Ustav

Ustavnost podrazumijeva da postoje pravila koja obezbjeđuju da se vlast organizuje i vrši objektivno i da niko ne može imati više vlasti, odnosno ovlašćenja, nego što to predviđaju pravna pravila koja su utvrđena Ustavom.

Udruženje pravnika Crne Gore imalo je privilegiju da bude izdavač Komentara Ustava Crne Gore čiji je autor prof. dr Mladen Vukčević i cijeneći osjetljivost i važnost pravilnog i potpunog razumijevanja postupanja skupštinskog Ustavnog odbora u pogledu „preuzimanja nadležnosti Ustavnog suda Crne Gore“ nekoliko izvoda iz navedenog Komentara koji mogu pomoći ukupnoj javnosti u razumjevanju „predmetnog spora“.

Načelo ustavnosti

„Načela ustavnosti i zakonitosti, u najširem smislu, označavaju ideju da se pravom ograniči državna vlast. Ovo načelo ima pravnu i političku dimenziju. Pravna dimenzija podrazumijeva nadređenost Ustava ostalim nižim pravnim aktima koji sačinjavaju pravni sistem konkretne države, dok se politička dimenzija ogleda u ograničenju vlasti političkih struktura i kontroli njihovog postupanja“ (str. 355 Komentara Ustava).

Nadalje, u Komentaru se navodi da „načelo ustavnosti može imati i različite oblike – materijalni i formalni. Ustavnost u materijalnom smislu predstavlja sadržinsku saglasnost nižih pravnih akata sa Ustavom, a formalna ustavnost podrazumijeva saglasnost nižih akata sa Ustavom u pogledu postupka njihovog donošenja“.

U predmetnom slučaju čak i da je neupitno tačan stav da se na sudije primjenjuje Zakon o PIO a ne Zakon o radu, postupak na koji je došlo do razrješenja jedne sutkinje Ustavnog suda je – formalno neustavan, jer je došlo do direktnog kršenja odredbe člana 154 stav 3 Ustava Crne Gore. Naime, ovaj član Ustava eksplicitno utvrđuje da „nastupanje razloga za prestanak funkcije ili razrješenje utvrđuje Ustavni sud na sjednici i tome obavještava Skupštinu“.

Ova činjenica bi morala biti poznata svim (sadašnjim i bivšim) sudijama Ustavnog suda, koji su „pružili logistiku“ u postupku neustavnog donošenja odluke Ustavnog odbora.

Funkcija Ustavnog suda

Njemački sociolog i filozof Jirgen Habermas u pogledu funkcije Ustanog suda zapisao je „Prva i osnovna nadležnost Ustavnog suda je normativna kontrola pravnih akata. Ova centralna nadležnost stavlja Ustavni sud u ulogu kontrolora postupanja državnih i drugih organa i učvršćuje ga kao specifičnu „protivvećinsku instituciju“ .

Ustavni sud treba da štiti „manjinu“ kada je u pravu, a ne da pomaže većini kada je „u krivu“, pa tako profesor Vukčević u Komentaru Ustava citira profesora Budimira Košutića koji kaže da ustavnost ne označava samo „sklad pravnih akata sa Ustavom, nego i ograničenost i vezanost državne vlasti objektivnim pravom.“

Ukoliko se sve navedeno stavi u kontekst člana 10 Ustava Crne Gore da je „svako obavezan da se pridržava Ustava i zakona“, za očekivati je da se to odnosi i na poslanike u Skupštini Crne Gore.

U konačnom, Odluka da se konstatuje prestanak funkcije sudiji Ustavnog suda na osnovu „Obavještenja predsjednice Ustavnog suda“ nema utemeljen pravni osnov.Saglasno tome Odbor ne može „zaključiti“ da li je neki sudija ispunio uslove za starosnu penziju - jer za to nije nadležan.

Stoga, akt ovog Odbora je – formalno neustavan.

Ova činjenica bi morala biti poznata svim (sadašnjim i bivšim) sudijama Ustavnog suda.

Profesor

Akademik Mijat Šuković je 2011. godine upozorio: „Građanska država ne može se izgraditi ako funkcioniše kao partijska država, bilo jedne ili više partija i to se mora posebno i naglaskom akcentirati. Ovo zato što je u posljednje dvije decenije država Crna Gora, u realnosti funkcionisala više kao partijska država nego kao država u kojoj je građanin suveren“. 

Valtazar Bogišić je zapisao: „moralnost i etika su temeljna vrijednost, temeljno pitanje svakog društva u svakom vremenu. To opredjeljuje da zabrane moralnosti i etike moraju biti obuhvatnije od ustavnih i zakonskih zabrana.“

Sudija bez etike i profesionalne hrabrosti – otvoren put ka partijskoj državi.