Proslavismo ove godine 13. jul kao nikad do sada.
Potegao Joanikije da nas ubijedi da preko njegovih četničkih izbranika nema većih antifašista. Sve što se desilo u toku četvorogodišnjeg “oslobodilačkog” rata, o čemu postoji na stotine hiljada dokumenata, ili se smatra nepostojećim ili je okrenuto naglavačke. Kakvih smo se sve javnih izjava naslušali. Slavljenje dokazanih najvećih zločinaca i pljuvanje po istoriji. A to je za današnju vlast samo lično mišljenje pojedinaca i kao bezazleno se ignoriše. Ne znam na osnovu kojeg zakona ili moralnog kodeksa.
No, tako je to kad po naređenju Joanikija iz Ostroga sve mora biti uređeno po uzoru na Srbiju. Tako dobismo na visoke državne položaje političke brabonjke i bašibozluk da nas vode u civilizovani svijet Evrope. Iz njihovih govora jasno se prepoznaje da istovremeno galopiraju na dva konja. Pričaju o Evropi, a misle na Srbiju. U toj njihovoj poruci nema ništa ljudsko ni za razmišljanje. Samo se prepoznaje neograničeni, gotovo perverzni apetit za vlašću i preko nje kontrola nad narodom. A kroz sve to zrači, kao dominantna crta karaktera – podlost, primitivizam i blesavluk. Gluparenje je za njih jedini prirodni način razmišljanja.
Kad sam prvi put poslije raspada Jugoslavije (raspada koji se pripisuje stranim silama, a ne Slobodanu Miloševiću sa njegovom kamarilom i popovima) došao iz Amerike u Crnu Goru pita me jedan umni starac iz mojeg sela: 
“Viđe li, Banjo, što učinjesmo?” 
Odgovorih mu: “A što, đede?” 
“Prevrnusmo pun vagan gu*icom”, odgovori mi. 
 Bolje od toga ne čuh niti pročitah do danas!
Mora da je Tito bio genije, kad je od nas, ovakvih kakvi smo, napravio onako lijepu zemlju. 
Ja sam se u Americi uvijek predstavljao kao Jugosloven, sem ako bi neko pokazao da ima malo više znanja o Balkanu. Uvijek sam za 29. novembar, Dan Republike, išao u jugoslovenski konzulat u San Francisku, ispred kojeg bi bila grupa američkih policajaca koji su nas štitili od nasrtaja četnika. U to vrijeme Srbi u Americi bili su podijeljeni i imali dvije srpske crkve. Jednom se u Njujork tajmsu pojavio naslov: "Srbi brane puškama crkvu jedni od drugih." Posvađali su se oko para. Kad nemaju koga drugog da provociraju i potkradaju, onda to rade među sobom.
Pitam se da li su to sad na vlasti u Crnoj Gori sinovi onih koji su odstupali do Zidanog mosta, pa pokušavaju da operu biografiju? Ono što dođe poslije raspada Jugoslavije bilo je gore, ali ovo što danas imamo u mnogo čemu je za sprdnju.
Srbija, za kojom čezne i značajan broj ljudi iz Crne Gore, dio je Balkana đe đavo pokušava da napravi imperiju. I ostaće takva i kad Vučić ode. Ona ne može da prihvati činjenicu da se svuda oko nje nalaze međunarodno priznate nove države, pa bi pod plaštom izmišljene ugroženosti srpskog naroda htjela to nasilno da promijeni, a istovremeno prikrivaju na sve moguće načine već napravljene užasne zločine.
A našim crnogorskim Srbima pogoduje što se sve to dešava u skladu sa učenjem kleronaciste Nikolaja Velimirovića. Ponižavajuće je gledati i slušati na što su sve spremni da urade i izjave.
Ali dolazi vrijeme kad će i oni kao onaj četnički guslar, koji je u toku rata slavio uz gusle Dražu Mihailovića, Dimitrija Ljotića i Pavla Đurišića, a 1945. zaguslao: 
"Molim Tita i Moša Jevreja, da oproste što sam dosad bleja!"

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Tito je bio genije

Mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije, po nalogu Višeg državnog tužilaštva (VDT) u Bijelom Polju je dao izjavu u Centru bezbjednosti u Nikšiću povodom krivične prijave koju je protiv njega podnijela NVO Centar za građanska prava i tom prilikom ocijenio da se radi o nastavku političkog progona Srpske pravoslavne crkve (SPC), tvrdio da nije veličao zločine, te poručio da Josipa Broza Tita smatra „monstruoznom pojavom“.
Ova NVO prijavu je podnijela zbog veličanja četničkog pokreta koje je Metodije iznio tokom liturgije u manastiru Podmaine, 7. juna – kada je poposlijeratni sistem na prostorima bivše Jugoslavije takođe nazvao „titoističko-ustaškom koalicijom“, optužujući ga za „genocid nad srpskim narodom“.
Kako je izvijestio Dan, u izjavi pred službenicima CB Nikšiću, Metodije je odbacio sve navode iz prijave, nazvavši ih „činjenično neosnovanim i pravno apsurdnim“.
- Kako mi je poznato iz sredstava javnog informisanja, podnosilac prijave je izvjesna NVO čiji osnivač u svakoj prilici i na svaki način vrlo bučno ispoljava vjersku i nacionalnu netrpeljivost prema vjernicima i kliricima SPC, što je vjerovatan motiv i u ovom konkretnom slučaju - rekao je on.
Smatra da ova, kao i brojne slične prijave, predstavljaju nastavak pokušaja da se kroz pravosuđe izvrši pritisak na Crkvu.
- Ove prijave držim za nastavak političkog progona SPC i pokušaja anticrkvenih krugova da se zloupotrebom pravnih sredstava kreira javno mnjenje i društveni ambijent u kome je samo za vjernike i sveštenstvo SPC uveden delikt mišljenja, a sloboda izražavanja ograničena po ideološkim mjerilima - tvrdi Metodije.
Kako piše Dan, on je podsjetio da su Evropski parlament, ali i brojne međunarodne institucije osudile zločine totalitarnih komunističkih režima, a da je u Crnoj Gori danas, paradoksalno, dovođenje u pitanje njihovog nasljeđa postalo predmet krivičnog progona.
- Josipa Broza smatram monstruoznom pojavom. Neshvatljivo je da se takva moja kvalifikacija uzima kao vrijeđanje zvaničnih simbola države Crne Gore, jer, koliko mi je poznato, Broz nije državni simbol, niti je zakonom zaštićen od kritike - naveo je Metodije.
Kazao je i da nema nijedne riječi u njegovoj besjedi koja bi predstavljala aboliranje bilo kog zločina ili zločinca. Naprotiv, smatra da je istakao da istorijsko sagledavanje ličnosti i pojava, uključujući i Dražu Mihailovića, mora ostati stvar slobodnog, Ustavom zaštićenog mišljenja.
- Iskaz o generalu Mihailoviću kao prvom gerilcu Evrope je ponavljanje tadašnjih stavova antihitlerovske javnosti. To nije krivično djelo. Ne postoji nijedna riječ u besjedi koja abolira zločince ili veliča zločine - kazao je on.
Ocijenio je da pokušaji da se istorijska analiza ograniči, predstavljaju ideološku kodifikaciju stvarnosti i da se pod plaštom borbe protiv revizionizma, zapravo uvodi „jednoumlje“.&nbsp;
Metodije je naveo i da je njegova pastirsku dužnost i pravo da vjerni narod poziva na privrženost Crkvi, što mu, kako navodi, niko ne može uskratiti bez narušavanja osnovnih sloboda.
- Ako je zalaganje za nacionalnu ravnopravnost, istinu i slobodu, krivično djelo u Crnoj Gori, neka tako bude. Ali ja u tome neću učestvovati ćutanje - zaključio je Metodije.

Metodije dao izjavu u CB Nikšić: „Ovo je nastavak političkog progona SPC, Broza smatram monstruoznom pojavom“

Stotine ljudi iz država bivše Jugoslavije danas su Kući cvijeća mimohodom odali počast nekadašnjem doživotnom predsjedniku Socijalističke Federativne Repubike Jugoslavije (SFRJ) Josipu Brozu Titu povodom 25. maja, koji se u tadašnjoj državi slavio kao zajednički državni praznik - Dan mladosti.
&nbsp;Brojni Titovi poštovaoci, delegacije Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR), udruženja i organizacija koji baštine sjećanje na NOB i Tita, od jutros su se okupljali na platou ispred Muzeja istorije Jugoslavije, čiji je dio i Kuća cvijeća, poslednje Titovo počivalište. 
 
Nosili su zastave bivše SFRJ i Saveza komunista Jugoslavije, kape "titovke", bedževe s Titovim likom ili potpisom, ordenja i odlikovanja nekadašnje Jugoslavije. 
 
Hiljade ljudi iz bivše SFRJ pohodi Memorijalni centar Josip Broz Tito i Kuću cvijeća svake godine na dan njegove smrti 4. maja i 25. maja kad se u bivšoj Jugoslaviji slavio njegov rođendan, odnosno Dan mladosti. 
 
Titovo se ime, osim uz partizanski pokret i antifašističku borbu koja je tokom Drugog svjetskog rata presudno utjcala na formiranje i postojanje bivše SFRJ, vezuje i uz osnivanje Pokreta nesvrstanih, koji je okupljao zemlje trećeg svijeta i bio svojevrstan balans između Istoka i Zapada. 
 
