Što smo naučili iz pośete Marte Kos?
Dakle, naučili smo da uvažena gospođa Kos nema viziju kakvu CG želi u EU. Da ima, drugačije bi komunicirala s ljudima koji i dan danas u svojim glavama i srcima, bez obzira nose li nova odijela ili šubare, čuvaju ideologiju koja je 1991. poslala tenkove na Ljubljanu. Drugačije bi iskazivala prisnost crnogorskim političarima koji su dio antievropske agenture predvođene evropskom ultra desnicom, koju personifikuju politike orbanovskog, lepenovskog, AFD-ovskog, Babiševog i Ficovog tipa i koje su dio globalne ratne osovine Trump-Netanjahu
Za Antenu M piše: Boban Batrićević
Pośeta komesarke za proširenje EU, slovenačke diplomatkinje Marte Kos bila je znakovita. Na stranu njen dnevno-politički igrokaz s vlašću i opozicijom, Mandićev kursadžijski humor i niskobudžetna gluma, iz pośete je jedino jasno da Kos i EU žele proširenje i ulazak CG u uniju. I to je dobro, zaista dobro. No, ono što nije dobro jeste što ovo nije 2006. i što Marta Kos nije Miroslav Lajčak niti František Lipka. Zašto ovo govorim?
U referendumskoj godini izbor dvojice iskusnih slovačkih diplomata za pitanje državno-pravnoga statusa CG (i Srbije) bio je pragmatičan evropski potez budući da su se nešto jače od deceniju prije toga, Češka i Slovačka elegantno razdvojile. Lajčak i Lipka su odlično radili svoj posao jer su znali s čim imaju posla. I krasile su ih ove osobine:
1. upućenost u srpsko-crnogorske odnose
2. poznavanje njihove istorije
3. poznavanje kompleksnosti nacionalnih podjela
Pored toga, obojica su imali viziju, ključnu: kako će izgledati Evropa sa nezavisnom Crnom Gorom i Srbijom ako pobijede suverenisti, odnosno sa zajednicom Srbije i CG ako pobijede unionisti. Dakle - ponavljam - kakve će biti? Istorija je pokazala da su posao odradili profesionalno i u rangu velikih stručnjaka međunarodnih odnosa. To je doprinos slovačke diplomatije Crnoj Gori, ali i Srbiji, budući da su i oni priznali rezultate Referenduma.
Sad idemo na Martu Kos. Iako je i ona "dijete Hladnoga rata", njen profil je potpuno drugi tip diplomate, "nova škola", tipičan briselski pristup koji ne - improvizuje, ne vezuje emotivno za zadatak, i pragmatično ide ka njegovom ispunjenju. Taj bi se pristup mogao nazvati "štreberskim" jer ona doslovno ide po priručniku briselske administracije - mjerljivost rezultata - štrih - idemo dalje. Da je pitanje ulaska Švajcarske u EU, zemlje tradicije zapadne demokratije, taj bi pristup bio bez konkurencije najbolji. Ovo je ipak država s krhkom tradicijom parlamentarne demokratije đe je istorijski gledano jedina dobra opozicija bila likvidirana opozicija; država s komunističkom prošlošću i zemlja đe je posljednjih 12 godina evidentiran kolosalni agenturni i podrivački rad srpske i ruske agenture, članica NATO za koju je nesuvisli Trump još u prvome mandatu rekao da može pokrenuti Treći svjetski rat.
Pitanje - kakva će CG ući u EU za Martu Kos bi trebalo biti ključno. Ali bi otvaranje toga pitanja srušilo njenu knjišku koncepciju ikseva i štrihića i znatno izmijenilo dobro uvježbanu kurtoaznu retoriku. Za razliku od Lipke koji i u ovim godinama bez pripreme crnogorsku i srpsku istoriju i kulturu može predavati na Univerzitetu, Marta Kos ne pokazuje dubinsko poznavanje prošlosti ovoga prostora koja umnogome određuje sadašnjost i budućnost. To je lišava diplomatskog instinkta koji krasi velike diplomate. Možete li zamisliti istorijsku epizodu u kojoj Marta Kos posreduje sklapanju mira u Camp Davidu? Previše, zar ne?
A ako nemate taj instinkt a odlučujete o sudbini cijele jedne multietničke države, kako ćete se snaći u lavirintima sitnih razlika koje su prije 35 godina dovele do rata i u domovini Marte Kos?
Dakle, naučili smo da uvažena gospođa Kos nema viziju kakvu CG želi u EU. Da ima, drugačije bi komunicirala s ljudima koji i dan danas u svojim glavama i srcima, bez obzira nose li nova odijela ili šubare, čuvaju ideologiju koja je 1991. poslala tenkove na Ljubljanu. Drugačije bi iskazivala prisnost crnogorskim političarima koji su dio antievropske agenture predvođene evropskom ultra desnicom, koju personifikuju politike orbanovskog, lepenovskog, AFD-ovskog, Babiševog i Ficovog tipa i koje su dio globalne ratne osovine Trump-Netanjahu. Zna bolje Marta Kos od mene koliko su ti ljudi opasni za budućnost EU, a eto, s njihovim pionima iskazuje prisnost koja nadilazi diplomatski protokol.
Međutim, gospođi Kos nije kasno da promijeni taktiku. Da prvo iznese na viđelo svoju i evropsku viziju - kakvu CG žele u EU? Potom mora odrediti prioritet - da li želi pomoći CG ili je samo želi uvesti u EU? Jer tu se lomi koplje - ako CG za mandata Marte Kos uđe u EU, Marta Kos ulazi u istoriju EU kao komesarka za čijeg je vakta EU proširena nakon više od deceniju i po. Kos s tim rezultatom može pucati na funkciju Kaje Kalas. I Marta Kos zaista ima win-win situaciju, kakva gođ CG ušla. Ali CG nema tu mogućnost, jer ako "pritajeno zlo", kako bi se Mandićeva farma i politika mogle opisati, budu stub politike u CG nakon ulaska u EU, orbanisiti i trampovci dobijaju novog konja za trku ka uništenju unije.
Za kraj, dobronamjeran savjet - popijte kafu s Ferom Lipkom, gospođo Kos. Nećete pogriješiti.