Tito je bio genije

Proslavismo ove godine 13. jul kao nikad do sada.

Potegao Joanikije da nas ubijedi da preko njegovih četničkih izbranika nema većih antifašista. Sve što se desilo u toku četvorogodišnjeg “oslobodilačkog” rata, o čemu postoji na stotine hiljada dokumenata, ili se smatra nepostojećim ili je okrenuto naglavačke. Kakvih smo se sve javnih izjava naslušali. Slavljenje dokazanih najvećih zločinaca i pljuvanje po istoriji. A to je za današnju vlast samo lično mišljenje pojedinaca i kao bezazleno se ignoriše. Ne znam na osnovu kojeg zakona ili moralnog kodeksa.

No, tako je to kad po naređenju Joanikija iz Ostroga sve mora biti uređeno po uzoru na Srbiju. Tako dobismo na visoke državne položaje političke brabonjke i bašibozluk da nas vode u civilizovani svijet Evrope. Iz njihovih govora jasno se prepoznaje da istovremeno galopiraju na dva konja. Pričaju o Evropi, a misle na Srbiju. U toj njihovoj poruci nema ništa ljudsko ni za razmišljanje. Samo se prepoznaje neograničeni, gotovo perverzni apetit za vlašću i preko nje kontrola nad narodom. A kroz sve to zrači, kao dominantna crta karaktera – podlost, primitivizam i blesavluk. Gluparenje je za njih jedini prirodni način razmišljanja.

Kad sam prvi put poslije raspada Jugoslavije (raspada koji se pripisuje stranim silama, a ne Slobodanu Miloševiću sa njegovom kamarilom i popovima) došao iz Amerike u Crnu Goru pita me jedan umni starac iz mojeg sela:
“Viđe li, Banjo, što učinjesmo?”
Odgovorih mu: “A što, đede?”
“Prevrnusmo pun vagan gu*icom”, odgovori mi.
Bolje od toga ne čuh niti pročitah do danas!

Mora da je Tito bio genije, kad je od nas, ovakvih kakvi smo, napravio onako lijepu zemlju.
Ja sam se u Americi uvijek predstavljao kao Jugosloven, sem ako bi neko pokazao da ima malo više znanja o Balkanu. Uvijek sam za 29. novembar, Dan Republike, išao u jugoslovenski konzulat u San Francisku, ispred kojeg bi bila grupa američkih policajaca koji su nas štitili od nasrtaja četnika. U to vrijeme Srbi u Americi bili su podijeljeni i imali dvije srpske crkve. Jednom se u Njujork tajmsu pojavio naslov: "Srbi brane puškama crkvu jedni od drugih." Posvađali su se oko para. Kad nemaju koga drugog da provociraju i potkradaju, onda to rade među sobom.

Pitam se da li su to sad na vlasti u Crnoj Gori sinovi onih koji su odstupali do Zidanog mosta, pa pokušavaju da operu biografiju? Ono što dođe poslije raspada Jugoslavije bilo je gore, ali ovo što danas imamo u mnogo čemu je za sprdnju.

Srbija, za kojom čezne i značajan broj ljudi iz Crne Gore, dio je Balkana đe đavo pokušava da napravi imperiju. I ostaće takva i kad Vučić ode. Ona ne može da prihvati činjenicu da se svuda oko nje nalaze međunarodno priznate nove države, pa bi pod plaštom izmišljene ugroženosti srpskog naroda htjela to nasilno da promijeni, a istovremeno prikrivaju na sve moguće načine već napravljene užasne zločine.

A našim crnogorskim Srbima pogoduje što se sve to dešava u skladu sa učenjem kleronaciste Nikolaja Velimirovića. Ponižavajuće je gledati i slušati na što su sve spremni da urade i izjave.

Ali dolazi vrijeme kad će i oni kao onaj četnički guslar, koji je u toku rata slavio uz gusle Dražu Mihailovića, Dimitrija Ljotića i Pavla Đurišića, a 1945. zaguslao:
"Molim Tita i Moša Jevreja, da oproste što sam dosad bleja!"