Budalaština je povezivati Ivana Meštrovića sa ustašama, jer je bio dvorski umjetnik, vajar i tvorac Spomenika neznanom junaku na Avali, od koga je Aleksandar Karađorđević tražio da napravi mauzolej na Lovćenu, a koji je malo "stisnuo kesu" i nije htio da finansira to - rekao je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, publicista i kolumnista Slobodan Jovanović.
- Inače ne znam šta bi tada rekli Joanikije i sva gospoda koja govore da to nije crkveni objekat, šta bi rekli da je tada podignut mauzolej Ivana Meštrovića, a to mogu da pronađu na internetu - postoji - kazao je Jovanović.
Ne sjeća se da je ikad vidio ili čuo od starijih da je u Crnoj Gori bila tradicija plivanja za časni krst u januaru, iako se to pokušava predstaviti kao tradicija.&nbsp;
- Bilo bi dobro da nam srpski istoričari iz Crne Gore objasne od kad je ta tradicija u Crnoj Gori, mene isto zanima. Mada moram reći da to nešto duže kupanje u januaru traje i u Srbiji iako to ni u Srbiji nije tradicija, ne znam tačno koje godine, ali siguran sam da to ni u Srbiji ne traje preko 10 - 15 godina - rekao je Jovanović.
Vjeruje da je svima poznato da sam termin svetosavlje datira od polovine četrdesetih godina prošlog vijeka, a takođe i predavanje koje je držao, podsjeća on, vladika SPC Nikolaj Velimirović u Kolarcu.&nbsp;
- Na tom predavanju je uporedio Svetog Savu sa Adolfom Hitlerom, jer je pravoslavlje ideologija koja je stvorena na nepostojećem nacionalizmu Svetog Save, jer Sveti Sava nikad se nije bavio u svojim tipicima nacionalizmom, niti je pominjao uopšte Srbe termin, tako da je to potpuno jedna izmišljena konstrukcija da je Sveti Sava bio nacionalista i da je svetosavlje nastalo na osnovu njegovog nacionalizma. Poznato je takođe da je Nikolaj Velimirović, koji se smatra jednim od glavnih duhovnika crkve Srbije, da je bio ideolog pokreta Dimitrija Ljotića i Najdanović koji je bio tvorac tog termina svetosavlje. U toku Drugog svjetskog rata crkva Srbije je apsolutno podržala četnički pokret, radi se o nečemu što mi u žargonu zovemo nokat i meso, tako da nimalo ne čudi što se pjevaju četničke pjesme, što se pjevaju pjesme koljačima - istakao je Jovanović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DZkOiDUfFTlc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Jovanović: Šta bi rekli Joanikije i ostala gospoda da je Karađorđević podigao mauzolej na Lovćenu

Saopštenje press-biroa Vanjske obavještajne službe Ruske Federacije (SVR) ne smije se čitati kao puka politička propaganda, niti kao usamljeni istup u nizu oštrih formulacija na račun carigradskoga patrijarha Vartolomeja. Ono što je u tom tekstu izgovoreno jezikom obaveštajne analize, u crkvenome smislu predstavlja ozbiljno <a href="https://www.antenam.net/clanak/jesi-li-u-dosluhu-sa-vartolomejom-micovic-mora-da-se-izjasni-porucuju-mu-iz-srbije">0</a> ,– objavljuje „Политика”, dnevni list iz Srbije.
Uz mnoštvo uvreda na račun Crnogorske pravoslavne crkve, list definiše, oko Crkve Srbije (SPC) u Crnoj Gori, „fazu u kojoj se više ne napadaju samo vanjske granice, već se traže i koriste unutrašnje pukotine” – a sve u kontekstu jučerašnjega saopštenja ruske SVR u kojem se za vaseljenskoga patrijarha Vartolomeja tvrdi:
„Kako bi zadao udarac ‘posebno tvrdoglavoj’ SPC, namjerava dati autokefaliju nepriznatoj ‘Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi’".
„Suština problema leži u Crnoj Gori, i to unutar same SPC”, ocjenjuje „Политика”.
„Decenijama u mitropoliji crnogorsko-primorskoj postoje krugovi koji nijesu prihvatili saborni karakter SPC, koji su mitropoliju doživljavali kao zasebnu istorijsku, pa i političku kategoriju, i koji su svjesno ili podsvjesno njegovali ideju posebnosti koja lako može prerasti u autonomaštvo, a u pogodnom trenutku i u otvoreni crkveni separatizam”.
O navodnim „krugovima” u eparhiji crnogorskoj-primorskoj, koju je Karađorđević osnovano 1931. iz Beograda, a otuda su i 2021. poslali Joanikija aka Jovana Mićovića da uz nasilje domaće policije bude instaliran na Cetinju – „Политика” piše:
„Ti krugovi su tokom godina pokazivali upadljivu nelagodu pri svakom dolasku patrijarha srpskoga u Crnu Goru. Bez obzira da li je reč o sadašnjem patrijarhu Porfiriju ili njegovim prethodnicima, u javnom i poluprivatnom diskursu ponavljala se ista matrica: patrijarh se doživljavao kao gost, a ne kao poglavar crkve koji i u Crnoj Gori dolazi na svoje, među svoj narod i u svoju jurisdikciju”.
„To nije bezazlena semantika. U crkvenom smislu, takvo razmišljanje predstavlja opasan otklon od kanonske svijesti i priprema teren za ono što Fanar uvijek traži – unutrašnjeg sagovornika. Istorija nas uči da raskoli nikada ne počinju spolja, već se spolja samo dovršavaju”.
„Zato ovo saopštenje ruske obaveštajne službe, bez obzira na oštru terminologiju, treba čitati kao hladno upozorenje”, tvrdi „Политика”. Jer, biva, „računa” Vartolomej „prije svega na mogućnost da unutar SPC, a naročito u Crnoj Gori, postoje strukture koje bi u kritičnom trenutku mogle biti iskorišćene kao kiln”.
„Upravo zbog toga, ćutanje više nije neutralna pozicija. Javnost ima puno pravo da zatraži jasno i nedvosmisleno izjašnjenje mitropolita crnogorsko-primorskoga Joanikija. Ne deklarativno, ne uopšteno, već konkretno:
- o odnosu prema Fanaru,
- o statusu patrijarha srpskoga u Crnoj Gori i
- o tome da li unutar mitropolije postoji tolerancija prema autonomaškim tumačenjima crkvenoga poretka”.
„Jer ako se na ova pitanja ne odgovori sada, odgovor će biti dat kasnije”, piše „Политика” i poziva „za povratak punoj sabornosti SPC, bez iluzija i bez kalkulacija”.
Naslov ovoga teksta - „Joanikije mora da kaže ima li Fanar sagovornike u mitropoliji crnogorsko-primorskoj” - nadnaslov: „Vartolomejov plan za Crnu Goru” - a podnaslov: „Crna Gora kao sljedeća Ukrajina”.
---
U međuvremenu, iz centrale Crkve Srbije su povodom saopštenja SVR Rusije izjavili oko Crne Gore sljedeće:
„To je bila, jeste i ostaje SPC sa punom kanonskom jurisdikcijom na prostoru na kome se danas nalazi”.
Ne navodeći konkretno niti jedan kanonski, eklisiološki ili istorijski razlog zbog čega Crna Gora, sa tradicijom autokefalije vijekovima, nema pravo na pomjesnu nezavisnu Crkvu, a imaju recimo Poljska, Češka i Slovačka ili Albanija u kojima je pravoslavlje marginalna konfesija, ili Makedonija (MPC-OA), kojoj je Crkva Srbije nakon decenija vođenja najprljavije kampanje dodijelila 2022. navodni „tomos” – Velibor Džomić, od 2021. „desna ruka” patrijarha Srbije Porfirija Perića, kako prenosi ruski medij „RT Balkan” sa redakcijom u Beogradu je „naglasio da sveštenstvo, vjernici i episkopi SPC nikada na to neće pristati”.
---
Oglasila se jutros i Vaseljenska patrijaršija. U reagovanju ništa nije ni demantovala ni potvrdila.