Titovoj sahrani u Beogradu 8. maja 1980. godine prisustvovalo je više od 200 šefova država ili vlada i visokih delegacija iz čak 127 zemalja svijeta. 
 
Od 1980. godine Kuću cvijeća je, po dostupnim zvaničnim podacima, posjetilo više od 17 miliona ljudi, među kojima je mnoštvo turista iz Zapadne Evrope, Amerike, a sve više je i posjetilaca iz azijskih zemalja - Kine, Japana, Južne Koreje i Vijetnama.

Stotine ljudi iz bivše SFRJ u Kući cvijeća odali počast Titu

Tačno je 45 godina od kada je na današnji dan, 4. maja 1980. godine, u 15:05 časova, u ljubljanskom Kliničkom centru, preminuo Josip Broz Tito - doživotni predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, vrhovni komandant Narodnooslobodilačke borbe i jedan od najznačajnijih političkih lidera 20. vijeka. Njegova smrt označila je kraj jedne epohe i početak političke nestabilnosti koja će deceniju kasnije dovesti do krvavog raspada države koju je gradio. Godinama nakon njegove smrti, svakog 4. maja, sirena u 15:05 sati zaustavljala je živote Jugoslovena na jedan minut. Fabrike su zaustavljale proizvodnju, saobraćaj bi stao, u školama bi nastala apsolutna tišina.&nbsp; Posljednji put sirene su se oglasile 4. maja 1990. godine. Jugoslovenska industrijska proizvodnja je te godine zabilježila pad od 18,2 odsto. Sljedeće godine je počeo rat u Jugoslaviji. Tito je bio simbol jedinstva i stabilnosti u višenacionalnoj i viševjerskoj zajednici jugoslovenskih naroda. Njegova uloga u osnivanju Pokreta nesvrstanih i vješto balansiranje između Istoka i Zapada učinili su ga globalno prepoznatljivom političkom figurom, cijenjenom čak i među ideološkim protivnicima. Dan njegove smrti pamtio se decenijama u kolektivnoj svijesti naroda bivše Jugoslavije. Vijest je prekinula direktan televizijski prenos fudbalske utakmice između Hajduka i Crvene zvezde, a glas legendarnog spikera Miodraga Zdravkovića objavio je: „Umro je drug Tito“.&nbsp; <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 75%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DgyG7CzJbFHI&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Milioni ljudi spontano su izašli na ulice, a plakanje odraslih postalo je simbol šoka koji je zahvatio naciju. Slike nepreglednih kolona ljudi koji su danima dolazili u Beograd da mu odaju posljednju počast i danas su svjedočanstvo o dubokoj emocionalnoj vezi naroda sa svojim vođom. Iako su kasniji istorijski procesi i propaganda bacali drugačije svjetlo na njegove političke metode i ličnu ulogu u jednopartijskom sistemu, Tito ostaje kompleksna figura koju je nemoguće svesti na jednostavne ocjene. Za jedne, on je bio diktator koji je gušio političke slobode, za druge - oslobodilac, državnik i ujedinitelj. Danas, 45 godina kasnije, Titov grob u Kući cvijeća u Beogradu i dalje posjećuju oni koji ga pamte, ali i mladi koji u njegovom nasljeđu traže odgovore na pitanja o pravdi, ravnopravnosti i suverenitetu. I dok se nekadašnja država čiji je tvorac bio više ne nalazi na mapama svijeta, sjećanje na Tita - sa svim kontradiktornostima koje nosi - ostaje duboko urezano u kolektivno pamćenje naroda Balkana. Sahrana Josipa Broza Tita, održana 8. maja 1980. godine u Beogradu, ostala je upamćena kao jedna od najvećih pogrebnih ceremonija u 20. vijeku. Na njoj se okupilo 218 delegacija iz 126 zemalja, od čega 33 predsjednika država, 21 premijer, četiri kralja i pet prinčeva, čime je postala jedna od najšire posjećenih sahrana jednog državnika u modernoj istoriji.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250504070552_68ecde0ffb70dca2b711d8c2da76828eb09fc20fdf7cfd5ac4eb5101e6d86cce.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250504070552_68ecde0ffb70dca2b711d8c2da76828eb09fc20fdf7cfd5ac4eb5101e6d86cce" data-rendition-name="original" width="800" height="450" loading="lazy" alt="Leonid Brežnjev"> <figcaption>Mnogi državnici sa Zapada pokušali su da izbjegnu susret sa sekretarom Komunističke partije Sovjetskog saveza Leonidom Brežnjevim na shrani(Photo: Getty Images)</figcaption> </figure>  Među onima koji su došli da odaju počast bili su i lideri iz dijametralno suprotstavljenih političkih blokova. Od Tita su se, između ostalih, oprostili i generalni sekretar Centralnog komiteta Komunističke partije Sovjetskog Saveza Leonid Brežnjev, britanska kraljica Elizabeta Druga i premijerka Margaret Tačer, indijska premijerka Indira Gandi, predsjednik Rumunije Nikolae Čaušesku, prvi predsjednik Sjeverne Koreje Kim Il Sung, predsjednik Iraka Sadam Husein, Jaser Arafat iz nekadašnje Palestinske narodne samouprave... Pored lidera nesvrstanih zemalja, došli su i predstavnici naroda i država koje su s Titom često bile u ideološkom, pa i diplomatskom sukobu. Čak i u smrti, Tito je uspio okupiti svijet u simboličnom trenutku globalnog primirja - barem na jedan dan.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250504070552_17d05d6221ecb91d44795e387d38bba89d7c972cb9319c58e7f2b5172e0dc925.webp" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250504070552_17d05d6221ecb91d44795e387d38bba89d7c972cb9319c58e7f2b5172e0dc925" data-rendition-name="original" width="800" height="543" loading="lazy" alt="Margaret Tačer"> <figcaption>Sahrani je prisustvovala i britanska premijerka Margaret Tačer, prva žena na čelu Velike Britanije(Photo: Getty Images)</figcaption> </figure>  Takva posthumna demonstracija poštovanja pokazala je koliki je međunarodni autoritet Tito uživao, ne samo kao vođa Jugoslavije, već i kao ličnost koja je znala da uspostavi dijalog između Istoka i Zapada, Sjevera i Juga, u najturbulentnijim godinama Hladnog rata. I riječi kojima je voditelj CBS-a obavijestio američku javnost o smrti Josipa Broza svjedočile su o tome: „Ruzvelt, Staljin, Čerčil, Čiang Kai Šek, De Gol, Tito... velikih saveznika iz Drugog svjetskog rata više nema. Posljednji među njima, jugoslovenski predsjednik Tito, umro je danas“. Tog dana, barem simbolično, Beograd je bio privremena prijestonica svijeta, a sahrana jugoslovenskog vođe – pozornica na kojoj su najdublje globalne podjele ustuknule pred smrću čovjeka koji ih je decenijama znao držati u ravnoteži.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250504070552_ec24d987699e2300dfd8e174a62f8ea553ad9dd941154c3d5e1d8129b5ca0ea6.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250504070552_ec24d987699e2300dfd8e174a62f8ea553ad9dd941154c3d5e1d8129b5ca0ea6" data-rendition-name="original" width="1024" height="818" loading="lazy" alt="Svjetska štampa"> <figcaption>Svjetska štampa </figcaption> </figure>

Duško Mihailović

1250x600

1084x550

Dan kada je stalo srce Jugoslavije

Nekadašnji predsjednik SFR Jugoslavije, Josip Broz Tito, dobiće spomen-bistu na Cetinju, odlikom odbornika Skupštine Prijestonice, a na inicijativu Udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata i antifašista Cetinja.
- Podizanjem spomen-biste Josipu Brozu Titu trajno se čuvaju uspomene na istaknutu ličnost, revolucionara, borca protiv fašizma, jednog od najvećih svjetskih državnika XX vijeka, čije je djelo od međunarodnog značaja i predstavlja doprinos u borbi za mir, razumijevanje i saradnju naroda u svijetu- navodi se u obrazloženju odluke.
U prijedlogu odluke, između ostalog, navodi se da će sredstva za postavljanje spomen-obilježja obezbijediti Prijestonica, dok će o konačnom umjetničkom rješenju odluku donijeti stručna komisija koju će imenovati gradonačelnik Nikola Đurašković. O lokaciji će odlučiti organi lokalne uprave nadležni za uređenje prostora i zaštitu životne sredine.
Takođe, odbornici su dali saglasnost da se jedna ulica na Cetinju zove po oficiru JNA Krstu Đuroviću.

