tabaković, inače najbliža saradnica A. Vučića, nije dozvoljavala kontrolu navedene banke, odnosno, da je štitila banku od obaveznih kontrola.

TRUO KONTRAOBAVJEŠTAJNI SISTEM 

Iako se otvorila u Crnoj Gori priča o poslovanju ALTA banke i njene firme „Alta pay grupe“, posredstvom koje su za fizička i pravna lica obavljali promet unutar Crne Gore sa 157 lokacija, nije vjerovatno da ćemo doći do svih „poslovnih“ veza sa ove dvije institucije. I postoji li ikakva pozadina u njihovom poslovanju. Za sada nas Centralna banka obavještava da je iz Crne Gore izvršeno od 1. januara 2026. godine do 26. oktobra 2026. godine 58 transakcije prema ALTA banci u Srbiji većih od 50.000 eura. O kome se radi ostaće poslovna tajna, ukoliko se kroz stečajnu masu ne pojave kao potražioci.

Pored navedenih Macurinih firmi i ulazak Telekoma Srbije preko „M:tel“ kćerke pokazuje koliko je truo kontraobavještajni sistem Crne Gore. Bilo da su nesposobni u zaštiti interesa Crne Gore, bilo da su dio širih operacija izvana prema Crnoj Gori. Kao da je nemoguće bilo utvrditi da se Telekom Srbija ne vodi poslovnim principima i da je, ustvari, paravan režima u Srbiji za političku kontrolu svih medija u Srbiji, gušenje slobodnih medija i političke aktivnosti. Izmjenama zakona dozvoljeno je Telekomu da postane vlasnik medija, pa je preko njega otkupljen minorni medijski provajder Kopernikus, vlasnika Srđe Milovanovića, bliskog Vučiću, za ogromnu sumu od 200 miliona eura, kojom su kupljene dvije nezavisne televizije, B 92 i Prva, od grčke Antena grupe. Kupovinom TV Prva i TV Prva Montenegro došla je pod kontrolu ljudi oko Vučića. Preko Telekoma, tj. njegovim kapitalom je osnovana i TV Kurir i finansirana TV Informer i na desetine sličnih trovačnica po Srbiji.

Svako ko je elementarno politički pismen zna kakva je uloga Telekoma Srbija u političkoj kontroli javnog mnjenja u Srbiji od strane vladajućeg režima. Ne postoji nijedan razlog da neko povjeruje da je otvaranje kćerke firme u Crnoj Gori motivisano drugim razlozima. Zato bi bilo zanimljivo da javnost sazna koga je sve M:tel sponzorisao u Crnoj Gori od medija, političkih subjekata i nevladinog sektora. Ono što je meni upalo u oko prije neku godinu jeste sponzorstvo velikosrpskog i proruskog portala IN4S, ako se dobro śećam, iznosom od 260.000 eura. Samo postojanje portala IN4S je direktna podrška hibridnom ratu protiv Crne Gore, kao platforme preko koje se vrši maligni uticaj iz Srbije i Rusije. Sponzorstvo M:tela je samo dodatna potvrda toga. Osim toga, M:tel se kao provajder sve više širi po Crnoj Gori. Na svojoj platformi bar 70% programa su razne televizije iz Srbije, samo Javni servis Srbije ima devet kanala, tu je i Televizija Crkve Srbije i gomile drugih trovačnica.

ISTA META, ISTO ODSTOJANJE

Svođenje hibridnog rata protiv Crne Gore samo na medijsku sferu od strane vlade Crne Gore i Milojka Spajića i miješanje parlamenta u tu priču, prije nagovještava obračun sa nepoćudnim medijima, nego stvarnu želju da se spriječe maligni uticaji spolja na medijski, kulturni, poslovni, obrazovni i svaki drugi prostor u Crnoj Gori. Tim prije što sam vrlo ubijeđen da se promjenom vlasti u Srbiji odnos prema Crnoj Gori u osnovi neće promijeniti. I to ponajviše zahvaljujući ljudima koje su studenti delegirali, a koji imaju crnogorsko porijeklo. Naravno, prvo će se pozabaviti sopstvenom mukom u Srbiji, a onda će doći na red i „braća“ iz okruženja i tzv. podrška. 

Zanimljiva mi je izjava Ilije Srdanovića, nosioca studentske liste u Srbiji, da je znao da će režim u Srbiji pasti nakon što su Vijesti uspjele da obore režim Mila Đukanovića u Crnoj Gori??? Da li mu se više sviđelo da to budu Vijesti umjesto Crkve Srbije i litija, uz božju finansijsku i logističku pomoć Aleksandra Vučića ili je Vijesti vidio kao glavnog medijskog eksponenta litijaškog pokreta Crkve Srbije i negovog lidera, rahmetli Amfilohija Radovića.

Gluposti koje o Crnoj Gori, njenoj istoriji, jeziku i identitetu izgovaraju Jovo Bakić u Pobjedi i Dejan Šoškić na potkastu sluzavog Vladimira Pavićevića nijesu vrijedne komentara, jer se radi o „mudrostima“ preuzetim od Informera, Kurira i sličnih, kao i od naučnih „velikana“ kao što su Aleksandar Raković, Čedomir Antić i slični. Što reći o navodnom budućem mandataru Dejanu Šoškiću, kojem je Petar II Petrović – Njegoš sin Sv. Petra Cetinjskog i kojem se pitanje koja nacija živi u Crnoj Gori logički nalazi, ne u preambuli zakona, već u članu 92, koji se bavi imigracijom? A tako je lako ukucati Zakonik knjaza Danila (Petrovića) i dobiti originalni zapis u rukopisu i falsifikat Milorada Medakovića, koji je dodao u članu 92. (vidi sliku) „I ako u ovoj zemlji nema nikakve druge narodnosti do jedine srpske i nikakve druge vjere do jedine pravoslavne“...

Tekst zakonika odnio je sam Medaković da se štampa u štampariji njegovog brata Danila Medakovića u Novom Sadu i 1855. Medaković je promijenio i naslov. U rukopisu stoji: „Zakonik Danila prvog knjaza i gospodara slobodne Crne Gore“. U štampanom izdanju je dodato „i Brdah“! Znate li sa kojim ciljem, g-dine Šoškiću? Sa istim ciljem kojim se Vi danas bavite Crnom Gorom! Šoškić, Bakić, Saičić, Srdanović i ostali moraju se javno odreći od nepoželjnog crnogorstva i dokazati kao veći Srbi od Srba! Tako, gospodo, vi svi koji volite Crnu Goru, ista je meta, isto je odstojanje. Isti su i hibridi!