Joanikiju traže da se izjasni da li je u dosluhu sa Vartolomejom

Poruke pomirenja nas vode ka izgradnji bolje budućnosti Crne Gore, kazao je predsjednik Skupštine Crne Gore i predsjednik Nove srpske demokratije Andrija Mandić na Božićnom prijemu kod mitropolita SPC Joanikija.
- Pričinjava mi veliku radost i blagoslov što sam večeras, tradicionalno, zajedno sa brojnim prijateljima iz moje stranke, prisustvovao Božićnom prijemu koji organizuje Njegovo Visokopreosveštenstvo, mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikija- napisao je Mandić na mreži X.
Kako je naveo, poruke pomirenja i zajedništva koje krase rođenje Hristovo danas su nam najpotrebnije.
- I vjerujem da nas upravo one svakoga dana vode ka izgradnji bolje budućnosti Crne Gore- zaključio je.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FAndrijaMandicDF%2Fstatus%2F2010813189429121498%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E2010813189429121498%7Ctwgr%5Ea46a55ebb2b99a610d372588ce547911143967eb%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

1250x600

Mandić u hramu sa Joanikijem: Poruke pomirenja i zajedništva koje krase rođenje Hristovo danas su nam najpotrebnije

Smišljajuci kako da osnaži neočetnički revizionizam Joanikije se sada dosjetio ustanove koja bi pod maskom "istraživackog rada" imala za cilj da diskredituje crnogorski partizanski antifašistički pokret i slobodarska stradanja komunista, saopšteno je iz Građanske inicijative "21. maj".
Iz ove inicijative upozoravaju da je Joanikije &nbsp;"u svojoj inače frazeološkoj i dosadnoj Božićnoj poruci" pozvao državne vlasti da osnuju Institut za izučavanje zločina koji su se dogodili tokom i nakon Drugog svjetskog rata.&nbsp;
&nbsp;- Međutim, za prosvjećivanje i obrazovanje javnosti, umjesto Joanikijevog propagandističkog instituta, jedino bi bilo ljekovito da se formira Institut za izučavanje razarajuće uloge SPC od njenog dolaska u Crnu Goru 1920. godine pa sve do danas. Obilje materijalnih dokaza i arhivskih zapisa nedvosmisleno bi dokazali da je SPC prvo uzurpirala crnogorsku sakralnu baštinu, zatim je bila oslonac domaćih petokolonaša, fašističkih i nacističkih okupatora i učesnik u zločinima u Drugom svjetskom ratu, da bi u novijoj istoriji podržavala i krila srpske ratne zločince, suprostavljala se obnovi crnogorske države i postojanju crnogorske nacije i danas postala privilegovana vjerska zajednica koja nezakonito posjeduje crnogorske manastire i crkve, djeluje u interesu nacionalisticke i hegemonističke srpske državne politike i svakodnevno primitivizuje i obmanjuje crnogorsko društvo- &nbsp;poručili su iz GI "21. maj"

GI "21. maj": Joanikije bi da pod maskom ''istraživačkog rada'' diskredituje crnogorski partizanski antifašistički pokret

Mitropolit Joankinije poslao je pred Badnji dan i Božić pravoslavnim vjernicima poslanicu, u kojoj je, pored hrišćanskih poruka, uputio državnim institucijama poziv da osnuju institut za izučavanje svih zločina koji su se u Crnoj Gori dogodili tokom Drugog svjetskog rata i poslije njega, bez obzira ko ih je i u ime koga učinio.
Njegovu poslanicu prenosimo integralno:
<h4>Danas se sve ispuni radošću, Hristos se rodi od Djeve,</h4>
<h4>danas se sve ispuni radošću, Hristos se rodi u Vitlejemu"</h4>
 