Josip Broz Tito dobija spomen-bistu na Cetinju

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je za Politiko da grobnica nekadašnjeg predsjednika SFRЈ Јosipa Broza Tita neće biti izmještena iz Muzeja Јugoslavije i da će Tito ostati dio srpske i jugoslovenske istorije.
- To se neće dogoditi. Nikada nisam bio veliki fan komunista i komunističkog režima, ali Јosip Broz je dio naše istorije, on je ovdje živio i ovdje je sahranjen, i on će ostati dio srpske i jugoslovenske istorije - rekao je Vučić.
Gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić najavio je na prošloj sjednici Skupštine grada da će pokrenuti inicijativu da se izmjesti grobnica Јosipa Broza Tita, kao i da se podigne spomenik vođi Ravnogorskog pokreta Draži Mihailoviću na Terazijskoj terasi.
- Ne mogu da utičem na tu odluku, niti grad Beograd može pravno-formalno na to da utiče, ali mislim da je izmještanje Јosipa Broza iz Muzeja Јugoslavije izuzetno važna stvar za srpski narod i za budućnost ove zemlje - rekao je Šapić.
Politiko dodaje da ulice u Sarajevu, Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori i Sloveniji i dalje nose Titovo ime, pa čak i ulice u zemljama poput Alžira, Brazila i Egipta ili zemljama EU kao što su Francuska i Italija.
Premijer Kantona Sarajevo Nihad Uk u aprilu je reagovao na izjave Aleksandra Šapića koji je najavio inicijativu da se kosti Josipa Broza Tita izmjeste iz Kuće Cveća u Beogradu, te premjeste u njegov rodni Kumrovec. Uk je rekao da Tito neće ostati bez doma jer je Sarajevo grad koji se ponosi nasljedstvom partizana.

Vučić: Nijesam fan komunista, ali Titova grobnica neće biti izmještena iz Srbije

Povodom Svjetskog dana atopijskog ekcema sinoć je zgrada Kliničkog centra Crne Gore bila osvijetljena.
Atopijski ekcem je jedna od najčešćih kožnih bolesti u svijetu, ali i dalje jedna od najmanje prepoznatih.&nbsp;
- Često se olako doživljava kao "samo kožni problem", zbog čega potrebe pacijenata nijesu na pravi način prepoznate niti adekvatno podržane - navodi direktorka Klinike za dermatovenerologiju, dr Nataša Vukotić Đuričanin.
Put pacijenata sa atopijskim ekcemom često je doživotno putovanje puno uspona i padova. Kao hronična bolest koja najčešće počinje u djetinjstvu i traje tokom cijelog života, AD donosi bolna pogoršanja, recidive i stalnu borbu za kontrolu simptoma.
- Koža je ogledalo života, a kod oboljelih ona svjedoči o njihovom strpljenju i istrajnosti u nošenju s bolešću - dodaje dr Vukotić Đuričanin.
Kako su rekli u KCCG-u, ovaj dan je posvećen zajedničkom cilju: izgradnji globalnog pokreta za promjene i poboljšanje života oboljelih, osnaživanju pacijenata da se njihov glas jasnije čuje, pružanju podrške pacijentima i porodicama i informisanju javnosti o značaju atopijskog ekcema i njegovom uticaju na život.

Put pacijenata sa atopijskim ekcemom često je doživotno putovanje puno uspona i padova

Muzički program u jesenjoj sezoni Kulturno-informativnog centra "Budo Tomović" otvara koncert istaknutog Zagrebačkog kamernog orkestra koji će nastupiti 17. septembra u Modernoj galeriji Muzeja i galerija Podgorice, u 20 sati. Koncert "KIC Budo Tomović" realizuje u saradnji sa Sekretarijatom za kulturu Glavnog grada i dio je ovogodišnje manifestacije Podgoričko kulturno ljeto. Takođe, Zagrebački kametni orkestar će dan kasnije, u okviru crnogorske turneje "Muzika nas spaja", održati koncert u Kotoru, u crkvi Svetog Duha, koncertnoj dvorani Muzičke škole "Vida Matjan". Početak je zakazan za 20 sati, a ulaz je slobodan. Repertoar okrestra čine djela klasične i savremene muzike, uz učešće solistkinja - violistkinja Noami Konforta i Petromile Marac Jakas. Na programu koncerta u Podgorici su djela Antonija Vivaldija, Bele Bartoka, Volfganga A. Mocarta, Žila Masnea, Krsta Odaka, Isaka Albeniza i Luiđija Bokerinija.&nbsp; - Publiku u Kotoru očekuje veče ispunjeno vrhunskom muzikom i porukom koja nosi ime turneje – da muzika ujedinjuje i spaja ljude bez obzira na granice - navedeno je u najavi Kulturnog centra Nikola Đurković.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250915100956_febbf757896180f8eb0fefaab0b853835daec66122a88e41d5ae31cad8914f4a.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250915100956_febbf757896180f8eb0fefaab0b853835daec66122a88e41d5ae31cad8914f4a" data-rendition-name="original" width="886" height="1241" loading="lazy" alt="najava"> </figure>  Zagrebački kamerni orkestar (ZKO) okuplja izuzetne muzičare koji izvode baroknu, klasičnu i savremenu muziku, predstavljajući publici bogatstvo ozbiljnih nota. Orkestar je prvi put osnovao Rudolf Matz 1937. godine, a obnovljen je 2004, kada su violinisti Mladen Dervenkar i Marko Mađarić okupili petnaest mladih gudača sa Muzičke akademije u Zagrebu. Tokom godina, ZKO je sarađivao sa uglednim solistima i dirigentima, među kojima se izdvajaju Maxim Fedotov - proslavljeni "ruski Paganini“ i počasni vođa orkestra, violončelistkinja Monika Leskovar, pijanistkinja Galina Petrova i kompozitor, dirigent i pijanista Fransoa Vigel. Njihove interpretacije su često opisivane kao spoj tehničke virtuoznosti i izražajne muzikalnosti. Poseban doprinos razvoju orkestra dali su i raniji koncertmajstori Diane Pascal, Tonko Ninić i Orest Shourgot. ZKO je organizator i nosilac međunarodnog festivala Musica Maxima, koji pod umjetničkim rukovodstvom Petromile Marice Jakas i Maksima Fedotova okuplja velika imena svjetske muzičke scene. Zahvaljujući tim saradnjama, orkestar je ugostio poznate umjetnike poput Davida Geringasa, Karoline Adomeit, Stjepana Hausera, Marije Vidović i mnogih drugih, čime je potvrdio značajnu ulogu u očuvanju i promociji klasične muzike. Violinistkinja Petromila Jakas diplomirala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Gorana Končara, a potom se usavršavala na konzervatorijumima u Gracu, Zagrebu i Parizu, gdje je 2017. stekla prestižnu diplomu virtuoza. Tokom studija nagrađena je Rektorovom nagradom i istakla se na međunarodnim takmičenjima, osvajajući više prvih nagrada, uključujući i posebna priznanja za izvođenje savremenih djela. Zapažena je na Muzičkom Bijenalu Zagreb, dok joj je na Malti 2013. dodijeljena specijalna nagrada i čast svjetske praizvedbe djela „Opaque Silence” Džona M. Kenedija. Nastupala je na brojnim takmičenjima širom Evrope, gdje je redovno stizala do finala i osvajala nagrade. Profesionalno je angažovana kao zamjenica vođe dionice u Simfonijskom orkestru HRT, a od 2022. sarađuje i sa Međunarodnim kamernim orkestrom "Lorenzo da Ponte". Kao solistkinja je nastupala sa orkestrima u Velikoj Britaniji, Italiji i Hrvatskoj, a redovno koncertira i kao koncertna majstorica Zagrebačkog kamernog orkestra. Noami Konforta diplomirala je violinu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi profesora Leonida Sorokova, a poslijediplomske specijalističke studije završila je kod Gorana Končara. Tokom studija usavršila je izvođenje ciklusa od pet Mocartovih koncerata za violinu i orkestar, čime je stekla uglednu poziciju stručnjakinje za interpretaciju Mocartove muzike u Hrvatskoj. Svih pet Mocartovih koncerata izvela je s velikim uspjehom uz renomirane orkestre, a posebno se izdvaja interpretacija četvrtog koncerta u D-duru sa Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, kada je nagrađena prestižnom nagradom "Ivo Dražinić" za najboljeg mladog muzičara godine. Učestvovala je na brojnim međunarodnim seminarima i festivalima, među kojima posebno ističe "Musica Maxima", Memorijal Franja Krežme” i „Dane Josipa Klime”. Godine 2021. osvojila je Grand Prix na međunarodnom takmičenju "Consonance" u Rusiji, a tokom 2025. usavršavala se na Univerzitetu Mocarteum u Salzburgu. Nastupala je sa uglednim orkestrima u Hrvatskoj i inostranstvu, među kojima se izdvajaju Zagrebački kamerni orkestar, Zagrebački omladinski kamerni orkestar, Moskovska kamerata i Simfonijski orkestar Ruske narodne armije. Kao umjetnica, najveće ispunjenje nalazi u muziciranju uz orkestar, gdje se njena interpretacija stapa sa energijom cijelog ansambla.

Koncert Zagrebačkog kamernog orkestra u Podgorici i Kotoru

Najmanje 17 osoba, među kojima ima i djece, poginulo je, a desetine su ranjene u novim izraelskim napadima na Pojas Gaze, saopštili su medicinski izvori.
Državna novinska agencija Wafa, pozivajući se na medicinske izvore, navela je da je deset osoba, među njima i djeca, ubijeno u izraelskim vazdušnim udarima na dvije kuće u ulici Al Džala u gradu Gazi, na sjeveru Pojasa Gaze.
Izraelska vojska pogodila je šator u kojem su bile smještene raseljene osobe u zapadnom dijelu grada Gaze, pri čemu je poginulo šest ljudi, uključujući troje djece, prenosi Anadolija.
U centralnom dijelu Pojasa Gaze, jedan Palestinac je izgubio život od izraelske paljbe u mjestu Al-Mughraka.