Ovako pjeva Crkva Hristova vjekovima, draga braćo i sestre, svjedočeći radost današnjeg Praznika u kome učestvuju i nebo i zemlja, Bog i čovjek i sva vidljiva i nevidljiva tvorevina. Bog je došao, ne radi jednog čovjeka, jednog naroda ili jednog pokoljenja, nego da sve ljude preobrazi, iscijeli i prizove u jedinstvo Vječne Istine, Pravde, Ljubavi i Radosti. Ovo je dan u kome su se srele istina i milost, pravda i ljubav. Ova Nebozemna tajna koja se desila u istoriji, neprekidno se dešava, i od tada do danas i do kraja svijeta i vijeka nikada neće prestati, ostajući svagda prisutna kao poziv i priziv svakom čovjeku koji dolazi na svijet. Slaveći Božić, ne obilježavamo samo sjećanje na nešto što se davno desilo, nego silom blagodati Božije mi uvijek iznova dobijamo priliku da učestvujemo u događaju Rođenja Hristovog. Božićni post, molitva, ispovijest, pokajanje, praštanje, redovno prisustvo na bogosluženjima, sveto pričešće… sve to hrišćane priprema za ovaj Praznik. Čisteći svoj um, svoje srce i dušu, čovjek počinje da posmatra svijet oko sebe, druge ljude i sebe samog na jedan novi, hristoliki i bogoliki način, osjećajući da nije stvoren samo kao broj, kao individua, koja treba da protutnji kroz vrijeme i nestane, iščezne. Rođenje Hristovo uliva osjećanje besmrtnosti u naša srca, ispunjavajući svaku poru našeg bića jer se ostvarilo ono što je Bog obećao, proroci najavljivali a pokoljenja čekala, da će Bog poslati Sina svoga Jedinorodnog, da svaki koji vjeruje u Njega ne pogine nego da ima život vječni.
Svaki put kada se u nekom domu rodi dijete, kažu sveti Oci, Bog pokazuje svoje povjerenje u čovjeka i svijet koji su djela ruku njegovih. Rađanje se uvijek smatralo simbolom pobjede života, trajanja kroz produženje roda ljudskog, ali tek Hristovim rođenjem svako rađanje na zemlji dobija svoj puni smisao, ne samo u vremenu, nego i u vječnosti. Stvoren po liku Božijem, bačen u smrtnu prašinu, ma kako i ma koliko živio, čovjek je bio rob svoje pale prirode, a samim tim i grijeha, smrti i prolaznosti. Do dolaska Hristovog, po riječima besmrtnog Njegoša, čovjeku je bila sreća nepoznata,
prava sreća, za kom vječno trči;
on joj ne zna mjere ni granice:
što se više k vrhu slave penje,
to je viši sreće neprijatelj.
Naša zemlja, mati milionah,
sina jednog ne mož' vjenčat srećom.
U dolinu smrti i plača dolazi On – Sin Božiji koji postaje sin Djevin, postajući jedan od nas. Uzimajući ljudsku prirodu, On u svemu postaje podoban nama, osim u grijehu. „On, prevječni Bog, javi se na zemlji i sa ljudima poživje, i ovaplotivši se od Svete Djeve, ponizi Sebe uzevši obličje sluge i postade jednak tijelu smirenja našega, da nas učini jednakim liku slave njegove". &nbsp;On dobrovoljno slabosti naše nosi. Sa nama boluje, tuguje, pati, strada. I sam biva podvrgnut Zakonu, da bi nas oslobodio od svake osude, grijeha i smrti, da bi nam darovao slobodu slave djece Božije. Ovaj praznik sve ispunjava radošću jer nam je On vaistinu početak spasenja.
 
Ne čudi što ni jedan praznik kao Božić nije toliko prisutan u narodnim običajima i tradicijama. Gotovo da nema naroda na Zemlji koji nema neki svoj posebni &nbsp;izraz i način slavljenja Božića. U našoj narodnoj tradiciji vjekovima se čuvaju divni i blagosloveni običaji koji ispunjavaju radošću i ljepotom ove Blage dane. Badnjak koji blagosiljamo, vatra oko koje se sabiramo, mirbožanje, polaznik, česnica, zdravice, darovi i sve te radnje zajedno pomažu nam da doživimo sveobuhvatnu tajnu Vitlejemske pećine. Običaje koje smo primili treba njegovati i čuvati, ali i paziti da ne postanu sami sebi cilj, gubeći svoj suštinski, vjerski smisao.
U svjetlosti ovog Praznika mi vidimo i naše slavne pretke, koji su se nadahnjivali tajnom Rođenja Hristovog, i svetu pravoslavnu vjeru vjekovima čuvali predajući je nama, svojim potomcima kao najdragocjeniji dar. Za nju su nerijetko žrtvovali sve pa i svoje živote. Nažalost, XX vijek je donio strašno stradanje našeg naroda, u kome smo zaboravili na Bogomladenca, vitlejemsku zvijezdu i mudrace i u kome je krvožedni car Irod postao mjera naših međusobnih odnosa. Rana bratomržnje još uvijek krvari i dužni smo da svi, prema svojim moćima, učinimo da se ona što prije zacijeli.
Božićni praznici su najbolja prilika da se, obasjani vječnom ljubavlju Bogomladenca Hrista, svi okupimo oko njegove kolijevke, da uz njegovu milost prevaziđemo naše zloćudne podjele, da se zagrlimo i mirbožamo kao dobri hrišćani i braća po Duhu Svetom. Uvjereni smo da svi žitelji ove zemlje koji misle dobro Crnoj Gori i svome potomstvu žele da se davnašnje bratske omraze iz Drugog svjetskog rata, koje nas i dalje opterećuju, ljudski prevaziđu i pošalju u prošlost. &nbsp;U tom pogledu najviše nam može pomoći sigurna i dobro provjerena istina kao što je rekao naš &nbsp;Gospod i Spasitelj „ Poznajte istinu i istina će vas osloboditi" (Jn. 8.32). Zato još jednom pozivamo nadležne državne institucije da osnuju institut za izučavanje svih zločina koji su se u Crnoj Gori dogodili tokom Drugog svjetskog rata, i poslije njega, bez obzira ko ih je i u ime koga učinio. Suočenje sa istinom o pomenutim zločinima biće bolno ali još više ljekovito i blagotvorno. I pokazaće našu spremnost da svoju budućnost gradimo na istini, pomirenju i bratskoj ljubavi, a ne na mržnji i međusobnim podjelama.
I ovog Božića naše molitve upućujemo Bogu mira i ljubavi da u godini koja je pred nama daruje mir svim domovima gdje živi naš &nbsp;raspeti srpski narod na Kosovu i Metohiji, da prestanu progoni, pljačke i maltretiranja, naše braće i sestara i da se konačno na ovoj svetoj i zavjetnoj srpskoj zemlji stvore uslovi za &nbsp;život u miru sa svima, dostojan čovjeka.
Za nas pravoslavne Hrišćane, Božić je uvijek bio simbol i zaštitnik pravoslavne porodice i braka. Način života, sistem vrijednosti i izazovi koji stoje pred savremenim čovjekom čine brak najugroženijom institucijom. Rezultat toga je sve veći broj razvedenih brakova i razbijenih porodica. Očevidno, slabljenje u vjeri, okrenutost sebi i želji za uživanjem dovode čovjeka do osjećaja egocentričnosti i samodovoljnosti. Jevanđeljske vrline, žrtva, ljubav, trpljenje, strpljenje sve više postaju strane za modernog čovjeka. Očinstvo i materinstvo kao dar i priziv Božiji više nisu najveći ideal i vrijednost za koju vrijedi živjeti. Muž je sve manje branič žene i đeteta, a žena sve rjeđe stub i oslonac doma. Djeca lišena topline i blagoslova porodičnog doma traže smisao u porocima i pošastima koje im se nude na svakom koraku. Vraćanjem Božiću mi vraćamo toplinu vjere i ljubavi u naše domove. Ugledajući se na Presvetu Bogomajku mi se učimo poslušnosti i smirenom služenju koje nas čini istinskim sinovima i kćerima Božijim.
Ne smijemo ostati nijemi pred činjenicom da živimo u vremenu u kome napredak tehnologije, vještačka inteligencija i druga tehnička dostignuća u mnogome stvaraju jedan novi ambijent u kome čovjek živi. On, sa jedne strane olakšava praktični život, skraćuje vrijeme potrebno da se dođe do neke informacije, ali mnogo više donosi opasnosti i neizvjesnosti, prijeteći da ugrozi čovjekovo dostojanstvo. Čovjek se često obmanjuje činjenicom da je tehnika koja ga okružuje sve što mu je potrebno. Živi odnos sa bližnjima, gledanje u lice brata svoga, zamijenili smo neprekidnim gledanjem bezličnih ekrana. Druženje i bratske razgovore zamijenili smo virtuelnim zajednicama koje čovjeka čine sve usamljenijim i otuđenijim. Ako se čovjek u potpunosti preda takvom načinu života to je put koji vodi u očajanje i besmisao. Rezultat toga je sve veći broj mladih, ranjenih duša koje pate i stradaju od trajne potištenosti i raznih psihosomatskih bolesti.
U Božićnoj radosti ohrabrujemo sve mlade da se usavršavaju u znanju, da napreduju u vjeri, da se obrazuju i školuju, trudeći se da žive moralnim i vrlinskim životom. Jedino tako će umnožiti darove i talente koje im je Bog dao, osposobiti se da blagovremeno formiraju svoje porodice i ostvariti puni smisao svoga života.
Neka praznik Rođenja Hristovog bude svima nama poziv da krenemo u susret Bogu. Jer u mjeri u kojoj se naše srce ispuni radosti tog Božanskog susreta u toj mjeri ćemo osjetiti i radost susreta sa bližnjima. U toj mjeri ćemo doživjeti i punoću radosti života. Neka svjetlost Vitlejemske pećine, draga djeco duhovna, ispuni svaki vaš dom, da obasjani Hristom jačate u vjeri, ljubavi i istini da je Bog sa nama, i da dolazi da nemoći naše liječi, bolesti iscijeli, pale podigne, tužne utješi, siromašne nahrani, svima da bude sve čuvajući nas i vodeći u Život vječni.
Ispunjeni radošću današnjeg praznika, pjevajući anđelsku pjesmu, "Slava na visini Bogu i na zemlji mir, meću ljudima dobra volja", sve vas, draga braćo i sestre, pozdravljamo najradosnijim pozdravom:&nbsp;
Mir Božiji, Hristos se rodi!
Vaistinu se rodi!