Najmanje 17 poginulih u izraelskim napadima na Pojas Gaze

Vrijeme ubrzane digitalizacije osim prednosti, donosi i opasnosti, posebno kada je riječ o ljudskim pravima. Generacije mladih koje odrastaju u digitalnom dobu su najugroženije, a u Crnoj Gori postoji nisko povjerenje u nadležne institucije kada je riječ o prijavljivanju online nasilja, ali i nizak stepen medijske i digitalne pismenosti. Upravo radi unapređenja znanja i podizanja svijesti o ovoj temi, Centar za građansko obrazovanje (CGO) je kreirao interaktivni vodič za zaštitu od digitalnog nasilja. Vodič, koji je prije svega namijenjen mladima, ali i svim ostalim korisnicima interneta, objašnjava ključne prijetnje na jednostavan i razumljiv način i nudi konkretne načine zaštite. - Vodičem su obuhvaćene brojne teme, poput sajber nasilja i govora mržnje, seksualne ucjene (sextoriton), objavljivanja ličnih podataka (doxing), online namamljivanje (grooming), lažnog predstavljanja, prevare putem lažnih poruka (phishing) i povrede privatnosti. Ključna poruka je da nasilje u digitalnom prostoru treba prijavljivati i potražiti pomoć, a cilj je da inspiriše mlade da ga dijele dalje i doprinese kulturi kolektivne odgovornosti i međusobne podrške u suzbijanju nasilja na internetu - kazali su iz CGO-a. Autor vodiča je Branko Džakula, crnogorski stručnjak za sajber bezbjednost, dok je ilustracije i dizajn vodiča uradila Dragana Koprivica. Vodič se objavljuje u elektronskoj formi kao publikacija, ali i kao set vizuala na društvenim mrežama kako bi se i na taj način približio njegov sadržaj mladima. - Digitalno nasilje nije "internet problem". To je stvaran napad na prava, dostojanstvo i mentalno zdravlje mladih. Kada se djeci i mladima ne pruži podrška da razumiju svoja prava online, ostavljamo ih nezaštićenima u prostoru u kojem svakodnevno provode sate. Ovim vodičem želimo razbiti tišinu, ojačati mlade i poručiti im jasno: nisi sam, nisi kriv, i imaš pravo da se zaštitiš. Svaki vizual, svaka rečenica, svaki klik koji dijele – čin je otpora normalizaciji digitalnog nasilja i korak ka internetu u kojem su solidarnost i bezbjednost norma, a ne izuzetak. Svi zaslužuju da budu bezbjedni i poštovani i na internetu i oni koji znaju svoja prava i kako da reaguju – postaju otporniji, hrabriji i sigurniji u digitalnom prostoru. To je cilj ovog vodiča - pojašnjava Branko Džakula.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250915100944_9f35eb62171035adc8b308d072a2b6d5200bdc8704cf6d9a509e336cc640cb18.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250915100944_9f35eb62171035adc8b308d072a2b6d5200bdc8704cf6d9a509e336cc640cb18" data-rendition-name="original" width="842" height="854" loading="lazy" alt="Branko Džakula"> <figcaption>Branko Džakula(Photo: CGO)</figcaption> </figure>  CGO ističe da se ljudska prava moraju jednako braniti i u digitalnom prostoru, jer nasilje na mreži nije virtuelna prijetnja već realna povreda dostojanstva i sigurnosti.&nbsp; - Ovaj vodič zato predstavlja važan korak ka jačanju znanja i otpornosti mladih na digitalne prijetnje, podstičući praksu prijavljivanja nasilja, solidarnosti i zajedničke odgovornosti u online okruženju - kazali su u toj organizaciji. Vodič je dio projekta “Zaštita prava i promocija digitalnog građanstva – crnogorski digitalni štit (MDS)”, koji CGO sprovodi u partnerstvu sa SHARE fondacijom iz Srbije, i u saradnji sa Agencijom za audiovizuelne medijske usluge (AVMU), a uz finansijsku podršku Evropske unije i kofinansiranje Ministarstva za regionalno-investicioni razvoj i saradnju sa NVO.

CGO kreirao interaktivni vodič za zaštitu od digitalnog nasilja

Mještanin Donjih Brčela Nenad Nikaljević, pošto je noć proveo u policijskoj „betonjerci“ u Baru, pušten je danas da se brani sa slobode nakon jučerašnjeg incidenta koji je imao sa svještenstvom Crkve Srbije u Manastiru Donji Brčeli, ali je jutros pritvorena njegova supruga Suzana Nikaljević, koju su popovi prijavili da im je prijetila smrću u hodniku barskog Suda za prekršaje, đe je čekala epilog saslušanja svoga muža. Ona će u pritvoru, kako je za Portal ETV kazao, Nikaljević, ostati do 20 sati, kada bi trebalo da bude privedena sudiji. CILJ – ZABRANA PRILASKA Crkva Srbije koja duže od tri decenije uzurpira crnogorske svetinje, devastira naše sakralno nasljeđe i prilogađava ga svojoj misiji prisajedinjenja Crne Gore susjednoj Srbiji, brišući sve identitetske odrednice, mijenjajući arhitekturu crkava i manastira, dodatno osnažena nakon što su vlast u državi preuzele proruske i prosrpske društveno-političke elite, a prethodni premijer Dritan Abazović potpisao takozvani Temeljni ugovor sa ovom vjerskom zajednicom, ušla je u novu fazu dugoročno razrađene strategije – pokušaj izazivanja sukoba sa građankama i građanima koji se suprotstavljaju njihovoj misiji i skrnavljenju grobova naših predaka.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250913160956_40334b22007a8e7df77c84989ce8f65f7910ef0a4296322679ba19a88ee1bbb2.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250913160956_40334b22007a8e7df77c84989ce8f65f7910ef0a4296322679ba19a88ee1bbb2" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="brčeli"> <figcaption>Donji manastir u Brčelima (Foto: Portal Analitika)PA</figcaption> </figure>  - Prvi cilj popova Crkve Srbije je da me isprovociraju da ne pozovem inspekciju da ustanovi kakve to radove sad obavljaju u zoni kulturnog dobra, drugi je da izdejstvuju da, kao jedan od rijetkih Crnogoraca koji dolazi u Manastir, dobijem zabranu prilaska, a treći cilj im je da od države Crne Gore, ovakvim odlukama, dobiju „vjetar u leđa“ da mogu da rade što god 'oće, a da niko ne dolazi da ih kontroliše. Da mogu nesmetano da devastiraju, „divlje“ grade... – uvjeren je Nikaljević. U policijskoj betonjerci u Baru završio je juče, poslije incidenta sa popovima u Donjem manastiru, u svome selu, koji je zaštićeno kulturno dobro, a pošto je zahtijevao da mu daju na uvid dozvole za „prekopavanje zemlje u manastirskom dvorištu“, đe su, kako je kazao za Portal ETV, sahranjeni njegovi preci. Iziritiran ponašanjem svještenstva grubo se verbalno obračunavao sa njima, vrijeđajući ih, a taj dio incidenta oni su snimili kamerama mobilnih telefona i onda ga prijavili policiji, a video-zapise proslijedili bliskim medijima. - Bio sam u Bjelogradu koji se nalazi 700-800 metara od Donjeg manastira i naišao je komšija i pitao me znam li kakve to radove izvode tamo. Pošao sam da provjerim i vidio đe kopaju kanal. Bilo je nekoliko radnika na mjestu za koje znam da je nedovoljno arheološki istraženo. Oni prekopavaju grobove naših predaka. Pitao sam kopače imaju li dozvolu za rad, na što su oni rekli da nemaju i negodovali su što im se obraćam. Ko sam ja i zašto ih pitam... A ja ih onda pitam, a to radim čitavih tri decenije: „Đe su kosti vaših predaka“ i kažem im: „Pošto se vi stidite da kažete đe su kosti vaših predaka, reći ću vam ja đe su kosti mojih predaka“ i pokažem im isperd svojih stopala. Rekao sam im: „Kosti mojih predaka, moga prađeda su ovđe i ja ovo smatram mojom teritorijom i mojim vlasništvom, ovo je kulturno dobro države Crne Gore i vi ne smijete da izvodite nikakve radove bez dozvole“. Došlo je do prepirke i bilo je teških riječi obostrano – priča Nikaljević. TEŠKE RIJEČI Dok se on raspravljao sa radnicima pojavili su se, kako kaže, popovi. - Baš tada najkrupniji od ovih radnika, po govoru jasno je da nije odavde, uhvatio me desnom rukom za grlo. Pokušao sam da ga odgurnem, ali sam se morao vratiti korak unazad i odbio sam mu lijevom rukom napad, na što su popovi i on ustvrdili da ja udaram njega, iako sam ja micao neprijateljsku ruku sa mojega grkljana. Nastale su tenzije, uključili su se i popovi. Njih pet-šest, a ja sam. I svako od njih je nastupao sa određenim zadatkom... – priča Nikaljević. Prisjeća se da je pokušao da im objasni, jer je mlađi pop negirao i crnogorsku državu, naciju i Crnogorsku autokefalnu crkvu, „da su kralj Petar Karađorđević i njegova žena Zorka, kćerka kralja Nikole, obavili bračni obred u Crnogorskoj autokefalnoj crkvi, da je Aleksandar Karađorđević, kao dijete kršten u toj crkvi“... - I riječ po riječ, nastaje prepirka. Sa jedne strane me napada neki tip mlađi, tridesetak godina, duge kose i barde, ovamo me napada pop Nikodim, onda ova dva-tri radnika. Kao stršljenovi, sa svih strana... Provocirali su me i vrijeđali i jesam im i ja uzvraćao. I rekao sam nekome da je kreten, da je Crkva Srbije okupatorska i pomenuo sam fašiste - jer smatram da ovi koji slave Dražu Mihailovića, Pavla Đurišića, Ratka Mladića jesu fašisti. Rekao sam im ako vidim popa da prčne nešto oko moga groba i groba mojega oca, koji je ranjen na Sutjesci i na Neretvi, grobove dva strica Sava i Iva koji su se borili protiv nacista, fašista, četnika i ustaša da ću ih pobiti kao zečeve. Jesam to rekao i od toga ne bježim – kaže Nikaljević.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025091317090_b7ebfa65a065d89e951c4c26e229802c5cdf247b6d7f669f8fb6b972c5137b49.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025091317090_b7ebfa65a065d89e951c4c26e229802c5cdf247b6d7f669f8fb6b972c5137b49" data-rendition-name="original" width="850" height="560" loading="lazy" alt="bar"> <figcaption>NOĆ U BETONJERCI: Zgrada policije u Baruscreenshot</figcaption> </figure>  Policija je po njega došla juče oko 11.30 sati i na njihovo ponašanje nema prigovor, osim na prostoriju u kojoj je proveo noć – takozvanu „betonjerku“ koja je, kako kaže, u užasnom stanju i đe su uslovi za boravak nečovječni. Pretresli su mu i kuću u selu u potrazi za oružjem. - Moram priznati da su svi u policiji bili maskimalno korektni, predusretljivi i uzdržani – ističe on. Dok je davao iskaz u Sudu, sutkinja je njegovoj supruzi Suzani naložila da izađe iz prostorije, a kada je završio sa iskazom, nije je zatekoa u hodniku. Ispostavilo se da je i ona uhapšena?! - U hodniku je naišla na dva popa kojima je u prolazu dobacila: „Vidimo se“ i oni su je odmah prijavili policiji uz tvrdnju da im je prijetila da će ih pobiti. Srećom, u nepsorednoj blizini bio je i policajac koji me je doveo iz „betonjerke“ u Sud. On je inspektorima svjedočio da nije čuo da im je prijetila i da nije vidio da je pokušala da ih udari, za što su je, isto, optužili. Policajac je kazao da je vidio pokret njene ruke koji je protmačio kao odmahivanje. Ona će noćas do osam ostati u „ženskoj betonjerci“, preko puta moje, đe sam ja prenoćio. Za nadati se da će je sudija puštiti kući – kazao je Nikaljević. POLICIJSKI ZAPISNIK U policijskom zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka protiv Nikaljevića piše da je „u dvorištu Manastira Sveti Nikola u Virpazaru... grubo vrijeđao Lukić Miladina na način što mu je uputio rječi: 'je... ti majku okupatorsku, ti kopaš grob moga oca i odakle si došao, odakle su ti preci'“, čime je, prema ocjeni policije, počinio prekršaj iz člana 7. st. 2. Zakona o JRM. Policija je prekršajnu prijavu podnijela i protiv Lukića zato što je tokom incidenta „fizički napao Nikaljević Nenada na način što ga je uhvatio desnom rukom za vrat“, čime je počinio prekršaj iz člana 10. st. 2. Zakona o JRM. Međutim, terete i Nikaljevića zato što je Lukića odgurnuo tokom napada, stavljajući mu na teret da ga je fizički napao. Nikaljević je na teret stavljeno i da je „vrijeđao Kokotović Vitomira po osnovu vjerske pripadnosti, na način što mu je uputio riječi: „Vi ste okupatori, vi ste Crkva Srbije koja pravi srpski svet, izbjeglice jedna'“. Ovim činom je, kako piše u prijavi, počinio prekršaj iz člana: 19. Zakona o JRM, ali i prekršaj iz člana: 7. st. 2. Zakona o JRM, zato što je „grubo vrijeđao Kokotović Vitomira način što mu je uputio riječi: „Smradu jedan, zovi policiju, boli me k..., fašistički okupatori'“. Krivičnom prijavom okrivljen je i za kršenje člana: 10. st. 2. Zakona o JRM, tako što je „fizički napao Mičević Ognjena na način što ga udara desnom rukom u predjelu desne šake“, te prekršaj iz člana: 8 Zakona o JRM, jer je „izazvao osjećanje ugroženosti kod Kokotović Vitomira i Mićević Ognjena prijetnjom da će napasti na njihov život ili tijelo, na način sto im je uputio riječi: „Ako mi budete dirali očev grob sve ću vas pobiti“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025091317090_9cc8c3ed0516404facf265e7fe9f6ff30ca8bbce0014c79ef1c416a6d1d93860.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025091317090_9cc8c3ed0516404facf265e7fe9f6ff30ca8bbce0014c79ef1c416a6d1d93860" data-rendition-name="original" width="1024" height="528" loading="lazy" alt="Donji Brčeli"> <figcaption>Donji Brčeli</figcaption> </figure>  U zapisniku sa saslušanja u policiji piše da je Nikaljević inspektoru saopštio da je njegov „sukob sa Crkvom Srbije star najmanje 35 godina kada je bilo osvještavanje Manastira Prečista Krajinska, koji se nalazi u Ostrosu“. - ...nakon toga slijedi brutalni prekid antiratnog skupa koji je bio organizovan u Hotelu „13. jul“ u Virpazaru u mjestu Odžaklije, koji su rasturili naoružani četnici predvođeni L. Z. koji je nosio kalašnjikov sa grupom od 100 naoružanih ljudi u maskirnim uniformama. Nakon toga kada je bio krvavi Petrovdan 12. jula 1991. godine popovi Crkve Srbije i srpska mafija su pred moje oči ranili dvojicu Cetinjana i svi zajedno ušli u Cetinjski manastir – ispričao je Nikaljević u policiji. Podsjetio je i na incident koji je imao sa pokojnim mitropolitom crnogorsko-primorskim Amfilohijem Radovićem koji je organizovao skup u Manastiru Gornji Brčeli tada nazvao „bezglavim Crnogorcem“. - ...kao neko ko potiče iz antifašističke porodice, gdje mi je otac ranjen na Sutjesci i Neretvi 1943. godine, a stričevi Savo i Ivo poginuli 1942. i 1943. godine boreći se protiv nacista, fašista, četnika i ustaša. Moj đed Đuro i prađedovi Krsto i Stijepo su nakon okupacije 1918. godine bježeći ispred srpske kame prebjegli u Gaetu u Italiji, ja koji sam sa dijelom stanovnika sela Brčeli danima radio i znojio se na čišćenju šuta, odnošenja suvišnog materijala i obnove Crkve svetoga Toma ispred te crkve se nalaze grobovi mojih roditelja i mojih predaka i učestvovao u obnovi. ...a taj radnik danas što je radio, koji radi za 50 eura dnevnicu, ne shvata da tim nelegalnim poslom kopa moju dušu u koju je utemeljen moj duh i moje postojanje – rekao je Nikaljević u policiji. Priznao je da je reagovao „emotivno i vokabularno eksplodirao i monahu i ostalima sigumo uputio neke emotivne riječi sa oštrom osudom na brutalni uzurpatorski način otimanja crnogorske kulture i istorije“. Bio je decidiran da Kokotoviću i ostalima ne prijeti nikakva opasnost od njega. - ...liše moga tradicionalnog stava da crnogorske svetinje pripadaju isključivo državi Cmoj Gori i potomcima onih koji su je gradili i stvarali – zaključio je on. SELEKTIVNA PRAVDA Srpski mediji u Crnoj Gori i Srbiji juče su, nakon što su im dostavljeni video snimci incidenta u Manastiru Donji Brčeli orkestrirano stali u odbranu svještenstva, ne stavljajući priču u kontekst. Proizilazi da je on ničim izazvan upao u manastirski kompleks i verbalno i fizički nasrnuo na svještenstvo. - Očekujem da institucije konačno reaguju i da on dobije zabranu prilaska Manastiru – izjavio je Kokotović za te medije. U autorskom tekstu univerzitetski profesori Adnan Čirgić i Aleksandar Radoman i pisac Đorđe Šćepović upozorili su juče da se u slučaju Nikaljevića radi o selektivnoj pravdi, te da se sve dešavalo „u danu kad je tužilaštvo obznanilo da u huškačkim pozivima Marka Kovačevića na pogrom i istrebljenje svega što ne prihvata njegov fašizam nema elemenata krivičnog djela“. - I kad se sve ovo ne bi dešavalo u državi koja nema kontrolu nad dijelom svoje teritorije pa dok se tužilaštvo i policija dopisuju je li važniji Ustav ili Temeljni ugovor spomenik se ratnom zločincu šepuri u porti Đurđevih stupova – ukazali su oni. Napisali su i da „za tu istu vlast pozivi Metodija Ostojića na obračun s narodima, na konačno rješenje - jer velikosrpski fašizam neće mirovati dok god bilo kakva forma Drugog postoji na ovome dunjaluku - e to nije nikakvo krivično djelo, nije poziv na nasilje i raspirivanje nacionalne mržnje, već valjda Temeljnim ugovorom zagarantovano pravo“. Manastir Donji Brčeli je kao sakralni spomenik zakonom zaštićeno kulturno dobro od 1953. i kao takav uveden je u registar zaštićenih kulturnih dobara 1961. godine.