Joankije: Državne institucije da osnuju institut za izučavanje zločina u Crnoj Gori tokom Drugog svjetskog rata

Mitropolit crnogorsko-primorski Srpske pravoslavne crkve Joanikije posjetio je pritvorenog predsjednika Atlas grupe i Univerziteta Mediteran Duška Kneževića u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija i poželio mu brz izlazak na slobodu, saopštila je Pravna služba Atlas grupe.
Kako je saopšteno, Joanikije je Kneževića posjetio 17. decembra u pritvoru u Spužu, u kome se nalazi od 30. aprila 2024. godine. Podsjećaju da je mitropolit SPC posjetio Kneževića, na njegov zahtjev, 11. maja prošle godine.
- Druga posjeta Mitropolita Dušku Kneževiću uslijedila je u vrijeme velikog Božićnog posta. Susret je bio veoma srdačan, ispunjen hrišćanskim duhom. Mitropolit Joanikije se pomolio za Kneževićevo zdravlje i poželio mu brz izlazak na slobodu. Mitropolit Joanikije je prilikom ove posjete Dušku Kneževiću poklonio knjigu 'Dragi moj mučeniče' – dokumenti iz zbirke 'Lovćenska kapela' Mitropolita Danila Dajkovića - piše u saopštenju.
Kazali su da prijateljstvo Joanikija i Kneževića "traje dugo".
- Srdačan je bio njihov susret u Londonu, početkom februara 2024. godine, u kojem je Mitropolit crnogorsko-primorski Jonikije boravio na poziv Fondacije 'Nјegoš' i svojim prisustvom uveličao i dobrotvorni Svetosavski bal. Mitropolit Joanikije je svoju posjetu Londonu obilježio služeći Svetu arhijerejsku liturgiju u Crkvi Sv. Save, kao i zapaženim predavanjem 'Slovo o Nјegošu', što je bila izuzetna radost našim ljudima u Velikоj Britaniji - dodaju iz Atlas grupe.
Ističu i da je Knežević "veliki donator i ktitor" SPC.
- Atlas banka je bila veliki donator izgradnje Hrama Svetog Save u Beogradu, za šta je Knežević dobio Veliku povelju 'za ktitora-zadužbinara Spomen hrama Svetog Save na Vračaru' od patrijarha Pavla, 27. januara 2003. godine. Atlas grupa je finansirala izgradnju spomenika srpskom patrijarhu Pavlu na platou ispred Crkve Svetog Marka u Tašmajdanskom parku. Duško Knežević je pomagao izgradnju Hrama Svetog Jovana Vladimira u Baru, a Mitropoliji crnogorsko-primorskoj je, u avgustu 2018. godine, donirao umjetničku sliku '1 maj 1985 - Raspeće Đorđa Martinovića', rad jednog od najznačajnijih srpskih slikara Miće Popovića, za šta je predsjednik Atlas grupe dobio zahvalnicu Mitropolita Amfilohija - navodi se u saopštenju.

Atlas grupa: Joanikije opet posjetio Kneževića u pritvoru u Spužu

Crkva Srbije i predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić ne miruju i čini se kreću u završnu kampanju projekta, kojim ova vjerska zajednica prijeti Crnoj Gori duže od decenije, „obnove Njegoševe kapele“ na Lovćenu kako to predstavljaju, a stvarno oni na Jezerskom vrhu ne žele Njegoševu, već kapelu Karađorđevića, zadužbinu srpskog kralja Aleksandra Karađorđevića, kojom je on i simbolički 1925. godine zaokružio okupaciju Crne Gore. &nbsp; Jedan od dva mitropolita Crkve Srebije u Crnoj Gori Joanikije Mićović do sada je „vraćanjem“ ove kapele prijetio sa liturgija i pomena, a 16. decembra obratiće se publici u pljevaljskom Centru za kulturu, gdje će održati predavanje naslovljeno „Tajna Lovćenske kapele“. Organizator je Narodna biblioteka ,,Stevan Samardžić“. - Na samom izmaku 2025. godine, u godini u kojoj se obilježavaju dva velika jubileja Njegoševe zavjetne kapele na Lovćenu: 180 godina od njene gradnje i 100 godina od njene obnove, otkriva se, jasnije nego ikada, da je priča o lovćenskoj kapeli mnogo više od istorijske teme. Lovćen sa kapelom predstavlja duhovni stožer srpske kulture, mjesto na kojem se susreću predanje, vjera, istorijsko iskustvo i zavjetna misao Petra II Petrovića Njegoša – prenio je juče portal Pvinformer. Iz biblioteke su saopštili da će Mićović govoriti „o duhovnom, istorijskom i kulturnom smislu Njegoševe zavjetne crkve“. A Njegoševu kapelu, odnosno kapelu Svetog Petra Cetinjskog, koju je Njegoš podigao na Lovćenu i posvetio svome stricu, sa željom da u njoj bude sahranjen, srušio je Aleksandar Karađorđević 1925. godine i sagradio, po uzoru na nju, novu, kao svoju zadužbinu i posvetio je svetom Đorđu, krsnoj slavi Karađorđevića i Petrovića.&nbsp; Namjera Crkve Srbije je da ostatke Karađorđeve kapele koja je demontirana 1971. godine, kako bi na Jezerskom vrhu bio sagrađen Njegošev mauzolej, ugradi u kapelu koju bi da grade.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251211071248_1bbc36dbb334910c022cdb5dcfd1c76a87934177bc42a2aa8be73dde46ce3ec5.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251211071248_1bbc36dbb334910c022cdb5dcfd1c76a87934177bc42a2aa8be73dde46ce3ec5" data-rendition-name="original" width="566" height="800" loading="lazy" alt="kapela"> <figcaption>Ilustracija - plakat</figcaption> </figure>  Crkva Srbije protivila se gradnji mauzoleja na Lovćenu i 1970. godine pred Ustavnim sudom Republike Crne Gore inicirala je žalbeni postupak, ali bezuspješno – sud je ocijenio da su odluke NR Crne Gore i Skupštine opštine Cetinje zakonite. Interesantan je detalj da su tada, kako u knjizi „Spomenici Petra II Petrovića Njegoša“ piše Predrag Malbaša, cetinjski predstavnici, u opširnom elaboratu dostavljenom sudu, kojim su osporavali žalbu, „osporili položaj SPC u Crnoj Gori, smatrajući da je njena jurisdikcija nad crnogorskom eparhijom neleegalna“. - U tom smislu potencirano je ukidanje autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve koje je uslijedilo nakon prisajedinjenja crnogorske države Kraljevini SHS 1918. godine – piše Malbaša u knjizi. Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mansić, lider proruske i prosrpske stranke Nove srpske demokratije, 12. jula prošle godine najavio je da će formalizovati inicijativu za gradnju kapele na Lovćenu, ali je nakon žestoke reakcije opozicije odustao, uz konstataciju na sjednici Skupštine Crne Gore da je očekivao „da će druga strana biti mekša, tolerantnija“, te da „ako ne postoji želja za pomirenjem, znači da još nije zrelo vrijeme za tu ideju“. Sada je, izgleda, procijenio da je „vrijeme zrelo“ i ponovo je aktuelizovao tu temu, a kampanja će, kako proizilazi iz najave pljevaljske bibloteke, krenuti iz Pljevalja, grada u kojem lokalnu vlast „drži“ njegova partija. Mauzolej na Lovćenu izgrađen je 1974. godine i djelo je hrvatskog vajara Ivana Meštrovića i kulturno je dobro. Pokojni mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije Radović, koji je i inicijator ideje gradnje kapele na Lovćenu, mauzolej je nazvao „čudovište pagansko, mnogobožačko“.&nbsp; - Njegoš je u tamnici od 1974. On je u najgoroj tamnici koja postoji u Evropi – govorio je on. Kapela Aleksandra Karađorđevića za nacionalne Crnogorke i Crnogorce je simbol sloma države Crne Gore nakon nasilne aneksije 1918. godine i prisajedinjenja naše zemlje Srbiji.&nbsp;

Kaćuša Krsmanović

Crkva Srbije i Mandić kreću u kampanju za „Njegoševu kapelu“

Gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković je na Fejsbuku komentarisao poruke mitropolita SPC Joanikija i predsjednika Opštine Nikšić Marka Kovačevića o obnavljanju kapele na Lovćenu. 
Đurašković im je na tu namjeru poručio: "Želja će vas biti".
- Dođite da je obnovite i jedan i drugi. Želja će vas biti, ka' i one prije vas, a i ove što četnikuju po Crnoj Gori. Zalijećete se evo 40 godina, bastaduri - napisao je Đurašković.

Đurašković Joanikiju i Kovačeviću: Želja će vas biti, ka' i ove što četnikuju po Crnoj Gori