Nenad Nikaljević na slobodi, njegova supruga Suzana završila u pritvoru po prijavi popova Crkve Srbije

Predstavljanje loga i programa nove političke partije "Pokreta narodnog povjerenja", na čijem čelu je doskorašnji potpredsjednik SNP-a i ministar sporta i mladih, Dragoslav Šćekić, počelo je sa greškom. Naime, za logo političke partije i slogan, Šćekić je odlučio da bude napisan ćirilicom, međutim na prvom koraku našla se pravopisna greška - ćirilica je pobrkana sa latinicom.&nbsp; I tako je ćirilicom napisano "Vratimo povjerenje narodu", ali u riječi "narod" stoji latinično slovo "d".  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250913200916_6fd4e34ef3b1e80ae720e83cb86e0b1fe8639ad175e4320278cc3e7090ef6616.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250913200916_6fd4e34ef3b1e80ae720e83cb86e0b1fe8639ad175e4320278cc3e7090ef6616" data-rendition-name="original" width="1044" height="925" loading="lazy" alt="Pokret narodnog povjerenja"> <figcaption>Logo i slogan(Photo: Pokret narodnog povjerenja)</figcaption> </figure>  Podsjetimo, Šćekić se inače zalaže da srpski jezik postane službeni u Crnoj Gori, zato i ne čudi njegovo insistiranje da logo partije bude na ćirilici.&nbsp; Ne treba zaboraviti ni onomad, 2021. godine kada se nalazio na čelu Fonda za zdravstveno osiguranje, kada je Šćekić pokušao nametnuti korišćenje ćiriličnog pisma, time što je naložio da se za zaposlene u fondu nabave ćirilične tastature a i sajt prebaci na to pismo.&nbsp; Stoga forsiranje ćirilice svakako ni danas ne čudi, ali za početak treba znati kako se pišu sva slova azbuke.&nbsp;

Pobrkali ćirilicu i latinicu: Nova Šćekićeva partija počela sa greškom

Suzana Nikaljević je šokirana odlukom sutkinje za prekršaje u barskom sudu da je oglasi krivom i kazni 1.000 eura za nešto što, kako ističe za Portal ETV, nije učinila – kategorična je da su popovi Crkve Srbije izmislili, lažno svjedočeli i podnijeli lažnu prijavu protiv nje da im je prijetila smrću u holu Suda za prekršaje u Baru.&nbsp; - Oni sad imaju osjećaj moći i snage, a policajac koji je bio tik uz mene i koji je morao čuti da sam im rekla: „Vidimo se“, a ne, kako su oni prijavili: „Poginućeš“, nije smio ili nije htio da kaže pred sudom što sam im kazala, već je tvrdio da me nije čuo. Ne osjećam se bezbjedno, ni ja, ni moja porodica. Ne može se bezbjedno osjećati nijedan građanin i građanka Crne Gore – ogorčena je Suzana Nikaljević, na sve što su ona i suprug Nenad Nikaljević doživjeli od petka do kasno sinoć.&nbsp; <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 50.4566%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fnenad-nikaljevic-na-slobodi-njegova-supruga-suzana-zavrsila-u-pritvoru-po-prijavi-popova-crkve-srbije&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> <h2>INCIDENT U MANASTIRSKOM KOMPLEKSU</h2> Nenad Nikaljević uhapšen je u petak nakon incidenta koji je imao sa svještenstvom Crkve Srbije i radnicima koji su kopali kanal u zoni zaštićenog kulturnog dobra – Manastira Donji Brčeli. On je došao sa namjerom da ih pita da li imaju dozvolu za te radove i onda, kako je kazao ranije Portalu ETV, „riječ po riječ, nastaje prepirka“. Priznaje da je bio grub u komunikaciji s njima, ali i ističe da je bio napadnut, ne samo verbalno, već i fizički i da ga je jedan od njih stegao za grkljan.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250914170920_40334b22007a8e7df77c84989ce8f65f7910ef0a4296322679ba19a88ee1bbb2.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250914170920_40334b22007a8e7df77c84989ce8f65f7910ef0a4296322679ba19a88ee1bbb2" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Manastir Donji Brčeli"> <figcaption>Manastir Donji Brčeli(Photo: Portal Analitika)</figcaption> </figure>  - Sa jedne strane me napada neki tip mlađi, tridesetak godina, duge kose i barde, ovamo me napada pop Nikodim, onda ova dva-tri radnika. Kao stršljenovi, sa svih strana... Provocirali su me i vrijeđali i jesam im i ja uzvraćao. I rekao sam nekome da je kreten, da je Crkva Srbije okupatorska i pomenuo sam fašiste - jer smatram da ovi koji slave Dražu Mihailovića, Pavla Đurišića, Ratka Mladića jesu fašisti. Rekao sam im ako vidim popa da prčne nešto oko moga groba i groba mojega oca, koji je ranjen na Sutjesci i na Neretvi, grobove dva strica Sava i Iva koji su se borili protiv nacista, fašista, četnika i ustaša da ću ih pobiti kao zečeve. Jesam to rekao i od toga ne bježim – ispričao je Nenad Nikaljević u subotu za Portal ETV. Razgovarali smo nekoliko sati pošto ga je sutkinja za prekršaje puštila da se brani sa slobode, nakon što je u pritvoru proveo čitavi dan i noć. Suđenje će biti održano u srijedu. Dok je on pred sudom davao izjavu, u subotu ujotro, „iza brave“ je završila njegova supruga, jer su je dva popa prijavila da im je prijetila smrću u hodniku sudske zgrade. U pritvoru je provela devet sati i kasno sinoć je saslušana, kažnjenja i puštena na slobodu. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.3053%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fsuzana-nikaljevic-po-prijavi-popova-crkve-srbije-kaznjena-1-000-eura&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> <h2>PRIVOĐENJE I SASLUŠANJE</h2> - Kada su mog supruga prozvali da u uđe u sudnicu ja i policajac smo krenuli za njim da uđemo i dok sam prolazila pored popova koji su sjedjeli istima sam se obratila riječima: „Vidimo se“, pokazujući ispruženi dlan lijeve ruke u njihovom pravcu. Ušla sam u sudnicu gdje me je sudija obavjestio da ne mogu prisustvovati... – ispričala je ona inspektoru barske policije. Na pitanje da li je Vitomiru Kokotoviću (igumanu Manastira Donji Brčeli) i Ognjenu Mičeviću uputila riječi prijeteće sadržine: „Poginućeš, i ti ćeš isto“, bila je kategorična da nije izgovorila te riječi, te da to može potvrditi policajac koji je bio tik uz nju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250914170920_b7ebfa65a065d89e951c4c26e229802c5cdf247b6d7f669f8fb6b972c5137b49.webp" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250914170920_b7ebfa65a065d89e951c4c26e229802c5cdf247b6d7f669f8fb6b972c5137b49" data-rendition-name="original" width="850" height="560" loading="lazy" alt="Zgrada barske policije"> <figcaption>Zgrada barske policije(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  - Napominjem da istima nijesam prijetila sa podignitim kažiprstom desne ruke i sve ovo što su naveli je neistina iz njima znanih razloga. Takođe, istima ne prijeti nikakva opasnost od mene i moje porodice da će biti ugroženi na bilo kakav način, a svoja prava ću tražiti preko nadležnih sudova. Ispruženi dlan od lijeve ruke je značio da ću ja podnijeti