Rasprava o ulozi Srpske pravoslavne crkve u društvenim i institucionalnim procesima u Crnoj Gori ponovo je u žiži javnosti nakon najave da se Mitropolija crnogorsko-primorska SPC priprema za uvođenje vjeronauke u sistem državnog obrazovanja. Od predsjednika Liberalne partije i jednog od lidera Evropskog saveza, Vatroslava Belana, stiže oštar odgovor i upozorenje na, kako tvrdi, dugogodišnje strateške ambicije SPC. Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori ponovo pokazuje svoju nadmoć, i ne samo to — već planira da utiče i na sistem obrazovanja. Odavno je postalo jasno da je u rukama SPC moć odlučivanja. Mitropolija crnogorsko–primorska SPC sprema se za uvođenje vjeronauke u sistem državnog obrazovanja, saopštio je mitropolit Joanikije Mićović. - Mitropolija se sprema za uvođenje vjerske nastave. Mi osposobljavamo mlade teologe i sveštenike, da ih imamo dovoljno sa završenim teološkim fakultetom, da bi sjutra, kada dođe to vrijeme, mogli da popune sva ta mjesta po osnovnim i srednjim školama ukoliko se uvede vjeronauka. Naravno, to je naše pravo, koje ne bi smjela država da uskraćuje bilo kome - kazao je Joanikije na TVCG. Predsjednik Liberalne partije i jedan od lidera Evropskog saveza, Vatroslav Belan, za Portal ETV izjavio je da je odavno prošlo vrijeme kada su ovakve aktivnosti i planovi SPC mogli izazvati iznenađenje, čuđenje i zabrinutost. - Ta organizacija, kao već dugo najmoćnija i najuticajnija u Crnoj Gori, samo radi svoj posao i realizuje aktivnosti u okviru svog strateškog cilja da Crnu Goru u potpunosti pretvori u svoj ekskluzivni posjed koji će do kraja i u cjelosti kontrolisati u svim segmentima i određivati joj sudbinu. Ne, naravno, sudbinu u okviru razvijenih liberalno-demokratskih i emancipovanih društava, već u okviru autoritarnih, strogo kontrolisanih društava pod okriljem ‘majke Rusije’, u kojima će ona (SPC) biti ključni stub vlasti - navodi on.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251116111132_ea0e0dcff37b616885bcfa5929f739557c2f5a3946f12687feb8998f4576d6ea.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251116111132_ea0e0dcff37b616885bcfa5929f739557c2f5a3946f12687feb8998f4576d6ea" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Joanikije i Metodije"> <figcaption>Joanikije i Metodije(Photo: Mitropolija crnogorsko-primorska)</figcaption> </figure>  Belan posebno ukazuje na nedavne izjave sveštenstva SPC. - Obratite pažnju da je pop Backović, povodom ionako farsične ‘potrage’ za kipom koljača Pavla Đurišića, izjavio da ‘sve liči na 1945. godinu’. Njemu ta godina, kada su se čitav svijet, Evropa i tadašnja Jugoslavija, dakle i Crna Gora, oslobodile fašizma i nazizma, budi negativne, loše emocije. Mitropolit Metodije izjavljuje da koljača Đurišića ‘nosi u svom srcu’. E to je osnova ‘kurikuluma’ koju sveštenici SPC planiraju da ubrizgavaju u um naših mladih generacija - rekao je on. Dalje navodi: „O osnovama hrišćanske religije, onako kako ih je propovijedao Isus Hrist, tu ne bi bilo ni slova. Jeste li u jevanđeljima negdje našli citat u kojem Isus za nekog koljača žena, djece i nemoćnih kaže ‘nosim ga u srcu’?“ Belan zaključuje da ključni problem nije u planovima SPC, već u državi: - I nije iznenađenje plan SPC. O tome sve znamo. Pitanje je ovdje da li država Crna Gora stvara kadrove koji će obrazovati mlade generacije na temeljima modernih naučnih saznanja i dostignuća, a koji će se znati oduprijeti mračnim planovima SPC i da li uopšte ima želje za tim, ili ćemo kapitulirati pred tom parapolitičkom organizacijom i prepustiti joj crnogorsko društvo. Bojim se da je na današnji dan odgovor pesimističan, ali baš zbog toga današnju zbilju moramo odlučnije i hrabrije preokretati u korist sekularne, građanske, antifašističke i emancipovane Crne Gore - kazao je Belan za Portal ETV.

Miraš Dušević

Belan o vjeronauci SPC: Pavla Đurišića nose u srcu, a djecu žele da "uče“

Crkva Srbije uveliko se sprema za uvođenje vjeronauka u sistem državnog obrazovanja, saopštio je sinoć mitropolit Joanikije Mićović gostujući na Radio-televiziji Crne Gore.
- Mitropolija se sprema za uvođenje vjerske nastave. Mi osposobljavamo mlade teologe i sveštenike, da ih imamo dovoljno sa završenim teološkim fakultetom, da bi sjutra, kada dođe to vrijeme, mogli da popune sva ta mjesta po osnovnim i srednjim školama ukoliko se uvede vjeronauka. Naravno, to je naše pravo, koje ne bi smjela država da uskraćuje bilo kome – kazao je Joanikije, prenosi Antena M.
To im, tvrdi, omogućavaju Ustav i zakoni Crne Gore.
- I, to će biti, naravno, za Crnu Goru od izuzetno velikog značaja - vraćanje vjeronauke u državne škole – kazao je Joanikije.
On tvrdi i da se bez vjerskog obrazovanja ne mogu razumjeti istorija, arhitektura, kultura, književnost...
&nbsp;- U sistemu obrazovanja nedostaje vjersko obrazovanje. Koje su negativne posljedice toga? Recimo, ne samo što nećemo razumijeti našu vjeru, ako nešto o njoj ne naučimo, nego ne možemo razumijeti ni našu istoriju, ni našu tradiciju, pa ni našu književnost, ni našu umjetnost. Kako će, recimo, mlad čovjek, kada bez ikakvog vjerskog obrazovanja, uđe u neki hram, neku drugu svjetinju, ne samo naše vjere, nego i drugih vjera... kako će razumijeti tu umjetnost, to predanje, tu kulturu koje baštini ta svetinja? Kako će razumijeti Luču mikrokozma, kad nema nikako vjersko obrazovanje? Kako će razumijeti Njegoša? Ne može ni Gorski vijenac da razumije – kazao je Joanikije.

Joanikije: Pripremamo mlade sveštenike da ih imamo dovoljno da popune državne osnovne i srednje škole

Za <a href="https://www.antenam.net/clanak/opasne-besmislice-pes-a-demokrata-i-nsd-a-o-trobojci">Antenu M</a> piše: Stefan Todorović
Odbornici PES-a, Demokrata i NSD-a izglasali su u lokalnom parlamentu inicijativu za isticanje trobojke na zgradi lokalne samouprave i svih preduzeća koje je osnivač Skupština Opštine Žabljak. Uz izglasavanje inicijative, u medijima se pojavilo i saopštenje povodom opravdavanja takve odluke koje potpisuje Koalicija za budućnost Žabljaka. U saopštenju ističu da su ovim činom poslali poruku i vlastima na državnom nivou da nađu zajednički jezik oko identitetskih pitanja kao što je to uradila vlast na Žabljaku, iako vlast na Žabljaku nema takve ingerencije, iako je njihova odluka ništavna, iako nemaju pravo za tako nešto.
Da tako funkcioniše demokratija i vlast kako zamišljaju male đokice sa Žabljaka, onda bi svako ko ima "vlast" na određenom nivou i na određenoj teritoriji, bez obzira na ingerencije te vlasti, bez obzira na zakone i Ustav mogao da izglasa što god oće i da to proglasi važećim. Pa su tako na primjer lokalni odbornici sa Žabljaka mogli da izglasaju da se uz trobojku manjeg entiteta BiH (Republike Srpske, koju su juče izglasali), vijori na primjer i trobojka s četiri ocila, i trobojka s državnim grbom države Srbije, i ruska trobojka, i francuska trobojka, i hrvatska trobojka, i slovenačka trobojka, i slovačka trobojka i tako dalje i tome slično. Iliti, na primjer, da se na svakoj zgradi lokalne samouprave oslika mural Ratka Mladića, Slobodana Miloševića, Željka Ražnatovića Arkana, Baja Stanišića, Pavla Đurišića... I za navedene odluke, što ćemo viđeti u nastavku, mogli su navesti slične argumente koje su naveli i za izglasavanje trobojke manjeg entiteta iz BiH.
U saopštenju navode: "Po poslednjem popisu Srbi su većina u Žabljaku i imaju zagarantovano pravo da se njihov simbol trobojka vijori na svim institucijama", dalje navodeći - "Danas se u javnom prostoru Crne Gore nameće površna teza, a to je da je trobojka isključivo simbol jednog naroda ili čak se ide dotle da je ona "uvezeni" simbol. Takva interpretacija nije samo istorijski netačna, već je i nepravedna prema samoj crnogorskoj državi. Trobojka nije samo srpski simbol već je ona, prije svega, vjekovni simbol Crne Gore kao države". E sad, i sami priznaju da trobojka nije samo simbol srpskog naroda, ali nam, isto tako, poručuju da oni trobojku uvode kao simbol srpskog naroda i time jasno brišu svaku drugu simboliku trobojke, jer je ne uvode kao simbol nečega drugog, nego prvenstveno kao simbol jednoga naroda. To joj je funkcija, ona druge funkcije nema. Svaka druga simbolika te trobojke je nevažna i ona ne simbolizuje ono što je simbolizovala kroz istoriju. Pa su tako argumenti pozivanja na trobojke iz ranijih perioda, od kojih su neke bile i simbol crnogorske države, crnogorskoga naroda iliti jugoslovenske države i jugoslovenskoga naroda - ništavni, ne stoje. A još, kažu, da je uvode zato što su većina i pozivaju državni nivo da uradi istu stvar, samo nijesu razmišljali da Srbi nijesu većina u Crnoj Gori, tako da im i taj argument ne stoji. Naravno, i sami argument da su Srbi većina na Žabljaku ne daje im pravo da mijenjaju simbole iliti dopunjuju simbole države. Jedino, u slučaju da su Srbi manjinski narod u Crnoj Gori, pa da traže prava kao i svi drugi manjinski narodi u Crnoj Gori.
Nastavljajući opravdanje "uvođenja" trobojke s pozivanjem na crnogorsku državu i istoriju zaključuju: "Ona (trobojka) je kroz istoriju pokazala nevjerovatnu sposobnost da bude "odgovarajuća" svima. Braneći trobojku, mi ne branimo nečije tuđe interese. Mi branimo pravo Crne Gore na sopstvenu istoriju. Mi branimo sjećanje na Crnu Goru koja je bila dovoljno velika i snažna da u svoje boje utka i tradiciju i progres. Trobojka je dio crnogorskog genetskog koda. Ona nije prepreka modernoj državi, već njen najstariji svjedok. Vrijeme je da prestanemo da je se odričemo zbog dnevnopolitičkih prepucavanja i da je vratimo tamo gd‌je joj je mjesto, u sam vrh crnogorskog istorijskog i državnog ponosa."
Od zastave srpskoga naroda trobojka se pretvorila u crnogorski genetski kod i u ostala romantičarska naklapanja o istorijskoj Crnoj Gori i budućnosti Crne Gore. I poruka je jasna: trobojka kao simbol srpskog naroda, treba da postane simbol Crne Gore. Ne kao simbol državnog trajanja Crne Gore, kako to pokušavaju navesti u saopštenju, jer je prvenstveno uvode kao simbol jednog naroda - srpskoga naroda. I, kako onda, Crna Gora može da bude građanska država, ako uz postojeću zastavu koja je simbol svih njenih građana treba da uvede i zastavu koja je simbol jednog naroda. Zašto i drugi narodi ne bi imali pravo da uvedu svoje simbole da im stoje uz državnu zastavu i na državnom nivou. Time bi se onda polako pretvorili u državu naroda što je i cilj velikosrpske politike u Crnoj Gori.
Zašto Srbima u Crnoj Gori, ako se već pozivaju na istorijsko trajanje crnogorske države, smeta zvanična zastava Crne Gore. Trenutna heraldika crnogorske države je duži i veći simbol crnogorskoga trajanja od simbolike i trajanja trobojke. Ako im je već tradicija crnogorske države i njeno trajanje na pameti, onda su opet posegnuli za pogrešnim argumentom, odnosno simbolom iz istorije. Trenutna crnogorska zastava starija je i ima veću tradiciju u Crnoj Gori od trobojke. I njena simbolika prati simboliku nezavisne crnogorske države kroz istoriju i simboliku naroda koji je stvarao tu državu, zvali ga oni srpskim ili crnogorskim. Ako ga smatraju srpskim, onda je današnja crnogorska zastava - zastava i srpskog naroda u Crnoj Gori, kako kroz istoriju tako i danas. Te je onda suvišno uvoditi još jednu zastavu srpskoga naroda.
Crna Gora je po Ustavu građanska država, i zastava uvedena tim Ustavom simbol je takve države, dok bi, uvođenjem trobojke, koja simboliše jedan narod - zbog čega je njeni zagovaratelji i uvode - Crna Gora morala da izmijeni i svoje ustavno uređenje - da postane država naroda, što je u suprotnosti s modernom državom svih njenih građana. Tako da ni taj argument odbornika sa Žabljaka ne stoji.
Imajući u vidu navedeno, i za bilo kakvu drugu odluku, odbornici PES-a, Demokrata i NSD-a sa Žabljaka mogli posegnuti za argumentima za kojima su posegnuli u slučaju uvođenja trobojke. Jer njihovi argumenti ne stoje ni kad je u pitanju crnogorska prošlost ni kad je u pitanju moderna i evropska budućnost Crne Gore. Oni su besmislica.
Međutim, ono što nije besmislica, već opasnost, jeste ovaj potez odbornika sa Žabljaka koji se nadovezuje na djelovanje DNP-a oko Botuna i njihovih identitetskih zahtjeva. U pitanju je hibridni rat protiv evropskog puta Crne Gore i njenog suvereniteta. Vidimo da kontrolu nad lokalnim Pesovcima sa Žabljaka nema nominalni i navodno evropski PES sa državnog nivoa. Ovaj potez direktno podriva njihov famozni Barometar i moratorijum na identitetske teme. A možda je i sva priča o evropskom PES-u iluzija te i oni zajedno s NSD-om i Demokratama igraju igru gradeći prema evropskim saveznicima Potemkinova sela dok iznutra zajedno rade na razaranju crnogorskog građanskog bića, na bosnizaciji, etnofederalizaciji i federalizaciji Crne Gore. Svakako, slijedi odlučujući period za Crnu Goru - da li će imati snage za još jednu istorijsku pobjedu u rangu obnove nezavisnosti ili će ulazak u Evropsku uniju biti ispuštena šansa koja će neminovno voditi gubitku države.