prijavu protiv njih, a ne bilo kakva prijetnja – rekla je ona. Za Portal ETV kaže da takvu riječ nikada nikome nije uputila, te da njeno obraćanje popovima nije bilo prijetnja. - Rekla sam: „Vidimo se“, aludirajući na to da ovo neće biti zadnje suđenje, da ćemo i mi nastaviti sudsko procesuiranje. Ni na kraj pameti mi nije bilo da će oni od toga da iskontruišu da sam im prijetila. Iznenađena sam odnosnom policajca, koji je bio u obezbjeđenju moga supruga, da tvrdi da on ništa nije čuo. I pred sudom sam rekla da je on morao da čuje, jer je bio prvi do mene. Kako su mogli da čuju popovi tri metra dalje, a on ne? Onda on nije sposoban za posao koji radi, jer posao mu, pored ostalog, jeste i da čuje što se dešava u okruženju onoga koga obezbjeđuje – priča Nikaljević. Nije očekivala da će završiti u „betonjerci“, a još manje da će je sutkinja kazniti. <h2>DESET SATI U „BETONJERCI“</h2> - Nešto poslije 12 sati, kada se izjasnio tužilac, oni su me pritvorili. Zaključali me ka' najvećeg kriminalca. Ne znam što da kažem, ali imala sam snagu da sve to izguram. Dok sam bila tamo samo sam razmišljala kako se osjeća Nešo, kako će on proći kroz sve ovo što nam se dešava. Strašna je nepravda ovo što su nam uradili. Popovi mogu da saopštavaju neistine i njima se vjeruje – ogorčena je Nikaljević.&nbsp; Dok je bila u pritvorskoj ćeliji nestala je i struja, bilo je vruće, zagušljivo. - Nema ni rashladnih uređaja, nema ni svjetlosti, nema ništa. Užas. Ali, šta ćeš, to ti je to. Ja kažem sebi, tu sam, uz Nenada sam, što god bude – priča ona.&nbsp; Komentarišući snimke incidenta njenog supruga sa svještenstvom Crkve Srbije koji su proslijeđeni medijima ističe da su ga na taj način brutalno targetirali. - On je duboko dirnut, povrijeđen onim što oni rade u Manastiru. Tu su sahranjeni svi njegovi, to je manastir koji pripada selu, a oni rade što hoće. Nikoga ne pitaju. Ni mještane, ni institucije. Nelgalno grade i pregrađuju. On nikada ne psuje, onakve riječi ne koristi i to je dokaz koliko je bio povrijeđen u tom trenutku, okružen sa 10 ljudi koji nasrću na njega. Nije on tamo pošao da se obračunava sa njima „na šake“, pošao je da ih pita što rade – ističe Nikaljević.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250914170920_9cc8c3ed0516404facf265e7fe9f6ff30ca8bbce0014c79ef1c416a6d1d93860.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250914170920_9cc8c3ed0516404facf265e7fe9f6ff30ca8bbce0014c79ef1c416a6d1d93860" data-rendition-name="original" width="1024" height="528" loading="lazy" alt="Selo Donji Brčeli "> <figcaption>Selo Donji Brčeli (Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Ogorčena je i na odnos institucija prema njima, objašnjava da njen suprug, koji je ozbiljno bolestan, nije uzeo terapiju, niti su ga u policiji ili sudu pitali, kao ni nju, da li treba da uzmu neke ljekove koje moraju obavezno da koriste. - Pritvaraju ženu od 63 godine i ne pitaju me imam li kakav zdravstveni problem – strašno. Ni njega, a zar nije logično da to moraju da pitaju. Nije ih briga i može im biti – priča ona. Pribojava se da je hapšenje njenog supruga, a onda sjutradan i njeno privođenje i zadržavanje u pritvoru, poruka javnosti da ćuti. - Poruka da popovima ne možete da uputite nijednu riječ, a da ne prija njihovim ušima. U suprotnom, čeka vas sudbina kao naša. Pritvori, suđenje, kazne. Ja sam završila u pritvoru i na sudu zbog njihove lažne prijave i bila sam nemoćna da se odbranim. To je za mene strašno – i odluka tužiteljke da me pritvori i odluka sutkinje da me kazni – ističe Nikaljević. Poslije svega stiče utisak da su institucije uplašene od crnih mantija. - Znam da se moj suprug i ja borimo za ispravnu stvar, ali sam i svjesna da smo sada u opasnosti da nas neko presretne, vrijeđa ili udari u sred grada ili na imanju. Užasan je taj osjećaj – dodaje ona. Ekipa Televizije E bila je u Donjim Brčelima juče popodne u posjeti Nenadu Nikaljeviću i samo što su psotavili kameru ispred Manastira, pojavila su se četvorica muškaraca. - Mi ne znamo ko su oni i odakle su se stvorili. I kako da se osjećamo bezbjedno - zaključuje naša sagovornica.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250914170924_90f921dda81171f03b946bd523c2fc4be89d7b985fcde77eecc9cd18f921e960.webp" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250914170924_90f921dda81171f03b946bd523c2fc4be89d7b985fcde77eecc9cd18f921e960" data-rendition-name="original" width="725" height="484" loading="lazy" alt="sudski čekić"> <figcaption>Slijedi žalba na presudu barskog suda za prekršaje(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  <h2>MISIJA CRKVE SRBIJE</h2> Crkva Srbije duže od tri decenije zaposjela je crnogorske crkve i manastire, a od 3. avgusta 2022. godine, nakon što je tadašnji premijer Dritan Abazović sa ovom vjerskom zajednicom potpisao takozvani Temeljni ugovor crnogorsko sakralno nasljeđe i formalno im je dopalo u ruke. Decenijama oni devastiraju crkve i hramove, ne obazirući se nato da je većina njih pod zaštitom kao kulturno dobro, mijenjaju im arhitekturu prilagođavajući je svojoj misiji „posrbljavanja“ Crne Gore i u krajnjem prisajedinjenja naše zemlje Srbiji. Misija „srpskog svijeta“ u posebno agresivnu fazu ušla je nakon političkih promjena u Crnoj Gori u avhustu 2020. godine kada su vlast u državi preuzele proruske i prosrpske društveno-političke elite. Crkva Srbije postala je nedodirljiva. Zakoni ove zemlje za njih ne važe, niti se prema njima primjenjuju. Predano rade na reviziji istorije i gašenju identitea Crne Gore. A vlasti su nemušte. Institucionalni odgovor, koji je i ranije bio slab, danas više ne postoji. Preostali su rijetki pojedinci koji su spremni da se suprotstave, da se pobune, međutim, odgovor države je brutalan. Nenad Nikaljević je uvjeren da je cilj svještenstva Crkve Srbije u njegovom slučaju jasan – žele da izdejstvuju da dobije zabranu prilaska Manastiru Donji Brčeli, da mogu da nastave sa devastacijom, ali i da njegovim primejrom pošalju poruku građankama i građanima Crne Gore da moraju da ćute, u protivnom slijedi institucionalna odmazda i kazna. Da je u pravu potvrdio je i sam iguman Kokotović koji je prosrpskim medijima kojima su dostavili video zapise incidenta, naravno selektovane, odnosno samo one na kojima se vidi i čuje Nikaljević. - Očekujem da institucije konačno reaguju i da on dobije zabranu prilaska Manastiru – izjavio je on za te medije, koji Nikaljevića danima orkestrirano targetiraju i napadaju, ne stavljajući priču u kontekst. Manastir Donji Brčeli je kao sakralni spomenik zakonom zaštićeno kulturno dobro od 1953. i uveden je u registar zaštićenih kulturnih dobara 1961. godine.&nbsp;