Opasne besmislice PES-a, Demokrata i NSD-a o trobojci

U međunarodnoj operaciji DECOY III, koju je koordinisao Europol, spriječeno je da u opticaj uđe krivotvoreni novac procijenjene vrijednosti 1,2 milijarde eura. Akciju su predvodile Austrija, Portugal i Španija, a cilj je bio razbijanje kriminalnih mreža koje lažni novac distribuiraju putem poštanskih pošiljki.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260211110232_cc7210d7a0a143f09e8ddf65c4e637e2f61fa529b65412cd6dddd440339f7ed3.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260211110232_cc7210d7a0a143f09e8ddf65c4e637e2f61fa529b65412cd6dddd440339f7ed3" data-rendition-name="original" width="1940" height="1455" loading="lazy" alt="zaplijenjeni novac"></figure>  Više od 90 odsto zaplijenjene valute povezano je s pošiljkama iz Kine, što ukazuje da je ta zemlja glavni izvor krivotvorenog novca koji stiže u Evropu. Rumunske vlasti same su presrele 4,8 miliona eura u lažnim novčanicama i otkrile skladište sa više od 223.000 falsifikata. U Portugalu, Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD zaplijenjeno je više od 220.000 krivotvorenih kovanica u eurima, funtama i dolarima, takođe povezanih s Kinom.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260211110232_6e4db04d3c10b158ba72dc6c29f35e683ca106c771e50ade19e7dd9d33d19619.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="20260211110232_6e4db04d3c10b158ba72dc6c29f35e683ca106c771e50ade19e7dd9d33d19619" data-rendition-name="original" width="1153" height="2048" loading="lazy" alt="zaplijenjeni novac"></figure>  Tokom operativne faze od juna do novembra 2025. zaplijenjeno je 379 paketa sa lažnim novcem i pokrenuto 70 novih istraga. Ukupno je presretnuto više od sedam miliona falsifikovanih novčanica i kovanica, među kojima 4,8 miliona eura, 2,3 miliona dolara, 23.302 funte i 4.800 švajcarskih franaka, prenosi Index. U akciji su učestvovale brojne evropske zemlje, kao i Srbija, Turska i Sjedinjene Američke Države. Europol i OLAF pružili su operativnu i obavještajnu podršku, a EU institucije rade na jačanju saradnje s kineskim vlastima kako bi se krivotvorenje suzbilo na samom izvoru.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260211110232_5b1b86c558c5e31bd6c76907281d0dd3791dd355cfaa1bf1f2c3116da742088a.webp" data-media-id="editor_2" data-image-id="20260211110232_5b1b86c558c5e31bd6c76907281d0dd3791dd355cfaa1bf1f2c3116da742088a" data-rendition-name="original" width="1600" height="984" loading="lazy" alt="zaplijenjeni novac"></figure>  EMPACT, evropska platforma za borbu protiv organizovanog kriminala, koordinira ovakve aktivnosti kroz višegodišnje cikluse zajedničkih prioriteta u borbi protiv teškog i međunarodnog kriminala.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260211110232_806f9c46e71555d3ba5a6f2b82505c7cf4d991171504b3b0890c023284c63295.webp" data-media-id="editor_3" data-image-id="20260211110232_806f9c46e71555d3ba5a6f2b82505c7cf4d991171504b3b0890c023284c63295" data-rendition-name="original" width="1940" height="1092" loading="lazy" alt="zaplijenjeni novac"></figure>

(FOTO) Pošiljka iz Kine: Zaplijenjena milijarda falsifikovanih eura

Na zahtjev Sekretarijata za komunalni nadzor i inspekcijske poslove Opštine Ulcinj, u naselju Kodre jutros su srušeni jedan objekat i tri mosta izgrađena na kanalu koji dolazi sa Bratice i povezuje se sa Solanskim kanalom.
Do sužavanja kanala na ovoj lokaciji došlo je upravo zbog izgradnje ovih prelaznih mostova.
- Kanal će tokom dana ponovo biti u potpunosti otvoren - kazao je sekretar za komunalni nadzor i inspekcijske poslove, Amir Mehmeti.

U Ulcinju srušen objekat i tri mosta na kanalu koji je povezan sa Braticom

Sjedinjene Američke Države (SAD) zatražile su od Ukrajine da do 15. maja održi predsjedničke izbore zajedno s referendumom o bilo kojem mirovnom sporazumu s Rusijom, a ukrajinske vlasti su prema navodima izvora već započele pripreme za glasanje pod intenzivnim pritiskom Bijele kuće.
Prema pisanju lista Financial Times, SAD su uslovile Kijevu davanje sigurnosnih garancija time da se do 15. maja održe predsjednički izbori istovremeno s referendumom o mirovnom sporazumu s Rusijom.
Kako navode izvori, ukrajinske vlasti već su započele pripreme za organizaciju ta dva glasanja, a u slučaju propuštanja roka Kijev bi mogao ostati bez ponuđenih garancija iz Vašingtona.
Ukrajinski i zapadni zvaničnici tvrde da je Kijev pristao na ovaj plan pod snažnim političkim pritiskom iz Bijele kuće, koja nastoji da se rusko-ukrajinski mirovni pregovori okončaju u proljeće.
Prema informacijama Financial Timesa, predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski mogao bi 24. februara, na četvrtu godišnjicu početka ruske vojne operacije, objaviti odluku o održavanju izbora i referenduma.
Izvori bliski Zelenskom navode da je ukrajinsko rukovodstvo američkoj administraciji jasno stavilo do znanja da je spremno na "izuzetno kratke rokove" za organizaciju glasanja, "uprkos logističkim poteškoćama održavanja izbora u ratnim uslovima".
Jedan neimenovani zapadni zvaničnik rekao je da je "kod Ukrajinaca stvoren čvrst utisak da sve to mora biti povezano s reizborom Zelenskog".
Posljednji put predsjednički izbori u Ukrajini održani su 2019. godine, a novo glasanje trebalo je da bude organizovano u martu 2024. Zbog ratnog stanja u zemlji izbori su tada odgođeni na neodređeno vrijeme.
U decembru 2023. godine Volodimir Zelenski je poručio da je spreman organizovati izbore u roku od narednih 60 do 90 dana ukoliko Sjedinjene Američke Države i evropske zemlje pomognu u osiguravanju bezbjednog održavanja glasanja.

Tag: joanikije