Suzana Nikaljević: Ne osjećam se bezbjedno, ni ja, ni moja porodica

Tokvil je pisao da će moderno društvo staviti na raspolaganje modernom despotizmu sredstva za akciju koje stare tiranije nijesu imale. Ta činjenica čini da se danas putem tih modernih sredstava despotizam često umotava u propagandne forme i formalne demokratske procese, što ga često čini slabo prepoznatljivim centrima moći, koji imaju moć da utiču na takvo društvo. Nažalost, svijet se stalno mijenja u pravcu koji ne obećava, pa se često u međudržavne odnose umiješaju razni interesi, što despotizmu ostavlja veliki prostor za nesmetano djelovanje. Iako je Srbija već duže vrijeme zemlja u kojoj jedan čovjek odlučuje i o finansijskim tokovima, i institucijama sile, bezbjednosnim službama, medijima, investicijama, pravosudnom sistemu, spoljnoj i unutrašnjoj politici i svim dijelovima sistema, želja da se kontrolišu djelovi sistema, kao partijski plijen, postoji i u mnogim državama, posebno na prostorima regiona kojem pripadamo.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250914000916_0f70ce042ccd3a39aba265450fddc21612645581004a16313b08ad6a2089c695.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250914000916_0f70ce042ccd3a39aba265450fddc21612645581004a16313b08ad6a2089c695" data-rendition-name="original" width="628" height="407" loading="lazy" alt="sila"><figcaption>IŽIVLJAVANJE: Policija prebija koga stigne na protestima u Srbijiscreenshot</figcaption></figure>  GOLO NASILJE Evropska konvencija o ljudskim pravima garantuje svakom građaninu pravo na miran protest, osim u posebnim okolnostima. Sloboda okupljanja je pravilo, zabrana je izuzetak. Oblik režima značajno oblikuje izglede za izbijanje protesta, kao i njegove oblike, obim i posljedice. Nastanak, širenje i rezultati narodnih protesta u nedemokratskim režimima imaju drugačiju formu od one u demokratijama. Takođe, postoje i značajne razlike između oblika nedemokratskih režima, što definiše i način i stepen pobune građana. Srbija je prolazile sa različitim formama masovnih protesta koji nijesu dali nikakav efekat u promjeni načina vladavine, sve do studentskih blokada državnih univerziteta i njihovih poziva na masovna okupljanja i građansko organizovanje. Dugo vremena je autokratski režim Aleksandra Vučića tolerisao studentske akcije, donekle sankcionišući povremene napade na studente i pobunjene građane, da bi nakon višemjesečnih blokada i masovnih mitinga, kako je vrijeme prolazilo, sve više i više počeo koristiti represivni državni aparat i paramilitarne grupe sumnjive prošlosti, simbolički obučene u crno, u golom nasilju i privođenju sumnjive zakonitosti. Aboliranje optuženih za pokušaj ubistva i dajući odriješene ruke specijalnim jedinicama policije i crnomajicijašima, Vučić je otvorio sezonu prebijanja protestanata, hapšenja uz prijetnje silovanjem od strane visokih oficira MUP-a, svlačenje gospođe u petoj decenije do gola i slične bestijalnosti. Koristi se taktikom paljenja Rajstaga, ubace se maskirani huligani, njih 15-tak, da se potuku sa policijom, onda se oni povuku iako nije nikakav problem pohapsiti ih, da bi se onda policija i režimski huligani, obučeni u crno, bjesomučno iživljavali na građanima, starcima, đeci, ženama, ne birajući žrtve. Režim Aleksandra Vučića se održava na vlasti isključivo nasiljem specijalnih policijskih snaga i kriminalaca u crnom, debelo plaćenih, kao i kontrolom maltene svih medija u Srbiji, a dobrim dijelom i u Crnoj Gori. Podršku među građanima ima samo u vladajućoj kliki, koja se bogati na enormnoj korupciji i na korisnicima „korege“. Državu je poistovijetio sa sobom, pa je svaki napad na njega napad na državu Srbiju. Da bi pojačao ośećaj sile kojom raspolaže, 20. septembra izvešće na ulice tenkove i teško naoružanje, uz prelete aviona i helikoptera. Ne zna se kome je namijenjena ta demonstracija sile: za unutrašnju, ili spoljnu upotrebu.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250914000916_c9236dab81881c4e63d13377bcdb3b6248e34e5da0361510e94d7ecf0478487f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250914000916_c9236dab81881c4e63d13377bcdb3b6248e34e5da0361510e94d7ecf0478487f" data-rendition-name="original" width="863" height="485" loading="lazy" alt="policija Srbije"><figcaption>ZADATAK: Crnomajicijaši na beogradskom stadionu „Rajko Mitić“ tuku publikuscreenshot</figcaption></figure>  POLITIČKI SRBI Šizofrenija ide dotle da se crnomaijicijaši šalju u Rigu, na kvalifikacije u kušarci za evropsko prvenstvo, da se obračunaju sa svakim ko je bilo što uradio što ga svrstava u protivnike Vučića. Crnomajicijaši su na beogradskom stadionu „Rajko Mitić“, na utakmici sa Velikom Britaniji, ušli među publiku, u kojoj je bilo roditelja sa đecom i počeli redom da biju sve koji su skakali uz riječi: „Ko ne skači, taj je ćaci“, dok je policija reagovala tek kad je publika uzvratila batine. Protestanti se hapse nasumično, optužuju se za djela za koja se dobija zatvorska kazna do deset godina zatvora za navodni napad na službeno lice. Optužuju se i žene starije dobi, koje ni pomoću trikova ne mogu nauditi oklopljenim policajcima. Svjedoci su po pravilu policajci, u čija svjedočenja, srećom, ni sudije ne mogu da povjeruju. Toliko su iskonstruisana. Suština je samo da se zaplaše građani. Čudo jedno, za političke Srbe u Crnoj Gori oni koje prebijaju po Srbiji, žene koje skidaju do gola, đevojke kojima prijete silovanjem, klinci koje batina po 15 policajaca pendrecima... to nijesu Srbi po njihovom ukusu. Njih mnogo više zanimaju što rade Hrvati, hoće li nešto odvratno uzviknuti na Maksimiru, pa da se, po sistemu kao u vremenu Mao Ce Tunga, svi redom izjašnjavaju, zgražavajući se. Dok se to u Srbiji ni ne pominje. Da pokazuju da su veći Srbi i od samih Srba, govori Deklaracija o gencodu u Jasenovcu, kojom su zaboli prst u oko Hrvatskoj, koju ni srpski parlament nije htio usvojiti. Sad su krenuli sa inicijativom da podignu spomenik Puniši Račiću, jednom od osnivača četničkog pokreta i ubici tri poslanika Hrvatske seljačke stranke 28. juna 1928. godine, među njima i vođe stranke, Stjepana Radića. Vjerujem da će to baš dodatno motivisati Hrvatsku da Crna Gora bude podržana na svom putu u EU.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250914000920_3a1afdb5e59b4921ea653430dac156dab49ddff5884636955a2bad69be21040f.gif" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250914000920_3a1afdb5e59b4921ea653430dac156dab49ddff5884636955a2bad69be21040f" data-rendition-name="original" width="700" height="570" loading="lazy" alt="kopija"><figcaption>Kopija stranice iz Ljetopisa Matice srpskescreenshot</figcaption></figure>  Predśednik parlamenta Crne Gore suze roni za nekim američkim Draganom Vučićevićem, vjerujući i dalje da je Donald Tramp srpski tajni adut, iako Donalda zanima Srbija toliko da je spriječio nepostojeći rat između Srbije i Kosova. Što bi rekli, sličan se sličnom raduje. Pritom, na desetine hiljada mrtve đece, žena i običnih građana u Gazi ne dotiču vojvodu, već se sa neskrivenim simpatijama susrijeće sa zločincem Netanjahuom. Sve u skladu sa uobičajenom ljubavlju prema masovnim zločincima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250914000920_98d4885864bf89ee815a7da2cdde81a0fc57a42d058bffbb471b50fce30c6cf5.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250914000920_98d4885864bf89ee815a7da2cdde81a0fc57a42d058bffbb471b50fce30c6cf5" data-rendition-name="original" width="1296" height="639" loading="lazy" alt="dokument"><figcaption>Dokument iz 1810. godine u kojem se navode plemena koja ne pripadaju staroj Crnoj Gori, ali koja se u slučaju rata vojno pridružuju crnogorskoj vojsciscreenshot</figcaption></figure>  Čudo jedno kako premijera Spajića ne zanimaju stvari sa sela, ni što se država Crna Gora pretvara u zemlju neopjevanih seljačina, samo zato što ga održavaju na vlasti. Ali me živo zanima kako misli sa takvim seljačinama da Crna Gora stigne do šanse da uđe u EU? Očekujem da će sljedeće biti podizanje spomenika vojvodi Momčilu Đujiću, zatim Radovanu Karadžiću i nezaobilaznom „čika Ratku“. To će baš da popravi dobrosuśedske odnose, kao uslov da nesretna Crna Gora, sa trenutnom vlašću, pridošlicama sa bivših ratišta, željnih novih obračuna sa „izrodima srpstva“ i gomilom gorštaka kojima je Rusija majka, dok raketira stambene zgrade po Ukrajini, postane član organizacije na čelu sa slijepom komesarkom Ursulom fon der Lajen. Slijepom, zato što ne vidi čak ni ono što parlament EU bjelodano vidi i raspravlja cijeli božji dan.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250914000924_615f5de8150b11668d81f24ce38e2c61c68fbf3ee584778837640068e2c28924.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250914000924_615f5de8150b11668d81f24ce38e2c61c68fbf3ee584778837640068e2c28924" data-rendition-name="original" width="276" height="512" loading="lazy" alt="grb"><figcaption>Grb Knjaževine Holmijescreenshot</figcaption></figure>  BRANŠA KONVERTITA No ne čudi što politički Srbi u Crnoj Gori tako zdušno pozdravljaju prebijanje „sumnjivih Srba“ po Srbiji, prijetnje silovanjem prvog čovjeka policijske jedinice, skidanje žene do gola... jer oni su so srpstva. Niko nije veći Papa od Pape, od konvertita. Najelitniji Srbi u Crnoj Gori, Vasojevići i Kuči, nijesu tako davno promijenili „vjeru za večeru“. Avlija Čelebija, turski putopisac, zapisao je za Vasojeviće u drugoj polovini XVII stoljeća njihovu privrženost katoličanstvu, Vasojevići su čak imali katoličku kneževinu Holmiju, iako se danas trude da čelnika te kneževine, Nikolu Radonjića Vasojevića, proglase za pustolova, kao da je Holmija stvorena i postojala samo njegovom voljom. Da je to tačno, davno bi ga Vasojevići ubili, ali nijesu, on je poginuo 1844. godine od ruke Njegoševih perjanika. U dokumentima iz 1810. godine, koji se bave vojskom kojom raspolaže Crna Gora, u dijelu plemena koja ne pripadaju staroj Crnoj Gori, ali koja se u slučaju rata vojno pridružuju crnogorskoj vojsci sa navedenim brojem vojnika, Kuči se vjerski definišu kao katolici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250914000924_1b8e0e9acab1a732f6b778921498c961fce9556cd3c3685a19154177afbbf592.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250914000924_1b8e0e9acab1a732f6b778921498c961fce9556cd3c3685a19154177afbbf592" data-rendition-name="original" width="440" height="512" loading="lazy" alt="Šematska karta Knjaževine Holmije"><figcaption>Šematska karta Knjaževine Holmijescreenshot</figcaption></figure>  U tu branšu konvertita lako bi upali i pravoslavni Bošnjaci, kako ih definiše Letopis Matice Srpske, knjiga 2 i 7 u Budimu 1825/6 (Bošnjaci žive između Drine, Verbasa, Save, Dalmacije i Hema, čislom 450.000; ispovedaju ili Islam, ili su Rimokatolici, ili pravoslavni), a koji su se istakli kao dobri borci u austrougarskoj vojsci u Velikom ratu. A i kao revnosni žandari u Crnoj Gori nakon Velikog rata. Poslije Prvog svjetskog rata pojedini Crnogorci su se počeli uzajamno optuživati u ondašnjoj štampi ko je i đe primio novac od beogradske policije za rad protivu Crne Gore: „I ja pitam g. Spasojevića (Janka), kao pravnika, što zaslužuje jedan ministar“ kojega je vladar „popeo na ministarsku stolicu (...), kome se taj ministar svečano zakleo na vjernost pa ga u odsudnom času u tuđemu svijetu sama ostavio, zakletvu pogazio i protiv njega počeo žestoku paljbu, kao što je to uradio ovaj g. Spasojević (...). Po starome crnogorskom običajnom pravu, njemu bi narod sudio i bio kamenovan“ (T. Orahovac, Žrtve ustavne borbe u Crnoj Gori, Pravda, Beograd, 7. decembar 1936). Napredovala je Crna Gora, nema više kamenovanja za ove što su se zakleli u vladi da će štiti interese Crne Gore i za one što obilato dobijaju novac od Beograda i Moskve. Ima sada demokratskijih rješenja. A i mjesta za boravak o državnom trošku.

Tag: josip-broz-tito